- 1 -              Rev-x 410/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 410/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja A. J., OIB …, II-tužitelja L. J., OIB …, III-tužiteljice L. J.–K., OIB …, IV-tužiteljice J. T.–D., OIB …, V-tužitelja Š. P., OIB … i VI-tužitelja N. D., OIB …, koje zastupa punomoćnik I. P., odvjetnik u S., protiv tuženika Sveučilište u S., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnik u S., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2890/2017-2 od 5. prosinca 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1453/06 od 12. rujna 2017., u sjednici održanoj 11. siječnja 2022.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

              "I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev tužitelja pod 1), pod 2), pod 3), pod 4), pod 5) i pod 6) koji glasi:

 

              "1. Utvrđuje se da tužiteljima u suvlasničkoj zajednici od 720/1440 dijela (ranije čest.zem.5102/1), sada 5102/14 "neplodno" površine 13.216 m2, Z.U.16066, K.O. S., pripadaju suvlasnički dijelovi i to tužitelju pod 1) A. J., 48/1440 idealnog dijela, tužitelju pod 2) L. J. 48/1440 idealnog dijela, tužitelju pod 3) L. J. – K. 48/1440 idealnog dijela, tužiteljici pod 4) J. T. - D. ud. N. 144/1440 dijela, tužitelju pod 5) Š. P. 216/1440 dijela i tužiteljici pod 6) N. D. rođ. P. 216/1440 dijela, pa je tuženik dužan trpjeti brisanje prava vlasništva za 902/13216 idealnog dijela čest.zem.5102/14, Z.U.16066, sa njegova imena, uz istovremeni upis ovog prava na imena tužitelja i to: A. J. za 48/1440 idealnog dijela od 902/13216, L. J. za 48/1440 idealnog dijela od 902/13216, L. J. - K. za 48/1440 idealnog dijela od 902/13216, J. T.-D. ud. N. za 144/1440 idealnog dijela od 902/13216, Š. P. za 216/1440 idealnog dijela od 902/13216, N. D. rođ. P. 216/1440 idealnog dijela od 902/13216 dijela.

 

              2. Dužan je tuženik predati tužiteljima u suposjed i nesmetano raspolaganje dio građevinskog zemljišta označenog kao čest. zem. 5102/14, površine 902 m2, Z.U.16066, K.O. S., smještenog u Sveučilišni centar C..

 

              3. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tužiteljima troškove spora sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do konačne isplate, koja se obračunava u skladu sa čl. 29. ZOO-a".

 

              II. Odbija se podredni tužbeni zahtjev tužitelja pod 1), pod 2), pod 3), pod 4), pod 5) i pod 6) koji glasi:

 

              "1. Dužan je tuženik isplatiti tužiteljima na ime idealnog dijela od 720/1440 zemljišta označenog kao (ranije oznake čest. zem. 5102/1, sadašnje oznake 5102/14), Z.U.16066, K.O. S., što predstavlja površinu od 902 m2, tržišnu cijenu zemljišta u visini od 2.960,00 kn po 1 m2, što predstavlja ukupan iznos od 2.669.920,00 kn i to tužitelju pod 1) A. J. za suvlasnički dio 48/1440 idealnog dijela, što predstavlja površinu od 60,13 m2, tržišnu cijenu zemljišta u visini od 2.960,00 kn po 1m2, što predstavlja ukupan iznos od 177.994,66 kn, tužitelju pod 2) L. J. za suvlasnički dio 48/1440 idealnog dijela, što predstavlja površinu od 60,13 m2, tržišnu cijenu zemljišta u visini od 2.960,00 kn po 1m2, što predstavlja ukupan iznos od 177.994,66 kn, tužitelju pod 3) L. J.-K. za suvlasnički dio 48/1440 idealnog dijela, što predstavlja površinu od 60,13 m2, tržišnu cijenu zemljišta u visini od 2.960,00 kn po 1m2, što predstavlja ukupan iznos od 177.994,66 kn, tužitelju pod 4) J. T.-D., ud. N. za suvlasnički dio od 144/1440 idealnog dijela, što predstavlja površinu od 180,4 m2 tržišnu cijenu zemljišta u visini od 2.960,00 kn po 1m2, što predstavlja ukupan iznos od 533.984,00 kn, tužitelju pod 4) Š. P. za suvlasnički dio od 216/1440 idealnog dijela, što predstavlja površinu od 270,6 m2, tržišnu cijenu zemljišta u visini od 2.960,00 kn po 1m2, što predstavlja ukupan iznos od 800.976,00 kn, tužiteljici pod 6) N. D. rođ. P. za suvlasnički dio od 216/1440 idealnog dijela, što predstavlja površinu od 270,6 m2, tržišnu cijenu zemljišta u visini od 2.960,00 kn po 1m2, što predstavlja ukupan iznos od 800.976,00 kn, a sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počev od donošenja prvostupanjske presude pa do konačne isplate, a koja se obračunava u skladu sa čl. 29. ZOO-a.

 

              2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tužiteljima troškove spora sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do konačne isplate po stopi koja se obračunava u skladu s čl.29. ZOO-a."

 

              2. Dužni su tuženici naknaditi tužiteljima parnični trošak."

 

              III. Dužni su tužitelji pod 1), 2), 3), 4), 5) i 6) u roku od 15 dana naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 38.805,00 kn.".

 

2. Presudom suda drugog stupnja je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelji podnose reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu preinačiti pobijanu presudu u smislu revizijskih navoda, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz dosudu troškova revizije.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Sukladno odredbi članka 392.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – u nastavku teksta: ZPP). ovaj sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Neosnovano se u reviziji prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati; izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu u međusobnom proturječju, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

8. Revidenti tvrde da drugostupanjski sud nije odgovorio na žalbene navode zbog čega da u obrazloženju drugostupanjske odluke postoje brojne manjkavosti u nespornim činjenicama - da sporni dio nekretnine nikada nije bio oduzet predniku tužitelja niti je obuhvaćen rješenjem o oduzimanju - eksproprijaciji.

 

8.1. Međutim, u konkretnom slučaju drugostupanjski sud je u razlozima pobijane presude, ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke prihvatio odlučna činjenična utvrđenja suda prvog stupnja (da je predmetna nekretnina u cijelosti eksproprirana predniku tužitelja) ocjenjujući one žalbene navode koji su od odlučnog značenja, pa niti u tom smislu nije počinjena  bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, ali ni ona iz članka 375. stavak 1. ZPP-a, na koju se revidenti opisno pozivaju.

 

9. Nadalje, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a na koju revidenti opisno upiru jer su zaključci nižestupanjskih sudova i za ovaj revizijski sud logični i uvjerljivi budući su utemeljeni na zakonitoj i pravilnoj ocjeni izvedenih dokaza i rezultatima cjelokupnog postupka.

 

10. Tužitelji pogrešno smatraju da je povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje člankom 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 – u nastavku teksta: Ustav RH), pravo vlasništva zajamčeno člankom 48. Ustava RH, te pravo na jednakost zajamčeno člankom 14. stavkom 2. Ustava RH, i to kako bi proizlazilo iz revizijskih navoda jer nižestupanjski sudovi nisu prihvatili njihov tužbeni zahtjev. Naime, pozivanje tužitelja na njihova temeljna ljudska prava ne isključuju mogućnost da konkretan tužbeni zahtjev bude odbijen ukoliko nije osnovan ili da iz istog razloga njihovi žalbeni prigovori ne budu prihvaćeni. Odlučno je da su u zakonito i pravilno provedenom postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelji imali mogućnost isticati sve svoje činjenične i pravne argumente te da su ih sudovi brižljivo i savjesno razmotrili u mjeri u kojoj je to u ovakvoj parnici bilo potrebno. Kako su nižestupanjski sudovi upravo postupili na takav način, to su ovakvi prigovori tužitelja za revizijski sud bez daljnjega neutemeljeni i kao takvi neprihvatljivi.

 

11. Revizijski navodi u dijelu u kojem se svode na prigovore činjenične naravi, nisu uzeti u razmatranje (članka 385. ZPP-a).

 

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da su u suvlasničkoj zajednici nekretnine čest. zem. 5102/14 "neplodno" (ranije čest. zem. 5102/1) površine 13.216 m² Z.U. 16066 k.o. S. u idealnim dijelovima pobliže naznačenim u izreci presude suda prvog stupnja te da se na temelju ove presude uknjiže kao suvlasnici za dio od 902/13216, uz zahtjev da im tuženik preda u suposjed i nesmetano raspolaganje dio odnosne nekretnine u površini 902 m².

 

12.1. Podredni, odnosno drugopostavljeni tužbeni zahtjev (zapravo eventualno kumulirani tužbeni zahtjev iz članka 188. stavak 2. ZPP) odnosi se na isplatu kunske protuvrijednosti površine od 902 m² prema tržišnoj cijeni u visini od 2.960,00 kuna po m² svakom tužitelju po pripadajućem suvlasničkom dijelu sporne nekretnine.

13. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je prednicima tužitelja u to vrijeme uknjiženim suvlasnicima, Gradska eksproprijaciona komisija u S. rješenjem od 19. veljače 1952. pod brojem Eks-9/51-G, eksproprirala nekretnine označena kao čest. zem. 5123, 5124, 5125, 5126 Z.U. 4329 k.o. S. u površini od 6909 m² u korist općenarodne imovine i potreba Ministarstva narodne obrane,

 

- da su slijednici uknjiženih vlasnika zatražili predaju odnosno podredno naknadu za oduzeto zemljište čija je stvarna površina 8713 m²,

 

- da je rješenjem Ureda … u S.-d. županiji, Ured za … poslove od 23. ožujka 2011. utvrđeno da se nisu stekli uvjeti za poništenje rješenja o eksproprijaciji, da nema uvjeta za povrat nekretnina oduzetih temeljem Zakona o eksproprijaciji iz 1952. te da tužitelje pripada novčana naknada procijenjena i utvrđena za površinu zemljišta koje im je eksproprirano citiranim rješenjem,

 

- da su čest. zem. 5123, 5124, 1525 i 1526 poništene i pripojene čest. zem. 5102 Z.U. 8897 k.o. S., da bi dana 11. kolovoza 2000. bila izvršena dioba čestice 5102/1 u podčestice 5102/1 i 5102/14 Z.U. 16066 k.o. S.,

 

- da sporna površina za koju tužitelji traže da se utvrde vlasnicima uz zahtjev za predaju glavnim zahtjevom jest dio kat. čest. zem. 6574/14 odnosno dio zemljišno knjižne oznake čest. zem. 5102/14 Z.U. 16066 u površini od 2146 m² i u naravi asfaltirano parkiralište smješteno sa sjeverne strane zgrade k. Sveučilišta u S., koje ima ukupnu površinu od 13216 m² koje se nalazi unutar zone javne i društvene namjene - građevine i površine k. Sveučilišta u S.,

 

- da su Odlukom Vlade RH o prijenosu nekretnina u vlasništvo RH od 20. svibnja 1999., čest. zem. 5102/1 i 5102/2 i 5102/4 Z.U. 8897 sve k.o. S. prenijete u vlasništvo G. fakulteta, Sveučilišta u S., a Ugovorom o prijenosu vlasništva nekretnina između RH i Sveučilišta u S. dana 3. lipnja 1999. da je između ostalog prenesena i nekretnina koja je predmet spora za cijelo bez naknade na koju nekretninu oznake 5102/14 je uknjiženo Sveučilište u S. u cijelosti,

 

- da u postupku nije bilo sporno da su slijednici uknjiženih vlasnika zatražili naknadu za spornu nekretninu suglasno Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02.)

 

14. Na temelju ovakvih utvrđenja nižestupanjski sudovi zaključuju da je odnosna nekretnina još eksproprijacijom iz 1952. u cijelosti oduzeta prednicima tužitelja i slijedom toga ne nalaze da bi tužitelji bili ili ostali (su)vlasnici nekretnine označene kao čest. zem. 5102/14 "neplodno" površine 13.216 m² zk.ul.br. 16066 K.O. S. po bilo kojoj pravno relevantnoj osnovi. Stoga odbijaju prvopostavljeni tužbeni zahtjev i posljedično tome, utvrđuju da tužiteljima, koji nisu ni vlasnici niti suvlasnici sporne nekretnine, ne pripada ni pravo na predaju u suposjed i nesmetano raspolaganje dijela tog građevinskog zemljišta u površini od 902 m², u smislu članka 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 108/09, 153/09, 30/10, 17/12 i 152/14 - u nastavku teksta: ZVDSP) pa slijedom toga tuženik nije dužan „trpjeti brisanje“ svog prava vlasništva za dio od 902/13216 odnosne nekretnine uz istovremeni upis tog prava na imena tužitelja.

 

14.1. Pritom se u pobijanoj drugostupanjskoj presudi ističe da su, prema utvrđenom zemljišnoknjižnom stanju, nekretnine koje su bile predmetom odnosne eksproprijacije u cijelosti oduzete iz posjeda uknjiženih vlasnika još u ožujku 1951. i prema rješenju Gradske eksproprijacione komisije u S. (Eks-9/51-G) predane korisniku eksproprijacije. Nekretnine da su eksproprirane u korist općenarodne imovine pod Upravom državnog sekretarijata za poslove narodne obrane, s tim da bi na njima 1994. bilo uknjiženo pravo vlasništva Republike Hrvatske (uz istodobno brisanje općenarodne imovine i organa upravljanja Ministarstva … FNRJ). U obrazloženju pobijane odluke navodi se da je potom ugovorom o prijenosu prava vlasništva 1999. izvršen prijenos i proveden upis prava vlasništva s Republike Hrvatske na tuženo Sveučilište u S.

 

15. Slijedom toga, protivno tvrdnjama revidenata u pobijanoj odluci materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

 

16. Tužitelji svoj zahtjev temelje na (u postupku nedokazanoj) tvrdnji da sporna nekretnina nije oduzeta njihovim prednicima jer da je rješenjem o izvlaštenju od 19. veljače 1952. oduzeto zemljište upisano u zk. ul. 4329 k.o. S. koje se sastojalo od čest. zem. 5123, 5124, 5125 i  5126 čija sveukupna površina iznosi 8713 m², dok da je navedenim rješenjem oduzeto 6909 m², zbog čega smatraju da je u vlasništvu njihovih prednika ostala površina od 1804 m².

 

16.1. Međutim, u postupku koji je prethodio reviziji to nije tako činjenično utvrđeno, naprotiv, predmetna nekretnina čest. zem. 5102/14 upisana u zk. ul. 16066 k.o. S., prema utvrđenju nižestupanjskih sudova, stvarno je u cijelosti eksproprirana i predana u posjed korisniku eksproprijacije još 1951-1952., stoga odnosna nekretnina (ili njezina sporna površina o kojoj govore tužitelji u svojoj tužbi i tijekom postupka tražeći predaju u posjed samo dijela od 902 m²) nije ostala u vlasništvu njihovog prednika jer je prema činjeničnom utvrđenju u cijelosti eksproprirana, ali i oduzeta iz posjeda i time je predniku tužitelja na propisani način zakonito prestalo pravo vlasništva. To tim više jer je sporna nekretnina, prema utvrđenom činjeničnom stanju koje nije ni osporavano, privedena svrsi (izgrađena), naime, ona je u naravi asfaltirano parkiralište smješteno sa sjeverne strane zgrade k. Sveučilišta u S. (ukupne površine od 13216 m²) te se nalazi unutar zone javne i društvene namjene (građevine i površine k.) Sveučilišta u S.. Prema tome, kako su to pravilno zaključili nižestupanjski sudovi, tužitelji u ovoj parnicu nisu dokazali svoje suvlasništvo, s tim da u upravnom postupku (u kojem su tražili poništenje prije spomenutog rješenja o eksproprijaciji), njihov zahtjev, koji se temelji na netočnoj tvrdnji (protivnoj utvrđenom činjeničnom stanju) da "zemljište nije privedeno svrsi, a sada se ne koristi u svrhu za koju je oduzeto", nije prihvaćen uz obrazloženje - da se zapravo nisu stekli uvjeti za poništenje rješenja o eksproprijaciji ili povrat spornih nekretnina oduzetih eksproprijacijom iz 1952.

 

17. Osim toga, tužitelji neosnovano traže da se u odnosu na tuženika utvrde suvlasnicima na cijeloj čest. zem. 5102/14 jer već slijedom sadržaja njihovog tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje prava suvlasništva na cijeloj čest. zem 5102/14, kao i onog dijela tužbenog zahtjeva u kojem traže predaju samo dijela sporne nekretnine u suposjed, očito je da tužitelji ne polažu nikakva suvlasnička prava na cijeloj nekretnini već samo na (neodređenom) "dijelu od 902 m2".

 

18. Zbog toga su bez daljnjega neosnovani svi revizijski navodi u odnosu na prvopostavljeni stvarnopravni tužbeni zahtjev na utvrđenje suvlasništva i predaju u posjed dijela sporne nekretnine od 902 m², uključujući i onaj za brisanje upisanog prava vlasništva za 902/13216 idealnog dijela čest. zem. 5102/14 zk. ul.16066 k.o. S.

 

19. U odnosu na tvrdnje revidenta o tome da njihovi prednici nisu bili u mogućnosti prigovarati površini zemljišta označenoj u rješenju o eksproprijaciji, za istaknuti je da iz utvrđenja sudova proizlazi kako je glede ovog pitanja u odnosu na ekspropriranu nekretninu proveden redovan upravni postupak, stoga su prednici tužitelja objektivno imali mogućnost zaštiti svoja (možebitno povrijeđena) prava još u tom postupku.

 

20. Vezano uz revizijske navode kojima revidenti obrazlažu zašto njihovi prednici nisu prigovarali površini oduzete nekretnine, kao i navodi kojima daju svoj osvrt o pravnom poretku u Republici Hrvatskoj, valja istaknuti da nije riječ o navodima pravne prirode. Stoga takvim navodima niti ne mogu dovesti u pitanje materijalnopravnu pravilnost pobijane odluke.

 

21. Nadalje, protivno navodima revizije, osnovano su nižestupanjski sudovi zaključili da tuženik nije pasivno legitimiran platiti naknadu za nekretnine koje su bi bile zakonito oduzete predniku tuženika u postupku eksproprijacije još 1951-1952. Naime, na  temelju tada važećih propisa naknadu za ekspropriranu nekretninu bio je dužan platiti korisnik eksproprijacije, ali ne i (pravna) osoba kao što je tuženik, koji neupitno nije korisnik eksproprijacije niti je spornu nekretninu stekao na nezakonit način, budući da je sporno pravo vlasništva stekao uknjižbom na osnovi pravnog posla s upisanim vlasnikom Republikom Hrvatskom.

 

21.1. To je zato jer je člankom 32. Osnovnog zakona o eksproprijaciji (Službeni list FNRJ, br. 28/47) bilo propisano da će se odmah po pravomoćnosti rješenja o eksproprijaciji izdati nalog državnom organu odnosno zadruzi ili organizaciji, za čije je potrebe izvršena eksproprijacija, da postupi prema tom rješenju u pogledu naknade prijašnjem vlasniku eksproprirane imovine. Jednako je bilo propisano i člankom 10. stavak 2. Zakona o eksproprijaciji (Službeni list FNRJ, br. 12/57), prema kojem naknadu za ekspropriranu nekretninu snosi korisnik eksproprijacije.

 

22. Kod takvog stanja stvari, nije osnovan niti eventualno kumulirani zahtjev tužitelja za isplatu novčane naknade za spornu površinu odnosne nekretnine od 902 m² u vidu tržišne cijene zemljišta od ukupno 2.669.920,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama.

 

23. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, to je na temelju odredbe članka 393. ZPP-a, valjalo presuditi kao u izreci.

 

 

Zagreb, 11. siječnja 2022.