REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU P-3080/2019

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari
tužitelja I. Z. iz S., OIB …, kojeg
zastupa punomoćnica M. R. Š., odvjetnica u S., protiv tužene O.
b. d.d., S., OIB …, koju zastupaju
punomoćnici iz Odvjetničkog društva A. i A. u Splitu, radi isplate, nakon održane
glavne i javne rasprave zaključene 9. studenog 2021. u nazočnosti punomoćnika
stranaka, na ročištu radi objave, dana 12. siječnja 2022.

p r e s u d i o j e

I Dužna je tužena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, na ime razlike u
iznosima kamata isplatiti tužitelju ukupan iznos od 5.451,40 CHF u kunskoj
protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene koji vrijedi na dan plaćanja sa kamatom
koja na iznose od:

- 15,33 CHF teče od dana 12.02.07. - 47,50 CHF teče od dana 12.03.07. - 52,49 CHF teče od dana 10.04.07. - 50,86 CHF teče od dana 10.05.07. - 52,48 CHF teče od dana 11.06.07. - 50,65 CHF teče od dana 10.07.07. - 52,34 CHF teče od dana 10.08.07. - 52,29 CHF teče od dana 10.09.07. - 50,54 CHF teče od dana 10.10.07. - 52,14 CHF teče od dana 12.11.07. - 50,27 CHF teče od dana 10.12.07. - 51,99 CHF teče od dana 10.01.08. - 51,94 CHF teče od dana 11.02.08. - 48,43 CHF teče od dana 10.03.08. - 51,77 CHF teče od dana 10.04.08. - 50,03 CHF teče od dana 12.05.08. - 51,49 CHF teče od dana 10.06.08. - 49,89 CHF teče od dana 10.07.08. - 51,46 CHF teče od dana 11.08.08. - 51,30 CHF teče od dana 10.09.08. - 49,66 CHF teče od dana 10.10.08. - 51,22 CHF teče od dana 10.11.08. - 49,50 CHF teče od dana 10.12.08.

2 P-3080/2019

- 52,46 CHF teče od dana 12.01.08. - 94,15 CHF teče od dana 10.02.09. - 85,06 CHF teče od dana 10.03.09. - 93,97 CHF teče od dana 10.04.09. - 90,81 CHF teče od dana 11.05.09. - 93,57 CHF teče od dana 10.06.09. - 90,53 CHF teče od dana 10.07.09. - 93,39 CHF teče od dana 10.08.09. - 93,25 CHF teče od dana 10.09.09. - 90,11 CHF teče od dana 12.10.09. - 92,79 CHF teče od dana 10.11.09. - 90,77 CHF teče od dana 10.12.09. - 122,62 CHF teče od dana 11.01.10. - 122,32 CHF teče od dana 10.02.10. - 110,43 CHF teče od dana 10.03.10. - 121,98 CHF teče od dana 12.04.10. - 117,67 CHF teče od dana 10.05.10. - 121,58 CHF teče od dana 10.06.10. - 117,47 CHF teče od dana 12.07.10. - 120,97 CHF teče od dana 10.08.10. - 120,96 CHF teče od dana 10.09.10. - 116,87 CHF teče od dana 11.10.10. - 120,54 CHF teče od dana 10.11.10. - 116,44 CHF teče od dana 10.12.10. - 118,91 CHF teče od dana 10.01.11. - 107,76 CHF teče od dana 10.02.11. - 97,15 CHF teče od dana 10.03.11. - 107,27 CHF teče od dana 11.04.11. - 103,62 CHF teče od dana 10.05.11. - 106,84 CHF teče od dana 10.06.11. - 103,19 CHF teče od dana 11.07.11. - 106,40 CHF teče od dana 10.08.11. - 106,18 CHF teče od dana 12.09.11. - 102,55 CHF teče od dana 10.10.11. - 105,73 CHF teče od dana 10.11.11. - 102,11 CHF teče od dana 12.12.11. - 105,26 CHF teče od dana 10.01.12. - 105,03 CHF teče od dana 10.02.12. - 98,04 CHF teče od dana 12.03.12. - 104,52 CHF teče od dana 10.04.12. - 100,93 CHF teče od dana 10.05.12. - 43,63 CHF teče od dana 23.05.12.

do 31.srpnja 2015. prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana
polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 (pet) postotnih
poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate sa zakonskom kamatom po stopi određenoj
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sve do
konačne isplate.

3 P-3080/2019

II Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi
tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 8.288,00 kn sa zateznom kamatom
koja na označeni iznos teče od donošenja presude do isplate po stopi određenoj
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 10. lipnja 2019. zaprimljena je tužba kojom je tužitelj ustao protiv
tužene radi isplate neoznačenog, ali odredivog novčanog iznosa koji je preplatio
zbog nepoštenih i ništetnih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi
sadržanih u Ugovoru o kreditu broj … koji su parnične stranke sklopile 11.
rujna 2006., a koji iznos je predložio postaviti po pribavi cjelovite dokazne građe i
provedenog sudskog vještačenja, kao i radi isplate nezakonito naplaćene naknade
za prijevremenu isplatu kredita. Navodi kako je tužena u označenom, unaprijed
formuliranom standardiziranom ugovoru, jednostrano sebi pridržala pravo u tijeku
trajanja ugovora primijeniti promjenjivu kamatnu stopu i način obračuna i naplate u
skladu s Odlukom o kamatnim stopama ili drugom aktu banke, tako da su zbog
protupravnog povećanja kamate tužitelju povećani anuiteti, stoga je tužena naplatila
veći iznos od onog kojeg je bila ovlaštena naplatiti temeljem njihovog pravnog posla.
Dodaje kako je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen parnični postupak pod
poslovnim brojem P-1401/2012 radi kolektivne zaštite interesa potrošača, a time i
ovdje tužitelja, koji je pravomoćno okončan presudom Visokog Trgovačkog suda RH
broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. kojom je utvrđeno da je tužena povrijedila
interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o
kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovita
kamatna stopa koja je u tijeku postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s
jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, radi čega je
ta odredba ništetna. Smatra kako je u konkretnom slučaju ugovoren odnos stranaka
koji ima za posljedicu nejednakost u njihovim pravima i obvezama, jer tužena prije i u
vrijeme sklapanja ugovora nije s tužiteljem pojedinačno pregovarala, niti utvrdila
egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope
ugovorene kamate, što je u suprotnosti s odredbama Zakona o zaštiti potrošača,
Zakona o obveznim odnosima, načelu savjesnosti i poštenja, kao temeljenom načelu
obveznog prava te u suprotnosti zakonodavstvu Europske unije ugrađenom u
Zakonu o zaštiti potrošača, stoga je prouzročena neravnoteža položaja ugovornih
strana, a sve na štetu tužitelja. S tim u vezi, a uzimajući u obzir kako ne raspolaže
cjelokupnom financijsko-knjigovodstvenom dokumentacijom o tijeku otplate kredita,
kretanju kamatnih stopa, kao i drugim relevantnim podatcima, ističe kako ne može
postaviti točno određen tužbeni zahtjev radi isplate jer mu, pored glavnice, pripada
pravo i na zateznu kamatu koja će se odrediti nakon provedenog financijsko-
knjigovodstvenog vještačenja.

2. U svom odgovoru od 29. rujna 2020. tužena je u cijelosti osporila osnovu i
visinu tužbe i tužbenog zahtjeva, ističući i prigovor zastare potraživanja. U bitnom
navodi kako u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za podnošenje tzv. stupnjevite
tužbe, jer tužitelj prije podnošenja tužbe nije zatražio od tužene dostavu kreditne
dokumentacije te kako je kredit isplaćen u cijelosti 2012., stoga tužitelj nema pravnog
interesa za podnošenje tužbe. Također navodi kako je ugovarajući promjenjivu

4 P-3080/2019

kamatnu stopu postupala u skladu s važećim zakonskim odredbama, odnosno u
skladu sa Zakonom o obveznim odnosima te kako je presuda Visokog trgovačkog
suda Republike Hrvatske pružila apstraktnu zaštitu, a nije dala subjektivna prava
potrošačima, tako da tužitelj krivo tumači njezino značenje i doseg. Osporava da bi
se u konkretnom slučaju radilo o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno
pregovaralo, stoga ističe kako je tužitelj uredno podmirivao preuzete obveze i nakon
svake obavijesti tužene o promjeni kamatne stope. Na kraju osporava i da bi tužitelju
naplatio naknadu za prijevremeni povrat kredita, iako je za to imao pravo.

3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom Ugovora o kreditu broj
… od 11. rujna 2006. i otplatnog plana, obračuna prijevremene otplate kredita
od 23. svibnja 2012., pregledom otplatnog plana od 23. rujna 2020. te nalaza sudske
vještakinje za računovodstvo i financije D. C. od 27. kolovoza 2021. s
prilozima.

4. Podneskom od 1. rujna 2021. tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev na
način koji je sadržajno praktički istovjetan izreci ove presude, a sud je na ročištu
održanom 9. studenog 2021. dopustio preinaku tužbe, unatoč protivljenju tužene.
Naime, prije svega valja navesti kako je odredbom iz čl. 190. st. 1. Zakona o
parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,
123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP) propisano kako tužitelj može do
zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, međutim odredbom iz st. 2.
propisano je kako iznimno od odredbe iz st. 1. ovog članka, tužitelj može preinačiti
tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti
do zaključenja prethodnog postupka. Odredbom iz st. 3. propisano je kako je za
preinaku tužbe nakon njezine dostave tuženiku, potreban pristanak tuženika, ali i
kada se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako je to svrsishodno za
konačno rješenje odnosa među strankama. U ovom slučaju tužitelj je preinačio tužbu
nakon zaključenja prethodnog postupka, ali to je uradio po provedenom financijsko-
knjigovodstvenom vještačenju, a ni on ni ovaj sud ne raspolažu stručnim znanjem
neophodnim za utvrđenje visine tužbenog zahtjeva, stoga je predmetnom preinakom
ostvarena iznimka iz citirane odredbe sadržane u st. 2., jer tužitelj bez svoje krivnje
nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Dakle, tužena nema
valjanu zakonsku osnovu isticati ovaj prigovor, a sud je prilikom donošenja odluke
uzeo u obzir kako je preinaka tužbe svrsishodna radi konačnog rješenja odnosa
među strankama.

5. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi pitanje osnovanosti i visine
tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i osnovanost istaknutog prigovora
zastare potraživanja.

8. Pregledom Ugovora o kreditu broj … od 11. rujna 2006. razvidno je
kako je tužitelj, kao korisnik kredita, sklopio s tuženom, kao kreditorom, kredit koji mu
je u skladu s člankom 2. odobren i isplaćen u kunskoj protuvrijednosti iznosa od

77.500,00 CHF prema srednjem tečaju za devize kreditora važećem za tu valutu na

5 P-3080/2019

dan korištenja kredita, uz kamatu koja je u skladu s člankom 5. ugovorena u visini od
4,20% i promjenjiva, a utvrđuje se odlukom kreditora, kako je ugovoreno člankom 11.

9. Odredbama iz čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03, dalje
ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, propisano je kako
se smatra nepoštenom ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i
ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u
pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj
ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed
formulirana od strane trgovca tako da potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj,
posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
Trgovac je dužan dokazati da se pojedinačno pregovaralo o pojedinoj ugovornoj
odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru. Nepoštena ugovorna
odredba je ništava, a ništavost pojedine odredbe ne povlači ništavost i samog
ugovora, ako on može opstati bez ništave odredbe, kako to propisuju odredbe iz čl.

87. ZZP/03.

10. Odredbom iz čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05,
41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO) propisano je kako činidba, kao objekt ugovorne
obveze, mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Po odredbi iz
čl. 272. činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti
ili su sudionici ugovora ostavili trećoj osobi da ju odredi, a ukoliko je činidba
nemoguća, nedopuštena ili neodređena, odnosno neodrediva, ugovor je ništetan,
kako propisuje odredba iz čl. 270. st. 1. ZOO.

11. Uzimajući u obzir sporno pitanje osnovanosti tužbe, odnosno jesu li
odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a sadržane u Ugovoru o kreditu od 11. rujna
2006. nepoštene, odnosno ništetne i s tim u vezi ne proizvode pravne učinke, prije
svega valja navesti kako je zbog istovjetnog postupanja protiv tužene i niza drugih
banaka s područja Republike Hrvatske, a radi zaštite potrošača, odnosno korisnika
kredita, vođen postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-
1401/12 koji je pravomoćno okončan presudom Visokog Trgovačkog suda Republike
Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. Naime, tom odlukom utvrđeno je
kako je O. b. d.d. (označena kao tužena pod 6) u vremenu od 10. rujna 2003.
do 31. prosinca 2008., povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika
kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu
odredbu kojom je ugovorena redovita kamatna stopa koja je u tijeku postojanja
ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se
nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Sud zaključuje kako je ovakvo
postupanje imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana,
a sve suprotno odredbama iz članaka 81., 82. i 90. tada važećeg ZZP/03, a od 7.
kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama iz članaka 96. i 97. tada
važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 i 133/09) te
suprotno odredbama ZOO.

12. Pored gore iznesenog, valjalo je cijeniti odredbu iz čl. 502.c ZPP po kojoj
se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na
pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe udruga, tijela,
ustanova ili drugih organizacija koje su osnovane u skladu sa zakonom, a koje se u
sklopu svoje registrirane djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih

6 P-3080/2019

interesa i prava građana, a kojom su utvrđena postupanja i propuštanja te povrijeđeni
ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten
štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba
pozvati. S tim u vezi, valjalo je cijeniti i sadržaj odredbe iz čl. 138.a ZZP (NN broj
79/09) po kojoj odluka, donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa
potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite
potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koje
potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem
tuženika.

13. Dakle, jasno je kako su odredbe o ugovorenoj promjenjivoj kamati bile
sastavni dio standardnog, unaprijed formuliranog ugovora o kreditu, sastavljenog od
banke koja o tim odredbama nije pregovarala sa svakim pojedinim potrošačem,
odnosno budućim korisnikom kredita koji nije imao utjecaj na njihov sadržaj, već mu
je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, nametnuta obveza koju objektivno nije
mogao sagledati u kontekstu cjeline ugovora u vrijeme njegovog sklapanja, tako da
su te ugovorne odredbe imale za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i
obvezama korisnika kredita, kao jedne ugovorne strane, u odnosu na banku kao
drugu ugovornu stranu, a što je svakako suprotno temeljnim načelima obveznog
prava, odnosno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu
dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zloupotrebe prava.

14. U konkretnom slučaju utvrđen je istovjetan način postupanja tužene i time
neravnopravan odnos ugovornih strana. Naime, nedvojbeno je kako je tužitelju, kao
zainteresiranoj osobi i budućem korisniku kredita, banka po službenim osobama
davala na uvid osnovne uvjete sklapanja kredita, poput odobrenja ukupnog iznosa,
roka njegove isplate i iznosa mjesečnih anuiteta, kao i činjenica da su tužitelju
dostavljani podaci tužene u vezi mijenjanja kamatne stope, ali isti nije bio upoznat o
parametrima, odnosno o uvjetima i načinu njezine promjene. Na temelju takvih
odredbi koje su ugovorene bez mogućnosti prethodnog posebnog pregovaranja i
nedostatka jasno definiranih parametara za promjenu kamatne stope, koji bi pritom
bili razumljivi prosječnom potrošaču, osim precizno određene kamatne stope u
vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao
promjenjiva nije bila niti određena niti odrediva.

15. Slijedom iznijetog, odredbe o promjenjivoj ugovornoj kamati sadržane u
člancima 5. i 11. predmetnog ugovora o kreditu imale su za posljedicu značajnu
neravnotežu odnosa i položaja njegovih sudionika i to na štetu tužitelja, stoga su bile
nepoštene, a pored toga, činidba kao objekt ugovorne obveze neodređena i
nerazumljiva, tako da ih primjenom citiranih odredbi ZZP/03 i ZOO sud smatra
ništetnim. Na okolnost utvrđenja posljedica označenih ništetnih odredbi, odnosno
razlike iznosa kojeg je tužitelj platio tuženoj po osnovi takvih odredbi o promjenjivoj
kamatnoj stopi, a time i osnovanosti tužbe i visine tužbenog zahtjeva, proveden je
dokaz vještačenjem po sudskoj vještakinji za računovodstvo i financije D. C.
koja je u tu svrhu imala na raspolaganju predmetni spis i cjelokupnu priloženu
dokaznu građu.

16. U svom vještvu od 27. kolovoza 2021. vještakinja je utvrdila kako je
namjena ugovora kredit radi kupnje građevinskog zemljišta odobren u iznosu od

77.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom deviznom tečaju kreditora za

7 P-3080/2019

tu valutu na dan korištenja kredita, kako je kamatna stopa ugovorena kao redovita u
visini od 4,20% godišnje promjenjiva i kako se njezina visina određuje odlukom
kreditora, a obračunava mjesečno i uključena je u anuitete. Također je utvrdila kako
je tužena u tijeku otplate predmetnog kredita povećavala kamatnu stopu u rasponu
od 4,20 do 6,20 %, sve do konačne i prijevremene otplate kredita 23. svibnja 2012.,
što je imalo za posljedicu povećanje anuiteta po ovoj osnovi. Slijedom iznesenih
utvrđenja vještakinja smatra kako je tužitelj zbog jednostrane odluke tužene o
promjenjivoj kamatnoj stopi s ovog osnova pretplatio tuženoj ukupan iznos od

5.451,40 CHF, odnosno iznos od 29.431,37 kn. Na ovo vještvo stranke nisu iskazala
primjedbe kojim bi dokazale pogrešan pristup vještakinje, njezinu nestručnost ili
neobjektivnost prilikom izrade vještva, odnosno kakvu grešku prilikom izračuna, niti
su ga kako dovele u sumnju, stoga ga sud prihvaća u cijelosti kao vjerodostojan
dokaz, uz napomenu kako je vještakinja postupila upravo u skladu s potrebama
predmetnog spisa, odnosno u cilju utvrđenja odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari.

17. Tužitelj je podneskom od 1. rujna 2021. konačno postavio tužbeni zahtjev,
nominalno ga u cijelosti usklađujući s nalazom vještakinje, kako u pogledu utvrđenja
predmetnog iznosa glavnice od 5.451,40 CHF u kunskoj protuvrijednosti, tako i u
odnosu na zateznu kamatu u ovoj valuti koja u kunskoj protuvrijednosti teče od
dospijeća svake pojedine mjesečne tražbine. Kako je posljedica ništetnosti vraćanje
onog što je stečeno bez osnove, kako to propisuje odredba iz čl. 323. st. 1. ZOO, a
nesporno je kako je tužitelj pretplaćene iznose uplaćivao tuženoj svaki mjesec u
anuitetima koji su primani u kunskoj protuvrijednosti iznosa određenog u valuti CHF,
to je osnovan zahtjev tužitelja za vraćanjem gore utvrđenog novčanog iznosa
glavnice u kunskoj protuvrijednosti, zajedno sa zateznom kamatom koja mu također
pripada u kunskoj protuvrijednosti i to u skladu s odredbom iz čl. 1115. ZOO, a na
način propisan odredbom iz čl. 29. st. 2. ZOO, radi čega je i odlučeno kao u točki I
izreke ove presude.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP.
Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 10. lipnja 2019. i obrazloženog podneska
od 1. rujna 2021., kao i zastupanja na ročištima održanim 18. svibnja i 9. studenog

2021. u iznosu od 1.000,00 kn za svaku navedenu radnju (Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč.

1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika
(NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15). Dakle, priznat mu je iznos od 4.000,00 kn,
koji je valjalo uvećati za 25% PDV, trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn te
trošak sudske pristojbe u iznosu od 1.288,00 kn (tužbe u iznosu od 644,00 kn i
sudske pristojbe ove presude u iznosu od 644,00 kn), dok se u više zatraženom
dijelu njegov zahtjev ne drži osnovanim i nužnim za vođenje i okončanje parnice.

19. U skladu s iznesenim, tuženoj je valjalo naložiti naknadu parničnog troška
tužitelja u iznosu od 8.288,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od donošenja ove
odluke, kako je i odlučeno u točki II izreke presude.

Split, 12. siječnja 2022.

Sudac

Branko Malenica,v.r.

8 P-3080/2019

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u
roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem
ovog suda u tri primjerka.

DNA

- pun. tužitelja
- pun. tužene