Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: 19 Gž-1276/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sutkinji toga suda
Branki Ribičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. Č. iz S., OIB:…, zastupanog po punomoćniku T. B., odvjetniku iz S., protiv tuženika Republike Hrvatske za ministarstvo OIB: ….zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu broj P-2752/17 od 3. rujna 2021., dana 12. siječnja 2022.
p r e s u d i o j e
Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu broj P-2752/17 od 3. rujna 2021., u
pobijanom dosuđujućem dijelu i odluci o troškovima postupka (dio točke I. i točka II.
izreke) i sudi:
I. „Odbija se zahtjev tužitelja I. Č. iz S., OIB:…za isplatu iznosa od 43.546,64 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koja teče za razdoblje od 14. srpnja 2014. god., pa do 31. srpnja 2015. god., a za razdoblje od 01. kolovoza 2015. god., pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope nastajanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju I. Č. iz S., OIB:…, da tužitelju Republici Hrvatskoj, ministarstvu OIB: ….naknadi parnične troškove u iznosu od 5.000,00 kuna u roku od 15 dana.
Poslovni broj: 19 Gž-1276/2021-2
III. Tužitelj I. Č. odbija se u cijelosti sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od
43.546,64 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako
polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila
zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih
poena, koja teče za razdoblje od 14. srpnja 2014. god., pa do 31. srpnja 2015. god.,
a za razdoblje od 01. kolovoza 2015. god., pa do isplate, po stopi određenoj za svako
polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. U odnosu na više zatraženi iznos od 10.381,35 kn sa zatraženim zakonskim
zateznima kamatama, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.
II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.070,92 kn.
2. Tuženik pravovremeno izjavljenom žalbom pobija presudu suda prvog stupnja u
odnosu na točku I. i II. izreke, zbog svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353.
Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,
117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11,
25/13, 28/13,89/14, 70/19 dalje u tekstu: ZPP). te predlaže da drugostupanjski sud
istu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obveže ga na
plaćanje troškova parničnog postupka, podredno da u pobijanom dijelu presudu
ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
2.1. U navodima žalbe tuženik u bitnome ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno
smatrao da pravomoćno rješenje o ovrsi br. Ovr-1969/11 od 26. travnja 2019.
temeljem kojeg je tužitelj stekao utuženi iznos, ne može biti valjani osnov stjecanja,
pa je time nepravilno primijenio odredbu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima
(NN br. 35/05,41/08,125/11 i 78/15 dalje: ZOO) kada je naložio tuženiku da tužitelju
isplati novčani iznos kao u izreci presude.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Kako tuženi u žalbi izričito ne navodi koju bitnu povredu parničnog postupka je
donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud učinio, ovaj sud je presudu
prvostupanjskog suda i postupak koji je prethodio donošenju iste, ispitao po
službenoj dužnosti, te nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda
parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi
temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a.
6. Zahtjev za isplatu iznosa od 59.711.04 kune tužitelj temelji na institutu stjecanja
bez osnove sukladno odredbi članka 1111. ZOO-a, kojim je propisano da kad dio
Poslovni broj: 19 Gž-1276/2021-2
imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz
nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili
zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi
vrijednost postignute koristi (stavak 1.) da se pod prijelazom imovine razumijeva i
stjecanje koristi izvršenom radnjom (stavak 2.), da obveza vraćanja, odnosno
nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije
ostvarila ili koja je kasnije otpala (stavak 3.).
7. Nije sporno da su Zaključkom ministarstva, Područna jedinica – Odjel S., Odsjek u S. za ostalo područje Splitsko-dalmatinske županije Kl. UP/I-362-02/03-02/13008, Ur.br. 531-07/3-8-2-04-32 od 08. travnja 2004. koji je postao izvršan 15. travnja 2004., određeni troškovi izvršenja rješenja građevne inspekcije Kl. UP/I-362-02/03-02/13008, Ur.br. 531-07/7/2-03-04 od 14. siječnja 2003. godine o uklanjanju protupravno izgrađene građevine u V. na k.č.z. 20796/223, K.O. V., investitora I. Č., S., u iznosu od 43.200,10 kuna, koje troškove izvršenja je ovdje tužitelj I. Č. dužan platiti u roku od 8 dana od primitka Zaključka.
8. Isto tako nije sporno, jer to proizlazi iz spisa prvostupanjskog suda br. Ovr-
1969/2011 da je temeljem navedenog Zaključka ministarstva, uprava, Područja jedinica – Odjel S., Odsjek u S. za ostalo područje Splitsko-dalmatinske županije Kl. UP/I-362-02/03-02/13008, Ur.br. 531-07/3-8-2-04-32 od 08. travnja 2004., kao ovršne isprave, na prijedlog ovrhovoditelja,ovdje tuženika, protiv tužitelja I. Č. kao ovršenika, doneseno rješenje o ovrsi na novčanim sredstvima ovršenika br Ovr-1969/2011 od 26. travnja 2011., radi naplate tražbine od 40.200,11 kuna, (iznos od 3.000,00 kuna plaćen dobrovoljno) sa zakonskim zateznim kamatama od 15. travnja 2004. do isplate, da je predmetno rješenje o ovrsi postalo pravomoćno, jer tužitelj kao ovršenik na to rješenje nije izjavio žalbu, da je pravomoćnim rješenjem br. Ovr-1969/2011 od 22. rujna 2014. ovrha obustavljena, jer je ovršenik u cijelosti podmirio potraživanje ovrhovoditelja za koje je bila određena ovrha. Nastavno iz navedenog ovršnog spisa proizlazi da je pravomoćnim rješenjem Ovr-1969/2011 od 14. srpnja 2015. odbijen prijedlog ovršenika ovdje tužitelja za protuovrhu od 15. studenog 2014. novčanog iznosa koji je naplaćen na ime zakonskih zateznih kamata za razdoblje od 15. travnja 2004. do isplate.
8. Stajalište je ovog suda da tužitelj u ovom postupku s uspjehom ne može tražiti
povrat iznosa koji je u ovršnom postupku ustegnut na ime zateznih kamata na
glavnicu od 40.200,10 kuna, neovisno o tome što u ovršnoj ispravi Zaključku
ministarstva, Uprava, Područna jedinica – Odjel S., Odsjek u S. za ostalo područje Splitsko-dalmatinske županije Kl. UP/I-362-02/03-02/13008, Ur.br. 531-07/3-8-2-04-32 od 08. travnja 2004. tužitelju nije bilo naloženo plaćanje zateznih kamata, jer je to naplaćeno temeljem pravomoćnog rješenja o ovrsi br. Ovr-1969/2011 od 26. travnja 2011., dakle na temelju pravomoćne sudske odluke, rješenja o ovrsi br. Ovr-1969/2011 od 26. travnja 2011. koje ovršenik nije osporavao izjavljivanjem žalbe, niti žalbe nakon proteka roka, niti je u tijeku ovršnog postupka ukazivao na nedopuštenost predmetne ovrhe.
Poslovni broj: 19 Gž-1276/2021-2
9. Stoga suprotno stavu prvostupanjskog suda, utuženi iznos od 59.711,04 kuna
naplaćen u korist tuženika na ime zakonskih zateznih kamata za razdoblje od 15.
travnja 2004. do isplate na glavnicu iz ovršne isprave, tuženik nije stekao bez pravne
osnove, već temeljem pravomoćne odluke suda i to rješenja o ovrsi br. Ovr-
1969/2011 od 26. travnja 2011., koje je kao takvo egzistiralo i koje tužitelj nije
osporavao kako je to Ovršnim zakonom predviđeno i propisano, na što osnovano u
žalbi ukazuje i tuženik, tako da je prihvaćanjem žalbe tuženika valjalo u pobijanom
dijelu preinačiti prvostupanjski presudu i odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev
tužitelja u cijelosti.
10. Temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi sa člankom 155. ZPP-a i
primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14 , 107/15 dalje OT, tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 5.000,00 kuna i to za odgovor na tužbu, za zastupanje na ročištima 15. travnja 2021., 28. svibnja 2021. i 17. lipnja 2021., te za sastav podneska od 8.lipnja 2021. u iznosu od 1.000,00 kuna za svaku radnju.
U Požegi, 12. siječnja 2022.
Sutkinja
Branka Ribičić
Kontrolni broj: 0c00d-23c0f-fe130
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=BRANKA RIBIČIĆ, L=SLAVONSKI BROD, O=ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU,
C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Županijski sud u Slavonskom Brodu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.