- 1 -                                          Poslovni broj: Usž-4221/21-2

Poslovni broj: Usž-4221/21-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Ante Galića, članova vijeća te više sudske savjetnice Lane Štok, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja K. H. k.d., Z., kojeg zastupa opunomoćenica V. K., odvjetnica u Odvjetničkom društvu B. & P. d.o.o., Z.,  protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Z., (ranije: Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta Republike Hrvatske, Povjerenstva za žalbe), radi zaštite potrošača, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2805/19-6 od 24. rujna 2021., na sjednici vijeća održanoj 12. siječnja 2022.

p r e s u d i o   j e

I.              Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2805/19-6 od 24. rujna 2021.

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka. 

Obrazloženje

1.               Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2805/19-6 od 24. rujna 2021. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta Republike Hrvatske, Povjerenstva za žalbe, klasa: UP/II-336-02/19-01/23, urbroj: 443-01-01/3-19-1 od 9. srpnja 2019. i rješenja Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta Republike Hrvatske, Uprave za inspekcijske poslove u gospodarstvu, Sektora tržišne inspekcije, Područne jedinice - Službe inspekcijskog nadzora u R., Ispostave P., klasa: UP/l-336-02/18-01/13, urbroj: 526-09-01-03-04/2-19-5 od 11. siječnja 2019. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2.              Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj navodi da je u konkretnom slučaju svojim potrošačima prodavao paket proizvoda koji je sadržavao i dodatni gratis proizvod, po maloprodajnoj cijeni koja je odgovarala zbroju maloprodajnih cijena pojedinačnih proizvoda u paketu izuzimajući gratis proizvod. Međutim, tužitelj je na paketu koji je sadržavao dodatni gratis proizvod, jediničnu cijenu proizvoda istaknuo, uzimajući u obzir ukupnu količinu svih proizvoda u paketu, smatrajući da na taj način postupa sukladno odredbama članaka 3. i 9. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 41/14., 110/15. i 14/19.; dalje: ZZP). Smatra da paket proizvoda označen oznakom „GRATIS“ nije prodavao suprotno članku 112. ZZP-a. Ističe da se situacija u kojoj tužitelj u cijelosti poštuje odredbe ZZP-a kojima je reguliran način utvrđivanja i isticanja cijena za jedinicu mjere i cijene paketnih proizvoda koji sadrže gratis proizvod, ne može smatrati zavaravajućom poslovnom praksom, odnosno dovođenjem kupaca u zabludu u pogledu cijene. Mišljenja je da je njegovo postupanje bilo usklađeno s odredbama ZZP-a,  ali i u skladu s mišljenjem nadležnog ministarstva te da drugačiji zaključak ne proizlazi niti iz Smjernica za provedbu Direktive 2005/29/EZ o nepoštenoj poslovnoj praksi od 25. svibnja 2015. Predlaže da Visoki upravni sud poništi pobijanu presudu i sam riješi stvar uz naknadu troškova postupka.

3.              Tuženik u odgovoru na žalbu žalbene razloge smatra neosnovanima. Tuženik u bitnome ponavlja navode iz odgovora na tužbu Smatra da je sud nakon provedenog postupka, na temelju utvrđenog činjeničnog stanja donio zakonitu presudu. Predlaže da Visoki upravni sud odbije žalbu tuženika i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

6.              Rješenjem tuženika od 9. srpnja 2019. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja  od 11. siječnja 2019. kojim je tužitelju zabranjeno obavljanje poslovne prakse koja se smatra nepoštenom, zbog toga što je u poslovnom prostoru prodavaonice PJ 5130 u P., obavljao prodaju proizvoda: Gavrilović jetrena pašteta 50g (4+1 GRATIS) 15 komada, Gavrilović čajna pašteta 50g (4+1 GRATIS) 15 komada, Dr. Oetker vanilin šećer 10g (5+1 GRATIS) 15 komada, Dr. Oetker backin pecilni prašak 12g (5+1 GRATIS) 392 komada, Dolcela šlag pjena 42g (3+1 GRATIS) 12 komada, Dr. Oetker prašak za puding okus čokolade 49g (3+1 GRATIS) 32 komada, Bavaria svijetlo pivo 0,5 (5+1 GRATIS) 4 komada, koji su bili označeni oznakom „GRATIS“, za koje je utvrđeno da informacija i oznaka nije točna, jer zavarava potrošače glede pogodnosti cijene proizvoda.

7.              Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio da je kod tužitelja proveden inspekcijski nadzor o čemu je sastavljen zapisnik. Iz zapisnika proizlazi da je tijekom nadzora utvrđeno da su istaknute cijene za jedinicu mjere na proizvodima kontroliranih zbirnih pakiranja, koji su označeni informacijom o dobivanju „GRATIS“ proizvoda, neistinite, jer primjerice kod proizvoda Gavrilović jetrena pašteta, označenog oznakom "4+1 GRATIS" u odnosu na cijenu za jedinicu mjere (1kg=79,84 kuna) proizlazi da cijena za jedan komad proizvoda od 50 g u pakiranju iznosi 3,99 kuna (79,84 kuna/1000g = 0,07984 kuna x 50g), pa u slučaju da jedan komad u pakiranju iznosi 3,99 kuna, cijena za proizvod "4+1 GRATIS" bi iznosila 15,96 kuna (3,99 kuna x 4), a ne cijena koju tužitelj ističe 19,96 kuna.

8.                     Visoki upravni sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, jer po ocjeni Suda, žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu i utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.   

9.              Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, odredbe članka 5. točke 13., članka 7. stavka 1., članka 31., članka 33. stavka 1. i 2., članka 35. stavka 1. točke 20. i članka 137. stavka 2. ZZP-a te odredbu članka 2. stavka 1. Pravilnika o načinu isticanja maloprodajne cijene i cijene za jedinicu mjere proizvoda i usluga („Narodne novine“ 66/14. i 16/1.).

10.              Odredbom članka 33. stavka 1. ZZP-a propisano je da se poslovna praksa smatra zavaravajućom ako sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje, pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u stavku 2. ovoga članka, čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio. Odredbom članka 33. stavka 2. točke 4. ZZP-a propisano je da da su okolnosti na koje se zavaravajuća poslovna praksa odnosi, između ostalog, cijena proizvoda ili način na koji je ona izračunata ili postojanje određene okolnosti u odnosu na cijenu. Odredbom članka 35. stavka 1. točke 20. ZZP-a propisano je da se zavaravajućom poslovnom praksom smatra označavanje proizvoda oznakama „gratis“, „besplatno“, „bez naknade“ ili sličnim oznakama ako potrošač mora za taj proizvod platiti bilo koji iznos različit od nužnih troškova dostave ili primitka proizvoda. Odredbom članka 137. stavka 2. ZZP-a propisano je da će tržišni inspektor trgovcu rješenjem zabraniti obavljanje poslovne prakse koja se u smislu članaka 32. do 38. ZZP-a smatra nepoštenom

11.              Odredbom članka 2. stavka 1. Pravilnika propisano je da maloprodajna cijena i cijena za jedinicu mjere proizvoda odnosno usluga mora biti za potrošača istaknuta nedvosmisleno, jasno, vidljivo i čitljivo.

12.              Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio utvrđenje tuženika da je tužitelj za izračun cijene za jedinicu mjere uključio i proizvod koji je označen oznakom „GRATIS“, slijedom čega je cijena za jedinicu mjere nepravilno prikazana nižom, čime se potrošaču daje pogrešna informacija o cijeni za jedinicu mjere proizvoda i na taj način prikazuje niža cijena proizvoda nego što ona stvarno jest. Pojašnjeno je da ako se u pakiranju od više proizvoda jedan označava kao "GRATIS", taj proizvod ne može sudjelovati u izračunu cijene za jedinicu mjere predmetnog proizvoda jer bi tada i proizvod označen "GRATIS" imao cijenu pa bi oznaka o dobivanju besplatnog proizvoda u navedenom slučaju bila netočna. Svjesno isticanje niže cijene za jedinicu mjere proizvoda od one koja stvarno jest, i prema ocjeni ovog Suda, predstavlja nepoštenu poslovnu praksu koja je zavaravajuća.

13.              Ovaj Sud prihvaća i zaključak prvostupanjskog suda da ponuda proizvoda s oznakom „GRATIS“ ne smije utjecati na cijenu za jedinicu mjere jer u suprotnom tvrdnja „GRATIS“ nije točna, s obzirom da se uključivanjem „GRATIS“ proizvoda u cijenu, jedinična cijena smanjuje te stvara dojam da je cijena po jedinici mjere tog određenog proizvoda povoljnija, slijedom čega je vjerojatno da će navedeno imati utjecaj na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača. Pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje da navedeno proizlazi i iz Smjernica za provedbu Direktive 2005/29/EZ o nepoštenoj poslovnoj praksi od 25. svibnja 2015.

14.              Ocjenjujući zakonitost pobijane prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi ovaj Sud je ocijenio presudu zakonitom, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene materijalnog prava. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo te odbio tužbeni zahtjev, uz razložno obrazloženje s kojim je ovaj Sud suglasan.

15.              Prigovore istaknute u žalbi ovaj Sud smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari, pogotovo jer se radi o istim prigovorima koji su isticani i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s čijim zaključcima se slaže i ovaj Sud.

16.              Pravilna je i odluka prvostupanjskog suda o trošku upravnog spora donesena na  temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a s obzirom da je tužitelj izgubio spor u cijelosti.

17.              Budući da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 73. stavka 1. ZUS-a, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

18.              S obzirom da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a.

U Zagrebu 12. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća

dr. sc. Sanja Otočan, v.r.