REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: 15 Gž-987/2021-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda
Berislavu Devčiću, kao sucu pojedincu, pravnoj stvari tužitelja M. B., OIB:… iz M., kojeg zastupa punomoćnica G. P.-T., odvjetnica iz V., protiv tuženika T. J., OIB:… iz Brela, kojeg zastupa punomoćnica S. A., odvjetnica iz M., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom broj P-3263/2019-26 od 28. travnja 2021., dana 12. siječnja 2022.,

p r e s u d i o j e

Žalba tuženika se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda
u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom broj P-3263/2019-26 od 28. travnja 2021., u
cijelosti.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

Prihvaćaju se tužiteljevi zahtjevi, koji glase:

"I Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 10.000,00 EURa u kunskoj
protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, sa zakonskom zateznom
kamatom tekućom od dana 2. svibnja 2018. god. pa do isplate, prema prosječnoj
stopi HNB na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koji prethodi
tekućem polugodištu, uvećanoj za 3%-tna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom
ovrhe.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 36,00 EURa u kunskoj
protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, sa zakonskom zateznom

2

Poslovni broj: 15 Gž-987/2021-2

kamatom tekućom od dana 1. siječnja 2019. god. pa do isplate, prema prosječnoj
kamatnoj stopi HNB na stanja kreda odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu, uvećanoj za 3%-tna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom
ovrhe."

Dužan je tuženik, u roku od 15 dana, na ime troškova postupka, isplatiti tužitelju

9.585,32 kn /devettisućapetstoosamdesetpetkuna i tridesetdvijelipe/.

2. Tuženik žalbom pobija presudu suda prvog stupnja zbog nepotpuno utvrđenog
činjeničnog stanja, te predlaže da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom
sudu na ponovno odlučivanje, odnosno da se ista preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u
smislu članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (NN 148/11 pročišćeni
tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud nije našao da bi bila
počinjena koja od bitnih povreda iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14.
ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je sve bitne činjenice za
donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari dovoljno razjasnio, tako da i po mišljenju suda
drugog stupnja izvođenje dokaza saslušanja stranaka nije bilo potrebno, budući
odredba članka 264. ZPP-a, koja propisuje da se važne činjenice koje su sporne u
postupku mogu utvrđivati i saslušanjem stranaka, formulacijom "sud može" upućuje
da se taj dokaz provodi izuzetno i u slučaju da se bitne činjenice ne mogu utvrditi
drugim predloženim dokazima. U konkretnom slučaju tuženik žalbom osporava pravo
tužitelja da zahtijeva isplatu zateznih kamata na nesporni iznos glavnog duga, tvrdeći
da prilikom zaključenja ugovora o zajmu plaćanje kamata nije bilo ugovoreno.
Međutim ta činjenica također između stranaka nije sporna jer tužitelj nije ni tvrdio da
su na iznos glavnog duga bile ugovorene kamate, niti on od tuženika potražuje
ugovornu kamatu. Tužitelj je postavio tužbeni zahtjev na isplatu dužnog iznosa, koji
nesporno nije plaćen do zaključenja glavne rasprave, iako ga tuženik ne osporava,
sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na taj iznos tekućih od dana kada je tuženik
dospio u zakašnjenje s plaćanjem glavnog duga. Dospjelost glavnog duga je
utvrđena po prvostupanjskom sudu uvidom u pismeni ugovor o zajmu zaključen
između stranaka, koji ugovor tuženik ne osporava, kao ni svoj potpis na istom, gdje je
ugovoreno da će tuženik vratiti dug tužitelju do 1. svibnja 2018. Tuženik svoju tvrdnju
da nije ugovoren rok vraćanja duga ničim nije dokazao, jer svjedok kojeg je predložio
na te okolnosti u svom iskazu nije potvrdio takove navode tuženika. Saslušanje
stranaka kao dokazno sredstvo u ovom postupku stoga, nije niti trebalo izvoditi, jer je
sadržaj obveznopravnog odnosa između stranaka utvrđen pismenim dokazom
priloženim u spis, a tuženik nije niti tvrdio da je do drugačijeg određivanja roka
vraćanja pozajmice nego kako je to određeno u pismenom ugovoru, došlo naknadno,
izmjenama ugovora dogovorom stranaka, pa da bi se te činjenice morale utvrđivati
dokazom saslušanja stranaka i eventualnim suočenjem istih.

3

Poslovni broj: 15 Gž-987/2021-2

7. U pogledu dijela tužbenog zahtjeva u kojem tužitelj traži od tuženika povrat
plaćene novčane kazne od 36,00 eura, isti dosuđeni iznos se žalbom tuženika ne
osporava, a sud prvog stupnja je osnovanost istog zahtjeva također utvrdio iz iskaza
saslušanog svjedoka F. Š., predloženog za saslušanje po samom tuženiku.

8. Prvostupanjski sud nije u obrazloženju svoje odluke naveo pravni osnov za
dosuđenje zateznih kamata na iznos glavnog duga, no bez obzira na taj propust,
pobijana odluka je materijalno pravno pravilna, jer članak 29. stavak 1. Zakona o
obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu: ZOO)
propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem glavnog duga duguje, pored glavnice i
zatezne kamate, a članak 30. stavak 1. ZOO-a propisuje da vjerovnik ima pravo na
zatezne kamate bez obzira na to da li je zbog zakašnjenja dužnika pretrpio kakvu
štetu. Dakle protekom roka za vraćanje duga dana 1. svibnja 2018. godine tuženik je
dospio u zakašnjenje, pa tužitelju duguje pored glavnice i zatezne kamate tekuće od
prvog slijedećeg dana od pada u zakašnjenje, po kamatnoj stopi određenoj člankom

29. ZOO, kako je i presuđeno pobijanom presudom.

9. Zbog svega naprijed iznesenog žalba tuženika je utvrđena neosnovanom u
cijelosti, pa je sud drugog stupnja istu odbio kao neosnovanu i primjenom odredbe
članka 368. stavak 1. ZPP-a, potvrdio presudu prvostupanjskog suda u cijelosti,
uključujući i odluku o naknadi parničnih troškova koja je pravilno donesena na
temelju odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a i čanka 155. ZPP-a, s tim što se visina
dosuđenih troškova podnesenom žalbom posebno nije ni osporavala.

U Požegi, 12. siječnja 2022.

Sudac

Berislav Devčić,v.r.