Poslovni broj: 37 Pž-3301/2021-2

1

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 37 Pž-3301/2021-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kamelije Parać, predsjednika vijeća, doc. dr. sc. Jelene Čuveljak i Draženke Deladio, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. B., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik B. Č., odvjetnik iz Z., protiv tuženika V. L. d.o.o., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik iz Z., radi povrede autorskih prava (vps 80.000,00 kn), odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv točaka III., IV., V. i IX. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2573/2015-65 od 5. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 12. siječnja 2022.

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2573/2015-65 od 5. svibnja 2021. u točkama III., IV., V. i IX. izreke.

Obrazloženje

1. Pravomoćnim dijelom prvostupanjske presude je utvrđeno da je tuženik počinio povredu autorskog prava tužitelja na način da je njegovo autorsko djelo – fotografiju koja prikazuje nogometaša Z. B. kako udara policajca tijekom navijačkih nereda na utakmici D. – C. Z. u M. 13. svibnja 1990., koristio u komercijalne svrhe na str. 9 prateće knjižice izdane 2014. uz DVD s filmom „D.: C. Z. 13. 05.1990. – D. rat počeo je na M., bez njegovog odobrenja, bez navođenja imena autora i bez plaćanja autorske naknade, te mu je zabranjeno svako daljnje vršenje povrede autorskih prava. Pobijanim dijelom prvostupanjske presude, u točki III. je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 48.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama na ime naknade za povredu imovinskih prava autora, u točki IV. izreke je naloženo tuženiku da na ime naknade neimovinske štete zbog počinjenih povreda moralnih prava

autora isplati tužitelju iznos od 15.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama, u točki V. je tuženiku naloženo da o vlastitom trošku objavi izreku presude u dnevnim novinama „J. l.“ i na portalu www... dok je u točki IX. naloženo tuženiku da naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.970,94 kn.

2. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da između stranaka nije sporno autorstvo tužitelja, činjenica da je tuženik u svojoj nakladi objavio svoju navedenu fotografiju bez tužiteljevog odobrenja, bez navođenja imena autora i bez plaćanja autorske naknade. Pri odlučivanju o visini iznosa naknade imovinske štete sukladno čl. 179. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“ broj: 167/03, 79/07, 125/11, 80/11, 141/13, 127/14 i 62/17; dalje: ZAPSP) je izveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za fotografiju I. N. na okolnost vrijednosti predmetne fotografije za jednu objavu iste u knjižici uz DVD film.
Po izvedenom dokaznom postupku sud je utvrdio da tužitelj u konkretnom slučaju ima pravo na naknadu za neovlašteno korištenje predmetne fotografije u iznosu od 24.000,00 kn jer se radi o naknadi koju u navedenom iznosu ovaj sud ocjenjuje uobičajenom za tu vrstu korištenja. Naime, konkretna fotografija nogometaša D. Z.. B. u trenutku udaranja policajca fotografirana za vrijeme navijačkih nereda na stadionu M. 13. svibnja 1990. predstavlja ekskluzivnu povijesno važnu dokumentarističku fotografiju iznimne vrijednosti snimljenu od strane tužitelja kao renomiranog i poznatog fotografa koja čini temelj kolektivnog sjećanja na predmetni događaj, a koji je prethodio početku Domovinskog rata. Prilikom određivanja naknade za neovlašteno korištenje sud je uzeo u obzir i utvrđenje vještaka o nepostojanju drugih fotografskih autorskih djela koja bi služila kao kvalitetni i informativni opis događaja na M. stadionu od 13. svibnja 1990., a koja činjenica predmetnoj fotografiji podiže ekskluzivnost te samim time i vrijednost. Vrijednost predmetne fotografije proizlazi i iz visoke razine potražnje za ovim autorskim djelom, a što je razvidno i iz članka „V. dokumentarac hit na kioscima, traži se DVD više“ (list 10.-11. spisa), iz činjenice da je tuženik odlučio izdati zasebno komercijalno izdanje o tom događaju, da je spornu fotografiju odabrao kao jedino fotografsko djelo kojim ilustrira navedeni događaj kao i iz činjenice da je konkretno tužiteljevo autorsko djelo u izdanju J. l. od 26. veljače 2007. navedeno među 15 fotografija u članku „Slike koje pamtimo – Hrvatsko 20. stoljeće u 15 fotografija.“ Isto tako, sud je uzeo u obzir i činjenicu ponovljenog, kontinuiranog korištenja predmetne fotografije od strane tuženika bez dozvole autora, bez plaćanja autorske naknade i bez navođenja imena autora te činjenicu da je predmetna povreda učinjena višekratno od 2014. putem DVD izdanja koja se od tada nalaze na tržištu i komercijalno se iskorištavaju. Nadalje, u odnosu na visinu zatražene novčane naknade na ime neovlaštenog korištenja autorskih djela tužitelja valja naglasiti da je tuženik objavom predmetnih fotografija povrijedio i tužiteljevo imovinsko pravo reproduciranja jer je bez njegovog znanja i pristanka tužiteljevo autorsko djelo izradio u više primjeraka čime je povrijedio i tužiteljevo imovinsko pravo distribucije jer je javnosti nudio i prodavao autorsko djelo bez pristanka i znanja tužitelja kao autora (čl. 18. ZAPSP-a). Stoga, prema ocjeni suda dosuđeni iznos naknade za korištenje predmetnog autorskog djela tužitelja predstavlja okvirno mjerilo o stanju u domaćem prometu u smislu odredbe čl. 53. ZAPSP-a kojom je propisano da je primjerena ona naknada koja se u pravnom prometu pošteno mora dati u času zaključenja pravnog posla s obzirom na vrstu i opseg korištenja autorskog djela, uzimajući pritom u obzir i financijski uspjeh u korištenju autorskog djela, vrstu i obujam autorskog djela, trajanje korištenja, postojanje sporazuma između odgovarajuće udruge autora i odgovarajućeg udruženja korisnika kojim se utvrđuje visina primjerene naknade, kao i druge elemente na temelju kojih se može donijeti odluku o primjerenoj naknadi, a sve u svezi s odredbom čl. 172. ZAPSP-a. Nadalje, prema ocjeni suda, tužitelj također ima pravo na naknadu za korištenje predmetnog autorskog djela tužitelja u dvostrukom iznosu od uobičajene naknade. Naime, iz odredbe čl. 183. st. 1. ZAPSP proizlazi da onaj čije je imovinsko pravo povrijeđeno namjerno ili krajnjom nepažnjom ima pravo zahtijevati naknadu u dvostrukom iznosu (penal) od ugovorene, a ako nije ugovorena, od odgovarajuće uobičajene i to od osobe koja je njegovo pravo povrijedila namjerno ili krajnjom nepažnjom. Stajalište je ovog suda da je tuženik, kao pravna osoba koja je u svom poslovanju dužna postupati s povećanom pažnjom, objavivši spornu fotografiju bez da je od tužitelja ishodio odobrenje, odnosno regulirao autorska prava u pogledu iskorištavanja iste, krajnjom nepažnjom povrijedio autorsko pravo tužitelja. Naime, tuženiku je moralo biti poznato da je njegovo postupanje protivno zakonu te neovlašteno pa stoga tuženik u konkretnom slučaju nije postupio s povećanom pažnjom odnosno pažnjom dobrog stručnjaka (čl. 10. st. 2. - „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO). U odnosu na tužiteljev zahtjev za naknadom neimovinske štete zbog povrede moralnih autorskih prava sud je naglasio da je tuženik nesporno 2014. u vlastitoj produkciji izdao DVD s filmom M. M. „D.: C. Z. 13.05.1990. – D. rat počeo je na M.“, a prilog DVD-u sa snimkom dokumentarnog filma činila je prateća knjižica u sklopu koje je, na najvećoj fotografiji na str. 9. (veličina ½ stranice) objavljena fotografija tužitelja koja prikazuje D. nogometaša Z. B. kako udara policajca tijekom navijačkih nereda na stadionu M. 13. svibnja 1990., a da je tom prilikom propustio označiti tužitelja kao autora. Sud je ocijenio vjerodostojnim, životnim, logičnim i istinitim tužiteljev iskaz u kojem je odnosu na neimovinsku štetu naveo da ga je objavom sporne fotografije posebno zasmetalo, u prvom redu što ga nitko uopće nije kontaktirao da bi ga obavijestio da će se njegova fotografija objaviti niti ga je itko od strane tuženika kontaktirao s ciljem dogovora oko obeštećenja odnosno honorara radi tiskanja iste, dok je u drugom redu fotografija objavljena odnosno tiskana bez navođenja tužiteljevog imena kao autora. Isto tako, kada je kontaktirao tuženika nakon što je saznao da je njegova fotografija na taj način objavljena, ignorirali su ga, odnosno nije uopće dobio odgovor. Naveo je i da se radi o fotografiji povijesnog trenutka odnosno događaja koji je ostao zabilježen u kolektivnoj svijesti cijele nacije te je imao sreću da je uspio fotografirati taj trenutak te je napomenuo da se cijeli život bavim profesionalnom fotografijom te da je predmetna fotografija njegovo najpoznatije djelo.
Autor ima prvo biti priznat i označen kao autor djela (čl. 15. st. 1. ZAPSP-a), a osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti autora, osim ako autor u pisanom obliku izjavi da ne želi biti naveden ili ako način pojedinog javnog korištenja autorskog djela onemogućava navođenje autora (čl. 15. st. 2. ZAPSP-a), a što međutim ovdje nije slučaj. Na opisani način tuženik je povrijedio moralna prava tužitelja kao autora pa se zbog te povrede dosuđuje pravična novčana naknada. Ta pravična novčana naknada ne predstavlja ekvivalentnu novčanu nagradu već satisfakciju za učinjene povrede izraženu u novcu te mora biti unutar konteksta prostora i vremena u kojem živimo. Prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir karakter učinjene povrede, značenje povrijeđenog dobra, cilj kojemu služi ta naknada, ali i to da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom (čl. 1100. ZOO-a u vezi s čl. 178. ZAPSP-a). Prema ocjeni suda, iznos od 15.000,00 kn predstavlja pravičnu novčanu naknadu s obzirom na gore opisani značaj predmetne fotografije te prilike u kojima je snimljena pri čemu ovaj sud smatra da navedeni iznos predstavlja primjerenu satisfakciju u konkretnom slučaju posebice imajući na umu da je tuženik pravna osoba koja se bavi izdavačkom djelatnošću te od koje se očekuje povećana pažnja u ispunjavanju obveza iz profesionalne djelatnosti. Nadalje, odredbom čl. 180. ZAPSP-a propisano je da osoba čije je pravo iz tog Zakona povrijeđeno ima pravo zahtijevati da pravomoćna presuda kojom se makar i djelomično udovoljilo zahtjevu usmjerenom na zaštitu tog prava bude objavljena u sredstvima javnog priopćavanja na trošak tuženika. Sud će na prijedlog tužitelja odlučiti u kojem će sredstvu javnog priopćavanja presuda biti objavljena te hoće li se objaviti cijela presuda ili njezin dio. odluči li sud da se objavi samo dio presude mora se objaviti barem izreka kao i onaj dio presude iz kojeg je vidljivo o kakvoj se povredi radi i tko je povrijedio odnosno pravo. Prema ocjeni suda, svrha koja se gore navedenom odredbom postiže može se u konkretnom slučaju ostvariti samo objavom izreke ove presude na teret tuženika. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 2., čl. 155. i čl. 164. ZPP-a s obzirom na djelomičan uspjeh stranaka u parnici pri čemu je tužitelj uspio s 78,75%, a tuženik s 21,25%.

3. Protiv točaka III., IV., V. i IX. izreke presude je tuženik izjavio žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu na način da točku III. izreke pobijane presude odbije tužbeni zahtjev tužitelja za iznos koji premašuje 2.000,00 kn kao neosnovan te da točku IV. izreke pobijane presude preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja za iznos koji premašuje 1.000,00 kn, a podredno da se ukine pobijana presuda i vrati sudu prvog stupnja na ponovljeni postupak, no ovaj put pred drugim sucem pojedincem. U žalbi ističe da izreka presude proturječi sama sebi te razlozima presude i obrazloženju iste, razlozi u obrazloženju presude su proturječni sami sebi, o odlučnim činjenicama postoji evidentna proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika danima u postupku, a u istoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučujućim činjenicama. Nadalje, u bitnome ponavlja navode istaknute u tijeku postupka pred sudom prvog stupnja ističe da bi po Informativnom cjeniku Zbora fotoreportera Hrvatske cijena korištenja takve fotografije bila 600,00 kn a po cjeniku trgovačkog društva P. M. d.o.o. 300,00 kn stoga smatra da je vještak bez kritičkog odmaka upotrijebio tvrdnje i zaključke iz tužbenog zahtjeva te ističe da predmetna fotografija nije takve raritetne vrijednosti te smatra da je iznos dosuđen na ime naknade štete previsok a da sud nije obrazložio u čemu se šteta sastojala.

Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ispitana je sukladno odredbi članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. toga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

5. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa ni povredom iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Pobijana presuda može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

6. Predmet tužbenog zahtjeva je utvrđivanje povrede autorskog prava, zahtjev za prestankom povrede, naknada štete zbog učinjene povrede i objava pravomoćne presude. Prvostupanjska presuda je pravomoćna u dijelu u kojem je utvrđena povreda autorskog prava i kojom se zabranjuje daljnja povreda (točke I. i II. izreke prvostupanjske presude).

7. Neosnovano se tuženik u žalbi poziva na presude ovoga suda poslovni broj Pž-3687/11, Pž-6222/10, Pž-8585/2015 i Pž-5262/2015 budući da se u tim predmetima radi o drugačijoj činjeničnoj osnovi. Naime, u ovoj pravnoj stvari je povreda autorskog prava tužitelja počinjena 2014. godine kada je u vlastitoj produkciji tuženik izdao DVD s filmom M. M. D. C. Z. 13.05.1990. – D. rat počeo je na M.“, u sklopu V. kolekcije političkih dokumentaraca. Prilog DVD-u sa snimkom dokumentarnog filma činila je prateća knjižica u sklopu koje je, na najvećoj fotografiji na str. 9. (veličina ½ stranice) objavljena i predmetna fotografija. Dakle, u ovoj pravnoj stvari je tuženik izdao poseban prilog koji sadrži DVD i prateću knjižicu, a za koje je i tuženik očekivao da će ga kupci čuvati u svojim kolekcijama dugi niz godina. Stoga su neosnovane tuženikove tvrdnje da je visinu imovinske štete valjalo utvrditi na temelju Cjenika usluga i proizvoda trgovačkog društva P. d.o.o. Z. ili Informativnog cjenika Zbora fotoreportera Hrvatske.

8. Pravilno je prvostupanjski sud, nakon provedenog dokaznog postupka koji je uključivao i provođenje vještačenja utvrdio da se radi o fotografiji koju mnogi izdavači smatraju bitnom, značajnom i visoko vrijednom u pogledu ilustracije događanja na M. te da se stoga radi o ekskluzivnom fotografskom autorskom djelu za kojim vlada velika potražnja te da na slobodnom tržištu takva djela postižu znatno veće cijene od prosječnih i moraju se posebno valorizirati, stoga se ta fotografija ne može uspoređivati niti s jednom vrstom fotografija navedenih u priloženim cjenicima. Predmetna fotografija je jedinstvena pa je i naknada za iskorištavanje takve fotografije također jedinstvena, a posljedično tome i naknada štete zbog neovlaštenog iskorištavanja i povrede autorskih djela. Stoga je, prema stavu ovoga suda, pravilno prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na iznos pretrpljene imovinske štete radi neovlaštenog korištenja predmetne fotografije.

9. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe čl. 13., 15., 18., 53. 172. i 179. ZASP-a kada je na ime naknade za neovlašteno korištenje predmetne fotografije dosudio tužitelju iznos od 24.000,00 kn te je pravilno primijenio odredbu čl. 183. st. 1. ZAPSP-a iz koje proizlazi da onaj čije je imovinsko pravo povrijeđeno namjerno ili krajnjom nepažnjom ima pravo zahtijevati naknadu u dvostrukom iznosu (penal) od ugovorene, a ako nije ugovorena, od odgovarajuće uobičajene i to od osobe koja je njegovo pravo povrijedila namjerno ili krajnjom nepažnjom. Sukladno odredbi članka 1086. ZOO-a, obveza naknade štete dospjela je u trenutku nastanka štete pa su zatezne kamate na dosuđene iznose počele teći prvog sljedećeg dana od počinjene štete.

10. Slijedom navedenog, tuženikovu žalbu valjalo je odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu u točki III. njezine izreke potvrditi u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti na ime naknade imovinske štete ukupno 48.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedine glavnice od prvog sljedećeg dana nakon dana nastanka štete, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a.

11. Prvostupanjski sud je pravilno odredio pravičnu novčanu naknadu (15.000,00 kn) zbog povrede autorskih moralnih prava: povrede prava na priznanje autorstva (čl. 15. ZASP-a) i prava na poštivanje autorskog djela (čl. 16. ZASP-a). Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio jačinu i trajanje duševnih boli tužitelja zbog učinjenih povreda kao i cilj kojemu služi ta naknada, uvažavajući činjenicu dostupnosti učinjenih povreda javnosti, da je povreda učinjena 2014. godine u posebnom izdanju i to V. kolekciji političkih dokumentaraca, da se zbog učinjenih povreda tužitelj nije mogao javnosti predstaviti kao autor predmetne fotografije, da je tuženik ignorirao poziv tužitelja za mirnim rješenjem predmetnog spora te da je tužitelj morao proći neugodnosti sudskog postupka da bi ostvario svoje pravo na zaštitu svog autorskog djela. Osim toga, tuženik je izdavač i u okviru obavljanja svoje profesionalne djelatnosti mora postupiti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke (čl. 10. st. 2. ZOO-a), što je u konkretnom slučaju propustio učiniti. Nenavođenje imena autora autorskog djela predstavlja ozbiljan propust izdavača, a autoru prouzrokuju velike duševne boli. Prvostupanjski sud je na utvrđene činjenično stanje pravilno primijenio odredbe čl. 178. ZASP-a i čl. 1100. ZOO-a. Sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a, tuženikovu žalbu valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki IV. njezine

12. Tuženik nije obrazložio zašto pobija prvostupanjsku presudu u točki V. njezine izreke. Odluka se temelji na odredbi čl. 180. ZAPSP-a. Kako je tužiteljevo autorsko pravo povrijeđeno, tužitelj ima pravo zahtijevati da se uvod i izreka pravomoćne presude objavi u sredstvima javnog priopćavanja na trošak tuženika.

13. Pravilna je i odluka o trošku sadržana u točki IX. izreke pobijane presude kako po osnovi, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, tako i po visini u smislu odredaba čl. 155. ZPP-a i s tim da tuženik nije posebno naveo da osporava, i u kojem dijelu, odluku o trošku.

14. Sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a, tuženikovu žalbu valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama III., IV., V. i IX. njezine izreke.

Zagreb, 12. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća
Kamelija Parać