- 1 -

                                  Broj: Jž-1242/2019

 

                                          

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. T.U. zbog prekršaja iz čl. 39. st. 1. t. 3. i dr. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima (Narodne novine, broj 117/03, 71/06, 43/09 i 34/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: 20. Pp J-753/2019 od 17. ožujka 2019., na sjednici vijeća održanoj 12. siječnja 2022.,

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I.   Djelomično se prihvaća žalba okr. T.U., te preinačuje pobijana presuda pod b) izreke na način da se izriče:

„Na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona (''Narodne novine'', broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18, dalje: PZ), okr. T.U., (podaci kao u prvostupanjskoj presudi),

 

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

 

da je dana 16. ožujka 2019. oko 17,35 sati u Splitu, u ulici xx, boravio na prostoru športskog objekta te je tom prilikom posjedovao jednu crnu platnenu kapu za maskiranje sa prorezom za oči, tzv. „fantomku“,

 

- pa da bi time počinio prekršaj iz čl. 39. st. 1. t. 4. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima“.

 

II.  Uslijed odluke pod t. I., preinačuje se pobijana presuda u odluci o prekršajnopravnoj sankciji na način da se okr. T.U. za djelo činjenično opisano pod a) izreke prvostupanjske presude, pravno označeno kao prekršaj iz čl. 39. st. 1. t. 3. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima za koji je tom presudom proglašen krivim, izriče novčana kazna u iznosu od 2.000,00 (dvijetisuće) kuna u koju kaznu se okrivljeniku se na temelju čl. 40. PZ-a, uračunava vrijeme provedeno u uhićenju po policiji od 16. ožujka 2019. u 17,35 sati do 17. ožujka 2019. u 9,15 sati kao 600,00 kuna pa je okrivljeniku ostalo za platiti 1.400,00 (tisućučetiristo) kuna novčane kazne koju je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka pravomoćne presude, s time da će se izrečena novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ukoliko okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

 

III. Uslijed odluke pod t. I, žalba okr. T.U. u odnosu na prekršaj iz čl. 39. st. 1. t. 4. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima, je bespredmetna.

 

IV. Na temelju čl. 140. st. 2. PZ-a, troškovi prekršajnog postupka u odnosu na prekršaj iz čl. 39. st. 1. t. 4. Zakona o sprečavanju nereda na športskim natjecanjima, padaju na teret proračunskih sredstava suda.

 

V.  U ostalom pobijanom, a nepreinačenom djelu se žalba okr. T.U. odbija kao neosnovana te u tom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

              VI.                Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. t. 3. c) PZ-a okr. T.U. obvezan je naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom okr. T.U. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 39. st. 1. t. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima činjenično opisanog pod a) izreke pobijane presude za koji je okrivljeniku, na temelju tog propisa, utvrđena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna te zbog prekršaja iz čl. 39. st. 1. t. 4. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, činjenično opisanog pod b) izreke pobijane presude za koji je okrivljeniku, na temelju tog propisa, utvrđena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna te je okrivljeniku izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 4.000,00 kuna u koju kaznu je okrivljeniku uračunato vrijeme provedeno u uhićenju kao 600,00 kuna tako da ima za platiti 2.400,00 kuna novčane kazne, uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku od 30 dana, a obvezan je i na naknadu troška prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

 

1.1. Istom presudom je od okrivljenika oduzet predmet – jedna crna platnena kapa s prorezom za oči tzv. „fantomka“. 

 

2. Protiv te presude okr. T.U. pravodobno je osobno podnio žalbu iz svih žalbenih osnova, predlažući usvojiti žalbu, preinačiti presudu i osloboditi okrivljenika od optužbe, a podredno ukinuti presudu te predmet dostaviti na ponovno suđenje.

 

3. Žalba je dijelom bespredmetna, a dijelom neosnovana.

 

 

4. Rješavajući o žalbi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. PZ-a ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navode u žalbi i po službenoj dužnosti, te je po službenoj dužnosti utvrdio da je u prvostupanjskom postupku počinjena povreda prekršajnog materijalnog prava iz čl. 196. t. 1. PZ-a u odnosu na prekršaj iz čl. 39. st. 1. t. 4. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima činjenično opisanog pod b) izreke pobijane presude jer djelo nije prekršaj, dok u ostalom dijelu nisu počinjene povrede na koje se ukazuje žalbom niti su počinjene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

 

5. Ispravno žalitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud, proglašavajući okrivljenika krivim zbog prekršaja iz čl. 39. st. 1. t. 4. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima činjenično opisanog pod b) izreke pobijane presude, na štetu istog povrijedio materijalno prekršajno pravo jer opisano djelo nije prekršaj. Naime, odredba čl. 39. st. 1. t. 4. tog zakona propisuje kažnjavanje osobe koja „maskira lice radi prikrivanja identiteta“ te se u protupravno ponašanje u smislu čl. 4. podst. 4. istog zakona, između ostalog, ubraja i „maskiranje lica kapom, maramom ili na drugi način radi prikrivanja identiteta“.

 

5.1. Iz navedenih odredbi je razvidno da za ostvarenje zakonskog obilježja predmetnog prekršaja na športskom natjecanju, počinitelj treba imati zamaskirano lice odgovarajućim predmetom da bi prikrio svoj identitet. Ova odlučna činjenica maskiranja lica čini biće navedenog prekršaja. Budući da se u činjeničnom opisu izreke pobijane presude (kao i u optužbi), ne naznačuje da bi okrivljenik maskirao lice, već da je „posjedovao jednu crnu platnenu kapu za maskiranje sa prorezom za oči, tzv. „fantomku““, proizlazi da u činjeničnom opisu nedostaje konstitutivni element prekršaja iz čl. 39. st. 1. t. 4. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima. Obzirom da je zakonski opis djela, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to zbog navedenog sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja.

 

5.2. Stoga, djelo činjenično opisano pod b) izreke pobijane presude za koje se okr. Tin Uvodić optužuje i za koje se protiv njega vodi ovaj prekršajni postupak, na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude pod b) izreke, po propisu nije prekršaj, po službenoj dužnosti, u povodu žalbe okrivljenika, pazeći na pravilnu primjenu zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu na način da je okrivljenika za prekršaj iz čl. 39. st. 1. t. 4. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, oslobodio od optužbe, kako je to i navedeno u t. I  izreke ove drugostupanjske presude, slijedom čega je žalba okrivljenika u odnosu na taj prekršaj, bespredmetna.

 

6. Ispitujući dalje pobijanu presudu u povodu žalbenih navoda kojima se ističe bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a, odnosno, na nedostatak razloga o odlučnim činjenicama te nejasnoću iznesenih razloga, ukazuje se žalitelju da se ne radi ni o kakvim nedostacima presude koje bi imale karakter apsolutno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka. Naprotiv, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu proturječni te je ovaj sud ocijenio da žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

 

7. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio.

 

7.1. Naime, žaleći se zbog pogrešno i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj u bitnome iznosi da je predmetne zgode izdvojen zajedno s nekoliko drugih osoba iz veće skupine navijača te su svi „testirani“ na alkohol, ali da prilikom provođenja tog testiranja policijski službenici nisu mijenjali tzv. „usnik“ odnosno, plastični dio mjernog uređaja u koji ispitana osoba izdiše zrak te kako je istim „usnikom“ ispitivano više osoba prije okrivljenika, tako ispitivanje nije i ne može biti pouzdan i vjerodostojan dokaz o navodnoj alkoholiziranosti okrivljenika, a okrivljenik je taj dan doista konzumirao alkohol i to jedno pivo najmanje dva sata prije opisanog ispitivanja pa ta količina alkohola ne može dati rezultat kakav je utvrđen u zapisniku o ispitivanju alkoholiziranosti. Navodi i da činjenica prisutnosti alkohola u organizmu sama po sebi ne znači da je konkretna osoba konkretne prigode doista alkoholizirana.

 

8. Međutim, prvostupanjski je sud opravdano na temelju obrane okrivljenika koji je priznao odlučne činjenice koje čine biće prekršaja iz čl. 39. st. 1. t. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, te materijalnog dokaza zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu, imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik predmetne zgode boravio na prostoru športskog objekta pod utjecajem alkohola u koncentraciji od 0,67 g/kg alkohola u organizmu, čime je ostvario zakonsko obilježje navedenog prekršaja te je prvostupanjski sud počinjenje tog prekršaja, pravilno podveo pod materijalnu i prekršajnu odredbu iz čl. 39. st. 1. t. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, odnosno, čl. 4. st. 1. podst. 3. istog zakona, a suprotno navodima žalitelja.

 

8.1. Iako je u zapisniku o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu okrivljenika navedena nešto viša koncentracija alkohola u organizmu (0,69 g/kg), ta okolnost ne utječe na pravilnost utvrđenja odlučne činjenice da je okrivljenik boravio na športskom objektu u alkoholiziranom stanju iznad 0,50 g/kg, a što je kvalifikatorna okolnost za predmetni prekršaj.

 

8.2. Neosnovano okrivljenik ističe da činjenica prisutnosti alkohola u organizmu sama po sebi ne znači da je konkretna osoba doista alkoholizirana. Naime, zakonsko obilježje „alkoholiziranog stanja“ kao širi pojam, obuhvaća utvrđenu koncentraciju alkohola u određenom organizmu putem odgovarajuće metode. Budući da je u konkretnom slučaju okrivljenik podvrgnut ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu putem uređaja Dräger, dakle, „puhanjem“ u uređaj čija mjerna jedinica je g/kg, odnosno, odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka, nedvojbeno je njegova alkoholiziranost utvrđena putem odgovarajuće metode.

 

8.3. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi kojima okrivljenik pobija točnost utvrđene koncentracije alkohola u organizmu (navodeći da je „usnik“ na uređaju prethodno koristilo više osoba), budući da to očito nisu dokazi koji nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka niti su to dokazi za koje okrivljenik ne bi znao u to vrijeme pa ih ne može s uspjehom isticati niti u žalbi, a u smislu odredbe čl. 195. st. 3. PZ-a.

 

9. Provedene dokaze prvostupanjski sud je, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani okrivljenika. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, suprotno navodima žalbe te dao o svemu prihvatljive razloge, a koje prihvaća i ovaj sud.

 

9.1. Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

10. Razmotrivši odluku o novčanoj kazni za prekršaj iz čl. 39. st. 1. t. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja za predmetni prekršaj za koji je propisana novčana kazna u rasponu od 2.000,00 kuna do 15.000,00 kuna te kazna zatvora u trajanju do 30 dana, te je razvidno da je izrečena prvenstveno novčana kazna kao blaža vrsta kazne, a potom i u najnižem novčanom iznosu za predmetni prekršaj, pa je iz navedenog evidentno da je prvostupanjski uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani žalitelja. Pravilno je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 40. PZ-a u izrečenu novčanu kaznu okrivljeniku uračunao vrijeme oduzimanja sloboda pa mu je ostalo za platiti 1.400,00 kuna novčane kazne, te je pravilno u skladu s čl. 152. st. 3. PZ-a, ukazao žalitelju na pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku od 30 dana.

11. Iako okrivljenik u žalbi ne pobija presudu zbog odluke o oduzimanju predmeta, sama žalba podnesena zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, a temeljem odredbe čl. 202. st. 5. PZ-a, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, oduzimanju imovinske koristi i oduzimanju predmeta. Stoga, razmotrivši odluku o oduzimanju predmeta – jednoj crnoj platnenoj kapi s prorezom za oči tzv. „fantomka“, ovaj sud drži da su ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 76.a st. 1. PZ-a za oduzimanje predmeta, u smislu čl. 76.a st. 2. PZ-a, te je zakonita i osnovana odluka prvostupanjskog suda o oduzimanju tog predmeta, iako postupak u dijelu prekršaja iz čl. 39. st. 1. t. 4. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, činjenično opisanog pod b) izreke pobijane presude, nije završen osuđujućom presudom, već oslobađajućom za taj prekršaj kako je to navedeno u t. I. izreke ove presude.

 

12. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika.

 

 

13. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 207. (toč. I) i čl. 203 st. 1. (toč. V.)  PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

U Zagrebu, 12. siječnja 2022.

 

Zapisničarka:                                                                                            Predsjednica vijeća:

 

Emina Bašić, v.r.                                                                                              Goranka Ratković, v.r.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, Stalna služba u Solin, u tri otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.