- 1 -              Rev 1369/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1369/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja M. K., OIB …, iz O., i II-tužiteljice D. D., OIB …, iz O., koje oboje zastupa punomoćnik P. K., odvjetnik u S. B., protiv tuženika C. o. d.d. Z., OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnik N. R., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Opće bolnice „Dr. J. B.“, OIB …, S. B., koju zastupa punomoćnik D. I., odvjetnik u S. B., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-46/2021-2 od 18. ožujka 2021., kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški poslovni broj Pn-19/2017-66 od 29. listopada 2020., u sjednici održanoj 12. siječnja 2022.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

              Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljima svakome iznos od 100.000,05 kn sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

 

2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja te je odlučeno o troškovima parničnog postupka.

 

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 3529/2021-13 od 31. kolovoza 2021. tužiteljima je dopušteno podnošenje revizije protiv presude drugostupanjskog suda u odnosu na pravno pitanje:

 

              „Od kakvog je značaja za ocjenu postojanja odgovornosti bolnice za štetu zbog smrti pacijenta, činjenica što je smrt nastupila zbog sepse izazvane bolničkom bakterijom (zlatnim stafilokokom)?“.

 

4. Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tužitelji s prijedlogom ovom sudu ukinuti presudu suda drugog stupnja i potvrditi prvostupanjsku presudu te dosuditi trošak revizije.

 

5. U svom odgovoru na reviziju tužitelja tuženik predlaže reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu te traži trošak sudske pristojbe za odgovor na reviziju.

 

6. Revizija nije osnovana.

 

7. Zahtjev za naknadu troškova revizije nije osnovan.

 

8. Pozivom na odredbu iz čl. 391. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

9. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete koja je nastala zbog nepravilnog liječenja pravne prednice tužitelja a za što je odgovoran umješač na strani tuženika.

 

10. Sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) uz zaključak da bolnica odgovara za naknadu štete po načelu pretpostavljene krivnje, a da tijekom ovog postupka tuženik kao osiguratelj bolnice, niti bolnica kao umješač nisu dokazali da šteta nije nastala krivnjom bolnice.

 

11. Nasuprot toga, sud drugog stupnja koristeći ovlaštenje iz čl. 373.a st. 1. toč. 2. i 3. ZPP pozivajući se na nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta u S., utvrdio je da u postupanju djelatnika bolnice prilikom postavljanja braunile pravnoj prednici tužitelja nije bilo propusta, jer su u liječenju prednice tužitelja učinjeni svi potrebni dijagnostički postupci, na vrijeme je data antibiotska terapija, u adekvatnim vremenskim razmacima i u dovoljnoj količini, dakle, da su djelatnici umješača pravodobno i po pravilima struke proveli sve liječničke postupke dijagnosticiranja i liječenja, te da neželjena posljedica, smrt pravne prednice tužitelja, nije nastupila zbog neadekvatnog liječenja.

 

12. Slijedom navedenog, sud drugog stupnja preinačio je prvostupanjsku presudu na način da je odbio tužbeni zahtjev, jer tužitelji u ovom postupku nisu dokazali uzročnu vezu između postupka liječnika i djelatnika umješača.

13. Odredbom čl. 1045. ZOO propisano je:

 

              „1. Tko drugom prouzrokuje štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

 

              2. Predmnjeva se obična nepažnja.

 

              3. Za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju.

 

              4. Za štetu bez obzira na krivnju odgovara se i u drugim slučajevima predviđenim zakonom.“

 

14. Opće pretpostavke za naknadu štete su postojanje oštećenika i štetnika, štetna radnja, šteta, uzročna veza između štetne radnje i štete te protupravnost. Protupravnost može biti protupravnost u objektivnom smislu te protupravnost u subjektivnom smislu ili krivnja štetnika.

 

15. Postavljeno pravno pitanje sugerira da se već iz činjenice što je prilikom liječenja pravne prednice tužitelja došlo do zaraze bolničkom infekcijom bolnica odgovara bez obzira na krivnju.

 

16. Međutim, iz utvrđenih činjenica proizlazi da su prilikom liječenja pravne prednice tužiteljice, odnosno prilikom postavljanja braunile, kada je došlo do infekcije, te prilikom postupanja nakon nastupanja infekcije, liječnici učinili sve potrebne dijagnostičke postupke te da je prednici tužitelja antibiotska terapija ordinirana na vrijeme, u adekvatnim vremenskim razmacima i u dovoljnoj količini, pravodobno i po pravilima struke, uslijed čega do neželjene posljedice, smrti nije došlo zbog neadekvatnog liječenja.

 

17. Dakle, utvrđeno je da u njihovom postupanju nije bilo liječničke pogreške pa činjenica što je štetna posljedica, sepsa, a nastavno i smrt, izazvana bolničkom bakterijom (zlatnim stafilokokom), sama po sebi, nije od utjecaja na odgovornost tuženika za štetu, obzirom na utvrđenje da su liječnici umješača postupili po pravilima struke, tj. da nije bilo krivnje u njihovom postupanju. Dakle, odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi, da smrt pacijenta zbog činjenice što je nastupila sepsa izazvana bolničkom bakterijom, sama po sebi, ne dovodi do odgovornosti bolnice za štetu po objektivnom kriteriju. Dakle, u takvoj situaciji, kada je smrt pacijenta nastupila uslijed bolničke infekcije, a bolnica dokaže da u liječenju uslijed navedene komplikacije, nije bilo krivnje njenih djelatnika odnosno da su isti postupali u svemu po pravilima struke, bolnica ne odgovara za štetu.

 

18. Slijedom navedenog pozivom na odredbu iz čl. 393. st. 1. ZPP valjalo je presudom odbiti reviziju tužitelja obzirom da razlozi zbog kojih je podnesena revizija ne utječu na donošenje drugačije presude od one kakvu je donio sud drugog stupnja.

 

19. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi iz čl. 155. st. 1. ZPP (argumentum a contrario).

 

Zagreb, 12. siječnja 2022.