U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji B. J. M., u pravnoj stvari tužitelja P. p. d.o.o. P., ….4, OIB: ….zastupanog po punomoćniku S. L. P. - V., odvjetniku iz P., protiv tuženika R. G. iz N., …. zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva A. i partneri iz Z., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja, izjavljenu protiv odluke o troškovima postupka iz platnog naloga Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pl-59/2019 od 22. veljače 2019., dana 12. siječnja 2022.

r i j e š i o j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje odluka o
troškovima postupka iz platnog naloga Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj
Pl-59/2019 od 22. veljače 2019. u točki II izreke.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova
odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.Sud prvog stupnja izdao je platni nalog kojim je u točki I izreke naložio tuženiku u roku od osam dana od dostave toga platnog naloga platiti tužitelju iznos od 100,00 kn (podtočka 1.) te tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od

                      Poslovni broj: Gž-1042/2019-2

-          2  -

256,25 kn (podtočka 2.), sve naprijed uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu preciziranu u stopi i tijeku u toj točki izreke.

2. U točki II platnog naloga odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom parničnog
troška u iznosu od 1.719,50 kn kao neosnovan.

3. Istim platnim nalogom dalje je odlučeno da se tuženik upozorava da će sud
odbaciti nepravovremeno podnesene prigovore (točka III izreke), da ukoliko tuženik
odbije primitak ovog rješenja na hrvatskom jeziku, sukladno članku 8. Uredbe (EZ)
br. 1393/2007 Europskog Parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o dostavi u

državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim
stvarima, sud će mu isto dostaviti prevedeno po ovlaštenom sudskom tumaču, s time
što će trošak prevođenja u konačnici pasti na onu stranku koja ne uspije u postupku i
da će se u daljnjem tijeku postupka pozivi, odluke i druga pismena upućivati tuženiku
na hrvatskom jeziku te da je i tuženik dužan upućivati svoje podneske sudu na
hrvatskom jeziku primjenom članka 103. i 104. Zakona o parničnom postupku (točka
IV izreke) i konačno da se tuženik upozorava da može imenovati punomoćnika za
primanje pismena u Republici Hrvatskoj (točka V izreke).

4. Protiv odluke (rješenja) o troškovima postupka u dijelu kojim je odbijen
njegov zahtjev za naknadu troškova iz točke II izreke platnog naloga, žalbu podnosi
tužitelj u smislu članka 450. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne
novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08.,
57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje ZPP), pozivajući se na žalbene
razloge pogrešno i nepostupno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu
materijalnog prava iz članka 353. stavak 1. točke 2. i 3. ZPP-a u vezi s člankom 381.
ZPP-a.

5. U žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno
pravo jer da su navedeni troškovi bili potrebni za pokretanje ovog postupka.
Napominje da je morao pribaviti podatke o vlasniku vozila i za to angažirati
odvjetnika, za koju radnju da je potrebno specijalističko poznavanje i upotreba
stranog jezika. Navodi i da je prevođenjem isprave postupio skladno članku 5.
Uredbe broj 1393/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenog 2007. te da
je dokazao nastanak tog troška i njegovu visinu priloženim računom izdanim od
trgovačkog društva koje se bavi prevoditeljskom djelatnošću, a uz žalbu dostavlja
izjavu sudskog tumača prof. S. P..

6. Predlaže da se rješenje o troškovima postupka u pobijanom dijelu preinači i
tužitelju priznaju svi zatraženi troškovi postupka uključujući i žalbeni trošak, podredno
da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

7. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio osnovanost žalbenih navoda
predlažući da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana te potražuje troškove sastava
odgovora na žalbu.

8. Žalba nije osnovana.

                      Poslovni broj: Gž-1042/2019-2-

-3-

9. U donošenju pobijanog dijela prvostupanjske odluke nije počinjena niti
jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud
pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom

381. ZPP-a.

10. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na članku 154.
stavak 1. u svezi s člankom 155. ZPP-a i relevantnim odredbama Tarife o nagradama
i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj: 142/12., 103/14.,
118/14. i 107/15. - dalje: Tarifa) pa tužitelju dosuđuje trošak sastava tužbe i sudskih
pristojbi, dok odbija njegov zahtjev za naknadu troškova pribave podataka iz registra
vozila te troškova prevođenja.

11. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

12. Naime, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud
pozivom na članak 155. stavak 1. ZPP-a odbio zahtjev za naknadu troškova pribave
podataka o vlasniku vozila sukladno Tbr. 32. i Tbr. 37. Tarife, budući da tužitelj nije
priložio nijednog dokaza da je uopće pribavio taj podatak putem odvjetnika.

13. Jednako tako, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno
pravo iz članka 155. stavak 1. ZPP-a kada je odbio zahtjev tužitelja za naknadu
troškova prevođenja. Naime, u konkretnom slučaju na dostavu pismena tuženiku
primjenjuje se Uredba (EZ) broj 1393/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 13.
studenog 2007. o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u
građanskim ili trgovačkim stvarima („dostava pismena”) i o stavljanju izvan snage
Uredbe Vijeća (EZ) br. 1348/2000 (dalje: Uredba), kojom je u članku 5. stavak 1.
propisano da tijelo za slanje kojem podnositelj zahtjeva prosljeđuje pismeno za slanje
upozorava podnositelja zahtjeva da naslovnik može odbiti primitak pismena koje se
dostavlja ako ono nije napisano na jednom od jezika iz članka 8. Uredbe. Odredbom
članka 8. stavak 1. Uredbe propisano je da tijelo za zaprimanje, korištenjem
standardnog obrasca iz Priloga II., obavješćuje adresata da može odbiti primitak
pismena koje se dostavlja u vrijeme dostave ili njegovim vraćanjem tijelu za
zaprimanje u roku od tjedan dana, ako pismeno nije napisano, ili se u njegovom
prilogu ne nalazi prijevod, na jeziku koji adresat razumije ili na službenom jeziku
države članice primateljice ili, ako postoji vise službenih jezika u toj državi članici,
službenom jeziku ili na jednome od službenih jezika mjesta u kojem se obavlja
dostava. Stavkom 2. istoga članka, propisano je da ako je tijelo za zaprimanje
obaviješteno da adresat odbija primitak pismena koje se dostavlja u skladu sa
stavkom 1., o tome odmah obavješćuje tijelo za slanje putem potvrde iz članka 10. i
vraća zahtjev i pismeno za koje se zahtijeva prijevod, dok je stavkom 3. propisano da
ako je adresat odbio primiti pismeno u skladu sa stavkom 1., dostava pismena se
može ispraviti putem dostave adresatu u skladu s odredbama ove Uredbe o pismenu
u čijem prilogu se nalazi prijevod na jezik naveden u stavku 1.

14. Sukladno navedenim odredbama Uredbe, tuženiku se tužba s prilozima
dostavlja bez prijevoda, s time da tuženik ima mogućnost odbijanja primitka ukoliko
se u prilogu ne nalazi prijevod na jeziku koji on razumije ili na službenom jeziku

-          4 -                                         

                      Poslovni broj: Gž-1042/2019-2

države primateljice, nakon čega se može izvršiti ponovna dostava pismena sa
prijevodom na tom jeziku. Stoga je prijevod tužbe s prilozima potreban tek u situaciji
ako tuženik odbije primitak tog pismena i tek u tom slučaju trošak prijevoda koji je
snosio tužitelj predstavlja trošak koji je bio potreban za vođenje parnice u smislu
članka 155. stavak 1. ZPP-a.

15. U konkretnom slučaju, prema stanju spisa, tuženik nije odbio primitak
tužbe sa prilozima i platnog naloga prilikom prve dostave, već je iste uredno zaprimio
pa nije bilo potrebe ponovne dostave uz prijevod tih pismena, slijedom čega prijevod
tužbe sa prilozima koji je tužitelj izvršio prije prve dostave tuženiku nije bio potreban
za vođenje parnice pa sukladno članku 155. stavak 1. ZPP-a tužitelju ne pripada
naknada troškova prijevoda.

16. Pri tome, tužitelj se žalbom neosnovano poziva na članak 5. stavak 2.

Uredbe, budući da je tom odredbom propisano tko je obveznik snošenja troškova
prijevoda (podnositelj zahtjeva) i vrijeme kada te troškove snosi (prije slanja
pismena), ali ne i obveza podnositelja zahtjeva, u konkretnom slučaju tužitelja, da
troškove prijevoda snosi prije prve dostave tužbe tuženiku, već bi u svezi s člankom

8. Uredbe taj trošak bio dužan snositi tek u situaciji da je tuženik odbio primitak
tužbe.

17. Pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška
sudske pristojbe za više zatraženi iznos od 100,00 kn, što konkretnim žalbenim
navodima nije ni osporeno.

18. Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer je ocijenjeno da
se ne radi o trošku potrebnom za vođenje postupka u smislu članka 155. stavak 1.
ZPP-a.

19. Stoga je odlučeno kao u izreci ovoga rješenja pozivom na članak 380.
točka 2. ZPP-a.

20. Odluka suda prvog stupnja u točkama I, III, IV i V izreke, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 12. siječnja 2022.

Sutkinja

Branka Ježek Mjedenjak