1              Poslovni broj: Gž-1297/2021-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1297/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Andrei Boras Ivanišević, u izvanparničnom predmetu predlagatelja Bolnice sa sjedištem u Bosni i Hercegovini, Federacija Bosne i Hercegovine, L., zastupanog po punomoćniku M. Š., odvjetniku u Odvjetničkom društvu F. & Š. iz Z. i protustranke S. Š. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku J. R., odvjetniku u Z., radi priznanja strane sudske odluke, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem 68 R1-14/21-29 od 11. lipnja 2021., te o žalbi protustranke protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem 68 R1-14/21-29 od 14. travnja 2021., dana 12. siječnja 2022.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba predlagatelja i potvrđuje rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem 68 R1-14/21-29 od 11. lipnja 2021.

 

II. Odbija se kao neosnovana žalba protustranke i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem 68 R1-14/21-29 od 14. travnja 2021.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem od 11. lipnja 2021. odbijen je kao neosnovan prijedlog predlagatelja Bolnice sa sjedištem u Bosni i Hercegovini, Federacija Bosne i Hercegovine, L., za priznanjem Presude (zbog propuštanja) Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Kantona 10, Općinskog suda u Livnu poslovni broj 68 O P 000458 08 P od 24. rujna 2008. koja je postala pravomoćna i ovršna 12. siječnja 2009. (točka I. izreke).

2. Pobijanim rješenjem od 14. travnja 2021. naloženo je predlagatelju Bolnici sa sjedištem u Bosni i Hercegovini, Federacija Bosne i Hercegovine, L., naknaditi protustranci S. Š. iz Z., OIB: ..., trošak zastupanja u ovom predmetu u iznosu od 5.781,25 kn u roku od 15 dana (točka I. izreke ovog rješenja).

3. Ujedno je odbijen kao neosnovan zahtjev protustranke S. Š. iz Z., OIB: ..., za naknadom troška zastupanja u ovom postupku u daljnjem iznosu od 62.578,12 kn (točka II. izreke tog rješenja).

4. Protiv navedenog rješenja od 11. lipnja 2021. žali se predlagatelj, pobijajući isto zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), sve sa prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovnu odluku.

5. Žali se i protustranka protiv rješenja od 14. travnja 2021., pobijajući odluku o troškovima postupka zbog žalbenog razloga predviđenog odredbom članka 353. stavak 1. točka 3. ZPP-a, s prijedlogom da se u tom dijelu pobijana odluka preinači shodno navodima žalbe.

5.1. Na žalbe nije odgovoreno.

5.2. Žalbe nisu osnovane.

6. Predmet postupka predstavlja prijedlog predlagatelja Bolnice sa sjedištem u Bosni i Hercegovini, Federacija Bosne i Hercegovine, L., za priznanje strane sudske odluke i to Presude (zbog propuštanja) Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Kantona 10, Općinskog suda u Livnu poslovni broj 68 O P 000458 08 P od 24. rujna 2008. koja je postala pravomoćna i ovršna 12. siječnja 2009. (list 3 spisa).

7. Kako je predmetna odluka donesena prije stupanja na snagu Zakona o međunarodnom privatnom pravu te se stoga sukladno odredbi članka 78. stavka 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“, broj 101/17) u odnosu na stranu odluku čije se priznanje traži u ovom postupku imaju primijeniti odredbe Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 88/01, dalje: ZRS-a. Nadalje se u odnosu na priznanje predmetne strane odluke imaju, u smislu članka 3. ZRS, primijeniti odredbe Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske, Vlade Bosne i Hercegovine i Vlade Federacije Bosne i Hercegovine o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima („Narodne novine“, broj 12/96 i 5/03, dalje: Sporazum).

8. Prema odredbi članka 20. navedenog Sporazuma strane ugovornice pod uvjetima određenim tim sporazumom na svojem teritoriju priznaju i izvršavaju sudske odluke u građanskim stvarima te sudske nagodbe u takvim predmetima donesene i sklopljene pred sudom druge države ugovornice, a temeljem odredbe članka 23. navedenog Sporazuma postupak za priznanje odluke se provodi po propisima države koja odlučuje o priznanju, a molbu za priznanje može podnijeti svatko tko ima pravni interes za provođenjem takvog postupka.

9. Tako je prema odredbi članka 21. istog Sporazuma propisano kako se odluke priznaju i izvršavaju:

1. ako je odluka pravomoćna i izvršna po zakonu države ugovornice na čijem je teritoriju donesena,

2. ako za stvar, u kojoj je donesena odluka, nije isključivo nadležan sud države ugovornice, na čijem teritoriju se zahtjeva priznanje odnosno izvršenje odluke,

3. ako je u slučaju odluke, donesene u odsutnosti stranke, koja se nije pojavila i nije sudjelovala u postupku, a protiv koje je donesena odluka, sukladno zakonu države ugovornice na čijem je teritoriju postupak proveden, pravilno i pravovremeno obaviještena o postupku, a u slučaju njene procesne nesposobnosti, ako je bila pravilno zastupana,

4. ako u istoj pravnoj stvari, među istim strankama nije bila donesena pravomoćna odluka pred sudom države ugovornice, na čijem teritoriju se zahtjeva priznanje ili izvršenje odluke,

5. ako pred sudom zamoljene države nije u tijeku već prije započeta parnica u istoj pravnoj stvari i među istim strankama,

6. ako priznanje o izvršenju odluke nije u suprotnosti s ustavom i pravnim poretkom zamoljene države.

10. Iz stanja spisa proizlazi:

- da je protustranka od 5. listopada 1984. do 27. veljače 2009. imala prijavljeno prebivalište na adresi M., ..., a da od 5. ožujka 2009. ima prebivalište na adresi Z., ...;

- da je predlagatelj u tužbi predanoj stranom sudu naveo tri adrese protustranke i to:

- u Bosni i Hercegovini adresu T., ...,

- kao adresu prebivališta adresu Republika Hrvatska, M., ...

- kao posljednju poznatu adresu boravišta adresu Republika Hrvatska, Z., ...;

- kako se dostava tužbe iz stranog sudskog postupka za protustranku:

- na adresu T., ... vratila stranom sudu kao neuredna s naznakom da je protustranka nepoznata na navedenoj adresi,

- na adresu Republika Hrvatska, Z., ... vratila stranom sudu kao neuredna s naznakom da je protustranka obaviještena, ali nije podigla pošiljku. Dostava tužbe za protustranku na adresu Republika Hrvatska, M., ..., koja je izvršena redovnom poštom s povratnicom, vratila se stranom sudu kao potpisana i preuzeta s danom 4. lipnja 2008;

- kako se dostava presude (zbog propuštanja) tog stranog suda poslovni broj 68 0 P 000458 08 P od 23. rujna 2008. za protustranku:

- na adresu T., ... vratila stranom sudu kao neuredna s naznakom da je protustranka nepoznata na navedenoj adresi,

- na adresu Republika Hrvatska, M., ... vratila tom stranom sudu kao neuredna s naznakom da je protustranka obaviještena ali nije podigla pošiljku,

- na adresu Republika Hrvatska, Z., ... vratila stranom sudu kao neuredna s naznakom da je protustranka nepoznata na navedenoj adresi, pri čemu su dostave navedene presude protustranci na adrese Republika Hrvatska, M., ... i Republika Hrvatska, Z., ..., vršene redovnom poštom s povratnicom, a nakon čega je strani sud otpravak iste presude za protustranku stavio na oglasnu ploču stranog suda dana 12. prosinca 2008;

- kako je u dopisu od 30. rujna 2019., kao potvrdi iz članka 22. stavka 2. točke 2. Sporazuma, strani sud potvrdio sva gore navedena utvrđenja suda.

11. Temeljem navedenih utvrđenja, sud prvog stupnja je odbio kao neosnovan prijedlog predlagatelja jer je smatrao utvrđenim kako u konkretnom slučaju strani sud prilikom dostavljanja tužbe i presude protustranci na adrese u inozemstvu: Republika Hrvatska, M., ... i Z., ... te dostave trebao izvršiti diplomatskim putem, odnosno obraćanjem Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske putem Ministarstva pravde Federacije Bosne i Hercegovine, sve sukladno članku 338. stavku 1. Zakona o parničnom postupku Federacije BiH te članku 4., 10. i 11. Sporazuma, a što strani sud nije učinio već je navedena pismena protustranci na navedene adrese uputio redovnom poštom s povratnicom.

12. Naime, odredbom članka 88. stavka 1. ZRS propisano je da će sud Republike Hrvatske odbiti priznanje strane sudske odluke ako u povodu prigovora osobe protiv koje je ta odluka donesena utvrdi da ta osoba nije mogla sudjelovati u postupku zbog nepravilnosti u postupku. Upravo iz navedene odredbe slijedi da je ovaj sud ovlašten i dužan utvrditi je li osobi protiv koje je strana sudska odluka donesena omogućeno sudjelovanje u postupku u kojem je ta odluka donesena, a što pak dalje znači da je moguće da sud koji provodi postupak priznanja strane sudske odluke utvrdi da su u postupku pred stranim sudom počinjene nepravilnosti zbog kojih osoba protiv koje je ta odluka donesena nije mogla sudjelovati u tom postupku, bez obzira što bi se takvo utvrđenje suda koji provodi postupak priznanja strane sudske odluke moglo razlikovati od sadržaja potvrde koju je strani sud izdao sukladno članku 22. stavku 2. točki 2.
Sporazuma.

13. Naime, odredbom članka 22. stavka 2. istog Sporazuma ugovoreno je da molbi za priznanje i izvršenje odluke treba priložiti:

1. pravomoćnu odluku ili njen ovjereni prijepis s potvrdom o pravomoćnosti i izvršnosti,

2. potvrdu da je stranka koja nije sudjelovala u postupku, a protiv koje je bila donesena odluka, u skladu sa zakonom države koja je odluku donijela, pravilno i pravovremeno pozvana na raspravu, a u slučaju da je stranka procesno nesposobna još i potvrdu da je bila pravilno zastupana.

14. U navedenom za priznanje predmetne strane sudske odluke nisu ispunjene sve pretpostavke iz odredbe članka 21. stavka 1. Sporazuma, a bez obzira na sadržaj dopisa stranog suda od 30. rujna 2019., radi čega je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio predmetni prijedlog kao neosnovan.

15. Pri tome s pravom prvostupanjski sud ukazuje kako predlagatelj nije odgovarajućom ispravom dokazao da je protustranka državljanka BiH te da je protustranka bila državljanka BiH u vrijeme vođenja postupka pred predmetnim stranim sudom. Naime, da je predlagatelj dokazao da je protustranka bila državljanka BiH u vrijeme vođenja postupka pred predmetnim stranim sudom tada bi strani sud prilikom vršenja dostave protustranci bio ovlašten postupiti po odredbi članka 338. stavka 2. Zakona o parničnom postupku Federacije BiH, odnosno dostavljati protustranci pismena iz tog postupka (tužbu i presudu) (redovnom) poštom.

16. Međutim, dokaz o državljanstvu sukladno Zakonu o državljanstvu Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 22/2016 - prečišćen tekst ) prema odredbi članka 38. predstavlja uvjerenje o državljanstvu BiH i uvjerenje o državljanstvu entiteta ili pasoš Bosne i Hercegovine pa su utoliko neosnovani navodi žalbe kako iz dostavljene preslike radne knjižice za protustranku razvidno kako se radi o osobi s dvojnim državljanstvom RH i BiH u kom smislu bi dolazilo do primjene odredba članka 338. stavka 2. Zakona o parničnom postupku Federacije BiH.

17. S druge strane odredbom članka 339. stavka 1. tog Zakona propisano je da se dostava fizičkim licima obavlja predajom pismena osobi kojoj se dostava ima obaviti na adresu označenu u tužbi, odnosno na adresu prebivališta ili boravišta upisanu kod organa nadležnog za vođenje evidencije o ličnim kartama, ako tim zakonom nije drugačije određeno.

18. Sud prvog stupnja u pribavljenim odredbama tog Zakona od strane nadležnog Ministarstva nalazi kako nije propisano na koji se način tretira dostava kada pismeno nije predano osobi na koju je naslovljeno već se takvo pismeno vrati sudu s naznakom poštara „obaviješten nije podigao pošiljku“. Tako sud ukazuje kako odredbe tog Zakona, ukoliko se dostava vrši putem pošte, ne propisuju mogućnost da se pismeno uruči nekome od odraslih članova domaćinstva naslovnika, već je takva mogućnost propisana samo za slučaj kada se dostava vrši putem ovlaštene osobe suda (sudskog dostavljača) ili preko ovlaštene pravne osobe (koja je različita od javnog poštanskog operatera).

19. Stoga i po ocjeni ovoga suda u svakom slučaju iz pribavljenih odredaba tog Zakona ne proizlazi da je sud ovlašten ponovnu dostavu pismena (presude) kojemu je vraćeno s naznakom poštara „obaviješten nije podigao pošiljku“ naslovniku (u ovom slučaju tuženiku) vršiti putem oglasne ploče suda. Utoliko bi i u slučaju da je predlagatelj dokazao da je protustranka državljanka BiH te da je protustranka bila državljanka BiH u vrijeme vođenja postupka pred predmetnim stranim sudom, predmetni prijedlog bio neosnovan jer protustranka nije pravilno obaviještena o postupku (o donošenju predmetne presude zbog propuštanja), odnosno jer protustranka nije mogla sudjelovati u postupku zbog nepravilnosti u postupku (jer joj nije pravilno i zakonito dostavljena predmetna presuda zbog propuštanja), a sukladno odredbama članka 21. stavka 3. Sporazuma i članka 88. stavka 1. ZRS.

20. Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi predlagatelja niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 381. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom I. izreke u izreci.

21. Nisu osnovani ni navodi žalbe protustranke jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo prilikom obračuna troškova postupka. Naime, odredba Tbr. 16. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje u tekstu: Tarifa) određeno je kako odvjetniku za sastavljanje podneska kojim se pokreće izvanparnični postupak u neprocjenjivom predmetu pripada 50 bodova, dok Tbr. 17. iste Tarife određuje da mu jednaki broj bodova pripada i za zastupanje u tim predmetima.

22. Suprotno navodima žalbe, vrijednost predmeta postupka u postupku priznanja strane sudske odluke je neprocjenjiva, neovisno o tomu što se priznanje odnosi na stranu sudsku odluku kojom se nalaže isplata jer to nije predmetom ovog postupka, pa utoliko s pravom prvostupanjski sud ukazuje kako je na konkretni slučaj u primjeni odredba Tbr. 16. i 17. Tarife.

23. Sukladno navedenom pravilno je protustranci obračunat zatraženi trošak postupka radi čega je na temelju odredbe članka 380 točka 2. ZPP-a i žalbu protustranke valjalo odbiti kao neosnovanu.

 

U Splitu 12. siječnja 2022.