66 P-605/2020-16

 

                           

 

                   

             Republika Hrvatska

          Općinski sud u Osijeku

          Stalna služba u Valpovu

31550 Valpovo, K.P. Krešimira IV br. 3

 

66 P-605/2020-16

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

             

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogić, u pravnoj stvari tužitelja HUO, . Z., OIB: …., zastupanog po Odvjetničkom društvu M. & L., Z., protiv 1. tuženika G.a B. iz D., ., OIB: …., zastupanog po pun. D.u M., odvjetniku iz O., 2. tuženika D. Š. iz V., ., OIB: …. i 3. tuženice S. Š. iz O.a, ., OIB: …., zastupanih po pun. D. Š., odvjetniku iz O., radi regresnog duga, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 2.12.2021., na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), a objavljene 12. siječnja 2022.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Nalaže se 2. tuženiku D. Š. iz V., ., OIB: …., i 3. tuženici S. Š. iz O., ., OIB: ….., da tužitelju H. u. .o., ., Z., OIB: …., solidarno isplate iznos od 157.358,58 kn (stopedesetsedamtisućatristopedesetosam-kunaipedesetosamlipa), sa zateznom kamatom koja teče na pojedinačne iznose kako slijedi:

-         405,90 kn od 09.09.2010.,

-         615,00 kn od 12.11.2010.,

-   1.537,50 kn od 08.04.2011.,

-         615,00 kn od 13.05.2011.,

-         615,00 kn od 09.07.2011.,

-         615,00 kn od 09.09.2011.,

-         615,00 kn od 04.02.2012.,

-         680,00 kn od 30.03.2012.,

-         625,00 kn od 30.03.2012.,

-         625,00 kn od 14.04.2012.,

-         615,00 kn od 26.05.2012.,

-     2.460,00 kn od 26.09.2012.,

-     2.220,00 kn od 29.09.2012.,

-              781,25 kn od 30.10.2012.,

-        937,50 kn od 11.01.2013.,

-     2.280,00 kn od 13.03.2013.,

-         7.520,00 kn od 26.07.2014.,

-              625,00 kn od 13.09.2014.,

-              587,50 kn od 13.09.2014.,

-  105.262,08 kn od 19.07.2017.,

-          9.723,17 kn od 19.07.2017.,

-       11.406,45 kn od 19.07.2017.,

-      5.992,23 kn od 23.09.2017., i to do 31.07.2015. po stopi određenoj sukladno čl. 29. ZOO i odlukom HNB-a o visini eskontne stope po referentnoj stopi uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj o d b i j a  s preostalim dijelom tužbenom zahtjeva u ukupnom iznosu od 7.151,75 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose od: - 2.300,00 kn od 06.12.2012.,

      -     50,00 kn od 26.07.2014.,

-     31,25 kn od 26.07.2014.,

     -       92,00 kn od 26.07.2014.,

      -     400,00 kn od 28.08.2015.,

      -     121,00 kn od 19.05.2017.,

      -      20,00 kn od 19.05.2017.,

      -       75,00 kn od 19.05.2017.,

      - 1.956,25 kn od 17.06.2017.,

      -     150,00 kn od 21.06.2017.,

      - 1.956,25 kn od 22.07.2017.

 

              II. Nalaže se 2. tuženiku i 3. tuženici da tužitelju solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 45.166,92 kn (četrdesetpettisućastošezdesetšestskuna-idevedesetdvijelipe) sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče od dana donošenja presude, tj. 13. siječnja 2022. do isplate, a sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 2.187,50 kn  o d b i j a.

 

              III. O d b i j a   s e  u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na 1. tuženika G.a B. iz D., ., OIB: 8…, kojim se nalaže da solidarno s 2. tuženikom D.m Š. i 3. tuženicom S. Š. plati tužitelju H. u. o. iznos od 164.294,33 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, kao i da tužitelju solidarno s 2. i 3. tuženikom naknadi trošak parničnog postupka.

 

              IV. Nalaže se tužitelju da 1. tuženiku naknadi prouzročen parnični trošak u iznosu od 48.373,25 kn (četrdesetosamtisućatristosedamdesettrikuneidvadesetpet-lipa), u roku od 15 dana, dok se 1. tuženik s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 9.696,00 kn  o d b i j a.         

 

Obrazloženje

             

              1. Tužitelj u tužbi protiv 1., 2. i 3. tuženika od 15.12.2017. navodi da je dana 25.09.2007. došlo do prometne nezgode na način da je 1. tuženik G. B. upravljao motorkotačem marke BMW R-1200 ST, te je ulazeći u zavoj izgubio nadzor nad upravljačem uslijed čega se motocikl destabilizirao i pao na kolnik, kojom prilikom je uslijed pada D. V. kao suvozač na motociklu zadobio teške tjelesne ozljede. S tim u vezi Policijska postaja Osijek podnijela je kaznenu prijavu protiv vozača motocikla G.a B. radi počinjenja kaznenog djela izazivanja prometne nezgode iz čl. 272.st.1. i 2. Kaznenog zakona, no ta je prijava odbačena rješenjem ODO u Osijeku br. K-DO-878/08 od 15.01.2008.g., s obrazloženjem kako je u postupku utvrđeno da postoji visoka razina vjerojatnosti da je do proklizavanja motorkotača došlo zbog nedostatne dekonzervacije pneumatika i motocikla i zbog nedovoljnog tlaka zraka u gumama motocikla, a da pri tom u navedenom postupku nije utvrđivana suodgovornost 1. tuženika G.a B. za nastanak štetnog događaja i štete.

              1.1. Navodi da je oštećeni D. V. kao tužitelj dana 27.09.2010. podnio tužbu protiv D. i S. Š. kao vlasnika obrta Autokuća Š. i njega, potražujući naknadu štete koja mu je nastala u predmetnom štetnom događaju, no tijekom postupka tužitelj je povukao tužbu u odnosu na 1. i 2. tuženike te se parnica nastavila voditi samo u odnosu na njega pred Općinskim sudom u Osijeku pod br. P-1922/10. U tom je postupku utvrđeno kako je u trenutku nastanka štetnog događaja motocikl marke BMW R-1200 ST bio u vlasništvu 1. tuženika te da je bio neosiguran i neregistriran, no da je 1. tuženik tvrdio kako su mu djelatnici 2. i 3. tuženika rekli da je motocikl osiguran i registriran u trenutku kad su mu ga dali u posjed i kad je isti odlučio provozati motocikl, dok su 2. i 3. tuženici te njihovi djelatnici tvrdili da su zamolili 1. tuženika da pričeka s vožnjom motocikla dok se djelatnik Autokuće Š. ne vrati u autosalon s ugovorom o osiguranju i registarskim pločicama, ali da ih 1. tuženik nije poslušao. Dana 07.05.2012. donesena je prvostupanjska presuda pod br. P-1922/10-41, kojom je naloženo da on isplati Damiru V. na ime naknade nematerijalne i materijalne štete iznos od 60.090,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 27.09.2010. do isplate, iznos od 6.300,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 07.05.2012. do isplate, iznos od 5.492,38 kn sa zateznim kamatama od 01.06.2008. do isplate te parnični trošak u visini od 11.368,90 kn sa zateznim kamatama od 07.05.2012. do isplate.

              1.2. Protiv te presude uložio je žalbu, a Županijski sud u Osijeku dana 18.10.2012. donio je presudu pod br. Gž-3427/2012 kojom je odbio žalbu i potvrdio prvostupanjsku presudu pa je protiv drugostupanjske presude uložio izvanrednu reviziju koja je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda RH br. Rev 570/13 od 07.06.2017.

              1.3. Nakon toga je oštećenik D. V. radi naplate iznosa dosuđenih pravomoćnom presudom protiv njega pokrenuo ovršni postupak pred Općinskim građanskim sudom u Z.u radi ovrhe na računima ovršenika koji se vodio pod br. Ovr-1965/14 te mu je temeljem rješenja o ovrsi 25.07.2014. ovršen iznos od 7.520,00 kn. Radi naplate iznosa dosuđenih presudom Općinskog suda u Osijeku oštećenik D.r V. pokrenuo je i drugi ovršni postupak radi ovrhe na računima ovršenika koji se vodio pod brojem Ovr-4312/17 pred Općinskim građanskim sudom u Z.u, tako da su s njegovog računa ovršeni iznosi od 105.262,08 kn, 9.723,17 kn i 11.406,45 kn na ime iznosa naknade štete.

              1.4. Navodi da je dana 22.09.2017. isplatio D. V. iznos od 5.992,23 kn na ime preostalog iznosa parničnog troška dosuđenog prvostupanjskom presudom i to iznos od 3.848,90 kn te zatezne kamate na taj iznos u visini od 2.143,33 kn. Osim toga, bio je u obvezi isplatiti i daljnje troškove i to iznos od 405,90 kn R. S., vještaku za cestovni promet na ime izrade cenzorskog nalaza i mišljenja, kao i iznose navedene u tužbi na ime troškova njegovog punomoćnika u predmetu pod br. P-1922/10, kao i troškove punomoćnika u predmetu br. Ovr-4312/17, te troškove sudskih pristojbi na tužbu, presudu, odgovor na tužbu, žalbu i reviziju te sudskih pristojbi na žalbu i rješenje te prijedlog za odgodu ovrhe u ovršnom predmetu Ovr-4312/17, i troškove, odnosno naknade FINI.

1.5. Smatra da su tuženici obvezni solidarno mu isplatiti isplaćene iznose glavnice, kamata i troškova, sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i to: 1.tuženik kao vlasnik neosiguranog vozila kojim je počinjen štetni događaj i šteta te kao izravni štetnik, odnosno osoba koja upravlja motociklom kojim je počinjen štetni događaj i šteta. 2. i 3. tuženici su također odgovorni za nastanak štetnog događaja i štete, budući da nisu postupali sukladno pažnji dobrog gospodarstvenika jer su propustili pravilno provesti dekonzervaciju pneumatika i motocikla te osigurati dovoljnu razinu tlaka u pneumaticima prije nego što su motocikl predali u posjed kupcu G.u B. te zato što su prije predaje u posjed motocikla kupcu propustili provesti postupak registracije i obveznog osiguranja motocikla od autoodgovornosti. Solidarna odgovornost tuženika za isplatu utuženih iznosa proizlazi iz odredbe čl. 1107. Zakona o obveznim odnosima.

              1.6. Stoga predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

              2. U pisanom odgovoru na tužbu (list 126-127 spisa) 1. tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, budući da odgovornost s osnova čl. 29. toč. 5. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu leži na strani prodavatelja, a ne kupca te da cijelu regresnu stvar valja sagledati u kontekstu okolnosti da zakonodavac ne navodi krivca za štetu ili vlasnika vozila kao osobe od koje se HUO može regresirati, već navodi odgovornu osobu. U konkretnom slučaju prodavatelj je prodao stvar s materijalnim i pravnim nedostacima, a u vrijeme prodaje motorkotač nije bio tehnički ispravan niti osiguran, a za koje mane odgovara prodavatelj.

              2.1. Ističe da se protiv njega vodio prekršajni postupak u kojem je provedeno prometno vještačenje, nakon čega je on oslobođen krivnje. Isto tako ističe da je protiv njega odbačena kaznena prijava zbog kaznenog djela iz čl. 272.st.2. KZ-a, jer na neprijeporan način nisu utvrđena sva bitna obilježja kaznenog djela.

              2.2. Navodi, da se uputio u vožnju motorkotačem nakon što je gotovo sat i pol vremena čekao da mu radnik prodavatelja javi da je vozilo osigurano. Smatra da je prodavatelj bio nesavjestan držeći njega kao kupca u zabludi da je vozilo registrirano i osigurano, dok je on bio savjestan, čekajući gotovo sat i pol da mu prodavateljev radnik javi iz MUP-a da je vozilo registrirano i osigurano i tek se tada odlučio na vožnju. Zato smatra da je vozilo u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano od automobilske odgovornosti, a koju obvezu je na sebe preuzeo prodavatelj, ne bi niti došlo do primjene odredbe čl. 29. toč. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, već bi osiguratelj, a ne tužitelj, isplatio štetu suvozaču, dok bi on samo izgubio eventualni bonus na premiji, tako da je do štete, u osigurateljskom smislu, došlo propustom prodavatelja, a ne kupca, pa stoga drži da su 2. i 3. tuženici, kao prodavatelj, pasivno legimitirani i odgovorni za regresnu isplatu, a ne on kao kupac.

 

              3. 2.tuženik D. Š. i 3. tuženica S. Š. u pisanom odgovoru na tužbu (list 117 i 118 spisa) u cijelosti se protive tužbi i tužbenom zahtjevu, kako po osnovi, tako i po visini, ističući prigovor promašene pasivne legitimacije, smatrajući da nisu oni odgovorni za predmetnu štetu, već isključivo 1.tuženik kao vlasnik motocikla marke BMW R-1200 ST u trenutku štetnog događaja, koji je k tome i vozio predmetni motocikl u trenutku njegova pada.

              3.1. Ne prijepore da su kao vlasnici obrta Autokuće Š. prodali 1.tuženiku navedeni motocikl te nakon što su mu ga predali u posjed, čime je on stekao i pravo vlasništva, oni više nisu odgovorni za postupanje i raspolaganje 1.tuženika kao vlasnika predmetnim motociklom. Ovo stoga što je odredbom čl. 115. i 116. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano da se pravo vlasništva na temelju pravnog posla, a u konkretnom slučaju radilo se o kupoprodaji motocikla kao pokretne stvari, stječe predajom te stvari stjecatelju, dakle 1.tuženiku, u samostalan posjed na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja.

              3.2. Tvrde da je 1.tuženik kupio od njih predmetni motocikl, da je dan prije štetnog događaja u kojem je imovinsku i neimovinsku štetu pretrpio njegov prijatelj Damir V., 1.tuženik prethodno pregledao predmetni motocikl, isprobao ga, platio kaparu, a nakon toga, dana 25. rujna 2007. predajom u posjed stekao i vlasništvo pa je stoga 1.tuženik kao vlasnik motocikla bio dužan obaviti obvezno osiguranje od autoodgovornosti, a ne oni. Ističu da je osiguranje prije štetnog događaja i obavio 1.tuženik putem njihovih djelatnika koji su navedenog dana po zahtjevu 1.tuženika pribavili probne tablice, a nakon toga i policu osiguranja pa je osiguranje započelo oko 12,30 sati, dok se prometna nezgoda dogodila oko 10,25 sati. Naime, nejasno je zbog čega je 1.tuženik, koji je bio vlasnik vozila, započeo s vožnjom motocikla prije nego što je pribavio probne tablice i osigurao motocikl.

              3.3. Nadalje, ističu da nisu odgovorni niti za dio troškova koje zahtijeva tužitelj, a koji se odnose na trošak ovršnog postupka i trošak zateznih kamata, nastalih nakon što je sudska odluka postala pravomoćna i ovršna te trošak zastupanja po punomoćniku u ovršnom postupku, jer je tužitelj te troškove mogao izbjeći da je postupio po pravomoćnoj sudskoj odluci.

              3.4. Navode da ne postoji njihova povreda ugovorne obveze, a niti izvanugovorna odgovornost za nastalu štetu, jer je tužitelj, ako sebe smatra oštećenikom, trebao poduzeti sve radnje i provesti potrebne dokaze kojima oni raspolažu te od sebe otkloniti odgovornost, čime bi spriječio nastanak štete, odnosno umanjio njenu visinu. Stoga se protive tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, predlažući da sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

 

              4. Sud je u odnosnom predmetu presudom pod br. P-1160/2017-54 od 26. lipnja 2019. (list spisa 222 do 232) usvojio tužbeni zahtjev tužitelja te pod st. I. izreke presude naložio 1. tuženiku da isplati tužitelju iznos 157.094,33 kn sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose opisane u st.I. izreke navedene presude. St. II. izreke presude sud je odbio tužitelja s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u odnosu na 1. tuženika, dok je st. III. odbio tužbeni zahtjev tužitelja prema 2. i 3. tuženicima. St. IV. izreke presude naložio je tužitelju da 2. i 3. tuženicima naknadi prouzročeni parnični trošak.

Povodom podnijetih žalbi tužitelja te 1. tuženika Županijski sud u Z.u je svojim rješenjem pod poslovnim brojem Gž-3464/2009-3 od 14. srpnja 2020. (list spisa 269) rješenjem ukinuo gore navedenu presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred drugim sucem pojedincem.

              5. U ponovljenom postupku tužitelj je i dalje ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva i svih navoda iznijetih tijekom postupka.

 

              6.  1. tuženik je i u ponovljenom postupku ostao kod svih navoda iz odgovora na tužbu te navoda iznijetih tijekom postupka protiveći se tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti.

 

              7.  2. i 3. tuženici i u ponovljenom postupku ostali su u cijelosti kod navoda iz odgovora na tužbu te svih navoda iznijetih tijekom postupka kao i istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije na njihovoj strani predlažući da sud tužitelja u odnosu na njih s tužbom i tužbenim zahtjevom kao neosnovanim odbije.

 

              8. Sud je u dokaznom postupku proveo dokaz saslušanjem svjedoka D. V., Ro.a D., T.B., vještaka D. J., 1. tuženika G.a B., 2. tuženika D. Š., 3. tuženice S. Š., kao i dopunsko saslušanje svjedoka, vještaka i 1. i 2. tuženika te izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju priloženu spisu te spise Općinskog suda u Osijeku br. P-1922/2010, Županijskog suda u Osijeku br. Kir-1197/07 te presliku prekršajnog spisa br. PpP-5328/07 Prekršajnog suda u Osijeku.

 

              9. Svjedok D.V. na ročištu održanom 9. studenog 2018. iskazao je da ga je 1. tuženik zamolio da ga svojim automobilom odveze iz D. u O. po motor kojeg je naručio u salonu te su nešto prije 9 sati došli u auto kuću u Č.. Motor je stajao u salonu na jednom podestu i nije bio pripremljen za odvoženje. Na kotačima se vidjelo da su crni i tamni jer su bili premazani određenim sredstvom zbog sjaja jer je motor bio izložen radi prodaje. Vlasnik salona je poslao svog djelatnika u policijsku postaju u Osijeku radi ishođenja probnih tablica te zbog police osiguranja, a na što je 1. tuženik računao da će već biti pripremljeno kada dođu jer mu je to tako rekao 1. tuženik. Morali su čekati oko sat i pol vremena dok se sve to ne obavi. U međuvremenu drugi djelatnici su motor oprali i dogurali ga pred ulaz u autokuću. Voda je još kapala s motora, a jedan djelatnik ga je brisao. Vlasnik salona je dao ključ motora zbog probne vožnje iako papiri još nisu stigli, ali su pretpostavili da će ubrzo doći jer je vlasnik salona od svog djelatnika primio poziv da su papiri ishođeni te da se vraća u auto kuću s papirima. Naveo je da je motor bio dekonzerviran, odn. opran sa sredstvom Ivasol (sredstvo za odmašćivanje metala). Kada je 1. tuženik sjeo za upravljač motora vizualno su gume na motoru izgledale u redu, a on je sjeo na mjesto suvozača kako bi probali ponašanje motora u vožnji kada su na njemu dvije osobe. Međutim nakon 400 m došlo je do nesreće i njih dvojica su pali a on je zadobio teške tjelesne ozljede, a 1. tuženik samo lakše ogrebotine. Ne zna kada je i zašto došlo do pada jer je 1. tuženik dobar vozač s višegodišnjim iskustvom i prije tog događaja, a i poslije, nikada nije imao nikakvih prometnih nezgoda te smatra da do destabilizacije motorkotača nije došlo krivnjom vozača. Navodi da je nakon nesreće kada se vratio iz traumatologije natrag u auto kuću u uredu 2. tuženika bio prisutan kada su se 2. tuženik i 1. tuženik dogovarali vezano za popravak motora. 2. tuženik je predložio da se utvrde oštećenja i da se naruče dijelovi za zamjenu o trošku 1. tuženika a dijelove će zamijeniti auto kuća bez cijene rada. 1. tuženik na to nije pristao tako da je motor kasnije popravljen i 1. tuženik je otišao po njega i popravak nije platio sukladno dogovoru. Naveo je da od 1. tuženika ima saznanja da 1. tuženik nije bio tada prvi put vidjeti taj motor, a želja mu je bila kupiti baš taj tip motora marke BMW, ali nije mu poznato da li je 1. tuženik obavio ranije probnu vožnju. Njegova dužnost je bila da 1. tuženika odveze i vrati njegov automobil u Daruvar, a 1. tuženik se trebao vratiti motorom. Nije mu poznato da li je 1. tuženik prije ili tada platio kupoprodajnu cijenu ali zna da je cijena motora bila nešto preko 60.000,00 kn i nije mu poznato da li je 1. tuženiku za motor izdan račun. Dodao je da kada su krenuli na vožnju motor na sebi nije imao probne tablice. Pojašnjava da je čuo govor 2. tuženika s njegovim djelatnikom i odmah poslije tog razgovora 2. tuženik je 1. tuženiku dao ključeve motora i tada su oni otišli na probnu vožnju ali bez police osiguranja jer je ona bila na putu. 1. tuženik je čekao trenutak kada je bilo potvrđeno da su papiri na putu i da će uskoro stići, a 1. tuženik je izrazio negodovanje što papiri nisu bili pribavljeni i čekali na njega jer je tako bilo dogovoreno dan ranije.

9.1. Prilikom dopunskog saslušanja 8. lipnja 2021. svjedok je naveo da ostaje kod svoga ranijeg iskaza. Na pitanje 2. tuženika kakve su gume na motociklu bile po njegovom viđenju poslije pranja naveo je da su vizualno izgledale u redu, osim što je s motora kapala voda, a prije, kada je došao u salon, nisu dobro izgledale jer su bile nalaštene. Na motoru prije same voženje nije vidio probne tablice. Kako je već ranije naveo s 1. tuženikom je došao osobnim vozilom Peugeot 307 SW u vlasništvu 1. tuženika koji je trebao vratiti u D. nakon kupnje motora, a to ga je zamolio nekoliko dana ranije 1. tuženik jer ne može istovremeno voziti i motor i automobil. Doznao je da je 1. tuženik dao kaparu za kupnju motocikla marke BMW 1200ST, jer mu je bila želja da kupi upravo takvu marku motocikla i pretpostavljao je da je 1. tuženik išao s namjerom da kupi motor i da ga doveze kući, a on je trebao vratiti u Daruvar automobil. 1. tuženik mu je rekao da ima želju da isproba motor sa suvozačem da vidi kako se motor ponaša sa vozačem i suvozačem. Zaključio je da su u policijskoj postaji ishođene probne tablice, a po razgovoru koji je vodio 2. tuženik sa svojim djelatnikom koji je bio u policijskoj postaji, a u svezi s ishođenjem probnih tablica i police osiguranja.

 

              10. Svjedok R. D. na ročištu održanom 5. prosinca 2018. naveo je da je   2007. bio zaposlen u Auto-kući Š. u Osijeku kao voditelj prodaje i sjeća se da je 1.tuženik došao u autosalon radi kupovine motocikla marke BMW. Došao je svojim motorom i on mu je dao ključeve te je provozao motocikl vozeći se oko zgrade auto-kuće, jer je motocikl bio neregistriran i nije imao policu osiguranja i nije mogao njime ići u javni promet. Kad se vratio odlučio ga je kupiti te je isplatio kaparu i rekao da će javiti točno kada će doći po njega. Nakon 10 dana došao je s jednim čovjekom s kombijem po motor. Kad je 1. tuženik isplatio kupoprodajnu cijenu dao mu je sve potrebne dokumente - fakturu, prometnu odjavu, misleći da će ga odvesti kombijem. Međutim, kupac mu je rekao da mu trebaju probne tablice jer se želi vozati po D.u, a on mu je rekao da mora pričekati jer nemaju probne tablice za motor, nego samo za automobile, tako da je kolega Božić otišao po probne tablice u PP Osijek, a što je trajalo neko vrijeme jer je bila gužva u MUP-u i u salonu pa je kupac morao čekati. Dok je kolega B. još bio u MUP-u, čekajući na probne tablice, a s obzirom da su već dobili od njega ključ i dokumentaciju, odlučili su na svoju ruku provozati se oko salona, a što on tada nije vidio jer bi im u protivnom rekao da pričekaju na probne tablice. Nije vidio trenutak kada se dogodio pad, ali je vidio kasnije da je motocikl oštećen i to ručka volana, maska i misli auspuh, od pada na kolnik. Kolega B. donio je probne tablice nakon sat i pol vremena, ali su kupac i njegov kolega tada već bili otišli. Dodaje da je auto-kuća Š. imala ugovor s Allianz osiguranjem radi probnih vožnji i radi probnih pločica. Pojašnjava da je bila ustaljena praksa da se osiguranje dogovori, odnosno naruči telefonom te se odmah e-mailom šalju potrebni podaci za osiguranje, a dobije se broj probnih pločica od MUP-a te se taj broj onda unosi u policu ili da djelatnici osiguranja donesu gotovu policu ili oni, a u auto-kući je isprintaju. U  konkretnom slučaju probne pločice nisu bile pripremljene, jer je kupac došao kombijem po motor, što je značilo da će ga kombijem i odvesti i da mu ne trebaju probne pločice, jer je odmah mogao poslije napuštanja auto-kuće otići na tehnički pregled u O. ili D. i obaviti registraciju. U trenutku napuštanja autosalona na motociklu nisu bile nalijepljene probne tablice, ali su bile na putu. Misli da je kolega B. telefonom iz MUP-a javio samo broj probne tablice i da je izvadio tablice te da se mogu staviti na policu osiguranja, a da li je polica osiguranja bila pripremljena, ne sjeća se. Dodaje da je bio nazočan i kada je kupac došao i treći puta u salon po motor, ali se više ne sjeća kako je došao, ali je motor u međuvremenu popravljen na trošak auto-kuće i njemu je predan osobno. Naveo je da se kupac najavio za određeno vrijeme, ali nije tražio prije toga da motor ima probne tablice i osiguranje za probnu vožnju.

10.1. Na dopunskom saslušanju 8. lipnja 2021. naveo je da ostaje kod navoda koje je iznio na ročištu od 5.12.2018. Na pitanje pun. 1. tuženika da je kod Općinskog suda u Osijeku br. P-1922/10 na raspravi od 9.6.2011. kao svjedok odgovorio "koliko se mogu sjetiti čini mi se da je G. B. svu dokumentaciju uzeo kada je naknadno došao po motor poslije nesreće" naveo je da je 1. tuženik svu potrebnu dokumentaciju dobio nakon što je isplatio motor. Na pitanje 2. tuženika da li je 1. tuženiku izdao račun nakon isplate motora, odgovorio je da je i to bilo prije nesreće. Naveo je da je dokumentaciju 1. tuženiku pripremio na dan isplate motora, ali se ne sjeća i nije siguran da li je 1. tuženik tu dokumentaciju uzeo toga dana ili je po nju došao nekoliko dana poslije toga. Vezano za isplatu motora dodao je da je 1. tuženik u prvom navratu kada je vidio motor, isprobao motor i uplatio putem Internet bankarstva kaparu u iznosu od 10.000,00 kn, ali se ne sjeća da li je 1. tuženik isplatio razliku cijene njemu kada je došao po motor ili nekome drugom iako je cijena za motor isplaćena.

 

              11. Svjedok T. B.na ročištu održanom 8. prosinca 2018. naveo je da je u vrijeme kad se događaj zbio radio u auto-kući Š. kao djelatnik u prodaji, a njegov posao se sastojao od posluživanja kupaca, održavanja vozila u salonu, slanje i primanje mailova, papirologije, odlaska u policiju, razduživanje, pribave probnih tablica, a te poslove radio je i kolega D., tako da su se njihovi poslovi u biti preklapali, iako mu je on bio prvi nadređeni.               Toga dana bio je u salonu ali se ne sjeća kada su došli gospodin B. i njegov prijatelj za kojeg su znali da će doći jer se najavio, a platio je i kaparu i obavio test vožnju. Njegov glavni nadređeni g. Š. ga je poslao u policiju po probne tablice samo za taj motor, jer su za automobile imali pripremljene probne tablice, dok se za motore pribavljaju od slučaja do slučaja, jer se motocikli slabije prodaju. Kad je došao iz policije s probnom tablicom i parkirao se pred salonom, vidio je da njih dvojica izlaze iz salona, a jedan je imao zamotan krvav ručnik oko ruke. Naveo je da se kasnije sva papirologija obavila, uključujući i probne tablice. Iskazao je da je bio odsutan iz salona radi odlaska po probnu tablicu najmanje sat vremena, možda više. Nakon predočenja police osiguranja za probnu tablicu iskazao je da ne može odgovoriti na pitanje da li predočena polica odgovara pravnom poslu koji se trebao obaviti toga dana te je dodao da su najviše radili s osiguravajućom kućom Allianz osiguranje.

              11.1. Na dopunskom saslušanju 8. lipnja 2021. naveo je da ostaje u cijelosti kod svog iskaza danog 5.12.2018. kao i kod iskaza danog u predmetu P-1922/10 od 18.4.2012. Na pitanje 2. tuženika da li je 1. tuženiku izdan račun za motocikl odgovorio je da se ne sjeća jer ga on nije pravio jer nije bio voditelj prodaje, ali da je možda izdan.

 

              12. Vještak D. J. na ročištima održanim 9.11.2018. i 5.12.2018. naveo je da ostaje u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja. Na upit pun. tužitelja da li je način nastanka prometne nesreće moguć i uslijed premaza na gumama i uslijed naginjanja 1. tuženika  odgovorio je da na temelju stanja u spisu te materijalnih tragova evidentiranih u očevidnoj dokumentaciji nije moguće točno utvrditi razlog pada motocikla. S obzirom na okolnost da je do pada motocikla došlo u početnoj fazi naginjanja prilikom ulaska u desni zavoj, te s obzirom na ostale okolnosti utvrđene iz dokumentacije u spisu, mišljenja je da je do destabilizacije motocikla i pada na kolnik moglo doći zbog sredstva koje smanjuje trenje na pneumaticima, ali je moglo doći i zbog prekomjernog naginjanja motocikla na desnu stranu prilikom ulaska u zavoj. Dakle, tehnički je moguće da je do destabilizacije došlo uslijed navedenih okolnosti. Na upit 2. tuženika da li je moguće da se pneumatici na motorkotaču zagriju nakon 400 m vožnje na temperaturu prikladnu za vožnju odgovorio je da put potreban za zagrijavanje pneumatika na radnu temperaturu pri kojoj isti osiguravaju potrebna vozno dinamička svojstva motocikla ovisi o načinu vožnje. Mišljenja je da se kod umjerenog načina vožnje koje isključuje naglo ubrzavanje i naglo usporavanje motocikla, na putu dužine 400 metara, pneumatici motocikla ne mogu zagrijati na potrebnu temperaturu. U konkretnom slučaju tehničkim putem nije moguće utvrditi razlog destabilizacije i pada motocikla na kolnik. Tehnički je moguće da su razlog pada bile okolnosti navedene u iskazu 1.tuženika, ali je tehnički moguće i da je do pada došlo zbog drugih okolnosti koje su navedene u pisanom nalazu i mišljenju. Naveo je da mu nisu poznati podaci Hrvatskog zavoda za statistiku vezano za prometne nesreće s motociklima, ali na temelju iskustva rekao je da su prometne nesreće s motociklima učestalije na početku i završetku motociklističke sezone, odnosno u proljeće i jesen.

              12.1. Na dopunskom saslušanju održanom 8. lipnja 2021. ostao je u cijelosti kod pismenog nalaza i mišljenja te kod iskaza danih na ročištima održanih kod ovog suda 9.11.2018. i 5.12.2018. Ponovno je naveo da je mogući uzrok pada motocikla sredstvo kojim su bili premazani pneumatici, a uslijed čega je moguće došlo do smanjenja trenja. Isto tako, ne može isključiti niti mogućnost uzroka pada zbog ev. prekomjernog naginjanja motocikla u zavoju, kao niti mogućnost odgovarajućeg tlaka u pneumaticima motocikla. Na temelju stanja spisa nije u mogućnosti očitovati se kojim sredstvom je opran motocikl prije vožnje. Obzirom da policijskim očevidom nisu izuzeti eventualni tragovi s gažeće površine pneumatika motocikla, tehničkim putem nije moguće utvrditi jesu li na istima bili premazi koji smanjuju trenje između pneumatika i podloge. Osim toga naveo je da uzrok pada može biti i nedovoljna zagrijanost pneumatika motocikla. Kada pneumatik motocikla postigne potrebnu temperaturu isti tada postiže i potrebna vozno dinamička svojstva potrebna za održavanje stabilnosti, a osobito prilikom naginjanja i kretanja u zavoju. Iskusan vozač bi mogao primijetiti da je tlak zraka u pneumaticima  neodgovarajući. Isto tako bi mogao primijetiti i eventualni premaz na pneumaticima koji daje određeni sjaj. Na pitanje 1. tuženika da li je uzrok pada isključivo u pneumaticima ili u njemu kao vozaču odgovorio je da je odgovor dao u pisanom nalazu i mišljenju te u iskazu. U početnoj fazi naginjanja također dolazi do naginjanja motocikla u stranu, što također može biti uzrok destabilizacije i pada, uz napomenu da je na motociklu osim 1. tuženika bio i suvozač i da položaj tijela suvozača također bitno utječe na položaj težišta motocikla i njegovu stabilnost prilikom naginjanja i kretanja u zavoju.

 

              13. 1. tuženik G. B. na ročištu održanom 5. prosinca 2018. naveo je da je na internetu našao oglas tvrtke Š. o prodaji motocikla BMW sa slikama te je  odlučio kupiti ga, iako je već imao motor sličnih karakteristika. Nazvao je autokuću Š. i s direktorom dogovorio probnu vožnju te je 14.09.2007. došao u salon i vidio motor te obavio probnu vožnju ulicama Osijeka nekih 30 do 40 minuta. Kad je vratio motor odlučio ga je kupiti te je uspio spustiti cijenu sa 75.000,00 kn na 67.500,00 kn i putem Internet bankarstva uplatio kaparu od 10.000,00 kn. Dogovorili su se da će 25.09.2007. doći na probnu vožnju sa suvozačem, jer se htio uvjeriti kako se motor ponaša s dodatnim opterećenjem, budući da često vozi motocikl sa suvozačem. Došao je svojim automobilom zajedno s prijateljem D. V. navedenog dana u 8,50 sati, ali motor nije bio pripremljen jer su pneumatici bili premazani nekim sredstvom da bi ljepše izgledao u salonu, pa je tražio da mlakom vodom i sapunicom operu gume, što djelatnici salona nisu napravili, a on je  prigovorio 2.tuženiku, jer su se drugačije dogovorili. Tada je on naložio svojim djelatnicima da operu pneumatike i da motor pripreme za vožnju. Osim toga nisu bile ishođene probne pločice - privremena registracija, a smatra da je to značilo da je trebala biti i polica osiguranja za probnu vožnju i morali su čekati probne pločice iako je dogovor bio da motor mogu preuzeti u 9,00 sati. Morao je čekati do 10,20 sati kad je po opetovanom ispitivanju direktora Š.a saznao da su pločice i osiguranje ishođene u MUP-u te da je motor registriran i osiguran i tek tada su se V. i on odlučili na probnu vožnju. Naveo je da ne poznaje dobro O., ali su se odvezli 300-400 m od auto-kuće i tada su pali s motora. On nije imao ozljede, a V. je zadobio uslijed pada na kolnik lom ramena. Kolegi je pružena prva pomoć od strane mještana i to je taj ručnik koji se spominje u iskazu svjedoka, ali se on tjelesno dobro osjećao iako je bio u šoku i zajedno su otišli nazad pješice prema auto-kući Š., a on je gurao motor. Motocikl su ostavili u autosalonu, a prijatelja je djelatnik auto-kuće prebacio u bolnicu, a on je 2. tuženiku koji je bio u blizini rekao što se dogodilo. U međuvremenu je policija obavila očevid i uzela od njega i Š.a izjavu, kao i od V. u bolnici. Po motocikl je došao ponovo 05.10.2007. s V.m i svojim automobilom, a V. je vozio njegov automobil, dok je on vozio motocikl kući u D.. Naveo je da kada je prvi puta došao u autosalon na probnu vožnju, motocikl je bio registriran i osiguran, a to je saznao upravo od direktora, jer su i prije njega drugi kupci bili na probnoj vožnji za isti taj motor. Prvi razlog zašto je kupnju odgodio za dva tjedna je što ga je htio isprobati uz suvozača, a drugi razlog je što se ponadao da će odugovlačenjem uspjeti još spustiti cijenu. Već prvi puta je mogao, da je htio, isplatiti kupoprodajnu cijenu za motor, jer je imao novac na računu kod PBZ-a, ali je odlučio pričekati iz navedena dva razloga. Naveo je da se dogovorio s direktorom Š.em da motocikl bude spreman za vožnju, a ne za transport, točno u 9,00 sati, jer je procijenio da mu za probnu vožnju sa suvozačem treba desetak minuta, a da se može vratiti na posao do 14,00 sati. Dodao je da nije tražio da obavi probnu vožnju ranije, jer je čekao da budu svi dokumenti osigurani, što uključuje probnu pločicu i policu osiguranja. Budući da su papiri kasnili, a njemu se žurilo na posao, nakon 40-ak minuta je inzistirao kod direktora da požuri radnika koji je otišao u MUP po probne pločice, jer je znao da postupak ishođenja probnih pločica traje desetak minuta. Nakon trećeg ili četvrtog upita i požurivanja direktor mu je rekao da je sve sređeno, da su papiri na putu i tada je odlučio da obavi probnu vožnju, a ključeve mu je dao osobno direktor Š.. Naveo je da je iskusan vozač i prethodno je prešao s motociklom od 600 do 700 tisuća kilometara, a u međuvremenu nije imao niti prometnih nezgoda niti prekršaja. Nakon što su on, D. i Š. konstatirali što je oštećeno na motoru, Š. mu je ponudio da kupi motor po ugovorenoj cijeni od 67.500,00 kn, s tim da bi on trebao platiti dijelove, a oni će popravak napraviti bez naknade u svom autoservisu, a na što on nije pristao. Nakon kraćeg dogovora D. i Š. rekli su mu da kupi motor po dogovorenoj cijeni, a oni će platiti i rad i dijelove. Na to je pristao i potpisali su kupoprodajni ugovor, a on je izbrojao novce i platio cijenu u gotovini koja je dogovorena. Nakon toga su on i V. otišli kući autom, a motor je ostao u servisu na popravku. Odmah nakon nesreće Š.u je rekao gdje je bila greška na motoru, odnosno da se radi o sredstvu kojim su bile premazane gume, a šef servisa je rekao da su to prali čak i sa ivasolom kako bi gume bile bolje za vožnju. No, ivasol je sredstvo koje otklanja grube nečistoće i masnoće, ali nanosi tanki sloj ulja kao film. Po njemu je to bio glavni razlog klizanja motora i pada njega i V., a također je vidio da, nakon što su motor vratili, majstor u servisu dopumpava gume i to oba pneumatika. Naveo je da je platio punu cijenu za motor onog trenutka kada je Š. rekao da oni snose trošak dijelova i rada na popravku motora. Razliku novca između dogovorenog iznosa i kapare je platio iza 15,00 sati, kada je dogovorio sa Š.em uvjete kupoprodaje. Istog dana tj. 25.9.2007. mu je izdan i račun na iznos od 67.500,00 kn u 15,30 sati i tada je isplatio na ruke 2. tuženika razliku. Dodao je da onog trenutka kad je sjeo na motocikl radi probne vožnje, na motociklu nije bila nalijepljena probna pločica, a niti ju je imao u rukama kao niti policu osiguranja vezano za probnu tablicu. Osim toga, ocijenio je da je tlak u pneumaticima bio nedovoljan, iako nije mjerio, a to je bio između ostalog razlog njegova pada, a da je tlak bio kakav je potreban, ne bi ga bilo potrebno dopunjavati. 14.09., kada je bio na prvoj probnoj vožnji, tlak u pneumaticima je bio korektan i gume tada nisu bile premazane. Kad je došao treći puta po motor u dogovoreno vrijeme, tada je motor bio pripremljen za vožnju, kvar je bio otklonjen u potpunosti, bio je osiguran i bila je prilijepljena probna registarska pločica.

              13.1. Na dopunskom saslušanju od 1. listopada 2021. ostao je u cijelosti kod iskaza kojeg je dao na zapisniku od 5.12.2018. Naveo je da mu je ključeve od motocikla dao djelatnik kod 2. i 3. tuženika gospodin D.jer je najavio probnu vožnju motociklom i htio ga je isprobati i nakon toga, ukoliko bi mu se svidio i odgovarao mu, namjeravao ga je kupiti. Jedanaest dana ranije već je isprobavao motocikl, ali bez suputnika, a ovaj put je to namjeravao učiniti sa suputnikom iz razloga što je bio vlasnik sličnog motocikla i zbog konstrukcije motocikla, zbog ravnine sjedala na motociklu kojeg je imao, trebalo je ispitati ponašanje motocikla s izdignutim sjedalom i kako bi se u takvim uvjetima sa suvozačem ponašao na cesti. Naime, motocikl koji je trebao kupiti ima uzdignuto sjedalo, tako da suvozač iza njega ima panoramski pregled u odnosu na vozača. Ključ od motocikla je dobio tek kada je gosp. D.dobio dojavu telefonom od kolege B. da je motor osiguran i registriran s probnim pločicama. Svog prijatelja V.g je sa sobom poveo iz dva razloga i to da isproba motocikl sa suvozačem, a drugi razlog je što su došli njegovim vozilom te ukoliko kupi motocikl on bi motor dovezao kući, a V. njegov auto. 2.tuženika je upoznao kada je došao drugi put i kada je pao s motocikla, a 3. tuženicu nikada nije vidio niti s njom komunicirao.

13.2. Naveo je da je oba puta dogovarao kupnju motora s gospodinom D., a 2.tuženik se uključio u kupoprodaju u drugom navratu kada se V. vratio iz bolnice tj. nakon ozljeđivanja. Nakon što je motor oštećen uslijed pada više ga nije želio kupiti, ali tada je Š. ponudio da će oni popraviti motocikl na način da on kupi dijelove, a oni će ga u svom servisu popraviti, na što nije pristao. Nakon toga, Š. i gosp. D. su kratko porazgovarali i rekli da pristaju na popravak motora u cijelosti o svom trošku uz nabavu dijelova i troškove rada, a da cijena motocikla ostaje kakva je bila dogovarana u početku, a na što je on pristao. Motocikl je ostao na popravku kao i njegova dokumentacija sve do 5.10.2007. kada je došao po njega zajedno sa kolegom V.. Motocikl je u cijelosti isplatio nakon postignutog dogovora s 2. tuženikom i D. 25.9.2007. tj. nakon pada s motora.

13.3. Misli da je vožnja motora prilikom isprobavanja bila oko 200 i nešto metara kako je to utvrdio prometni vještak J., a pad se dogodio u odlaznom dijelu vožnje, a ne u povratku. Vlasnik mu je dopustio da obavi probnu vožnju s motociklom, a ključ za motocikl predan mu je nakon što je dobio obavijest da je za motocikl ishođena probna registracija i polica osiguranja i nakon toga je krenuo na probnu vožnju. Probna pločica i polica osiguranja nije pristigla u vrijeme dok je isprobavao motor, ali je gosp. D. na njegovu molbu i to treći put u razmaku od oko sat i pol nazvao B. koji mu je rekao da je osigurao motocikl i ishodio probne pločice i nakon toga je nastala probna vožnja. Fizički nije imao probne tablice niti policu osiguranja, a polica je glasila na njegovo ime, ali iz kojeg razloga ne zna. Naveo je da nije mogao vidjeti da li su pneumatici na motociklu prazni jer ukoliko su i poluprazni, oni zadržavaju svoj fizički oblik, a tek prilikom vožnje, ako poznajete motocikl, možete osjetiti da su pneumatici ev. prazni, a inače ne jer ne poznajete vozne karakteristike motocikla kojeg niste vozili. Djelatnici policije nisu provjeravali zrak u pneumaticima, ali je vidio kada je dogurao motocikl u auto-kuću kada je djelatnik Š.a dopumpao oba pneumatika.

13.4. Ponovno je naveo da su po motocikl došli u 8.50 sati jer je dogovor bio da će ih u 9.00 sati čekati registriran i osiguran motocikl za probnu vožnju.

13.5. Prvi put kada je došao u salon vidio je knjižicu motora i prometnu dozvolu i znao je da je motocikl rabljen i predočeni su mu dokumenti za motocikl ali ne zna da li je bio odjavljen. Naveo je da je 14.9. bio na probnoj vožnji i toga dana je uplatio avans za motocikl od 10.000,00 kn s namjerom da ga kupi jer nije imao primjedbi na motocikl ali je namjeravao s njim obaviti još jednu probnu vožnju sa suputnikom. Zamolio je Dorića da mu osiguraju policu osiguranja i probne pločice za vožnju motocikla na relaciji Osijek-Daruvar. Da je znao da motocikl nije osiguran ne bi ga isprobavao jer je to onda mogao učiniti i u 9,00 sati.

 

              14.  2. tuženik D. Š. na ročištu održanom 5. prosinca 2018. naveo je da je u kritično vrijeme bio direktor i vlasnik obrta Autokuća Š. d.o.o. Osijek. Tvrdi da 1.tuženik s njim nije razgovarao ni prvi ni drugi puta, već eventualno s R. D. koji je bio u to vrijeme direktor prodaje, a od koga ima saznanja u vezi predmetnog slučaja. Dana 14.09.07. došao je 1. tuženik pogledati rabljeni motocikl i to isključivo radi kupovine tog motora. Tada ga je vidio, ali nije s njim razgovarao. 1. tuženik je zamolio da proba motor, odnosno obavi probnu vožnju tog motocikla, a koji je toga dana imao probne pločice i osiguranje za probne pločice. Kad se vratio s probne vožnje, dogovorio je kupoprodajnu cijenu s D. i platio kaparu za taj motocikl uz dogovorenu cijenu prema potvrdi koju su potpisali D. i B. 14.09.07. za cijenu od 67.500,00 kn. Nakon što je plaćena kapara motocikl je smješten u posebnu prostoriju za primopredaju vozila i motor je čekao svog poznatog kupca i na njemu se ništa nije radilo do 25.09. jer nije bilo potrebe. Dan prije 1. tuženik je nazvao D. da će doći sutradan 25.09. po motor i da će doći kombijem te ga transportirati kombijem do D.. Bio je cijelo vrijeme u firmi, pa tako i 25.09. s napomenom da prodajni salon radi tek od 9,00 sati. Nakon 9,00 sati B. je platio Doriću razliku cijene motocikla u gotovini, odnosno razliku od kapare te mu je izdan račun broj 81-V/07 na iznos od 67.500,00 kn. Tada je 1. tuženiku uz račun Dorić dao svu potrebnu dokumentaciju za prijenos vlasništva u stanici za tehnički pregled ili u policiji. Napominje da u knjižici vozila stoji da je vlasnik motocikla u tom trenutku bio S-Leasing, a za prijenos vlasništva nije bio potreban pisani ugovor, već je bio dovoljan samo račun kojeg je on dobio. Međutim, g. B. je inzistirao da mu izdaju probne pločice i osiguranje za probne pločice kako bi on mogao po D. voziti taj motor za vrijeme važenja probnih pločica, dakle 5 dana. No u tom trenutku u auto-kući nisu imali probne pločice takvog oblika, pa je poslao B. da ode u policiju i da ishodi takve probne pločice koje bi trebale glasiti na G.a B., a ne na auto-kuću Š., a da bi mogli ishoditi takve pločice bilo je potrebno policiji predočiti račun koji je glasio na B. tako da je B.taj račun i nosio u policiju. Međutim, B. i njegov prijatelj su bili previše nestrpljivi te su samoinicijativno sjeli na motor i otišli se provozati, a iz njihovog daha se osjetio alkohol. Rekli su im da ne voze motocikl dok ne stignu probne pločice i dok se ne izda polica osiguranja za probne pločice, a oni su ipak samovoljno sjeli na motor i otišli, a nisu nikom rekli ni koliko dugo će se voziti ni kada će se vratiti. Nisu imali kacige, što upućuje na zaključak da nisu uopće bili pripremljeni za vožnju, a i to stoji u policijskom zapisniku i prekršajnom rješenju na koji se poziva 1.tuženik.  U međuvremenu, nakon njihovog odlaska i pada, dolazi u auto-kuću svjedok Božić s probnom tablicom OS 002-20, a nakon toga od Allianz osiguranja polica osiguranja za tu registarsku pločicu na rok od 5 dana. Kada su se vratili gurajući motor, što on nije vidio, ali je čuo od svojih djelatnika, i kada g. B. nije htio preuzeti motor, nije bilo nikakvog govora o popravku, i dijelovima te tko će snositi popravak motora. Budući da motor nije bio jako oštećen pristali su popraviti motor. Naveo je da su 1. tuženiku istoga dana, jer je motor bio u voznom stanju, izdali i probne tablice i policu osiguranja, ali mu nisu uručeni, jer motor tada nije preuzeo. Dana 05.10.07.je konačno kupac preuzeo motocikl. Iskazao je da njegova auto-kuća nije davala sva vozila na probnu vožnju, već samo neka, odn. vozilo koje se nalazilo u salonu nije bilo predviđeno za probnu vožnju, već samo testno vozilo. U konkretnom slučaju predmetni motocikl nije bio predviđen za probnu vožnju, ali na inzistiranje kupca B.a, jer se radilo o rabljenom vozilu po načelu viđeno-kupljeno, njemu je dozvoljeno da obavi probnu vožnju. On nije vidio trenutak kad su B. i V. otišli u vožnju, ali je čuo da su pali pa je zaključio da su neovlašteno uzeli motocikl i njime se vozili te oštetili sebe i motor. Pojašnjava da je g. B. dobio sve papire vezano za prijenos vlasništva, a što uključuje i glavni i rezervni ključ motocikla koji su mu istog trenutka predani. Pojasnio je da je pravilo koje vrijedi i za njihovu auto-kuću da kupac kada plati vozilo (automobil, motocikl) i dobije ključeve i potrebitu dokumentaciju može napustiti s vozilom prostorije auto-kuće, dakle nije potrebno da ima uz sebe probne tablice i osiguranje za te tablice, jer to nije uvjet za prijenos vlasništva. 1.tuženik je mogao odmah napustiti prostorije, ne čekajući probne tablice i osiguranje, ako je došao kombijem kako on to tvrdi, ali je odlučio čekati probne tablice, jer je rekao da mu trebaju da se može vozati po D., odnosno otići do stanice za tehnički pregled u D. kako bi ga mogao osobno voziti i registrirati nakon tehničkog pregleda. Nakon predočenja police broj 04011143952 Allianz osiguranje od 25.09.07., 2. tuženik je potvrdio da se radi o toj polici koja je zatražena od Allianza, a izdana je toga dana u 12,30 sati.

14.1. Na dopunskom saslušanju održanom 1. listopada 20221. naveo je da ostaje u cijelosti kod odgovora na tužbu i svog iskaza danog na ročištu 5. prosinca 2018. Naveo je da je odlučio zbog suosjećanja s 1. tuženikom popraviti predmetni motocikl o svom trošku jer njihova tvrtka inače vrši usluge servisiranja, autolimarije i lakiranja s komorom. Tvrdi da šteta nije bila u veleprodaji veća od 300 do 400,00 kn jer su nešto na motociklu ispolirali, a nešto ofarbali i promijenili gumenu ručicu na volanu. Pojašnjava da je u maloprodajnoj cijeni uključena 3 %-tna zarada na ime nepredviđenih troškova u garantom roku i to su iskoristili za konkretni motocikl. Naveo je da njihova auto-kuća nema obvezu  plaćati osiguranje i ishoditi probne tablice za kupca i u ime kupca, ali postoji takva opcija koju kupac može, a i ne mora tražiti. Ako kupac ne želi probnu tablicu odvozi ga prikolicom ili vučnom službom u stanicu za tehnički pregled vozila. Probne pločice nisu dio osnovne dokumentacije za prijepis vozila i prijenos vlasništva. Račun od 25.9.2007. na ime kupnje motocikla nikada nije storniran a kupac je račun preuzeo. Naveo je da je 1.tuženik dana 25.9. isplatio razliku cijene odmah ujutro i to u gotovini te mu je od njegovih djelatnika izdana prometna dozvola, knjižica vozila, i sva potrebna dokumentacija potrebna za motocikl. Zatražio je probne pločice toga dana, a i policu na njegovo ime u trajanju od pet dana. Naveo je da nije vidio kada je 1. tuženik obavljao vožnju motociklom, ali je bio na mjestu prometne nesreće i zvao je hitnu pomoć, a bio je prisutan i njihov djelatnik B. koji je došao iz policije s probnim registarskim pločicama i koji je odvezao gosp. V. u bolnicu. Dodao je da je 1. tuženik s motocikla pao u 10,20 sati, a Božić je u 10,20 došao na mjesto nesreće i vozio V. u bolnicu. Osiguranje na motociklu je počelo istog dana u 12,30 sati iz razloga što kada im stignu iz policije probne pločice oni ih moraju skenirati s računom koji je bio izdan na 1.tuženika i tada i skenirani račun i probne pločice šalju u Allianz osiguranje i oni izdaju policu osiguranja u trajanju od pet dana. Morali su istog toga dana otići fizički u osiguranje kada im jave da je polica napravljena i taj vremenski razmak je bio zbog čekanja u Allianzu jer su je napravili do tog vremena. Naveo je da je motocikl bio rabljen i nije bio konzerviran te nije bila potrebna dekonzervacija pneumatika, a nisu provjeravali razinu tlaka zraka u pneumaticima prije vožnje. Zaštitni premaz nije niti bio na pneumaticima  jer kada ga je 1.tuženik vozio 14.9. taj motocikl više nitko nije koristio niti vozio jer je 1.tuženik prethodno uplatio avans i motor su čuvali za njega. Naveo je da garancija na motor pokriva nepredviđene troškove popravka motocikla, a u konkretnom slučaju garancija je pokrila nepredviđeni trošak popravka, a naziva se tzv. RUC (razlika u cijeni) koju pokriva 3 %. Dodao je da ako se kupi automobil ili motocikl u auto–kući pa dođe do oštećenja u prometnoj nezgodi nakon što je kupac postao vlasnik, auto-kuća će o svom trošku popraviti automobil ili motocikl ovisno o kakvom popravku je riječ. U ovom slučaju je izvršen popravak motocikla za 1.tuženika i to je jedini put jer je RUC pokrivao taj trošak. Naveo je da dokumentaciju 1.tuženik nije htio preuzeti 25.9. već je preuzeo tu dokumentaciju 5.10. s datumom od 25.9.

 

15. tuženica S. Š.  na ročištu održanom 2. prosinca 2021. ostajući u cijelosti kod navoda iz odgovora na tužbu navela je da vezano za štetni događaj zna da ju je njihov djelatnik Dorić Robert  dana 25.9.2007. nazvao da dođe preuzeti novac za kupnju motocikla u iznosu od 57.500,00 kn i ona je došla oko 9,30 sati. Inače je suvlasnica tvrtke Š. zajedno sa šogorom tj. 2. tuženikom. Drugih saznanja vezano za štetni događaj kako se dogodio niti za pregovore oko kupnje predmetnog motocikla nema osim onoga što je saznala kroz ovaj postupak koji se vodi.

 

              16. Iz izvršenog uvida u spis Županijskog suda u Osijeku br. Kir-1197/07 i rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku br. K-DO-878/08 od 15. siječnja 2008. razvidno je da je odbačena kaznena prijava Policijske uprave Osječko-baranjske, Postaje prometne policije Osijek broj Ku-73/07 od 1. studenog 2007. protiv G.a B. zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće iz čl. 272. st. 12. KZ-a.

 

              17. Iz izvršenog uvida u spis Općinskog suda u Osijeku te presudu broj P-1922/2010-41 od 7. svibnja 2012. razvidno je da je povodom tužbe tužitelja D. V. iz D. protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje Z. naloženo tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje Z. da tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 60.090,00 kn sa zateznim kamatama po stopi HNB-a uvećane za pet postotnih poena od 27.09.2010. do isplate, iznos od 6.300,00 kn na ime naknade za tuđu pomoć i njegu uz kamate od 7.5.2012. do isplate, iznos od 5.492,38 kn na ime naknade imovinske štete uz kamate od 1.6.2008. do isplate kao i da tuženik plati tužitelju prouzročene parnične troškove u iznosu od 11.368,90 kn.

 

              18. Iz izvršenog uvida u presudu Županijskog suda u Osijeku br. Gž-3427/2012-2 od 18. listopada 2012. razvidno je da je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-1922/2010-41 od 7. svibnja 2012.

 

              19. Iz izvršenog uvida u rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev 570/13-3 od 7. lipnja 2017. razvidno je da je odbačena revizija tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje kao nedopuštena.

 

              20. Iz izvršenog uvida u  podatke o plaćanju Zagrebačke banke d.d. te račune razvidne su uplate i pregled troškova tužitelja u odnosu na predmetni štetni događaj.

 

              21. Iz izvršenog uvida u nalaz i mišljenje te zaključak vještaka Dr. J. zasnovanog na dokumentaciji priloženoj spisu od 21. lipnja 2018. (list spisa 145-151) razvidno je da se u trenutku pada na desni bok i početka klizanja po kolniku MTC bez reg. oznake kretao brzinom oko 33 km/h, a u trenutku destabilizacije i početka padanja na kolnik MTC se kretao brzinom od 34 km/h, a do destabilizacije MTC oko uzdužne osi je došlo na početku desnog zavoja odn u početnoj fazi naginjanja MTC u desnu stranu. Tehničkim utem nije moguće utvrditi razlog destabilizacije i pada MTC na kolnik a do destabilizacije i pada MTC je moglo doći zbog postojanja sredstva koje smanjuju trenje na bočnim dijelovima pneumatika, ali se ne može isključiti niti mogućnost da je vozač prilikom ulaska u zavoj prekomjerno nagnuo MTC u desnu stranu i/ili pneumatici na MTC nisu bili dovoljno zagrijanu. Na temelju dostupne dokumentacije nije moguće utvrditi okolnost je li u trenutku prometne nesreće tlak u pneumaticima MTC bio odgovarajući (prema uputama proizvođača), a nedovoljan tlak u pneumaticima utječe na stabilnost MTC i također može biti uzrokom pada na kolnik. Obzirom na polumjer zakrivljenosti putanje MTC u zavoju, prosječan vozač na mjestu vozača MTC mogao bi sigurno proći kroz zavoj brzinom od oko 34 km/h uz naginjanje MTC u desnu stranu pod kutom od oko 12˚. Troškovi popravka MTC s PDV-om iznose 11.909,14 kn.

              21.1. Vještak D. J. u svom iskazu je ostao u cijelosti kod pismenog nalaza i mišljenja te zaključka na koje stranke nisu imale primjedbi.

              21.2. Iz financijsko-knjigovodstvenog nalaza i mišljenja te zaključka vještakinje D. V. zasnovanog na knjigovodstvenoj dokumentaciji priloženoj spisu od  27.12.2018. (list spisa 179-182) razvidno je da je iz dokumentacije utvrđen trošak od 162.917,33 kn koji je proizašao iz štetnog događaja, a za iznos od 2.300,00 kn od 5.12.2012. u spisu nije našla dokumentaciju.

 

              22. Iz pismenog nalaza i mišljenja medicinskog vještaka B. D. od 14.02.2019. zasnovanog na medicinskog dokumentaciji priloženoj spisu (list spisa 202-204) razvidno je da je kod D.V. uslijed prometne nesreće od 25.9.2007. došlo do prijeloma u regiji desnog ramenog zgloba te je nakon liječenja zaostala umanjena pokretljivost desnog ramena u srednjem stupnju te navedene trajne posljedice prijeloma u regiji desnog ramena umanjuju životnu aktivnost za 20 %. Prisutan je i postoperacijski ožiljak koji se zateže kod podizanja ruke i dodatno doprinosi limitiranim kretnjama.

              22.1. Tijekom ozljeđivanja i liječenja Damir V. je osjećao bolove jakog intenziteta 7 dana, srednjeg intenziteta 40 dana, slabog intenziteta i trajnog karaktera 80 dana, a slabog intenziteta i povremenog karaktera će osjećati cijeli život i takve bolove nije moguće kvantificirati već oni ulaze u postotak smanjenja životne aktivnosti.

              22.2. Primarni strah jakog intenziteta vremenski je trajao koliko i sam događaj – pad s motora, te kratki vremenski interval nakon pada. Kasnije je razvila zabrinutost za ishod liječenja što ima karakter sekundarnog straha koji je bio jakog intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta 20 dana i slabog intenziteta 40 dana i strah koji je osjećao Damir V. nije ostavio trajnih posljedica.

              22.3. Zbog postoperacijskog ožiljka na desnom ramenu postoji naruženost srednjeg stupnja uočljiva trećima samo ponekad.

              22.4. Tuđa pomoć i njega bili su potrebni D. nakon izlaska iz bolnice 4 sata dnevno kroz dva mjeseca i dva sata dnevno kroz tri mjeseca.

 

              23. Sud je u cijelosti prihvatio pismene nalaze i mišljenja vještaka D.., vještakinje D. V. i medicinskog vještaka B. D. jer su dani na temelju dokumentacije priložene spisu te po pravilima struke, a na koje stranke nisu imale primjedbe.

 

              24. Analizirajući iskaze saslušanih svjedoka, stranaka i vještaka D. J., provedenih vještačenja te izvršenih uvida u spise Općinskog sudu na u Osijeku br. P-1922/2010, Županijskog suda u Osijeku br. Kir-1197/07, presliku prekršajnog spisa Prekršajnog suda u Osijeku br. PpP-5328/07, svaki dokaz posebno sve dokaze zajedno, kao i rezultat cjelokupnog postupka, sud smatra djelomično osnovan tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na 2. tuženika i 3. tuženicu dok nije osnovan u odnosu na 1. tuženika G.a B..

 

              25. Sud među strankama smatra neprijepornim i utvrđenim i to:

              - da se dana 25.09.2007. u Osijeku dogodila prometna nezgoda na način da je 1. tuženik G. B. upravljao motorkotačem marke BMW R-1200 ST te se kretao kolnikom ulice Zapadno predgrađe u Osijeku iz smjera sjevera k jugu te je dolaskom ispred kčbr. 14a i ulazeći u zavoj izgubio nadzor nad upravljačem uslijed čega se motocikl destabilizirao i pao na kolnik, kojom prilikom je uslijed pada D.V., kao suvozač na motociklu, zadobio teške tjelesne ozljede utvrđene po medicinskom vještaku;

              - da je protiv vozača motocikla G.a B. vođen prekršajni postupak kod Prekršajnog suda u Osijeku pod br.  Pp P-53287/07 te je donijeto rješenje kojim je G. B. proglašen krivim što je kritične zgode upravljao motorom koji nije bio registriran te mu je izrečena sudska opomena;

              - da je u prekršajnom postupku obustavljen postupak da bi G. B. iste zgode upravljao motorom bez da bi na glavi imao zaštitu kacigu te da bi upravljao motorom koji kao vlasnik istog nije prije stavljanja u promet osigurao niti u jednom osiguravajućem društvu;

              - da G. B. prilikom upravljanja motorom nije bio pod utjecajem alkohola;

              - da je protiv vozača motocikla G.a B. Policijska uprava Osječko-baranjska, PP Osijek podnijela kaznenu prijavu radi počinjenja kaznenog djela izazivanja prometne nezgode iz čl. 272. st. 1. i 2. KZ, koja je nakon provedenog prometnog vještačenja po vještaku P. Š. u istražnom postupku Županijskog suda u Osijeku br. Kir-1197/07 odbačena rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku pod br. K-DO-878/08 od 15.01.2018. s obrazloženjem da je u postupku utvrđeno kako postoji visoka razina vjerojatnosti da je do proklizavanja motorkotača došlo zbog nedostatne dekonzervacije pneumatika motocikla i zbog nedovoljnog tlaka zraka u gumama motocikla;

              - da je oštećenik Damir V.  27.09.2010. podnio tužbu protiv D. i S. Š. kao vlasnika obrta Autokuće Š. i Hrvatskog ureda za osiguranje potražujući naknadu štete koja mu je nastala u predmetnom štetnom događaju, ali da je povukao tužbu u odnosu na D. i Sanju Š. te da se parnica vodila samo protiv Hrvatskog ureda za osiguranje pred Općinskim sudom u Osijeku pod br. P-1922/10;

              - da je u predmetnom postupku kod Općinskog suda u Osijeku pod br. P-1922/10 presudom naloženo Hrvatskom uredu za osiguranje, ovdje tužitelju, da isplati Damiru V. na ime naknade nematerijalne i materijalne štete iznos od 60.090,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 27.09.2010. do isplate, iznos od 6.300,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 07.05.2012. do isplate, iznos od 5.492,38 kn sa zateznim kamatama od 01.06.2008. do isplate te parnični trošak u visini od 11.368,90 kn sa zateznim kamatama od 07.05.2012. do isplate;

              - da je navedena presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku dana 18.10.2012. pod br. Gž-3427/2012 i rješenjem Vrhovnog suda RH br. Rev 570/13 od 07.06.2017. koji je odbio kao nedopuštenu reviziju ovdje tužitelja;

              - da je oštećenik D. V. temeljem prethodno navedene pravomoćne presude pokrenuo dvije ovrhe protiv tužitelja i to pred Općinskim građanskim sudom u Z.u pod br. Ovr-1965/14 temeljem koje je 25.7.2014. ovršen iznos od 7.520,00 kn kao i pred Općinskim sudom u Osijeku pod br. Ovr-4312/17 temeljem koje su  ovršeni iznosi od 105.262,08 kn, 9.723,17 kn i 11.406,45 kn;

              - da je tužitelj dana 22.9.2017. D. V. isplatio iznos od 5.992,13 kn na ime preostalog iznosa parničnog troška dosuđenog po prethodno navedenoj presudi Općinskog suda u Osijeku;

              - da je tužitelj  bio u obvezi isplatiti i daljnje troškove i to vještaku R. S.iznos od 405,90 kn kao i troškove zastupanja po punomoćniku u predmetu br. P-1922/10 i Ovr-4312/2017, te troškove sudskih pristojbi na tužbu, presudu, odgovor na tužbu, žalbu i reviziju u parničnom postupku te pristojbe na žalbu i rješenje te prijedlog za odgodu ovrhe u ovršnom predmetu kao i naknade FINA-i.

 

              26. Među strankama je prijeporno i to:

              - da li su tuženici obvezni solidarno isplatiti tužitelju isplaćene iznose glavnice, kamata i troškova sukladno čl. 29. Zakona o obveznom osiguranju u prometu i to 1. tuženik kao vlasnik neosiguranog vozila kojim je počinjen štetni događaj i šteta te kao izravni štetnik odnosno osoba koja je upravljala motociklom kojim je počinjen štetni događaj i šteta, te 2. i 3. tuženici budući da nisu postupali sukladno pažnji dobrog gospodarstvenika te su propustili pravilno provesti dekonzervaciju pneumatika motocikla te osigurati dovoljnu razina tlaka zraka u pneumaticima prije nego što su motocikl predali u posjed kupcu G.u B. te zato što su prije predaje u posjed motocikla kupcu G.u B. propustili provesti postupak registracije obveznog osiguranja motocikla od odgovornosti;

              - da li su 1., 2. i 3. tuženici solidarno odgovorni tužitelju za isplatu utuženih iznosa sukladno čl. 1107. Zakona o obveznim odnosima;

              - tko je sve odgovorna osoba za nastanak štetnog događaja i pretrpljenu štetu koju je tužitelj isplatio oštećeniku D. V. zbog posljedica štetnog događaja od 25. rujna 2007. oko 10,25 sati kada je D.V. stradao na motociklu kao suvozač, a učinci sklopljene police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti broj 04011143952 od 25. rujna 2007. su nastupili nakon štetnog događaja u 12,30 sati;

              - da li je predmetni motorkotač predan 1. tuženiku kao vlasniku ili radi probne vožnje;

              - zašto su 2. i 3. tuženici nakon štetnog događaja o svom trošku popravili predmetni motor kotač ako su ga prije štetnog događaja prodali i predali u vlasnički posjed 1. tuženiku,

              - da li su 1. tuženik kao kupac te 2. i 3. tuženici kao prodavatelj ugovorili kupuje li 1. tuženik registrirani ili neregistrirani motorkotač imajući u vidu da bez probnih tablica i privremenog osiguranja kupljeni motorkotač ne može biti sudionik u prometu te da je 1. tuženik iz D. došao kupiti motor u Osijek;

              - da li se štetni događaj dogodio za vrijeme probne vožnje sa suvozačem;

              - što je uzrok pada predmetnog motor kotača imajuću u vidu odluke prethodno pravomoćno okončanih postupaka vezanih uz predmetni štetni događaj;

              - da li je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije na strani 2. i 3. tuženika;

              - prema kome od tuženika je osnovan tužbeni zahtjev i u kojem iznosu s obzirom da 1. tuženik smatra da su za štetni događaj odgovorni 2. i 3. tuženici dok ovi smatraju da je za to odgovoran 1. tuženik.

 

              27. U odnosu na prijeporna pitanja sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan u odnosu na 2. i 3. tuženike dok nije osnovan u odnosu na 1. tuženika G.a B..

 

              28. Iz izvršenog uvida u spis Općinskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem P-1922/2010 te obrazloženje presude od 7. svibnja 2012., razvidno je da je neprijeporno utvrđeno kako je G. B. u vrijeme štetnog događaja bio vlasnik predmetnog motora prema izdanom računu za kupnju motora te da je iz spisa Županijskog suda u Osijeku nedvojbeno utvrđeno da nema kaznene odgovornosti odnosno krivnje G.a B. kao vozača motora za štetni događaj.

             

              29. Sukladno stavu suda u tome spisu, izuzev navoda glede utvrđenja vlasništva G.a B. na predmetnom ugovoru, sud smatra da su Damir V. i G. B. bili u uvjerenju da je motor osiguran jer su pločice i osiguranje bile na putu od MUP-a do Auto kuće Š.. G. B. je prema svom iskazu zajedno s V.m došao u Auto salon nešto prije 9 sati, a na vožnju su se odlučili nešto prije 10,30 sati jer je sve do tog vremena G. B. čekao od 2. i 3. tuženika potvrdu o registraciji vozila. G. B. se na vožnju odlučio nakon što je od vlasnika auto kuće i njihovih djelatnika, a nakon više postavljenih pitanja što je s probnim pločicama, dobio odgovor da su pločice na putu. Iz navedenog se može zaključiti da su G. B. i Damir V. bili od strane djelatnika auto kuće "obaviješteni" da je motor registriran i osiguran i tek tada su se, nakon sat i pol vremena čekanja, upustili u vožnju s motorom.

             

              30. Po mišljenju suda iskazi svjedoka D. V. i 1. tuženika su životni i logični jer da su se htjeli voziti s neosiguranim vozilom učinili bi to odmah, a ne bi čekali punih sat i pol vremena da se motor registrira i osigura. Sud smatra da je prodavatelj kupca G.a B. držao u uvjerenju da je vozilo registrirano i osigurano te mu je predao ključeve motora, a svoju krivnju za štetni događaj prodavatelj praktično priznaje činjenicom da je na svoj trošak popravio štetu na motoru.

             

              31. S obzirom da se radilo o probnim privremenim tablicama učinak police ne počinje od idućeg dana već točno određeni sat, a kako je to navedeno u polici da osiguranje počinje teći 25. rujna 2007. (na dan štetnog događaja) 12,30 sati te ističe 30. rujna 2007. godine u 12,30 sati. I svjedok D.V. i 1. tuženik su u vrijeme dolaska kod prodavatelja znali da motor nije osiguran, pa su baš iz tog razloga u tri navrata požurivali prodavatelja kako bi osigurao registarske pločice i policu osiguranja. Na potvrdu prodavatelja čekali su više od sat vremena da je motor registriran i osiguran a što se može zaključiti iz njihovih iskaza danih u ovom postupku i postupku kod Općinskog suda u Osijeku u predmetu broj P-1922/10.

             

              32. Po ocjeni suda, a kako je to utvrđeno i u predmetu kod Općinskog suda u Osijeku broj P-1922/10 1. tuženik i D.V. su bili uvjerenja da je motor osiguran i registriran jer im je tako potvrdio i prodavatelj iz čega proizlazi da nije ostvaren uvjet iz čl. 23. Zakona o obveznom osiguranju u prometu, niti je ovdje tužitelj dokazao da bi tu okolnost D.V. znao. Po ocjeni ovoga suda krivnju za propust vezanu za osiguranje motora snosi prodavatelj tj. solidarno 2. i 3. tuženici koji su sukladno načelu dobrih poslovnih običaja mogli i trebali pripremiti dokumentaciju za motor, koja podrazumijeva ne samo ispostavu računa i primitak novca, nego i svu prateću zakonom propisanu dokumentaciju, pa prodavatelj nije smio kupca uvesti u posjed motora a da sve to prethodno nije osigurao.

 

              33. Po ocjeni suda 1. tuženik kao kupac i 2. i 3. tuženici kao prodavatelji ugovorili su u vrijeme pregovaranja kupnju registriranog motorkotača jer bez probnih tablica i privremenog osiguranja kupljeni motorkotač ne može biti sudionik u prometu a s obzirom da je 1. tuženik iz D. došao kupiti motor u Osijek. Isto tako sud smatra da se štetni događaj dogodio u vrijeme probne vožnje sa suvozačem D. V. a s obzirom da je tu tvrdnju 1. tuženika potvrdio svjedok D. V. kao i prometni policajac D. J. i sam 2. tuženik u svojim iskazima danim u prekršajnim postupcima koji su se vodili pod br. PpP-5248/07 i PpP-5328/07.

 

              34. Isto tako u spomenutom predmetu Općinskog suda u Osijeku broj P-1922/10 te iskaza saslušanog svjedoka T. B. koji je predložen po 2. tuženiku, T. B. je potvrdio da su u konkretnom slučaju radilo od testu (probnoj vožnji) što nedvojbeno upućuje na zaključak da je predaja ključeva izvršena 1. tuženiku radi probne vožnje sa suvozačem zbog koje je ovaj došao s 1. tuženikom u auto kuću 2. i 3. tuženika u Osijek, a ne radi predaje kupljenog motora kupcu u samostalni i trajni posjed, a što uporno tvrdi 1. tuženik. Naime, 1. tuženik je u svom iskazu naveo da je želio ispitati vožnju motorkotača sa suvozačem zbog čega je i inzistirao na probnoj odn. test vožnji prije konačne odluke o kupnji predmetnog motora.

 

              35. Stoga sud smatra da su 2. i 3. tuženici tužitelju odgovorni naknaditi solidarno štetu koju je po navedenom štetnom događaju tužitelj isplatio oštećeniku D. V.. To stoga, što je ovdje tužitelj tužena strana u predmetu Općinskog suda u Osijeku broj P-1922/10 povodom tužbe D. V. upravo iz razloga što je 1. tuženik upravljao neosiguranim i neregistriranim motociklom jer u suprotnom da je motocikl bio osiguran tada on ne bi bio pasivno legitimirana stranka u tom parničnom  postupku.

              35.1. Iako se u presudi u predmetu Općinskog suda u Osijeku broj P-1922/10 navodi da je G. B. preuzimanjem i vožnjom motociklom postao njegov vlasnik, po mišljenju ovoga suda vlasnik motocikla postao je nakon štetnog događaja istog dana kada je po dogovoru s 2. tuženikom isplatio kupovnu cijenu uz prethodno obećanje da će 2. i 3. tuženici izvršiti popravak motora o svom trošku koji je po navodima vještaka iznosio 11.909,14 kn.

 

              36.  3. tuženica S. Š. nema saznanja vezano za navedeni štetni događaj ali ono što zna vezano za štetni događaj je to da ju je njihov djelatnik Dorić Robert dana 25.9.2007. nazvao da dođe preuzeti novac za kupnju motocikla u iznosu od 57.500,00 kn.

 

              37. Sud prihvaća navode 1. tuženika da je razliku kupovne cijene 2. i 3. tuženicima isplatio nakon štetnog događaja 25.9.2007., a ne u jutarnjim satima kako to tvrde 2.i 3. tuženici prije vožnje jer je 1. tuženik uvjetovao isplatu preostalog dijela kupovnine da 2. i 3. tuženici poprave motor o svom trošku, što je i učinjeno jer je 1. tuženik nakon popravka motora preuzeo motor 5.10.2007. po kojega je došao zajedno s V.m. U suprotnom se postavlja pitanje zašto bi 2. i 3. tuženici popravljali motor 1. tuženiku, a koji trošak je iznosio 11.909.14 kn, ako su mu ga prethodno prodali i predali u posjed, a sud ne vjeruje 2. tuženiku da je to učinio iz sažaljenja prema 1. tuženiku jer to nije životno niti logično. Naprotiv da 2. i 3. tuženici nisu pristali na uvjet 1. tuženika da poprave motor o svom trošku do kupnje motora ne bi niti došlo, što znači da su još uvijek vlasnici motora bili 2. i 3. tuženici, a ne 1. tuženik i to prije i nakon štetnog događaja do isplate ukupne cijene za motor pod uvjetima kakve je je postavio 1. tuženik.

             

              38. Stoga po ocjeni suda tužitelj osnovano protiv 2. i 3. tuženika zahtjeva isplatu iznosa opisanog kao pod st. I. izreke presude, kao solidarnih dužnika.

              38.1. Naime, odredbom čl. 43.st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11,78/15., dalje ZOO) propisano je da svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju.

 

              39. Po ocjeni suda tužitelj nema pravo od 2. i 3. tuženika zahtijevati preostali iznos o kojemu svi tuženici s pravom prigovaraju jer su isti nastali zbog neisplaćivanja navedene štete Damiru V. te su zbog kašnjenja isplate štete od strane tužitelja nastali dodatni troškovi u navedenim ovršnim postupcima a koje po ocjeni suda treba snositi tužitelj. Isto tako odbio je tužitelja i za iznos od 2.300,00 kn za koji nema dokumentacije u spisu, po nalazu vještakinje.

             

              40. Sud smatra da 1. tuženik G. B. nije odgovoran za nastali štetni događaj jer iz zaključka vještaka D. J.je utvrđeno da je u trenutku pada na desni bok i početka klizanja po kolniku MTC bez reg oznake se kretao brzinom oko 33 km/h, a u trenutku destabilizacije i početka padanja na kolnik MTC se kretao brzinom od 34 km/h. Osim toga do destabilizacije MTC oko uzdužne osi je došlo na početku desnog zavoja odnosno u početnoj fazi naginjanja MTC u desnu stranu. Nadalje vještak navodi da tehničkim putem nije moguće utvrditi razlog destabilizacije i pada MTC na kolnik. Do destabilizacije i pada je moglo doći zbog postojanja sredstva koje smanjuje trenje na bočnim dijelovima pneumatika, ali se ne može isključiti mogućnost da je vozač prilikom ulaska u zavoj prekomjerno nagnuo MTC u desnu stranu ili pneumatici na MTC nisu bili dovoljno zagrijani. Na temelju dostupne dokumentacije vještak tvrdi da nije moguće utvrditi okolnosti je li u trenutku prometne nesreće tlak u pneumaticima MTC bio odgovarajući (prema uputama proizvođača). Nedovoljno tlak u pneumaticima utječe na stabilnost MTC i također može biti uzrokom pada na kolnik.

              40.1. Mišljenje je vještaka da s obzirom na polumjer zakrivljenosti putanje MTC u zavoju, prosječan vozač na mjestu vozača MTC mogao bi sigurno proći kroz zavoj brzinom od oko 34 km/h uz naginjanje MTC u desnu stranu pod kutom od oko 12˚.

 

              41. Osim toga vještak je i u svom iskazu naveo da je mogući uzrok pada motocikla i sredstvo kojim su bili premazani pneumatici a uslijed čega je moguće da je došlo do smanjenja trenja.

              41.1. Upravo sukladno navodima vještaka D. J. razvidno je da se 1. tuženik kritične zgode kretao dopuštenom brzinom od 34 km/h te da je do pada s motora došlo prije samog zavoja. Stoga sud smatra da su razlog pada s motora premazi na pneumaticima koji nisu skinuti kao i nedovoljan tlak zraka u pneumaticima a što proizlazi upravo iz navoda 1. tuženika da je vidio kako su djelatnici 2. i 3. tuženika dopumpavali tlak u pneumaticima. Stoga sud prihvaća navode 1. tuženika da 2. i 3. tuženici nisu proveli ispravno dekonzervaciju pneumatika te da su pneumatici bili s nedovoljnim tlakom zraka, a na što se uostalom poziva i vještak D. J. u svom pismenom nalazu i mišljenju i iskazu. Stoga sud u cijelosti prihvaća navode 1. tuženika da nije odgovoran za navedeni štetni događaj niti u odnosu na razloge pada s predmetnog motora.

 

              42. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Prema tome tužitelj je bio dužan, da bi ostvario pravo na regresnu naknadu štete koju je isplatio V. i iznos koji zahtjeva od tuženika kao solidarnih dužnika, dokazati svoje tvrdnje da je 1. tuženik postao vlasnikom predmetnog motora te da je njegovom krivnjom došlo do pada s motora i ozljeđivanja D. V., a što nije tijekom postupka dokazao.

 

              43. Prema odredbi čl. 221.a ZPP-a o postojanju i nepostojanju neke činjenice, sud odlučuje primjenom pravila o teretu dokazivanja a u konkretnom slučaju teret dokaza je na tužitelju, a na temelju izvedenih dokaza sa sigurnošću se ne može utvrditi da je 1. tuženik uzrokovao svojom krivnjom pad s predmetnog motora i oštećenje, niti je dokazao da je 1. tuženik u vrijeme štetnog događaja bio vlasnik motora.

             

              44. Da tužitelj nije dokazao da je 1. tuženik skrivio prometnu nezgodu proizlazi i iz odbačene kaznene prijave protiv 1. tuženika od strane ODO Osijek te utvrđenja u ovome postupku da  1. tuženik nije u trenutku vožnje motora bio njegov vlasnik jer se radilo o probnoj vožnji.

              45. Stoga je sud tužitelja u odnosu na 1. tuženika s navedenim tužbenim zahtjevom kao neosnovanim odbio.

 

46. Odluka o kamatnom potraživanju zasniva se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a. Naime, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate, opisane kao u izreci presude.

 

              47. Odluka o troškovima postupka zasniva se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155.st.1. ZPP-a.

             

              48. Tužitelj zahtijeva troškove postupka u iznosu od 56.361,00 kn, a priznati su mu troškovi postupka u iznosu od 54.173,50 kn koji se sastoje i to: iznosa od 3.125,00 kn s uračunatih 25 % PDV-a na ime sastava tužbe po Tbr. 7/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“, br. 142/12, 103/14, 118/14. dalje: Tarife), iznosa od 1.562,50 kn s uračunatih 25 % PDV-a na ime pristupa punomoćnika na ročište 4.4.2018. po Tbr. 9/2. Tarife, devet iznosa od po 3.125,00 kn s uračunatih 25 % PDV-a na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 20.4.2018., 12.10.2018., 9.11.2018., 5.12.2018., 29.5.2019., 9.4.2021., 8.6.2021., 1.10.2021. i 2.12.2021. sve po Tbr. 9/1. Tarife, tri iznosa od po 3.125,00 kn s uračunatih 25 % PDV-a na ime podnesaka od 13.8.2018., 21.01.2019. i 4.3.2019. po Tbr. 8/1. Tarife, dva  iznosa od po 1.993,00 kn na ime sudske pristojbe na tužbu i presudu, tri iznosa od po 2.500,00 kn na ime troškova prometnog, medicinskog i financijskog vještačenja i iznosa od 500,00 kn na ime pristupa vještaka na ročište.

              48.1. Tužitelju nije priznat zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 1.562,50 kn s uračunatih 25 % PDV-a za pristup na ročište od 4.4.2018. jer mu za taj pristup na ročište pripada nagrada u iznosu od 1.562,50 kn po Tbr. 9.2 Tarife, a ne iznos od 3.125,00 kn s uračunatih 25 % PDV-a. Tužitelju nije priznat ni zahtjev za naknadu troškova na ime pristupa punomoćnika na ročište za objavu presude po Tbr.9/3. Tarife u iznosu od 625,00 kn s uračunatih 25 % PDV-a jer taj trošak sud ne smatra nužnim.

              48.2. Tužitelju su u cijelosti priznati troškovi na ime provedenih vještačenja u ukupnom iznosu od 8.000,00 kn jer su ti troškovi nastali neovisno o omjeru uspjeha tužitelja u parnici.

 

              49.  1. tuženik zahtijeva troškove postupka u iznosu od 58.069,25 kn, a priznati su mu troškovi postupka u iznosu od 48.373,25 kn koji se sastoje i to: iznosa od 2.500,00 kn na ime sastava odgovora na tužbu  po Tbr. 8/1. Tarife, dva iznosa od po 1.250,00 kn na ime pristupa punomoćnika na ročište 4.4.2018. i 9.4.2021.po Tbr. 9/2. Tarife, osam iznosa od po 2.500,00 kn na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 20.4.2018., 12.10.2018., 9.11.2018., 5.12.2018., 29.5.2019., 8.6.2021., 1.10.2021. i 2.12.2021. sve po Tbr. 9/1. Tarife,  tri iznosa od po 2.500,00 kn na ime podnesaka od 17.8.2018., 24.05.2019. i 4.3.2019. po Tbr. 8/1. Tarife, iznosa od 3.125,00 kn na ime sastava žalbe po Tbr. 10/1. Tarife, iznosa od 8.906,25 kn na ime 25 % PDV-a na iznos od 35.625,00 kn te iznosa od 3.842,00 na ime sudske pristojbe na žalbu od 10.7.2019.

              49.1. 1. tuženiku nisu priznati troškovi pristojbi na tužbu u iznosu od 2.992,00 kn i presudu u iznosu od 2.992,00 kn jer nije u obvezi plaćati te pristojbe. Isto tako nije mu priznat trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 2.152,00 kn budući je platio pristojbu na žalbu u iznosu od 3.842,00 kn. Također mu nije priznat ni trošak benzina na 10 rasprava po 46.4 OT u iznosu od 1.560,00 kn jer je mogao uzeti punomoćnika s područja stalne službe u Valpovu.

 

              50.  2. i 3. tuženici zahtijevaju troškove postupka u iznosu od 61.015,00 kn, a priznati su im troškovi postupka u iznosu od 50.858,75 kn koji se sastoje i to: četiri iznosa od po 2.500,00 kn na ime podneska od 19.3.2018., 6.4.2018., 27.8.2018. i 26.9.2018. sve po Tbr. 8/1. Tarife, iznosa od 1.250,00 kn na ime pristupa punomoćnika na ročište 4.4.2018. po Tbr. 9/2. Tarife, devet iznosa od po 2.500,00 kn na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 20.4.2018., 12.10.2018., 9.11.2018., 5.12.2018., 29.5.2019., 9.4.2021., 8.6.2021., 1.10.2021. i 2.12.2021. sve po Tbr. 9/1. Tarife, iznosa od 2.500,00 kn na ime odgovora na žalbu od 23.9.2019. po Tbr. 10/4. Tarife, iznosa od 9.062,50 kn na ime 25 % PDV-a na iznos od 36.250,00 kn, iznosa od 4.531,25 kn na ime zastupanja dvije osobe po Tbr. 36/1. Tarife te iznosa od 1.015,00 kn na ime sudske pristojbe na odgovor na tužbu.

              50.1. Sud je odbio 2. i 3. tuženike sa zahtjevom za naknadu troškova u ukupnom iznosu od 10.156,25 kn i to za podneske od 16.1.2019., 6.3.2019. i 9.6.2021. po Tbr. 8/1. Tarife jer po Tbr. 8/1 tarife ima pravo na 4 obrazložena podneska koja su mu priznata, kao i za pristup na ročište od 4.4.2018. jer mu za taj pristup na ročište pripada nagrada u iznosu od 1.562,50 kn po Tbr. 9.2 Tarife.

 

51. Kako je tužitelj u cijelosti (100 %) uspio s osnovom tužbenog zahtjeva, a u odnosu na dosuđeni novčani iznos i specificirani tužbeni zahtjev uspio s 95,65 %, odn. sa 97,82 % (195,65/2) priznati su mu troškovi postupka u iznosu od 45.166,92 kn.

 

52.  2. i 3. tuženici su u parnici uspjeli s 2,18 % pa s obzirom na uspjeh u parnici uspjeli s troškovima postupka u iznosu od 1.108,72 kn.

 

53. Međusobnim prebijanjem navedenih troškova 2. i 3. tuženici su dužni tužitelju isplatiti troškove postupka u iznosu od 44.058,20 kn (45.166,92 – 1.108,72), pa je sud tužitelja s preostalim dijelom zahtijeva za naknadom troškova odbio.

 

54. Budući je 1. tuženik u cijelosti uspio u parnici, tužitelj mu je dužan naknaditi troškove postupka u iznosu od 48.373,25 kn a s preostalim dijelom zahtjeva za naknadnom troškova ga je odbio.

 

55. Slijedom svega iznijetog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

 

U Valpovu, 12. siječnja 2022.

                                                                                                                Sudac

 

                                                                                                       Zvonimir Rogić

 

 

 

 

 

 

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu putem ovog suda pismeno u 3 primjerka, u roku od 15 dana od dana objave presude.

             

 

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja,

2. Pun. 1. tuženika,

3. Pun. 2. i 3. tuženika