R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivanke Maričić-
Orešković predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje
izvjestiteljice te Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I.V. O.: … iz D., zastupanog po punomoćniku V. P., odvjetniku u Odvjetničkom društvo P. i p. d.o.o. Z., protiv tuženika D. t. d.o.o. D.,…. OIB: ….zastupanog po punomoćniku M. G., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ž. & p. d.o.o. Z., radi utvrđenja radnog odnosa, rješavajući žalbu tuženika, izjavljenu protiv presude I rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pr-35/2019 od 18. studenog 2019., u sjednici vijeća održanoj 5. siječnja 2022.

r i j e š i o j e

Uvaženjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog suda u Dubrovniku,
poslovni broj Pr-35/2019 od 18. studenog 2019. u točkama I. i II. izreke te se predmet
u tom dijelu vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da su tuženik kao poslodavac i tužitelj kao radnik 18. ožujka 2019. sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta tehničar, s mjestom rada u D., s početkom rada 18. ožujka 2019. i osnovnom plaćom u neto iznosu od 4.000,00 kn mjesečno uvećano za dužni porez na dohodak, prirez porezu na dohodak i doprinose iz plaće (bruto plaća) i doprinose na plaću, te da se na taj ugovor o radu glede tranja plaćenog godišnjeg odmora na koji radnik ima pravo, otkaznih rokova kojih se radnik ima pravo pridržavati, odnosno poslodavac, dodacima na plaću te razdobljima isplate primanja na koje radnik ima pravo, trajanju redovitog radnog dana ili tjedna, primjenjuju odredbe Zakona o radu, Statuta poslodavca i druge odluke poslodavca utemeljene na Zakonu o radu te da ista presuda u cijelosti zamjenjuje taj ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen po sili zakona između tužitelja i tuženika.

2

Poslovni broj Gž R-143/2021-3

2. Točkom II. izreke presude naloženo je tuženiku da tužitelju dostavi
primjerak prijave na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje u skladu s
ugovorom o radu na neodređeno vrijeme prema kojem je započeo s radom kod
tuženika 18. ožujka 2019. dok je točkom III. izreke naloženo tuženiku da tužitelju
dostavi obračun dugovane a neisplaćene plaće za redoviti i prekovremeni rad za
ožujak 2019. s početkom rada od 18. ožujka 2019., te neisplaćene plaće za redoviti i
prekovremeni rad za travanj 2019., sve to u roku od osam dana.

3. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke odbačen je zahtjev tuženika
za sudski raskid ugovora o radu kao nedopušten dok je u točki II. izreke rješenja
naloženo tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od

2.500,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom.

4. Po žalbi tuženika, presudom i rješenjem ovoga suda poslovni broj
Gž R-59/2020 od 11. ožujka 2020. potvrđena je citirana prvostupanjska presuda u
dijelu kojim je naloženo tuženiku dostaviti tužitelju obračun dugovane neisplaćene
plaće za ožujak 2019. (dio točke III. izreke prvostupanjske presude), dok je
preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje
da je između stranaka 18. ožujka 2019. sklopljen ugovor o radu na neodređeno
vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta tehničar s početkom rada 18. ožujka

2019. sa gore citiranim sadržajem izreke presude (točka I. izreke prvostupanjske
presude) kao i zahtjev tužitelja za dostavom prijave na obvezna osiguranja (točka II.
izreke prvostupanjske presude). Nadalje, ukinuta je prvostupanjska presuda u dijelu
kojim je naloženo tuženiku dostaviti tužitelju obračun dugovane neisplaćene plaće za
travanj 2019. (dio točke III. izreke prvostupanjske presude) dok je u cijelosti ukinuto
prvostupanjsko rješenje (odbačaj zahtjeva tuženika za sudski raskid i odluka o
troškovima postupka) te je u ukinutom dijelu predmet vraćen na ponovno odlučivanje
prvostupanjskom sudu.

5. Po reviziji tužitelja, rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj
Rev-810/2020 od 5. siječnja 2021., ukinuta je presuda ovoga suda poslovni broj
Gž R-59/2020 od 11. ožujka 2020. u dijelu kojim je preinačenjem prvostupanjske
presude odbijen tužbeni zahtjev tužitelja (točka 2. izreke drugostupanjske presude) i
u tom dijelu je predmet vraćen ovome drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. Dakle, u ovoj fazi postupka predmet odlučivanja po ovome sudu je
rješavanje žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku,
poslovni broj Pr-35/2019 od 18. studenog 2019. u točkama I. i II. izreke kojima je
odlučeno o utvrđenju da je među strankama zaključen ugovor o radu na neodređeno
vrijeme sa citiranim sadržajem te o obvezi tuženika da tužitelju dostavi primjerak
prijave na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje.

7. U podnesenoj žalbi tuženik se poziva na sve žalbene razloge iz članka 353.
stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92.,
112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13.,
28/13., 89/14. i 70/19. - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu
preinači te tužba odbaci odnosno tužbeni zahtjev odbije podredno da se ukine i
predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te potražuje troškove postupka
uključujući i trošak sastava žalbe.

3

Poslovni broj Gž R-143/2021-3

8. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio osnovanost žalbenih navoda
predlažući da se žalba tuženika odbije kao neosnovana uz zahtjev za naknadu
troškova sastava odgovora na žalbu.

9. Žalba je osnovana.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da je između
tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca sklopljen ugovor o radu na
neodređeno vrijeme za radno mjesto tehničar, počev od 18. ožujka 2019., sa svim
pravima i obvezama koji iz tog ugovora proizlaze za tužitelja kao radnika i tuženika
kao poslodavca.

11. U provedenom postupku utvrđeno je:

- da je tužitelj radio kod tuženika u ožujku i travnju 2019. kao tehničar na poslovima montaže priloga, a bez da mu je tuženik isplatio plaću,

- da je tuženik 23. travnja 2019. ponudio tužitelju sklapanje ugovora o radu na
određeno vrijeme datiranog 31. ožujka 2019., a koji je tužitelj odbio sklopiti,
- da je tuženik sa danom 23. travnja 2019. tužitelja prijavio kao svog radnika,
- da je tužitelj nakon odbijanja potpisivanja ponuđenog ugovora o radu,
prestao obavljati poslove tehničara i raditi kod tuženika.

12. Analizom i ocjenom prevedenih dokaza, na temelju utvrđene činjenice da
je tužitelj bio uključen u rasporede radnog vremena za razdoblje do 28. travnja 2019.
i da po ponudi ugovora o radu nije radio nakon 23. travnja 2019., prvostupanjski sud
zaključuje da je posljednji dan rada tužitelja bio 23. travnja 2019., slijedom čega
smatra da je tužitelj pravovremeno u smislu članka 133. Zakona o radu („Narodne
novine“ broj: 93/14. i 127/17. - dalje ZR) podnio zahtjev za zaštitu prava iz radnog
odnosa te nastavno tužbu u ovom postupku. Dalje utvrđuje da za konkretno radno
mjesto ne postoji posebno školovanje, da predmetne poslove rade osobe različite
struke i radnog mjesta, da je tužitelj obavljao poslove tehničara pod nadzorom i
mentorstvom druge osobe a kasnije samostalno te da je poslodavac koristio njegov
rad za svoje ime i račun. Stoga je stajalište suda da je među strankama zaključen
usmeni ugovor o radu s ugovorenim probnim radom tužitelja, da postoji zakonska
obveza tuženika na isplatu plaće sukladno članku 90. ZR-a, da je odredbom članka

14. ZR-a propisana obveza sklapanja ugovora o radu u pisanom obliku ili pak
izdavanja potvrde o sklopljenom ugovoru o radu prije početka rada, kao i svojevrsna
sankcija poslodavcu da će se u protivnom smatrati da je s radnikom sklopio ugovor o
radu na neodređeno vrijeme, pa kako nalazi da je tužitelj dokazao da je radio za
tuženika kao radnik za poslodavca bez da je sklopljen ugovor o radu prije početka
rada ili izdana potvrda o sklopljenom ugovoru o radu, prihvaća kao osnovan zahtjev
tužitelja da sud svojom odlukom utvrdi da je zaključen ugovor o radu na neodređeno
vrijeme u smislu članka 14. stavak 4. ZR-a te da je tuženik dužan tužitelju kao
radniku dostaviti prijavu na obvezna osiguranja u smislu članka 14. stavak 5. ZR-a
(ova dva zahtjeva su relevantna za trenutnu fazu žalbenog postupka).

13. U donošenju prvostupanjske presude u pobijanom dijelu o kojem treba
odlučiti u ovoj fazi postupka, nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz
odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u

4

Poslovni broj Gž R-143/2021-3

smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti apsolutno bitna povreda
postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano upire u
žalbi tuženika s obzirom da presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i
neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu.

14. Bez uporišta tuženik u žalbi osporava po sudu prvog stupnja utvrđenu
činjenicu posljednjeg dana rada tužitelja kod tuženika (23. travnja 2019.) te s tim u
svezi tvrdi da je u konkretnom slučaju došlo do prekluzije prava na sudsku zaštitu u
ovome postupku jer da je tužitelj ranije prestao dolaziti kod tuženika na posao pa da
je stoga propustio rokove iz članka 133. ZR-a za pravovremeno traženje zaštite pred
poslodavcem te nastavno pred sudom.

15. U konkretnom slučaju tužitelj sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa nije
ostvarivao tužbom prema članku 133. ZR-a jer ne postoji odluka poslodavca kojom je
povrijeđeno neko pravo tužitelja iz radnog odnosa. Tužitelj je podnio tužbu na
utvrđenje u smislu članka 187. stavak 1. ZPP-a u pogledu utvrđenja da je sklopljen
ugovor o radu na neodređeno vrijeme te s time u vezi postojanja radnog odnosa
budući da se radni odnos zasniva ugovorom o radu (članak 10. stavak 1. ZR-a) te je
ujedno podnio kondemnatorne zahtjeve za dostavu prijava na obvezna osiguranja i
obračune plaća. Tužba na utvrđenje podnesena prema odredbama članka 187.
stavak 1. i 2. ZPP-a nije vezana za nikakav rok već uz pitanje ima li tužitelj pravni
interes zahtijevati takvo utvrđenje, što je procesna pretpostavka za dopuštenost
deklaratorne tužbe (Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Revr-1739/2010 od 3.
veljače 2011., Revr-902/2011 od 21. ožujka 2012., Revr-820/2012 od 1. listopada

2014. i Revr-191/2015 od 27. rujna 2016.). Stoga, pogrešno tuženik u žalbi tvrdi da je
tužitelj u ovom postupku, u kojem je podnesena tužba na utvrđenje da su stranke
sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme, kod podnošenja takve tužbe vezan
prekluzivnim rokovima iz članka 133. ZR-a.

16. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio primijeniti odredbe Zakona o
volonterstvu („Narodne novine“ broj: 58/07. i 22/13.), ocijenivši da rad tužitelja kod
tuženika nije imao karakter volonterskog rada niti se navedeni propis može primijeniti
u konkretnom slučaju s obzirom da tuženik kao trgovačko društvo ne pripada krugu
mogućih organizatora volontiranja u smislu odredbe članka 7. Zakona o volonterstvu,
pa su i u tom dijelu žalbeni navodi tuženika neosnovani.

17. Odredbom članka 14. ZR-a propisano je da se ugovor o radu sklopa u
pisanom obliku (stavak 1.), zatim da propust ugovornih stranaka da sklope ugovor o
radu u pisanom obliku ne utječe na postojanje i valjanosti tog ugovora (stavak 2.),
ako ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku, poslodavac je dužan prije početka
rada, radniku izdati potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu (stavak 3.) te ukoliko
poslodavac prije početka rada ne sklopi s radnikom ugovor o radu u pisanom obliku
ili mu ne izda pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, smatra se da je s
radnikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme (stavak 4.). Odredbom
članka 53. stavak 1. ZR-a propisano je da se prilikom sklapanja ugovora o radu može
ugovoriti probni rad dok je stavkom 3. iste odredbe propisano da nezadovoljavanje
radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdani razlog za otkaz ugovora o
radu.

5

Poslovni broj Gž R-143/2021-3

18. Prema izraženom pravnom stajalištu iz citirane revizijske odluke Vrhovnog
suda Republike Hrvatske, kojom je u ovome postupku ukinuta ranija odluka ovoga
suda u dijelu koji je pobijan revizijom proizlazi da „…Iz sadržaja citiranih odredbi ZR-a
ne da se zaključiti da bi od primjene članka 14. stavak 2. i 4. ZR-a bili izuzeti ugovor
o radu sa ugovorenim probnim radom sklopljenim u usmenom obliku. Ovo tim više
obzirom na sadržaj članka 53. stavak 3. ZR-a, a prema kojoj nezadovoljavanje
radnika na probnom radu je predviđen kao posebno opravdani razlog za otkaz
ugovora o radu. Dakle ugovoreni probni rad, sastavni je dio ugovora o radu, bez
obzira je li se radi o ugovoru sklopljenom u pisanom obliku ili je takav oblik izostao, u
kojem slučaju se primjenjuju odredbe članka 14. ZR-a.“

19. Stoga, imajuću u vidu činjenična utvrđenja provedenog postupka, ovome
sudu prihvatljivo je stajalište prvostupanjskog suda da je među strankama zaključen
usmeni ugovor o radu s ugovorenim probnim radom tužitelja, u svezi s čime proizlazi
da je pravilno sud prvog stupnja primijenio citirane odredbe o obliku ugovora o radu i
ugovaranju probnog rada. Posebno se to tiče zakonske presumpcije iz članka 14.
stavak 4. ZR-a prema kojoj ukoliko poslodavac prije početka rada ne sklopi s
radnikom ugovor o radu u pisanom obliku ili mu ne izda pisanu potvrdu o sklopljenom
ugovoru o radu, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu na neodređeno
vrijeme, a u konkretnom slučaju je nesporno utvrđeno da tuženik s tužiteljem nije
sklopio ugovor o radu u pisanom obliku, niti mu je izdao pisanu potvrdu o sklopljenom
ugovoru prije nego što je tužitelj počeo raditi kod tuženika a niti kasnije.

20. Međutim, prihvaćajući tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži utvrđenje da je
između stranaka sklopljen ugovor o radu, prvostupanjski je sud prihvatio i daljnji dio
zahtjeva tužitelja (točka I. izreke prvostupanjske presude), utvrđujući da je takav
sadržaj tužbenog zahtjeva u pogledu sadržaja ugovora o radu u bitnom istovjetan i u
potpunosti suglasan s ugovorom o radu koji je tuženik nesporno ponudio tužitelju.
Osim toga, posljednjim dijelom izreke presude u toj točki izreke, sud je prihvatio
zahtjev tužitelja te odlučio da ista presuda u cijelosti zamjenjuje ugovor o radu na
neodređeno vrijeme sklopljen po sili zakona između tužitelja i tuženika.

21. Prema odredbi članka 187. ZPP-a ne može podnijeti tužba na utvrđenje
sadržaja samog ugovora o radu, kako je to zatražio tužitelj dijelom tužbenog zahtjeva
iz točke I. izreke presude. Prema odredbi članka 2. ZPP-a sud odlučuje u granicama
zahtjeva koji su stavljeni u postupku. S obzirom da je u postupku stavljen i zahtjev na
utvrđenje da je sklopljen ugovor o radu između stranaka, sud prvog stupnja je imao
ovlasti u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva prihvatiti dio tužbenog zahtjeva, a
ostali odbiti ili odbaciti, ovisno o podobnosti za postupanje. (Vrhovni sud Republike
Hrvatske broj Revr-1954/2014 od 26. veljače 2019.)

22. Osim toga, treba voditi računa da je dopušteno zahtijevati donošenje
presude koja nadomješta neki ugovor, samo kada je to pravo određeno zakonom, a u
konkretnom slučaju odredbe ZR-a ne predviđaju mogućnost da presuda zamjenjuje
ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen po sili zakona između tužitelja i
tuženika (Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev-3098/2014 od 18. srpnja 2018.).

6

Poslovni broj Gž R-143/2021-3

23. Slijedom svega obrazloženog, povodom žalbe tuženika valjao je ukinuti
prvostupanjsku presudu poslovni broj Pr-35/2019 od 18. studenog 2019. u
preostalom pobijanom dijelu točki I. i II. izreke, kako bi sud prvog stupnja u nastavku
postupka postupio na način na koji mu je ukazano ovom odlukom vezano za
utvrđenje da je među strankama zaključen govor o radu te nastavno o zahtjevu
tužitelja za dostavu prijave na obvezna osiguranja.

24. U nastavku postupka, osim o osnovanosti gornjih zahtjeva, sud prvog
stupnja treba odlučiti i o zahtjevu tužitelja za dostavu obračuna dugovane plaće za
travanj 2019. (dio točke III. izreke prvostupanjske presude) te ujedno mora ponovno
odlučiti i o dopuštenosti odnosno osnovanosti zahtjeva tuženika za sudski raskid
ugovora o radu (točka I. izreke prvostupanjskog rješenja) i o troškovima postupka
(točka II. izreke prvostupanjskog rješenja). Ovo iz razloga što je u navedenim
dijelovima prvostupanjska odluka ukinuta ranijom odlukom ovoga suda poslovni broj
Gž R-59/2020 od 11. ožujka 2020. u dijelu koji nije bio predmet ispitivanja u
revizijskom stadiju postupka. Prvostupanjska presuda očito je postala pravomoćna
jedino u dijelu točke III. izreke kojom je tuženiku naloženo dostaviti tužitelju obračun
dugovane neisplaćene plaće za ožujak 2019. jer je u tom dijelu potvrđena ranijom
citiranom odlukom ovoga suda u dijelu koji nije bio pobijan revizijom.

25. Slijedom svega obrazloženog odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja
pozivom na članak 370. ZPP-a.

U Rijeci 5. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća Ivanka Maričić-Orešković