Poslovni broj: 11 Gž-830/2020-4

1

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Verici Perić Aračić, kao sucu pojedincu, temeljem nacrta sudske savjetnice Marijane Milković Cosmai, u pravnoj stvari tužiteljice J. G., OIB: …, Z., koju zastupa punomoćnik B. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. B. d.d., OIB: …, Z., kojeg zastupaju punomoćnici T. S. i P. N., odvjetnici u O. d. T., N., S. d.o.o., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-173/19-21 od 10. lipnja 2020., 12. siječnja 2022.

 

p r e s u d i o j e

 

1. Žalba tužiteljice se odbija kao neosnovana, a žalba tuženika se djelomično uvažuje, a u pretežitom dijelu odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-173/19-21 od 10. lipnja 2020.:

 

a) potvrđuje:

 

- u dijelu točke I. izreke koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 8.620,84 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos:

 

- 52,07 kuna od 31.3.2008. do isplate,

- 50,79 kuna od 30.4.2008. do isplate,

- 50,28 kuna od 31.5.2008. do isplate,

- 50,90 kuna od 30.6.2008. do isplate,

- 49,99 kuna od 31.7.2008. do isplate,

- 50,03 kuna od 31.8.2008. do isplate,

- 50,58 kuna od 30.9.2008. do isplate,

- 54,70 kuna od 31.10.2008. do isplate,

- 51,94 kuna od 30.11.2009. do isplate,

- 71,36 kuna od 30.11.2009. do isplate,

- 72,92 kuna od 31.1.2009. do isplate,

- 73,24 kuna od 28.2.2009. do isplate,

- 71,22 kuna od 31.3.2009. do isplate,

- 99,26 kuna od 30.4.2009. do isplate,

- 97,43 kuna od 1.6.2009. do isplate,

- 97,15 kuna od 31.8.2009. do isplate,

- 96,44 kuna od 31.8.2009. do isplate,

- 97,15 kuna od 31.8.2009. do isplate,

- 97,09 kuna od 30.9.2009. do isplate,

- 96,37 kuna od 30.11.2009. do isplate,

- 97,72 kuna od 30.11.2009. do isplate,

- 98,04 kuna od 1.3.2010. do isplate,

- 99,98 kuna od 1.3.2010. do isplate,

- 99,98 kuna od 1.3.2010. do isplate,

- 102,07 kuna od 31.3.2010. do isplate,

- 101,67 kuna od 30.4.2010. do isplate,

- 102,44 kuna od 30.8.2010. do isplate,

- 109,12 kuna od 30.8.2010. do isplate,

- 107,74 kuna od 30.8.2010. do isplate,

- 111,94 kuna od 18.2.2011. do isplate,

- 110,49 kuna od 18.2.2011. do isplate,

- 108,16 kuna od 18.2.2011. do isplate,

- 113,08 kuna od 18.2.2011. do isplate,

- 115,12 kuna od 18.2.2011. do isplate,

- 114,90 kuna od 19.8.2011. do isplate,

- 116,61 kuna od 19.8.2011. do isplate,

- 114,63 kuna od 19.8.2011. do isplate,

- 114,99 kuna od 19.8.2011. do isplate,

- 123,37 kuna od 19.8.2011. do isplate,

- 124,18 kuna od 19.8.2011. do isplate,

- 126,76 kuna od 30.8.2011. do isplate,

- 127,59 kuna od 31.8.2011. do isplate,

- 123,51 kuna od 2.11.2011. do isplate,

- 123,23 kuna od 2.11.2011. do isplate,

- 122,93 kuna od 30.1.2012. do isplate,

- 124,80 kuna od 30.1.2012. do isplate,

- 125,51 kuna od 21.3.2012. do isplate,

- 125,51 kuna od 21.3.2012. do isplate,

- 125,53 kuna od 2.4.2012. do isplate,

- 126,29 kuna od 30.4.2012. do isplate,

- 126,51 kuna od 1.6.2012. do isplate,

- 125,94 kuna od 2.7.2012. do isplate,

- 125,88 kuna od 31.7.2012. do isplate,

- 125,51 kuna od 31.8.2012. do isplate,

- 124,10 kuna od 1.10.2012. do isplate,

- 125,62 kuna od 31.12.2012. do isplate,

- 126,35 kuna od 30.11.2012. do isplate,

- 125,82 kuna od 31.12.2012. do isplate,

- 123,56 kuna od 4.2.2013. do isplate,

- 125,39 kuna od 28.2.2013. do isplate,

- 125,60 kuna od 2.4.2013. do isplate,

- 124,76 kuna od 2.5.2013. do isplate,

- 121,68 kuna od 31.5.2013. do isplate,

- 121,60 kuna od 1.7.2013. do isplate,

- 121,93 kuna od 6.8.2013. do isplate,

- 123,50 kuna od 7.11.2013. do isplate,

- 124,41 kuna od 7.11.2013. do isplate,

- 124,41 kuna od 7.11.2013. do isplate,

- 124,48 kuna od 20.2.2014. do isplate,

- 124,78 kuna od 20.2.2014. do isplate,

- 125,87 kuna od 20.2.2014. do isplate,

- 125,05 kuna od 21.5.2014. do isplate,

- 125,05 kuna od 21.5.2014. do isplate,

- 125,27 kuna od 2.6.2014. do isplate,

- 125,27 kuna od 30.6.2014. do isplate,

- 125,41 kuna od 31.7.2014. do isplate,

- 126,52 kuna od 1.9.2014. do isplate,

- 127,25 kuna od 30.9.2014. do isplate,

- 127,25 kuna od 31.10.2014. do isplate,

- 126,87 kuna od 31.10.2014. do isplate i to od dospijeća do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi H. n. b. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 8 dana."

 

- u točki II. i III. izreke.

 

b) preinačava u preostalom dijelu točke I. izreke i u tom se dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

2. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

3. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovce:

 

"I. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos 8.753,51 kunu sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos:

- 52,07 kuna od 31.3.2008. do isplate,

- 50,79 kuna od 30.4.2008. do isplate,

- 50,28 kuna od 31.5.2008. do isplate,

- 50,91 kuna od 30.6.2008. do isplate,

- 49,99 kuna od 31.7.2008. do isplate,

- 50,03 kuna od 31.8.2008. do isplate,

- 50,58 kuna od 30.9.2008. do isplate,

- 54,70 kuna od 31.10.2008. do isplate,

- 51,94 kuna od 30.11.2008. do isplate,

- 72,22 kuna od 31.12.2008. do isplate,

- 72,92 kuna od 31.1.2009. do isplate,

- 73,24 kuna od 28.2.2009. do isplate,

- 72,36 kuna od 31.3.2009. do isplate,

- 99,26 kuna od 30.4.2009. do isplate,

- 97,43 kuna od 31.5.2009. do isplate,

- 97,15 kuna od 30.6.2009. do isplate,

- 97,15 kuna od 31.7.2009. do isplate,

- 97,15 kuna od 31.8.2009. do isplate,

- 97,09 kuna od 30.9.2009. do isplate,

- 97,72 kuna od 31.10.2009. do isplate,

- 97,72 kuna od 30.11.2009. do isplate,

- 99,98 kuna od 1.3.2010. do isplate,

- 99,98 kuna od 1.3.2010. do isplate,

- 99,98 kuna od 1.3.2010. do isplate,

- 102,07 kuna od 31.3.2010. do isplate,

- 101,67 kuna od 30.4.2010. do isplate,

- 112,91 kuna od 30.8.2010. do isplate,

- 112,91 kuna od 30.8.2010. do isplate,

- 112,91 kuna od 30.8.2010. do isplate,

- 115,12 kuna od 18.2.2011. do isplate,

- 115,12 kuna od 18.2.2011. do isplate,

- 115,12 kuna od 18.2.2011. do isplate,

- 115,12 kuna od 18.2.2011. do isplate,

- 115,12 kuna od 18.2.2011. do isplate,

- 131,15 kuna od 19.8.2011. do isplate,

- 131,15 kuna od 19.8.2011. do isplate,

- 131,15 kuna od 19.8.2011. do isplate,

- 131,15 kuna od 19.8.2011. do isplate,

- 131,15 kuna od 19.8.2011. do isplate,

- 131,15 kuna od 19.8.2011. do isplate,

- 126,76 kuna od 30.8.2011. do isplate,

- 127,59 kuna od 31.8.2011. do isplate,

- 123,51 kuna od 2.11.2011. do isplate,

- 123,51 kuna od 2.11.2011. do isplate,

- 126,30 kuna od 30.1.2012. do isplate,

- 126,30 kuna od 30.1.2012. do isplate,

- 125,51 kuna od 21.3.2012. do isplate,

- 125,51 kuna od 21.3.2012. do isplate,

- 125,53 kuna od 2.4.2012. do isplate,

- 126,29 kuna od 30.4.2012. do isplate,

- 126,51 kuna od 1.6.2012. do isplate,

- 125,94 kuna od 2.7.2012. do isplate,

- 126,17 kuna od 31.7.2012. do isplate,

- 125,51 kuna od 31.8.2012. do isplate,

- 124,10 kuna od 1.10.2012. do isplate,

- 125,62 kuna od 31.10.2012. do isplate,

- 126,35 kuna od 30.11.2012. do isplate,

- 125,82 kuna od 31.12.2012. do isplate,

- 123,56 kuna od 4.2.2013. do isplate,

- 125,39 kuna od 28.2.2013. do isplate,

- 125,60 kuna od 2.4.2013. do isplate,

- 124,76 kuna od 2.5.2013. do isplate,

- 121,68 kuna od 31.5.2013. do isplate,

- 121,60 kuna od 1.7.2013. do isplate,

- 121,93 kuna od 6.8.2013. do isplate,

- 124,41 kuna od 7.11.2013. do isplate,

- 124,41 kuna od 7.11.2013. do isplate,

- 124,41 kuna od 7.11.2013. do isplate,

- 126,14 kuna od 20.2.2014. do isplate,

- 126,14 kuna od 20.2.2014. do isplate,

- 126,14 kuna od 20.2.2014. do isplate,

- 125,05 kuna od 21.5.2014. do isplate,

- 125,05 kuna od 21.5.2014. do isplate,

- 125,27 kuna od 2.6.2014. do isplate,

- 125,41 kuna od 30.6.2014. do isplate,

- 126,52 kuna od 31.7.2014. do isplate,

- 127,45 kuna od 1.9.2014. do isplate,

- 127,25 kuna od 30.9.2014. do isplate,

- 128,06 kuna od 31.10.2014. do isplate,

- 126,87 kuna od 31.10.2014. do isplate i to od dospijeća do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi H. n. b. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 8 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici parnične troškove u iznosu 6.787,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. lipnja 2020. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 8 dana.

 

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova."

 

2. Protiv prvostupanjske presude pravodobnu su žalbu izjavili i tužiteljica i tuženik, svatko u dijelu u kojem nije uspio u sporu. Tužiteljica pobija odluku o trošku, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a što je žalbeni razlog propisan odredbom članka 353. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP). Tuženik pobija presudu u dijelu u kojem nije uspio u postupku iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, a što su žalbeni razlozi propisani odredbom članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. ZPP-a.

 

3. Na žalbe nije odgovoreno.

 

4. Žalba tužiteljice je neosnovana, dok je žalba tuženika osnovana u manjem dijelu.

 

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 8.753,51 kn (konačno postavljeni tužbeni zahtjev) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime preplaćenih iznosa anuiteta iz Ugovora o kreditu broj … sklopljenog dana 17. listopada 2007. između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora, a sve radi ništetnosti odredbe predmetnog ugovora kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema jednostranoj odluci kreditora (tuženika).

 

6. U ovom se slučaju radi o sporu male vrijednosti (članak 458. stavak 1. ZPP-a). Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. u vezi članka 457. stavak 1. i 467 stavak 1.  ZPP-a, ovaj sud nije našao da je počinjena ijedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 11.  ZPP-a, niti da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

 

7. U prvostupanjskom je postupku utvrđeno:

- da je tužiteljica kao korisnica kredita sklopila dana 17. listopada 2007. ugovor o kreditu broj … s tuženikom kao kreditorom, za kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 27.304,00 CHF,

- da je člankom 6. predmetnog ugovora o kreditu ugovorena redovna godišnja kamata od 5,60% koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika ili drugog akta Banke,

- da je tuženik povisivao kamatnu stopu, iznad 5,60% godišnje, do kraja ugovornog odnosa.

 

8. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti, imajući u vidu ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, a odluku je donio pozivajući se na odluke sudova koji su u pitanju radi zaštite kolektivnih prava i interesa odlučivali o zaštiti potrošača po pitanju dviju ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a to su one o promjenjivoj kamatnoj stopi (a na čijoj se ništetnosti temelji ovaj postupak), te one o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak, a koje su banke među kojima i tužena sklopile sa potrošačima, u određenim vremenskim razdobljima.

 

8.1. Radi se o presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04. prosinca 2012., u odnosu na odredbu ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postala pravomoćna odlukom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a bila je predmetom ispitivanja po izvanrednom pravnom lijeku pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske u predmetu broj Rev-294/14, u kojem je odluka donesena 09. travnja 2015., pravomoćno je utvrđeno da je više banaka, među kojima i tuženik, u određenim razdobljima, povrijedilo kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom trajanja ugovora promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim odlukama banke bez da je s potrošačem pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koje utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine 79/07"), dok je u odnosu na pitanje valutne klauzule u švicarskim francima odluka postala pravomoćna presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a također je bila predmetom preispitivanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-2221/18 te je u tom predmetu i donesena odluka 03. rujna 2019.

 

9. Pozivanje na pravna utvrđenja iz navedenih presuda prvostupanjski je sud temeljio na odredbi članka 502.c. ZPP-a i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14 i 110/15, dalje ZZP). Odredbom članka 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugovoreni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, pri čemu u takvom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Odredbom članka 118. ZZP-a propisana je obvezujuća snaga sudske odluke za ostale sudove, odnosno odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106 stavka 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

 

10. Dakle, proizlazi da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, pa je tuženik dužan naknaditi tužiteljici sve što je na temelju takve ništetne odredbe primio. Među parničnim strankama ugovorena je kamatna stopa u visini od 5,60%, pa u tom dijelu ona nije ništetna, već samo u dijelu u kojem je kamatna stopa mijenjana prema jednostranoj odluci banke. Iz provedenog vještačenja, u kojem je u obzir uzeta početno ugovorena kamatna stopa, proizlazi da je utuženi iznos onaj iznos koji je tuženik stekao bez osnove, odnosno, na temelju ništetne odredbe (koja ne proizvodi nikakve pravne učinke).

 

11. Proizlazi, stoga, da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu članka 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) kada je prihvatio tužbeni zahtjev radi isplate preplaćenih anuiteta, u dijelu zahtjeva, koji je potvrđen ovom drugostupanjskom odlukom, pa je odlučeno kao pod 1.a) alineja prva, sve temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

 

12. Tužiteljica je nakon provedenog vještačenja, dana 30. siječnja 2020. preinačila tužbu, odnosno, povećala tužbeni zahtjev. Prvostupanjski je sud pravilno dopustio preinaku tužbe, sukladno odredbi članka 190. stavka 2. ZPP-a (članak 39. ZID ZPP/19, a koji se temeljem odredbe članka 117. stavka 2. ZID ZPP/19 primjenjuje na sve postupke u tijeku). Međutim, osnovano tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na iznos za koji je tužbeni zahtjev povećan, a sve imajući u vidu da je tužbeni zahtjev povećan dana 30. siječnja 2020., a kada je protekao petogodišnji zastarni rok, koji je ponovno počeo teći 13. lipnja 2014., a kako je već navedeno. Stoga, iako je pravilno suđeno po povećanom tužbenom zahtjevu, u obzir je valjalo uzeti zastaru, te povećani dio tužbenog zahtjeva odbiti (kako u odnosu na pojedinačno povećane iznose, tako i u odnosu na kamate na takve iznose). Slijedom svega iznesenog, odlučeno je kao pod 1.b) ove drugostupanjske odluke, temeljem odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a.

 

13. Žalba tužiteljice kojom pobija odluku o trošku radi pogrešne primjene materijalnog prava, a podredno traži donošenje dopunske presude, nije osnovana. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude jasno naznačio trošak kojih podnesaka nije priznao (uključujući i podnesak čiji trošak tužiteljica žalbom zahtijeva), te je u tom pogledu pravilno primijenio materijalno pravo. Trošak podneska od 14. veljače 2020. i prema stavu ovog suda, nije bio potreban za vođenje postupka, s obzirom da njime nisu iznesene nikakve odlučne činjenice niti se njime utjecalo na vođenje i ishod ovog postupka. Kako žalba tužiteljice nije osnovana, ne pripada joj ni trošak iste, pa je odlučeno kao pod 2. izreke ove drugostupanjske presude.

 

14. U odnosu na opširnu žalbu tuženika, osim svega prethodno iznesenog, ističe se i sljedeće.

 

14.1. Prvostupanjski sud pravilno je naložio vještaku da pri izračunu preplaćenog iznosa koristi početno ugovorenu kamatnu stopu. Kako je već rečeno, upravo je ta početna kamatna stopa jedina jasno ugovorena i izražena u nominalnom iznosu, pa je kao takva tužiteljici bila poznata pri sklapanju ugovornog odnosa. Pogrešno tuženik smatra da se ovdje radi o uplitanju suda u volju stranaka koje su ugovorile promjenjivu kamatnu stopu, jer se ovdje radi samo o posljedicama utvrđene ništetnosti sporne odredbe.

 

14.2. Prigovor zastare potraživanja tužiteljice osnovan je samo u dijelu koji se odnosi na naknadno povećanje tužbenog zahtjeva, dok je u preostalom dijelu neosnovan, imajući u vidu da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u predmetu P-1401/12 (04. travnja 2012.) došlo do prekida zastare temeljem članka 241. ZOO, te zastara individualnih zahtjeva počinje teći ponovno tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe u predmetu Pž-7129/13 (dakle 13. lipnja 2014.), a tužiteljica je podnijela tužbu 14. siječnja 2019. Uzimajući u obzir da je do prekida zastare došlo 04. travnja 2012. te da se radi o općem zastarnom roku od 5 godina (članak 225. ZOO), niti jedno potraživanje tužitelja (osim u dijelu povećanog tužbenog zahtjeva od 30. siječnja 2020.) nije zastarjelo (najstarije potraživanje je iz ožujka 2008.).

 

14.3. Tužitelju pripadaju zatezne kamate na pojedinačne iznose od dana plaćanja takvih iznosa, a ne od dana dospijeća, jer je tuženik tek danom uplate predmetnih iznosa od strane tužitelja postao nepošteni stjecatelj. Suprotno žalbenim navodima, tuženik ne može smatrati poštenim stjecateljem, a sve s obzirom na nepoštenu poslovnu praksu tuženika prema potrošačima koja je rezultirala donošenjem gore navedenih presuda u kolektivnim sporovima.

 

14.4. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, sadrži jasne i obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju ukazuje žalitelj, a i na postojanje koje pazi ovaj sud po službenoj dužnosti.

 

14.5. Prvostupanjski sud nije povrijedio načelo saslušanja stranaka time što je odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanje bivše zaposlenice tuženika. Pravno shvaćanje izraženo u navedenim presudama za zaštitu kolektivnih prava i interesa, obvezuje prvostupanjski sud pa stoga nije ni trebao provoditi dokaze i utvrđivati jesu li odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne, uzimajući u obzir spomenute odredbe članka 502. c. ZPP-a i članka 118. ZZP-a., jer je sporna odredba već raspravljena u odlukama koje su donesene u postupku u kojem je kao stranka sudjelovao i tuženik. Ovakav stav proizlazi iz obrazloženja presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3142/2018-3 od 19. ožujka 2019.

 

14.6. Tuženik pobija i odluku o trošku, iako za to ne daje nikakve razloge. Odlukom o trošku, s obzirom na odluku o glavnoj stvari, nije povrijeđeno materijalno pravo na štetu tuženika, bez obzira na preinačeni i odbijeni dio tužbenog zahtjeva, jer se radi o neznatnom uspjehu tuženika, pa tužiteljici pripadaju troškovi postupka u cijelosti, a sve temeljem odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a.

 

15. Kako tuženik u pretežitom dijelu nije uspio u ovoj parnici, odnosno kako je žalbom uspio neznatno (1,5%) u odluci o glavnoj stvari, tako je i odbijen zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, te je odlučeno kao pod 3. izreke ove drugostupanjske presude, na temelju odredbe članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 5. ZPP-a.

 

Dubrovnik, 12. siječnja 2022.

 

Sudac:

 

Verica Perić Aračić