1

                                                                     

 

                                                                                                               

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Emiru Čustoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. Z. OIB … koju zastupa punomoćnik B. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. osiguranje d.d. OIB: …, Z., zastupan po odvjetnicima iz O. društva O., P. i partneri d.o.o. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Pn-3625/16-51 od 27. listopada 2021., 12. siječnja 2022.,

 

p r e s u d i o    j e  i    r i j e š i o

 

I Žalba tužitelja se djelomično uvažuje, a djelomično odbija kao neosnovana, dok se žalba tuženika odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Pn-3625/16-51 od 27. listopada 2021.:

 

a) potvrđuje

-               u točki I izreke,

-               dijelu točke II izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 9.370,00 kn,

-               u točki III izreke.

 

b) ukida u preostalom dijelu točke II izreke (za iznos od 26.749,50 kn).

 

II Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

             

Obrazloženje

 

1.     Prvostupanjskom presudom doslovce je suđeno:

 

„I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana platiti tužiteljici na ime naknade neimovinske štete i tuđe pomoći i njege ukupni iznos od 17.380,50 kn sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se izračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena.

 

II. Odbija se tužitelj s ostatkom tužbenog zahtjeva u iznosu glavnice od 36.119,50 kn sa zatraženom zateznom kamatom

 

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 12.423,99 kuna sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate po stopi koja se izračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena.“

 

2.     Tužiteljica je izjavila žalbu protiv odbijajućeg dijela presude (točka II izreke) s prijedlogom da sud presudu preinači i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti (za iznos od 9.370,00 kn). U žalbi ukazuje da je tražila plaćanje svote od 26.750,00 kn, zbog čega je u točki II pravilno bilo odbiti tužbeni zahtjev za iznos od 9.370,00 kn, a ne 36.119,00 kn kako je to uradio prvostupanjski sud. Time žaliteljica ukazuje na prekoračenje tužbenog zahtjeva.

 

3.     Glavna žalbena objekcija tužiteljice je da je sud pogrešno utvrdio njezin doprinos nastanku štete od 70% smatrajući da je njezin doprinos nastanku štete 50%.

 

4.     Žalba je pravovremena i dopuštena.

 

5.     Na žalbu nije odgovoreno.

 

6.     Tuženik je izjavio žalbu protiv dosuđujućeg dijela prvostupanjske presude (točka I izreke) i odluke o parničnim troškovima (točka III izreke) zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači presudu i odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, ili podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ukazuje da je tužiteljica preinačila tužbu tako da je umjesto svote od 11.750,00 kn podneskom od 18. lipnja 2020. godine tražila 26.750,00 kn, a žalitelj se protivio preinaci i isticao prigovor zastare. Ustraje u tvrdnji da je nastupila zastara i da nije bilo uvjeta za preinaku tužbe te ukazuje da je propust suda i to što u obrazloženju odluke nije dao razloge o ovim prigovorima tuženika. Ponavlja tvrdnju o isključivoj odgovornosti tužiteljice za nastanak štete.

 

7.     Žalba je pravovremena i dopuštena.

 

8.     Na žalbu nije odgovoreno.
9.     Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužiteljice u pretežitom dijelu neosnovana.

 

10. Tužiteljica pravilno ukazuje u žalbi da je prvostupanjskom presudom prekoračen tužbeni zahtjev. Naime, tužiteljica je preinačila tužbu podneskom od 18. lipnja 2020. tako je umjesto svote od 11.750,00 kna na ime naknade štete zahtijevala svotu od 26.750,00 kn. Prvostupanjski sud je tužiteljici dosudio svotu od 17.380,00 kn, a odbio tužbeni zahtjev za iznos od 36.119,00 kn iz čega slijedi da je odlučeno o tužbenom zahtjevu u ukupnom iznosu od 53.500,00 kn. Postupajući na ovakav način prvostupanjski sud je prekoračio tužbeni zahtjev i to za iznos od 26.749,50 kn pa je utoliko točku II pobijane presude valjalo ukinuti oslonom na odredbu članka 369. stavak 5. u vezi sa člankom 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a.

 

11. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete nastale zbog povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje i imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege, a koja šteta je nastala u prometnoj nesreći što se dogodila 31. ožujka 2016.

 

12. Nakon što je utvrdio:

 

-          da je tužiteljica tjelesno ozlijeđena u prometnoj nesreći koja se dogodila 31. ožujka 2016. u oko 21,00 sati kada je na nju, prelazeći kolnik ulice u Z., ispod podvožnjaka dok joj je bilo upaljeno crveno svjetlo na semaforu, naletjelo vozilo reg. oznake … osigurano od automobilske odgovornosti kod tuženika, a kojim je upravljao tuženikov osiguranik K. H.;

-          da je mjesto naleta na tužiteljicu gledano u pravcu kretanja vozila osiguranika tuženika na desnoj prometnoj traci, udaljeno od desnog ruba kolnika 4,5 m i prije obilježenog pješačkog prijelaza na udaljenosti od 5 m;

-          da je brzina kretanja vozila osiguranika tuženika bila 40-50 km/h, a da je osiguranik tuženika mogao uočiti tužiteljicu u trenutku započinjanja prelaska kolnika na udaljenosti od 45 m i da je reagirao pravovremenim kočenjem mogao je zaustaviti svoje vozilo prije naleta;

-          da je tužiteljica mogla uočiti vozilo osiguranika tuženika na vrijeme i da se zaustavila također ne bi došlo do naleta na nju;

-          da je na mjestu nastanka nesreće brzina ograničena na 50 km/h;

-          da je ulična rasvjeta bila u funkciji;

-          da je osiguranik tuženika naletio na tužiteljicu prednjim desnim branikom;

-          da je tužiteljica u prometnoj nesreći zadobila natučenje zatiljnog dijela glave, natučenje leđa, prijelom lijevog poprečnog nastavka drugog vratnog kralješka, prijelom prsne kosti;

-          da je zbog toga trpila fizičke bolove jačeg intenziteta 4 dana, srednje jakog intenziteta do 2 tjedna a slabijeg intenziteta kumulativne naravi do sveukupno 8 tjedana, s tim da kasniji bolovi ulaze u ocjenu pojačanih napora, da je tužiteljica u štetnom događaju trpjela kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, a do smirivanja akutnih simptoma trauma i prilagodbe na novonastalo stanje trpjela je umjereni do jako oscilirajući strah do sveukupno 3 dana, te potom umjereni oscilirajući strah do sveukupno 2 tjedna a po navedenom trpila je slabi oscilirajući strah sveukupno 8 tjedana;

-          da je kod tužiteljice došlo do smanjenja životne aktivnosti minimalno sa 15% zbog prijeloma kralješka, a zbog prijeloma prsne kosti od 3% do 5%, ali su se vještaci suglasili da sveukupan stupanj smanjenja životne aktivnosti procjenjuju s 15%, s obzirom da se radilo o teškoj tjelesnoj ozljedi, prijelomu drugog vratnog kralješka pa trajne posljedice očituju se u zaostalim bolovima u vratu i smanjenoj pokretljivosti vrata,

-          da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć a koju su joj pružali ukućani 4 sata dnevno u razdoblju od 11. travnja 2016. do 16. srpnja 2016., a potom u smanjenom opsegu od 2 sata kroz 4 tjedna, dakle tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 440 sati;

-          da je cijena sata tuđe pomoći i njege 20,00 kn,

 

prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik odgovoran za štetu jer njegov osiguranik kritične prigode nije prilagodio brzinu kretanja vozila stanju prometa zbog čega je naletio na tužiteljicu, dakle da se ponašao protivno odredbi članka 51. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17 i 70/19- dalje: ZSPC) s tim da je utvrdio da postoji podijeljena odgovornost za nastanak štetnog događaja i to 30% na strani tuženika i 70% na strani tužiteljice.

 

13. Činjenična utvrđenja i pravni zaključci prvostupanjskog suda u pogledu doprinosa tužiteljice nastanku štetnog događaja su pravilni. Ni tužiteljica ni tuženik nisu uspjeli dovesti u pitanje žalbenim navodima taj zaključak prvostupanjskog suda. Doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja u omjeru od 70% proizlazi iz činjenice da je ona  neoprezno prelazila kolnik iako je vozačima(osiguraniku tuženika) bilo upaljeno zeleno svjetlo na semaforu i mogla ga je uočiti na udaljenosti od 50-tak metara od mjesta sraza. U osvrtu na žalbene navode tuženika valja navesti da odgovornost tuženika proizlazi iz činjenice da njegov osiguranik nije prilagodio brzinu kretanja prometnoj situaciji tj. stanju na cesti, da je tužiteljicu mogao uočiti, a tvrdi da ju je i uočio, i da je odmah reagirao na kočenje do naleta ne bi došlo.

 

14. Imajući u vidu intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, pretrpljenog straha i duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti prvostupanjski sud je utvrdio pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a na temelju utvrđenih posljedica koje je tužiteljica pretrpila u ozljedi koje se odnose na fizičke bolove, strah i duševne bolove za smanjenje životne aktivnosti u iznosu od 49.135,00 kn. S obzirom da doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja iznosi 70% prvostupanjski sud je pravilno zaključio i dosudio tužiteljici svotu od 14.740,05 kn po ovom osnovu.

 

15. S osnova imovinske štete, za tuđu pomoć i njegu prvostupanjski sud je tužiteljici dosudio svotu od 2.640,00 kn, a kod dosuđenja te svote pošao je od toga da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 440 sati s tim da je cijena sata tuđe pomoći i njege 20,00 kn, te tako dobivenog iznosa je oduzeo iznos koji odgovara postotku 70% koliko je tužiteljica doprinijela nastanku štetnog događaja.

 

16. Zahtjev za naknadu štete zbog oštećenja odjeće prvostupanjski sud je odbio primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

17. Ta odluka suda je pravilna.

 

18. Tužiteljica u žalbi  i ne navodi zbog čega pobija odluku prvostupanjskog suda o odbijanju zahtjeva za naknadu štete zbog uništene odjeća, dakle, ne dovodi u pitanje primjenu pravila o teretu dokazivanja. Ispitujući odluku u tom dijelu po službenoj dužnosti ovaj sud nije našao da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

 

19. Isto tako tužiteljica ne dovodi u pitanje utvrđenje visine štete od strane prvostupanjskog suda, već samo omjer podijeljene odgovornosti, a po stajalištu ovog suda bez uspjeha. Kao što je navedeno u točki 13. obrazloženja tužiteljičin doprinos nastanku štete iznosi 70%.

 

20. U odnosu na žalbeni navod tuženika da je prvostupanjski sud propustio donijeti posebno rješenje o preinaci tužbe valja navesti da je ta tvrdnja točna, ali to predstavlja relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a koja nije utjecala valjanost pobijane odluke. Inače valja navesti da je u konkretnoj procesnopravnoj situaciji prvostupanjski sud očito pošao od toga da dopušta preinaku tužbe i takvo stajalište je bilo pravilno jer s obzirom na konkretne okolnosti slučaja to je bilo svrsishodno.

 

21. U pravu je žalitelj kada navodi da se sud nije očitovao o njegovom prigovoru zastare.

 

22. Prigovor zastare tuženik je istaknuo na ročištu održanom 16. ožujka 2021. a odnosio se na povišeni dio tužbenog zahtjeva. Naime, prigovoru je prethodio podnesak tužiteljice kojim je ona preinačila tužbu tako da je umjesto svote od 11.750,00 kn tražila da joj se na ime naknade štete plati svota od 26.750,00 kn, a taj podnesak je predan sudu neposredno 18. lipnja 2020.

 

23. Propust suda da se izjasni o prigovoru zastare predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, ali budući se odlučne činjenice o prigovoru zastare mogu utvrditi iz spisa to se ovaj sud koristio ovlaštenjima iz članka 373.a. stavak 1. i 2. ZPP-a i potvrdio prvostupanjsku presudu tj. otklonio prigovor zastare. Naime, odlučne činjenice su da je tužba podnesena 1. prosinca 2016., da je štetni događaj 31. ožujka 2016. a tužba preinačena 18. lipnja 2020. Iz podneska kojim je tužiteljica zatražila preinaku proizlazi da ona povisuje tužbeno traženje s osnova neimovinske štete i to nakon provedenog medicinskog vještačenja, a zahtjev se temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi na kojoj se temelji i tužba. U takvoj situaciji po stajalištu ovoga suda podnošenjem tužbe došlo je do prekida zastare i u odnosu na ovaj dio tužbenog traženja. Podnošenjem tužbe u smislu odredbe članka 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – u daljnjem tekstu: ZOO) zastarijevanje je prekinuto, a preinaka tužbe od 18. lipnja 2020. nema značaj isticanja novog tužbenog zahtjev u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev u tužbi pa je do prekida zastare došlo podnošenje same tužbe. Takvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud u svojoj odluci broj Rev-231/04-2 od 10. ožujka 2004.

 

24. Pravilno je sud utvrdio uspjeh stranaka u sporu i visinu parničnih troškova, te naložio tuženiku plaćanje u iznosu navedenom u točki III. izreke, pa žalbe stranaka nemaju svoje opravdanje. Ne može se prihvatiti tvrdnja tuženika da je uspjeh tužiteljice u sporu 65%, jer pored kvantitativnog uspjeha prvostupanjski sud je pravilno vodio računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

 

25. Zahtjev stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka je valjalo odbiti jer je žalba tuženika odbijena, a žalba tužiteljice u pretežitom dijelu je odbijena, to jest odbijena je protiv odluke o glavnoj stvari.

 

26. Prema tome, iz svega iznesenog proizlazi da žalba tuženika protiv točke I izreke i točke III izreke prvostupanjske presude nema svog opravdanja, kao ni žalba tužiteljice protiv odbijajućeg dijela presude (iznosa od 9.370,00 kn).

 

27. Radi izloženog na temelju odredbi članaka 368. stavak 1., 373. stavak 3. i  369. stavak 5. presuđeno je i riješeno kao u izreci.

 

Dubrovnik, 12. siječnja 2022.

 

 

Sudac:

 

Emir Čustović