1

                                                                                                                              Broj: Ppž-4549/2021

                       Republika Hrvatska                                                                                                 

     Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske                                    Broj: Ppž-4549/2021

                               Zagreb                       

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te članova Karmen Novak Hrgović i Koraljke Bašić, uz sudjelovanje Marcele Soljačić Prester u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku  protiv okrivljenika V.K., zbog prekršaja iz članka 43. stavak 3. u svezi članka 293. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020 – dalje ZOSPC) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika V.K., zastupanog  po branitelju K.Č. odvjetniku u R., protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 25. veljače 2020., broj: 23 Pp P-3988/2019, u sjednici vijeća održanoj 12. siječnja 2022.,

p r e s u d i o   j e:

I    U povodu žalbe okrivljenika V.K. preinačuje se pobijana presuda za djelo činjenično opisano pod točkom 1. tako da se temeljem članka 43. stavak 3. primjenom članka 293. stavak 1. ZOSPC-a utvrđuje novčana kazna za taj prekršaj u iznosu od 1.200,00 kuna (tisuću dvjesto) kuna, a za prekršaj činjenično i pravno opisan pod točkom 2. novčana kazna u iznosu od 3.000,00 (tri tisuće) kuna.

II Primjenom članka 39. Prekršajnog zakona okrivljeniku V.K. se izriče ukupna novčana kazana u iznosu od 4.200,00 (četiri tisuće dvjesto) kuna.

III Odbija se žalba okrivljenika V.K., kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

IV   Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik se obvezuje naknaditi  troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku petnaest dana od primitka ove presude.

V  Okrivljenik je dužan platiti novčanu kaznu u 6 jednakih mjesečnih obroka od po 700,00 (sedamsto) kuna, s tim da je prvi obrok dužan platiti u roku od 15 dana od dana primitka ove presude a ostale obroke do 15. datuma u svakom narednom mjesecu. Ako plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna će se smatrati plaćenom u cjelini.

Obrazloženje

1.  Pobijanom presudom okrivljenik V.K. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka  43. u svezi članka 293. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te članka 175. stavak 3. istog Zakona za koje su mu utvrđene novčane kazne u iznosu od 2.500,00 (dvije tisuće petsto) i 3.000,00 (tri tisuće) kuna, te mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 5.500,00 (pet tisuća petsto) kuna. Uz novčanu kaznu izrečena je i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca. Nadalje, okrivljenik je temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona oslobođen od plaćanja troškova prekršajnog postupka.

2.  Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno po branitelju podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o prekršajno pravnim sankcijama novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri.

3.  Žalba nije osnovana

4.  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud), na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz čl.195. st.1. t. 6., 7., 9. i 10., jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Neosnovano žalitelj ističe prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Prvostupanjski sud je imao dovoljno osnove za donošenje pobijane odluke temeljem svih provedenih dokaza, kojima su potvrđene odlučne činjenice koje ni sam okrivljenik u svojoj obrani nije porekao. Naime, okrivljenik ne poriče da je na njegovom vozilu nastala šteta (otrgnuti retrovizor), koja se u potpunosti poklapa s materijalnim tragovima nađenim na mjestu nezgode, tako da je prvostupanjski sud imajući u vidu zapisnik o očevidu, situacijski plan, uvid u foto dokumentaciju, kao i izjave svjedoka, a posebice svjedoka D.L., koji je po ocjeni suda objektivno i okolnosno svjedočio kako je vidio pješaka koji se kretao uz zid po svojoj desnoj strani kolnika u smjeru kretanja, zatim je uočio vozilo koje je prolazilo i čuo udarac, te je vidio čovjeka koji pada. Od naleta vozila ostali su na kolniku tragovi retrovizora, koji odgovaraju otrgnutom retrovizoru na vozilu okrivljenika. Dakle nedvojbeno je utvrđeno da je vozilo okrivljenika sudjelovalo u prometnoj nesreći na mjestu koje je označeno na skici prometne nesreće. Time je osnovano prvostupanjski sud zaključio da je okrivljenik počinio prekršaj iz primijenjene materijalne odredbe članka 43. stavka 1. i 2. ZOSPC-a.

6. Okrivljenik poriče u žalbi krivnju za prekršaj iz članka  175. stavak 3. ZOSPC-a (odlazak s mjesta nesreće bez da bi obavijestio najbližu policijsku upravu ili postaju i sačekao dolazak ovlaštene osobe u kojoj u kojoj je netko izgubio život ili je ozlijeđen), jer da nije primijetio pješaka koji se kretao nepropisno desnom prometnom trakom. U odnosu na ovaj prekršaj prvostupanjski sud je temeljem provedenih dokaza također imao dovoljno osnova za odluku o krivnji, te je dao argumentirane razloge, navodeći da je obrana u tom dijelu neuvjerljiva. Navodi žalbe također u ovom dijelu ne dovode u sumnju utvrđenje prvostupanjskog suda, jer žalitelj je i sam kontradiktoran u svojoj tvrdnji da nije vidio pješaka, a zatim iznosi kako se isti kretao kolnikom, po njegovoj (vozačevoj), desnoj strani. Okolnost da se sam pješak eventualno kretao nepropisno ne oslobađa odgovornosti žalitelja za prekršaj koji se njemu stavlja na teret.

7. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud primijenio djelomično odgovarajuće prekršajne odredbe ZOSPC-a, jer je povrijedio zakon u korist okrivljenika označivši prekršaj pod točkom 1. izreke kao djelo iz članka 293. stavak 1. ZOSPC-a, prema kojem se za prekršaje iz članka 43. kojima je izazvana prometna nesreća samo s materijalnom štetom, počinitelj prekršaja kažnjava novčanom kaznom propisanom za taj prekršaj u iznosu od 500,00 kuna, uvećanom za iznos od 1.000,00 kuna – dakle 1.500,00 kuna, umjesto stavkom 2., kojim je propisano da ako je prekršajem izazvana prometna nesreća u kojoj ima ozlijeđenih osoba, kaznit će se počinitelj prekršaja novčanom kaznom propisanom za taj prekršaj uvećanom za iznos od 2.000,00 kuna, dakle 2.500,00 kuna, koju kaznu je međutim i utvrdio za prekršaj činjenično opisan pod točkom 1. izreke, koja u sadržaju ima navod da je u prometnoj nesreći D.H. zadobio tjelesne ozljede.

8. Kako je izostala žalba tužitelja ovaj Sud je pravilnom primjenom zakona bio dužan preinačiti utvrđenu kaznu za prekršaj iz točke 1., u iznosu od 2.500,00 kuna i uskladiti je sa primijenjenim člankom 293. stavak 1. ZOSPC-a., kako je prvostupanjski sud pogrešno označio prekršaj. Ovaj sud je istu utvrdio u okviru navedene odredbe u iznosu od 1.200,00 kuna uvažavajući sve okolnosti koje je imao u vidu prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne, dok mu je za prekršaj iz članka 175. stavka 3. i 5. novčana kazna prihvaćena utvrđenom u iznosu zakonskog minimuma, gdje je ista propisana u rasponu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna.

9. Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, povodom žalbe okrivljenika, ovaj Sud je utvrdio da odluka prvostupanjskog suda o izricanju okrivljeniku zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 2  (dva) mjeseca nije prestroga.

10.  Navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj. Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom prema okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnih prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c PZ-a, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. PZ-a određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. 

Zbog izloženih razloga trebalo je riješiti kao u izreci.

                                            U Zagrebu, 12. siječnja 2021.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 6 (šest) otpravka za: spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.