- 1 -              Revd 5591/2021-2

Broj: Revd 5591/2021-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice Š. B. iz V., D., OIB ... i drugotužitelja J. B. iz V., D., OIB ..., koje oboje zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u Z., protiv prvotuženika C. o. d.d., Z., OIB ... i drugotuženika E. o. d.d., Z., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva G. & p., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu obaju tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovnog broja Gž 847/2019-2 od 24. ožujka 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama, poslovnog broja Pn-7/19 od 9. srpnja 2019., u sjednici održanoj 11. siječnja 2022.,

r i j e š i o   j e:

              Dopušta se tužiteljima podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovnog broja Gž 847/2019-2 od 24. ožujka 2021., zbog slijedećeg pravnog pitanja:

              "U postupcima radi naknade štete (protiv osiguratelja štetnika – temeljem obveznog osiguranja u prometu) koju gubitkom uzdržavanja trpi osoba koju je poginuli uzdržavao, a posebno u slučaju postojanja pravomoćne osuđujuće presude donesene u kaznenom postupku protiv osiguranika tuženika protiv koje je naknadno dopuštena obnova kaznenog postupka, a potom obustavljen kazneni postupak, jer je općinsko državno odvjetništvo odustalo od kaznenog progona:

              a)              je li se radi o povremenim tražbinama pa je li se primjenjuju odredbe čl. 227. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO) i treba li se, posljedično, razlikovati zastara samog prava od zastare pojedinih potraživanja, nadalje,

              b)              je li se smatra da, ako je tražbina utužena protekom subjektivnog trogodišnjeg roka iz članka 230. st. 1. ZOO-a računajući od dana nastanka štetnog događaja (konkretno, prometne nezgode), zastarjuje i cjelokupna tražbina u odnosu na sva buduća potraživanja za razdoblje nakon isteka tog trogodišnjeg roka (a koja bi ipak bila utužena u trogodišnjem razdoblju od nastanka tih, pojedinačnih potraživanja) ili samo za davanja koja su obuhvaćena samo tim trogodišnjim rokom  od dana nastanka štetnog događaja (konkretno, prometne nezgode),

              c)              je li u tim slučajevima primjenjiv (i) „privilegirani“ zastarni rok iz čl. 231. ZOO-a?“.

Obrazloženje

1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije su postavili pravna pitanja za koja su naveli da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3. Ovaj je sud prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).

4. U pogledu prvog postavljenog pravnog pitanja (koje ovaj sud prepoznaje u predzadnjem odlomku druge stranice prijedloga) za obrazložiti je da se ono ne može kvalificirati kao materijalnopravno niti postupovnopravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a; njime podnositelj zapravo upire na (eventualnu) pogrešnu primjenu odredba parničnog postupka počinjenu pred drugostupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu čl. 382. ZPP-a.

4.1. Naime, čak i u slučaju postojanja takove povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda – njezine posljedice ne premašuju dosege ovoga konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz praksu.

5. Tužitelji su dalje postavili pravna pitanja koja ovaj sud prepoznaje u četvrtom odlomku treće stranice (drugo pitanje) i u zadnjem odlomku pete stranice prijedloga (prva rečenica – treće pitanje i druga rečenica – četvrto pitanje).

5.1. Sagledavajući ta tri (kompleksno i opširno postavljena) pitanja zajedno, ovaj sud primjećuje da se ona u svojoj biti svode na propitivanje razlikovanja zastare prava i zastre potraživanja, kao i primjene privilegiranog zastarnog roka kod naknade štete uzrokovane kaznenim djelom, iz čl. 231. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), a sve to u svjetlu postojanja kaznenopostupovne i činjeničnopravne situacije opisane u izreci ovoga rješenja.

5.2. Ovaj sud ocjenjuje da je pitanje u tom smislu, pravno-formalno svedeno na ono u izreci, bitno za razvoj prava kroz sudsku prasku pa je valjalo u odnosu na takvo pitanje, temeljem odredbe čl. 387. st. 1. i 6. ZPP-a, riješiti kao u izreci.

6. U pogledu dijela tih pitanja kojima se propituje ovlaštenje parničnog suda da sam utvrđuje je li šteta počinjena kaznenim djelom u smislu primjene zastarnog  roka iz čl. 231. ZOO-a, za uputiti je da je o tom pitanju revizijski sud izrazio pravno shvaćanje (tako npr. u odluci Rev 1182/2004 od 20. travnja 2005.) te da pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci ne odudara od toga pravnog shvaćanja pa to pitanje nije bitno u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a.

7. Za nadodati je da prvi dio drugog pravnog pitanja u kojem se problematizira sintaksa i forma tuženikovog izričaja prilikom isticanja prigovora zastare ne predstavlja pravno pitanje u smislu čl. 385. st. 1., u svezi čl. 385.a ZPP-a, jer se opseg potraživanja kojim je obuhvaćen prigovor zastare (ocjenjujući sadržaj izričaja tuženika prilikom isticanja tog prigovora) ima ocjenjivati do slučaja do slučaja te se u tom smislu ne može uspostaviti pravni standard koji bi bio primjenjiv na sve buduće slučajeve, čime to pitanje, u tom dijelu, ne udovoljava pretpostavkama iz navedenih odredaba; ono nema važnost za važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz praksu.

8. Stoga, nije bilo mjesta da se u pogledu dijelova pitanja iz prethodne dvije točke (kao i toč. 4.) dopusti revizija.

Zagreb, 11. siječnja 2022.

              Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v.r.