Poslovni broj: 89 Pž-2550/2020-3

1

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 89 Pž-2550/2020-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Draženke Deladio, predsjednice vijeća, Josipa Turkalja, suca izvjestitelja i Davora Pustijanca, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. N. d.o.o., OIB ..., Đ., kojeg zastupa punomoćnik I. K., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. Š., I. K., I. K. R. i I. J., O., protiv tuženika P. d.o.o., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik F. G., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Š., Š. i G. j.t.d., Z., radi uklanjanja plinskih instalacija i predaje u posjed nekretnina slobodnih od tuženikovih stvari, te u pravnoj stvari protutužitelja P. d.o.o. OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik F. G., odvjetnik u O. društvu Š., Š., G. j.t.d., Z., protiv protutuženika N. N. d.o.o., OIB ..., Đ., kojeg zastupa punomoćnik I. K., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. Š., I. K., I. K. R. i I. J., O., radi utvrđenja prava stvarne služnosti, odlučujući o žalbama stranaka protiv protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-192/2017-62 od 8. svibnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 12. siječnja 2022.

p r e s u d i o j e

I. Odbijaju se žalbe tužitelja-protutuženika N. N. d.o.o., Đ. i tuženika-protutužitelja P. d.o.o. Z. kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-192/2017-62 od 8. svibnja 2020.

II. Odbija se tužiteljev-protutuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu tuženika-protutužitelja u zatraženom iznosu od 6.250,00 kn.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim se od tuženika traži otklanjanje stvari i objekata nadzemne plinske instalacije te predaja nekretnine slobodne od tuženikovih stvari i objekata u posjed tužitelju (točka 1. izreke), odbijen je protutužbeni zahtjev na utvrđenje da je protutužitelj stekao pravo stvarne služnosti na nekretnini, preciznije opisane u izreci prvostupanjske presude u korist povlasnog plinovada Budrovac –Ivanić DN 300 uz trpljenje upisa prava stvarne služnosti u zemljišne knjige (točka 2. izreke), te je određeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak (točka 3. izreke).

2. Protiv dijela ove presude pod točkama 1. i 3. izreke žali se tužitelj- protutuženik (dalje: tužitelj) zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 16.532,50 kn.

3. Protiv dijela ove presude pod točkama 2. i 3. izreke žali se tuženik- protutužitelj (dalje: tuženik) zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. ZPP, te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti, podredno ukinuti. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 7.812,50 kn.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika poriče žalbene navode, te predlaže tuženikovu žalbu odbiti. Traži trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 6.250,00 kn.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Predmet spora tužbe je uklanjanje stvari i objekata nadzemne plinske instalacije tuženika na nekretninama tužitelja, dok je predmet spora protutužbe utvrđenje prava stvarne služnosti na tužiteljevim nekretninama u korist plinovoda Budrovac – Ivanić koji je u vlasništvu tuženika i trpljenje upisa prava stvarne služnosti u zemljišnim knjigama.

7. U odnosu na žalbu tužitelja

8. Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev jer tuženik kao energetski subjekt (pravna osoba koja obavlja energetsku djelatnost i ima dozvolu za obavljanje energetske djelatnosti – distribucije plina) ima pravo koristiti nekretnine koje nisu njegovo vlasništvo za izgradnju i održavanje mreža, odnosno sustava koji služe za prijenos, odnosno transport i distribuciju energije u skladu s posebnim propisima sukladno odredbi članka 40. stavka 1. Zakona o energiji („Narodne novine“ broj 120/12, 14/14, 95/15 i 102/15; dalje: ZE), te iz razloga što tužitelj nije dokazao da je objekt plinske infrastrukture sagrađen na kč.br. ... k.o. Đ. u vlasništvu tuženika.

9. Među strankama nije prijeporno da je tuženik vlasnik plinovoda (plinovod je iz imovine I.-i. n. d.d. unesen u imovinu tuženika temeljem Elaborata o provedenom popisu i procjeni dugotrajne materijalne imovine i zaliha materijala na skladištu iz prosinca 2000. godine na strani 199. – 270. spisa; dalje: Elaborat), da je tuženik vlasnik nadzornog stupića katodne zaštite, da je plinovod u upotrebi od 1969. godine (rješenje o uporabi od 9. listopada 1969.), da je plinovod izgrađen na tužiteljevoj nekretnini kč.br. ... k.o. Đ. na kojoj se nalazi i sporni objekt plinske infrastrukture, te na kč.br. ... k.o. Č. na kojoj se nalazi sporni stupić katodne zaštite.

10. Tužitelj ne traži uklanjanje plinovoda, već samo nadzemnih objekata i to objekt plinske infrastrukture na kč.br. ... k.o. Đ. i stupića katodne zaštite na kč.br. ... k.o. Č..

11. Sud prvog stupnja dao je jasne i neproturječne razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, a zbog čega nije počinjenja bitna povreda odredba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se sadržajno tužitelj poziva u žalbi.

12. Naime, sud prvog stupnja je samo uz objekt plinske infrastrukture na kč.br. ... k.o. Đ. odbio tužbeni zahtjev iz razloga što tužitelj nije dokazao da je tuženik vlasnik tog objekta, a ne i za stupić katodne zaštite koja se nalazi na kč.br. ... k.o. Č., a zbog čega razlozi obrazloženja nisu u suprotnosti sa stanjem spisa.

13. Nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

14. Tuženik je priznao da je vlasnik stupića katodne zaštite, a koji stupić katodne zaštite služi za aktivnu zaštitu od korozije sukladno odredbi članka 111. Pravilnika o tehničkim uvjetima i normativima za siguran transport tekućih i plinovitih ugljikovodika magistralnim naftovodima i plinovodima te naftovodima i plinovodima za međunarodni transport („Narodne novine“ broj 53/91; dalje: Pravilnik), a što znači da je sastavni dio plinovoda.

15. Tuženik osporava svoje vlasništvo objekta plinske infrastrukture na kč.br. ... k.o. Đ. i u odnosu na njega ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

16. Bilo bi logično da je objekt plinske infrastrukture na kč.br. ... k.o. Đ dio plinovoda, ali nakon što je tuženik osporio da je taj objekt u njegovom vlasništvu, a iz Elaborata nije vidljivo da je taj sporni objekt od I. i. n. d.d. prenesen na tuženika, na tužitelju je bio teret dokaza o kakvom se objektu točno radi i da se isti nalazi u tuženikovom vlasništvu.

17. Tužitelj uopće nije predlagao dokaze (npr. plinsko vještačenje za transport plina plinovodom) na okolnost o kakvom se to točno objektu radi, da je taj objekt sastavni dio plinovoda, odnosno u vlasništvu tuženika, a zbog čega se sa sigurnošću nije moglo utvrditi da se isti nalazi u tuženikovom vlasništvu, te je sud prvog stupnja pravilno primijenio pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP-a) kada je u ovom dijelu tužbeni zahtjev odbio.

18. Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na stajalištu da je nekretnine na kojima se nalazi objekt plinske infrastrukture i stupić katodne zaštite kupio u stečajnom postupku, a da u zemljišnim knjigama nije upisan nikakav teret na tim nekretninama (plinovod i nadzemni objekti), a zbog čega je u dobroj vjeri stekao vlasništvo nekretnina bez tereta.

19. Iz geodetskog elaborata za vođenje katastra vodova (strana 102. spisa) vidljivo je da je magistralni plinovod Budrovac – Ivanić DN 300 za katastarske općine Đ. I., Č., B. i S. K. predan državnoj geodetskoj upravi 22. listopada 2010., dok je tužitelj predmetne nekretnine u stečajnom postupku kupio 2013. godine, a kako je plinovod u upotrebi od 1969. godine, tužitelj se ne može pozivati da nije mogao znati da se plinovod nalazi na predmetnim nekretninama, a osim toga samim pregledom nekretnina tužitelj je mogao uočiti postojanje nadzemne infrastrukture plinovoda.

20. Nadalje, plinovod je izgrađen na temelju odobrenja za izgradnju od 2. lipnja 1966. (strana 98. do 100. spisa) u skladu s odredbama Osnovanog zakona o izgradnji investicionih objekata („Službeni list“ broj 45/61) i Zakona o izgradnji investicionih objekata („Narodne novine“ broj 29/62) te Odluke o određivanju investicionih objekata koji su od općeg interesa za Republiku („Narodne novine“ broj 47/63). Dakle, plinovod je izgrađen na temelju pozitivnih propisa u vrijeme izgradnje, a zbog čega se sada ne može tražiti parcijalno uklanjanje plinovoda (nadzemnih dijelova plinovoda, koji čine sastavni dio plinovoda). Ista situacija bi bila i sa spornim objektom plinske infrastrukture (strana 61. spisa) za koju uopće nije utvrđeno da se radi o plinskoj infrastrukturi, u slučaju ako bi se utvrdilo da se radi o sastavnom dijelu plinovoda, a time i o tuženikovom vlasništvu.

21. Tužitelj je morao dokazati da sporni nadzemni objekti nisu sastavni dio plinovoda i nisu nužni za funkcioniranje plinovoda, a što tužitelj niti tvrdi, a niti dokazuje. Tužitelj samo tvrdi da to iz zemljišnih knjiga nije znao za postojanje nadzemnih objekata plinovoda i da u zemljišnim knjigama nije upisan teret na zemljišnim česticama.

22. Budući da je utvrđeno da je plinovod izgrađen legalno 1969. godine, da je cijev katodne zaštite sastavni dio plinovoda, da je plinovod upisan u katastar vodova, da je plinovod postojao prije nego što je tužitelj kupio predmetne nekretnine na kojima se nalaze nadzemne instalacije plinovoda, te da plinovod predstavlja javno- pravno ograničenje (zakonsku služnost), kojom se ograničava pravo vlasništva na nekretnini (članak 185. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima – „Narodne novine“ broj: 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17; dalje: ZV), da se sigurna opskrba plinom smatra ključnim elementom javne sigurnosti (članak 5. stavak 1. Zakona o tržištu plina – „Narodne novine“ broj: 28/13, 14/14 i 16/17) pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev za uklanjanje stvari i objekata nadzemne plinske instalacije plinovoda na predmetnim česticama odbio.

23. U odnosu na protutužbeni zahtjev valja navesti da je sud prvog stupnja dao valjane i potpune razloge koji su jasni i neproturječni, pa je pobijanu presudu moguće i u ovom dijelu ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

24. Naime, sud prvog stupnja odbio je protutužbeni zahtjev iz razloga što se kod gradnje plinovoda radi o javno-pravnim ograničenjima prava vlasništva (zakonskim služnostima), a u kojem slučaju nije moguće dosjelošću steći pravo služnosti na nekretninama kroz koje prolazi plinovod sukladno odredbi članka 185. ZV-a.

25. Osim toga, sud prvog stupnja pravilno zaključuje da se stvarna služnost ne može steći u korist instalacija (pa tako i plinovoda), jer je svrha stvarne služnosti bolje i korisnije gospodarenje nekretninom (zemljištem).

26. S obzirom na to da se u korist plinovoda ne može dosjelošću steći služnost na nekretninama na kojima prolazi plinovod, jer se radi o javno-pravnom ograničenju prava vlasništva, pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu članka 185. ZV-a kada je protutužbeni zahtjev odbio.

27. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, jer su stranke podjednako uspjele u sporu (članak 154. stavak 4. ZPP-a).

28. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

29. Odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na tuženikovu žalbu, jer je isti bio nepotreban (članak 155. stavak 1. ZPP-a), pa je odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 12. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća
Draženka Deladio