Poslovni broj: 24 Pž-390/2021-2

1

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 24 Pž-390/2021-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Draženke Deladio, predsjednice vijeća, Kamelije Parać, sutkinje izvjestiteljice i doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. Č., OIB .,.., Z., kojeg zastupa punomoćnik S. P., odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda S. P.., G. G., V. D., V. V. i M. K. u R., protiv tuženika N. T. d.d., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnica V. K., odvjetnica u Odvjetničkom društvu B. & P. u Z., radi zaštite autorskog prava, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-891/2016-62 od 30. studenog 2020., u sjednici vijeća održanoj 12. siječnja 2022.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-891/2016-62 od 30. studenog 2020. u točkama I., II. i u dijelu točke III. njezine izreke u kojem je određeno da će se izreka ove presude po njenoj pravomoćnosti objaviti na trošak tuženika u „Večernjem listu“.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-891/2016-62 od 30. studenog 2020. u dijelu točke III. njezine izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja da se izreka presude objavi na trošak tuženika u „Jutarnjem listu“.

r i j e š i o j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-891/2016-62 od 30. studenog 2020. u točkama II. i IV. njegove izreke.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Zagrebu je pobijanom presudom u točki I. izreke utvrdio da je tuženik N. T. d.d., Z., OIB ... na svojim web stranicama ... povrijedio autorska prava tužitelja Č. T., Z., OIB ... na način da je fotografiju tužitelja „C.“ objavio na linku ..., a fotografiju „B. s.“ na linku ... , sve bez ovlaštenja tužitelja kao autora. U točki II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 15.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama u roku od 8 (osam) dana. U točki III. njezine izreke određeno je da će se izreka presude po njenoj pravomoćnosti objaviti na trošak tuženika u „Večernjem listu“ i u „Jutarnjem listu“, u roku od 8 (osam) dana. Rješenjem je u točki I. izreke utvrdio da je tužitelj povukao tužbu za iznos glavnice od 5.000,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 18. lipnja 2015. do isplate. U točki II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 20.050,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. U točki III. izreke odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 4.475,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i u točki IV. izreke odbijen je u cijelosti kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

2. Protiv presude i rješenja žalbu je podnio tuženik. Presudu pobija u točkama I.-III. njezine izreke i rješenje u točkama II. i IV. njegove izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud pogrešno odbio izvršiti uvid i cijeniti sadržaj dokumentacije koju je tuženik dostavio u spis po okončanju prethodnog postupka, jer da je tuženik tu dokumentaciju trebao dostaviti u spis najkasnije na pripremnom ročištu, sukladno čl. 299. ZPP-a iz razloga što je tuženik pravovremeno predložio uvid u navedenu dokumentaciju (već u svom odgovoru na tužbu). Navodi da je zbog činjenice da je sud odbio cijeniti sadržaj dokumentacije koje je u ovjerovljenom prijevodu na hrvatski jezik tuženik dostavio u sudski spis nakon okončanja prethodnog postupka, činjenično stanje spisa ostalo je nepotpuno utvrđeno u pogledu odlučnih okolnosti u ovom postupku. Naime, tuženik je predlagao da se uvid u uvjete poslovanja F. servisa izvrši upravo na okolnost činjenice da je tužitelj postavljanjem svojih fotografija na servis F. dozvolio njihovu uporabu trećima, kao i na okolnost činjenice da je tim fotografijama za vrijeme dok su bile postavljene na internet stranicama tuženika pristupio zanemariv broj čitatelja. Tuženik nije postupao s namjerom da povrijedi tužiteljeva autorska prava jer je svakom čitatelju članaka na stranicama tuženika bilo omogućeno utvrditi autorstvo tamo objavljenih tužiteljevih fotografija, na način na koji je autorstvo fotografija na servisu F. označio tužitelj. Stoga je materijalnopravni stav suda o tome da tužitelju pripada pravo na dvostruku naknadu za korištenje njegovih autorskih djela (fotografija) u odnosu na uobičajenu naknadu, neutemeljen. Nadalje, nema nikakvog opravdanja da je tuženik obvezan izreku presude objaviti čak u dvije tiskovine budući da nije povrijedio moralna prava tužitelja. Predlaže da ovaj sud presudu preinači i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Tužitelj nije dao odgovor na žalbu.

4. Tuženikova žalba je djelomično osnovana.

5. Nakon što su pobijana presuda i rješenje ispitani na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pri donošenju presude djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Predmet ovog postupka je građanskopravna zaštita autorskih prava tužitelja kao autora fotografija „C.“ i „B. s.“ plaćanjem naknade u iznosu od 15.000,00 kn, odnosno u dvostrukom iznosu od odgovarajuće uobičajene naknade radi neovlaštenog korištenja tužiteljevih autorskih djela odnosno predmetnih fotografija od strane tuženika u smislu odredbe čl. 179. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“ broj: 167/03, 79/07, 125/11, 80/11, 141/13, 127/14 i 62/17; dalje: ZAPSP) te zaštita moralnih prava tužitelja kao autora utvrđenjem učinjene povrede i objavom presude u dnevnim novinama „Jutarnji list“ i „Večernji list“ na trošak tuženika za koju povredu tužitelj tvrdi da mu je nastala objavljivanjem predmetnih fotografija bez navođenja imena tužitelja kao autora protivno odredbi čl. 15. ZAPSP-a, a koja mu prema odredbama Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima pripada.

7. Između stranaka nije sporno da je tuženik predmetne fotografije preuzeo sa servisa F., da se članak koji je sadržavao fotografiju „C.“ nalazio na web stranici tuženika u razdoblju od 17. rujna 2014. do 8. srpnja 2015., a članak koji je sadržavao fotografiju „B. s.“ od 6. ožujka 2014. do 29. lipnja 2015. Između stranaka nije sporno ni da su predmetne fotografije uklonjene s portala tuženika.

8. Između stranaka je sporno autorstvo tužitelja nad predmetnim fotografijama, sporno je da li je tužitelj dopustio korištenje svojih fotografija onemogućavanjem funkcije Embed, postoje li razlozi zbog kojeg bi tužitelju pripadalo pravo na javnu objavu presude te visina tužbenog zahtjeva. Sporno je između stranaka je li na opisani način tuženik povrijedio tužiteljevo autorsko pravo, je li ga povrijedio namjerno ili iz krajnje nepažnje te ima li tužitelj pravo na naknadu za neovlašteno korištenje u dvostrukom iznosu.

9. Prema čl. 172. st. 1. i 2. ZAPSP-a, nositelj prava iz ovog Zakona koje mu je protupravno povrijeđeno, ima pravo na zaštitu tog prava. Ako nije što posebno propisano zakonom, pravo na zaštitu iz stavka 1. ovog članka ovlašćuje svojeg nositelja da od osobe koja je njegovo pravo povrijedila, ili njezinog sveopćeg slijednika, zahtijeva prestanak radnje koja to pravo vrijeđa i propuštanje takvih ili sličnih radnji ubuduće (prestanak uznemiravanja), popravljanje nanesene štete (naknada štete), plaćanje naknade za neovlašteno korištenje, plaćanje zakonom određenog penala, vraćanje ili naknađivanje svih koristi koje je bez osnove stekla od povrijeđenog prava (vraćanje stečenog bez osnove), utvrđenje učinjene povrede, kao i objavu pravomoćne presude kojom je sud, makar i djelomično, udovoljio zahtjevu usmjerenom na zaštitu prava iz ovog Zakona.

10. Tijekom postupka utvrđene su sljedeće činjenice:

- da je tužitelj autor fotografija „C.“ i „B. s.“ koje je tuženik objavio na svojoj web stranici ..., odnosno na linku ... .

- da je tuženik predmetne fotografije koristio, a da od tužitelja nije ishodio odobrenje za upotrebu istih niti je s tužiteljem regulirao autorska prava u pogledu iskorištavanja fotografija,

- da se tuženik na zahtjev za prestanak vršenja povrede autorskog prava nije uopće očitovao, no da je u međuvremenu uklonio predmetne fotografije s naprijed navedenih linkova.

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka informatičke struke N. P. (nalaz i mišljenje: list 126.-132. spisa) izrađenom na okolnost načina na koji su sporne fotografije bile postavljene na F. servisu te na okolnost omogućavanja pristupa i preuzimanja tih fotografija funkcijom Embed, proizlazi da funkcija Embed temeljem koje se datoteke povezuju s određenom internet stranicom (adresom) postoji kao opcija za svaku fotografiju na servisu F..com i svaki korisnik je može proizvoljno uključiti ili isključiti. Vještak je u nalazu pojasnio funkciju Embed istaknuvši da kada korisnik servisa F. i vlasnik datoteke omogući neku od vrsta dijeljenja datoteke (Share, Embed, E-mail, BBcode), tada sustav generira poveznicu koju treba postaviti na svoje željeno odredište (Blog, Web, E-mail, Facebook…). Nadalje, kod dijeljenja datoteka putem servisa F. postoje različite vrste licenci koje bira sam autor. Uvidom u prikaz na slici 14 nalaza razvidno je da je kao jedna od vrsta licence navedena i „all rights reserved“, odnosno „sva prava pridržana“. Nadalje, iz slike 3 („B. s.“) i slike 7 („C.“) nalaza razvidno je da ispod navedenih fotografija na internet servisu F..com stoji natpis „all rights reserved by T. Č.“.
Zaključno, vještak utvrđuje kako je funkcija Embed isključena za obje sporne fotografije, kao i opcija preuzimanja, odnosno snimanja navedenih fotografija te da je autor ograničio sva prava za navedene datoteke na sustavu F....com.

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za ekonomiju, intelektualno i industrijsko vlasništvo, marku proizvoda i marketinga, graditeljstvo, arhitekturu, interijer i dizajn R. R. koja je nalaz i mišljenje izradila na okolnost uobičajene naknade koja bi bila plaćena tužitelju s osnove korištenja predmetnih fotografija objavljenih u količini i na način kao u konkretnom slučaju proizlazi da uobičajena naknada za predmetne fotografije i u navedenom periodu, za promotivne svrhe, objavu u člancima, brošurama i slično kada autor dogovara s naručiteljem otkup u Republici Hrvatskoj iznosila za fotografiju „C.“ 2.500,00 kn, a naknada za fotografiju „B. s.“ iznosila bi 5.000,00 kn.

11. Analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima tuženik nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava donio pravilnu i zakonitu odluku u pretežitom dijelu.

12. Iako je u pravu žalitelj kada navodi da je sud pogrešno postupio kada je odbio izvršiti uvid u naknadno dostavljeni prijevod općih uvjeta F., budući da je tuženik već u odgovoru na tužbu taj dokaz predložio, ta povreda ne predstavlja bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, jer čak i da je izvršen uvid u navedenu dokumentaciju to ne bi dovelo do drugačije odluke suda.

13. Naime, prema čl. 44. st. 1. ZAPSP-a, autor može za drugoga osnovati pravo iskorištavanja autorskog djela ili mu prepustiti ostvarivanje autorskog prava ugovorom, davanjem odobrenja (dozvole) za korištenje ili drugim pravnim poslom. Tuženik niti ne tvrdi da je stekao pravo iskorištavanja nad predmetnim autorskim djelima u smislu navedene odredbe.

14. Slijedom navedenog, sve i da je tužitelj postavio predmetne fotografije na F. servisu uz omogućavanja funkcije Embed, isto ne znači da je time dopustio komercijalno iskorištavanje istih, odnosno njihovo korištenje bez potrebnog odobrenja u smislu ZAPSP-a trećim osobama. Nikakvi Opći uvjeti ne mogu biti u suprotnosti sa zakonom.

15. Obveza plaćanja naknade nastaje na temelju zakona samom činjenicom korištenja autorskog djela od strane korisnika, ako odredbama ZAPSP-a ili ugovorom nije drukčije određeno. Visina naknade pravilno je utvrđena na temelju vještačenja stalnog sudskog vještaka za ekonomiju, intelektualno i industrijsko vlasništvo, marku proizvoda i marketinga, graditeljstvo, arhitekturu, interijer i dizajn R. R. koja je u svom nalazu i mišljenju navela da je primjerena naknada za fotografiju „C.“ 2.500,00 kn, a naknada za fotografiju „B. s.“ 5.000,00 kn kao i na temelju iskaza tužitelja koji je istaknuo da je fotografija „B. s.“ snimljena u nepristupačnom području koje zahtijeva dolazak dan prije kako bi se „ulovilo“ jutarnje svijetlo. Isto tako, fotografija bijelih stijena snimljena je u području gdje obitavaju vukovi i medvjedi što sa sobom nosi određeni rizik te da kada se ide snimati u to područje bijelih stijena, nikada se ne ide sam upravo zbog tog rizika, a na tom području nema niti signala za mobitel. Isto tako napomenuo je i da je teren jako nepristupačan te da je bilo nužno povesti sa sobom osobu radi pratnje, a koju je također trebao platiti.

16. Nadalje, sukladno čl. 183. st. 1. ZAPSP-a, onaj čije je imovinsko ili pravo iz poglavlja 3.3. (Druga prava autora) ovog Zakona povrijeđeno namjerno ili krajnjom nepažnjom ima pravo zahtijevati naknadu u dvostrukom iznosu (penal) od ugovorene, a ako nije ugovorena od odgovarajuće uobičajene, od osobe koja je njegovo pravo povrijedila namjerno ili krajnjom nepažnjom.

Pravilno je prvostupanjski sud primijenio navedenu odredbu kada je tužitelju dosudio naknadu u dvostrukom iznosu jer je tuženik, kao pravna osoba koja je u svom poslovanju dužna postupati s povećanom pažnjom, objavivši sporne fotografije bez da je od tužitelja ishodio odobrenje, odnosno regulirao autorska prava u pogledu iskorištavanja istih, krajnjom nepažnjom povrijedio autorsko pravo tužitelja.

17. Dio presude, koji se odnosi na objavu u javnim glasilima, prvostupanjski je sud donio uz pravilnu primjenu odredbe čl. 172. st. 2. ZAPSP-a. Tužitelj ima pravo na objavu presude kada je povrijeđeno pravo nositelja prava pri čemu nije odlučno je li povrijeđeno imovinsko ili moralno pravo nositelja prava. No međutim, ovaj sud smatra da je dovoljna objava presude samo u Večernjem listu jer se radi o dnevnim novinama koje se izdaju na teritoriju cjelokupne Republike Hrvatske i imaju visoku čitanost, a kraj činjenice da je tužiteljeve fotografije za vrijeme dok su bile postavljene na stranicama tuženika vidjelo tek nekoliko stotina čitatelja koji su pritom bili uredno obaviješteni o autorstvu predmetnih fotografija.

18. Pravilna je i zakonita odluka o troškovima postupka jer je donijeta sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a budući da je tužitelj uspio gotovo u cijelosti s tužbenim zahtjevom, dok za dio koji je odbijen nisu nastali posebni troškovi.

19. Valjalo je stoga temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a presuditi kao u točki I. izreke ove presude i temeljem čl. 373. st. 3. ZPP-a kao u točki II. izreke ove presude.

Zagreb, 12. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća
Draženka Deladio