1                Poslovni  broj: 5 Us I-925/2021-4

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
       Erazma Barčića 5                                                                   Poslovni  broj: 5 Us I-925/2021-4

 

U  I M E  R E P U B L I  K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja A. r. d.o.o., R., zastupano po opunomoćenici P. K., odvjetnici u Z., protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Z., radi ostvarivanja prava na poticaje u kombiniranom prijevozu, 12. siječnja 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              Poništava se rješenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, KLASA: UP/I-341-01/21-01/7, URBROJ: 530-08-2-1-1-21-6 od 17. svibnja 2021.

 

Obrazloženje

 

1.                 Pobijanim rješenjem tuženik je, pozivom na odredbu čl. 129. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku (NN br. 47/09; dalje: ZUP) poništio vlastito rješenje, KLASA: UP/I-341-01/19-01/12, URBROJ: 530-08-2-1-1-19-3 od 20. svibnja 2019. (dalje: Iº rješenje od 20. svibnja 2019.) kojim je utvrđeno da tužitelj ostvaruje pravo na poticaje u kombiniranom prijevozu tereta u iznosu od 525.150,00 kn.

 

2.                 Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povreda pravila postupka te u tužbi iznosi razloge zbog kojih smatra da je pobijano rješenje tuženika nezakonito, a koji navodi su ispušteni iz razloga koji će se obrazložiti u nastavku.

 

3.                 U odgovoru na tužbu tuženik ustraje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavane odluke te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.  

 

4.                 Kako činjenice odlučne za rješavanje ovog spora nisu sporne, a Sud nije našao potrebnim u sporu provoditi raspravu i izvoditi nove dokaze, to je, na temelju odredbe članka 36. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; dalje: ZUS), te odredbe članka 8. ZUS-a prema kojoj je Sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješen bez održavanja rasprave.

 

5.                 Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

 

6.                 Među strankama ovog upravnog spora nije sporno:

- da je tužitelj Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture (dalje: Ministarstvo) dana 18. travnja 2019. podnio Zahtjev za ostvarivanje poticaja u kombiniranom prijevozu tereta (dalje: Zahtjev) za prijevoz 3505 kontejnera na relaciji R. – B., B. – R. (ukupno 76 prijevoza)

- da je povodom zahtjeva tužitelja P. za p. u k. p. tereta Ministarstva provelo postupak utvrđivanja činjeničnog stanja, o čemu je sastavljen Zapisnik, KLASA: UP/I-341-01/19-01/12, URBROJ: 530-08-2-1-1-19-2 od 10. svibnja 2019. (dalje: Zapisnik)

- da je u provedenom (ispitnom) postupku na temelju izvršenog uvida u dokumentaciju koju je tužitelj dostavio uz zahtjev utvrđeno (te u Zapisniku konstatirano) da tužitelj ispunjava uvjete za ostvarivanje poticaja u kombiniranom prijevozu za obavljen prijevoz 3501 kontejnera

- da je temeljem rezultata provedenog postupka utvrđivanja činjeničnog stanja doneseno Iº rješenje od 20. svibnja 2019. kojim je utvrđeno da tužitelj ostvaruje pravo na poticaje u kombiniranom prijevozu tereta u jednokratnom iznosu od 525.150,00 kn.

 

7.                 Iz stanja spisa proizlazi da je tuženik po naknadnoj izvršenoj provjeri spisa utvrdio da je dokumentacija koja je dostavljena uz Zahtjev nepotpuna slijedom čega je Zaključkom od 29. ožujka 2021., KLASA: UP/I-341-01/21-01/7, URBROJ: 530-08-2-2-21-1 (dalje: Zaključak), pozvao tužitelja na dostavu dokumentacije pobliže označene u tč. I. Zaključka; da tužitelj nije u za to ostavljenom roku dostavio traženu dokumentaciju; da je revizijom dokumentacije dostavljene uz Zahtjeve utvrđeno da su poticaji odobreni i isplaćeni bez osnove iz razloga što se ne radi o kombiniranom prijevozu koji je obavljen između država članica - sukladno čl. 4. Zakona o kombiniranom prijevozu tereta (NN br. 120/16; dalje: Zakon).

 

8.                 Poništavanje i ukidanje rješenja je izvanredni pravni lijek koji otvara mogućnost stavljanja izvan snage pravomoćnog rješenja, odnosno, kojim se omogućuje otklanjanje nezakonitosti u postupku rješavanja upravne stvari putem nadzora vlastite djelatnosti tijela koje je upravni postupak vodilo, ili češće, putem nadzora hijerarhijski višeg tijela uprave nad nižim i nakon proteka roka za žalbu.

 

9.                 Odredbom čl. 129. ZUP-a uređeno je pod kojim uvjetima i iz kojih razloga se mogu poništiti ili ukinuti nezakonita rješenja (čl. 129.), st. 3. istog čl. propisano je da se rješenje kojim je stranka stekla neko pravo može poništiti ili ukinuti u slučaju očite povrede materijalnog prava.

 

10.             U smislu prethodno citirane odredbe ZUP-a, pod očitom povredom materijalnog prava podrazumijeva se da je rješenje (koje se poništava ili ukida) doneseno na temelju primjene neodgovarajućeg propisa ili neodgovarajuće odredbe materijalnog propisa, kao i situacije u kojima je nepravilno primijenjen odgovarajući materijalni propis.

 

11.             Međutim, prilikom ocjene da li je u rješavanju upravne stvari došlo do povrede materijalnog propisa prema kojem je upravna stvar riješena ne ulazi se u preispitivanje činjeničnog stanja na koje je primijenjen materijalni propis već ono ostaje onakvo kakvo je u postupku utvrđeno, bez obzira da na to da li je isto možda utvrđeno netočno, nepravilno ili nepotpuno.

12.             Dakle, primjenom odredbe čl. 129. st. 3. ZUP-a ne mogu se poništavati (ili ukidati) rješenja u kojima je očita povreda materijalnog prava uzrokovana pogrešno utvrđenim činjeničnim stanjem. 

 

13.             Stoga, kako iz obrazloženja pobijanog akta tuženika proizlazi da je I° rješenje od 20. svibnja 2019. poništeno jer je, u naknadno provedenom postupku utvrđeno da za svih 3501 kontejnera nisu bili ispunjeni uvjeti za isplatu poticajnih sredstava iz razloga što se ne radi o prijevozu tereta koji je obavljen između dvije države članice (čl. 4. Zakona), dok je u prvo provedenom postupku isto tijelo za iste kontejnere utvrdilo suprotno, to je razvidno da u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za poništavanje I° rješenja od 20. svibnja 2019. primjenom odredbe čl. 123. st. 3. ZUP-a.

 

14.             Slijedom navedenog, Sud utvrđuje da je osporavanim rješenjem tuženika povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga, na temelju odredbe čl. 58. st. 1. ZUS-a, valjalo usvojiti tužbeni zahtjev i isto poništiti bez vraćanja na ponovni postupak, a čime je predmetna upravna stvar meritorno riješena te se upravni postupak u navedenoj stvari ima smatrati dovršenim.

 

15.             Uzevši u obzir navedeno, Sud nije našao potrebnim posebno cijeniti druge razloge zbog kojih tužitelj smatra da je osporavano rješenje tuženika nezakonito, pa stoga isti nisu izneseni u ovoj odluci.

 

U Rijeci 12. siječnja 2022.

                                                                                                                                                         

Sudac

                                                                                                                 Vedran Juričić, dipl. iur., v. r.

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).