Baza je ažurirana 18.01.2026. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj 34 -981/2021-3

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 -981/2021-3

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Marijanu Vugiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari prvotužitelja I. B. iz S., OIB:, drugotužitelja J. T. iz S., OIB: i trećetužitelja M. T. iz S., OIB:, svi zastupani po punomoćnici I. B. odvjetnici u S., protiv prvotuženika Grad S., , OIB:, zastupan po punomoćniku H. P. dipl. iur., i drugotuženika Javne ustanove "Š. o.", S., OIB:, zastupan po punomoćniku M. O. odvjetniku u S., radi isplate odlučujući o žalbi prvo i drugotuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4124/17 od 23. listopada 2020. godine, dana 12. siječnja 2022. godine

 

p r e s u d i o    j e

 

Odbijaju se žalbe prvotuženika Grada S. i drugotuženika Javne ustanove "Š. o." kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4124/17 od 23. listopada 2020. godine.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

              "I Nalaže se tuženicima pod 1 i pod 2 da solidarno i u roku od 15 dana isplate tužitelju pod 1 ukupni iznos od 22.000,08 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče kako slijedi;

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. veljače 2014. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. ožujka 2014. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. travnja 2014. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. svibnja 2014. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. lipnja 2014. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. srpnja 2014. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. kolovoza 2014. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. rujna 2014. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. listopada 2014. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. studenog 2014. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. prosinca 2014. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. siječnja 2015. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. veljače 2015. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. ožujka 2015. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. travnja 2015. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. svibnja 2015. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. lipnja 2015. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. srpnja 2015. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. kolovoza 2015. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. rujna 2015. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. listopada 2015. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. studenog 2015. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. prosinca 2015. god.,

-te na iznos od 916,67 kn, teče od 01. siječnja 2016. god., sve do isplate, s tim da za razdoblje do 31. srpnja 2015. god., kamata teče po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01. kolovoza 2015. god., pa do isplate, teče po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II Nalaže se tuženicima pod 1 i pod 2 da solidarno i u roku od 15 dana isplate tužitelju pod 2 ukupni iznos od 22.000,08 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče kako slijedi;

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. veljače 2014. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. ožujka 2014. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. travnja 2014. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. svibnja 2014. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. lipnja 2014. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. srpnja 2014. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. kolovoza 2014. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. rujna 2014. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. listopada 2014. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. studenog 2014. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. prosinca 2014. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. siječnja 2015. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. veljače 2015. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. ožujka 2015. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. travnja 2015. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. svibnja 2015. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. lipnja 2015. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. srpnja 2015. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. kolovoza 2015. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. rujna 2015. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. listopada 2015. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. studenog 2015. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. prosinca 2015. god.,

-te na iznos od 916,67 kn, teče od 01. siječnja 2016. god., sve do isplate, s tim da za razdoblje do 31. srpnja 2015. god., kamata teče po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01. kolovoza 2015. god., pa do isplate, teče po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III Nalaže se tuženicima pod 1 i pod 2 da solidarno i u roku od 15 dana isplate tužitelju pod 3 ukupni iznos od 22.000,08 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče kako slijedi;

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. veljače 2014. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. ožujka 2014. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. travnja 2014. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. svibnja 2014. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. lipnja 2014. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. srpnja 2014. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. kolovoza 2014. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. rujna 2014. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. listopada 2014. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. studenog 2014. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. prosinca 2014. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. siječnja 2015. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. veljače 2015. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. ožujka 2015. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. travnja 2015. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. svibnja 2015. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. lipnja 2015. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. srpnja 2015. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. kolovoza 2015. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. rujna 2015. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. listopada 2015. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. studenog 2015. god.,

-na iznos od 916,67 kn, teče od 01. prosinca 2015. god.,

-te na iznos od 916,67 kn, teče od 01. siječnja 2016. god., sve do isplate, s tim da za razdoblje do 31. srpnja 2015. god., kamata teče po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01. kolovoza 2015. god., pa do isplate, teče po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

IV Nalaže se tuženicima pod 1 i pod 2 da solidarno i u roku od 15 dana naknade tužiteljima pod 1 – pod 3 parnični trošak u iznosu od 7.743,98 kn."

 

2. Protiv ove presude žali se prvotuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine.

 

3. Protiv ove presude žali se drugotuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine.

 

4. Žalbe nisu osnovane.

 

5. Sud prvog stupnja u bitnom utvrđuje da su prvo do trećetužitelji (dalje tužitelji) bili članovi Upravnog vijeća Javne ustanove "Š. o." – S., da je tužiteljima prije utuženog perioda bila isplaćivana naknada za rad u Upravnom vijeću u mjesečnom iznosu od 1.166,67 kn a nakon toga, u utuženom periodu mjesečno iznos od 250,00 kn međutim, da se u odnosu na visinu njihove naknade ne može primijeniti Odluka o naknadi članova upravnih vijeća ustanova u kulturi, kazališnih vijeća i vijeća u kulturi Grada S. te članovima nadzornih odbora i skupština trgovačkih društava u većinskom vlasništvu Grada S. od 3. prosinca 2013. godine obzirom da su tužitelji bili članovi Upravnog vijeća Javne ustanove "Š. o." – S. dakle, nisu članovi upravnih vijeća ustanova u kulturi i kazališnih vijeća da bi im bila određena naknada za njihov rad u neto iznosu od 250,00 kn mjesečno, pa stoga prvostupanjski sud obvezuje tuženike da solidarno tužiteljima isplate utužene iznose.

 

6. Ova utvrđenje i odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

 

7. Suprotno navodima žalbi tuženika sud prvog stupnja nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju ukazuju žalbe. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

8. Također, suprotno navodima žalbe drugotuženika prvostupanjski sud nije počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 220. ZPP, a niti je zbog toga činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno kada nije saslušao predložene svjedoke po ovom tuženiku obzirom da izvedeni dokazi pružaju dovoljno pouzdanu osnovu za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

 

8. Prije svega, a u odnosu na odnos između prvo i drugotuženika potrebno je ukazati na Odluku o osnivanju Javne ustanove "Š. o." – S. (pročišćeni tekst) iz koje je razvidno sukladno čl. 13. da sredstva za redovitu djelatnost ustanove se osiguravaju iz prihoda ostvarenih vlastitom djelatnošću – proračuna Grada S. i drugih prihoda dok je u čl. 17. propisano kakva prava i obveze Grad S. ima prema ustanovi dok bi iz stanja spisa, a i suglasnog očitovanja prvo i drugotuženika proizlazilo da je prvotuženik doznačavao iz svog proračuna sredstva za isplatu naknada članovima upravnog vijeća dok je visinu te naknade određivalo Upravno vijeće drugotuženika.

 

9. Nadalje, valja reći a vezano uz visinu naknade tužiteljima kao članovima Upravnog vijeća javne ustanove da je tužitelj u podnesku od 16. rujna 2020. godine iznio tvrdnju da je prvi saziv Upravnog vijeća drugotuženika održan 10. prosinca 1997. godine kada je donesena odluka o visini mjesečne naknade u iznosu od 1.500,00 kn neto, te da je Upravno vijeće drugotuženika na svojoj sjednici od 3. prosinca 2001. godine donijelo odluku kojom je utvrđena naknada u iznosu od 1.500,00 kn neto, te je u tom podnesku i zatražio od drugotuženika da se dostave ove odluke Upravnog vijeća o visini naknade za članove Upravnog vijeća prije utuženoga perioda, ali valja reći da je tužitelj tvrdnje o postojanju tih činjenica iznio već kada je u smislu odredbe čl. 299. ZPP bio prekludiran u iznošenju novih činjenica i predlaganju novih dokaza s tim da nije niti tvrdio da ih bez svoje krivnje nije mogao iznijeti odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka.

 

10. Međutim, valja reći da i tuženi koji nisu osporavali tvrdnje tužitelja da su prije utuženog perioda primali veću naknadu od 250,00 kn dostavili bilo kakvu odluku Upravnog vijeća drugotuženika iz koje bi bila razvidna visina naknade za rad u Upravnom vijeću prije utuženog perioda nego su jedino tvrdili da je tužiteljima kao članovima Upravnog vijeća naknada trebala biti smanjena iz razloga donošenja Odluke od 3. prosinca 2013. godine gdje je određeno da članovima upravnih vijeća ustanova u kulturi i kazališnih vijeća naknada za rad se određuje u neto iznosu od 250,00 kn mjesečno.

 

11. Stoga je razumno za zaključiti da je ta naknada prije utuženog perioda bila i veća pa je zato razumno i prihvatiti tvrdnje tužitelja da je ona prije utuženog perioda se isplaćivala u iznosu od 1.166,67 kn a koji iznos i proizlazi iz izvješća kartice prometa tužitelja iz kojih je onda i razvidno da je ta naknada kasnije uplaćivana u mjesečnom iznosu od 250,00 kn.

 

12. To je i u suglasju s Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke o osnivanju Javne ustanove "Š. o." – S. koju je donijelo Gradsko vijeće Grada S. 10. ožujka 2009. godine i kojom je odlučeno da Upravno vijeće tuženika ima devet umjesto sedam članova, te, a kao što to proizlazi iz dopisa od 19. ožujka 2009. godine Gradsko vijeće prvotuženika je sugeriralo Upravnom vijeću drugotuženika da se iznos naknade članovima tog vijeća ne poveća na ime povećanog broja članova, nego da ostane isti, a da se dosadašnji iznos naknada svakom pojedinom članu smanjuje, s tim da je rukom nadopisano da sada za devet članova Upravnog vijeća njihov iznos naknade iznosi 1.166,00 kn neto.

 

13. Iz spisu priležeće Odluke o osnivanju javne ustanove je jasno razvidno iz čl. 5. što je djelatnost ustanove a to svakako nisu sukladno Odluci od 3. prosinca 2013. godine ustanove u kulturi i kazališna vijeća pa je navedena Odluka i neprimjenjiva na tužitelje kao članove Upravnog vijeća Javne ustanove "Š. o." – S. Osim toga, a što tuženi nisu osporili nakon utuženog perioda drugotuženik je nastavio tužiteljima isplaćivati mjesečnu naknadu za rad u Upravnom vijeću u istom iznosu kao i prije utuženog perioda od 1.166,67 kn pri čemu tuženi nisu dostavili nikakvu odluku o visinu te naknade koja je identična onoj prije utuženog perioda.

 

14. Glede prigovora zastare potraživanja tužitelja koji je istaknut u tijeku prvostupanjskog postupka ali nije ponovljen u žalbi, valja reći da, a obzirom da se radio o najstarijem potraživanju iz mjeseca siječnja 2014. godine a da je tužba podnesena u mjesecu kolovozu 2017. godine da svakako prije podnošenja tužbe nije protekao opći zastarni rok od 5 godina. U odnosu na dospijeće iznosa naknade valja reći da iako su nesporno naknade tužiteljima bile isplaćivane i prije utuženog perioda, tuženi nisu dostavili nikakvu odluku iz koje bi bila razvidna ne samo njihova visina nego i vrijeme njihovog dospijeća, međutim, uzimajući u obzir Odluku prvotuženika od 3. prosinca 2013. godine na koju se tuženi pozivaju kao razlog zbog kojeg smatraju da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, valja reći da već iz te odluke proizlazi da se ta naknada isplaćuje mjesečno pa i ovaj sud nema razloga sumnjati u osnovanost traženja tužitelja da se radi o mjesečnoj naknadi koja je dospijevala svakomjesečno na isplatu.

 

15. Glede solidarnosti obveze tuženika za isplatu tražbine tužitelja odgovara da iz Odluke o osnivanju javne ustanove iz čl. 15. bi proizlazilo da za obveze prema trećima, ustanova odgovara cijelom svojom imovinom, a Grad S. kao osnivač solidarno i neograničeno odgovara za njezine obveze kao što i iz Zakona o ustanovama (Narodne novine broj 76/93, 29/97, 47/99, 35/08 i 127/19), i to čl. 59. proizlazi da ustanova odgovara za obveze cijelom svojom imovinom a osnivač ustanove solidarno i neograničeno odgovara za njezine obveze.

 

16. I odluka o trošku je pravilna i zakonita (čl. 154. st. 1. ZPP).

 

17. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.

 

U Zagrebu, 12. siječnja 2022. godine

           Sudac:

Marijan Vugić, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu