1              Poslovni broj: I Kž-415/2021-4

Poslovni broj: I Kž-415/2021-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. T., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 4. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, broj K-17/2021-82 od 30. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 11. siječnja 2022.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba optuženog S. T. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Županijski sud u Puli-Pola, proglasio je krivim optuženog S. T. zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu - opisano u članku 227. stavak 1. i 4. KZ/11., pobliže opisano u izreci pobijane presude, a kažnjivo po članku 227. stavak 4. KZ/11., te je na temelju članka 227. stavak 4. KZ/11. optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine.

 

1.1. Temeljem članka 54. KZ/11. optuženom S. T. je u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine uračunato vrijeme uhićenja i to od 23. listopada 2020. u 09,40 sati do 23. listopada 2020. u 18,05 sati, kada je isti pušten na slobodu.

 

1.2. Temeljem članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) optuženi S. T. dužan je nadoknaditi troškove kaznenog postupka, troškove punomoćnika oštećenika, visina kojih će biti određena naknadno posebnim rješenjem kada ista bude poznata sudu, nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti odvjetnika N. S. u P., visina kojih će biti određena naknadno posebnim rješenjem kada ista bude poznata sudu, trošak pogrebnog poduzeća S. d.o.o. u iznosu od 6.436,00 kuna, trošak analize alkohola u krvi i mokraći Centra u Z. u iznosu od 750,00 kuna, trošak obdukcije, analize alkohola i histološke analize Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Z. u visini od 4.600,00 kuna, trošak toksikološkog vještačenja na prisutnost droga Centra u Z. u iznosu od 410,00 kuna, putni trošak svjedoka V. P. u iznosu od 124,00 kune, trošak vještačenja ispravnosti vozila vještaka ing. S. M. u iznosu od 3.730,40 kuna, trošak za ispomoć pri vještačenju ispravnosti vozila obrtu za vuču, najam vozila vl. B. D. u iznosu od 625,00 kuna, trošak vještačenja dinamike prometne nezgode vještaka ing. S. M. u iznosu od 3.659,20 kuna te paušalnu svotu sudu u iznosu od 500,00 kuna.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi S. T. po branitelju Z. I., odvjetniku u P., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni s prijedlogom da se optuženika oslobodi od optužbe, podredno da se pobijana presuda ukine, a predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

2.1. Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se odbije žalba optuženika kao neosnovana.

 

3. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba optuženika nije osnovana.

 

5. Naime, po članku 464 stavku 7. ZKP/08. žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može podnijeti optuženik koji se u odnosu na optužbu izjasnio da se smatra krivim. Kako se optuženik u prisutnosti branitelja na raspravi dana 30. rujna 2021. (list 225 spisa) izjasnio da se smatra krivim, to žalba iz osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopuštena, jer se u takvom slučaju u žalbi mogu iznositi samo one nove činjenice i dokazi koji su važni za odluku o kazni.

 

6. Nadalje, optuženik pobija presudu zbog povrede kaznenog zakona bez naznake o kojim bi se povredama radilo, a iz sadržaja žalbe proizlazi da žalitelj ovu žalbenu osnovu nalazi u tome što je sud optuženika proglasio krivim za počinjenje djela s neizravnom namjerom, iako po ocjeni žalitelja izvedeni dokazi opravdavaju zaključak da je postupao sa svjesnim nehajem. Međutim, kako se pitanje povrede kaznenog zakona uvijek cijeni prema onom činjeničnom stanju koje je utvrđeno presudom, a ne prema onom koje bi po stajalištu žalitelja trebalo izvesti iz provedenih dokaza, ovaj žalbeni prigovor zapravo predstavlja žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a iz tih osnova žalitelj u ovom slučaju nije niti mogao izjaviti žalbu, budući da je u cijelosti priznao osnovanost optužbe, kao što je to već navedeno u točki 5. ove odluke.

7. U žalbi, a u odnosu na odluku o kazni, žalitelj navodi kako je prestrogo kažnjen, jer da sud nije u dovoljnoj mjeri kao olakotno ocijenio priznanje djela, da je neosuđivan, da je lošeg zdravstvenog i psihičkog stanja zbog ove prometne nesreće te izraženo kajanje i ispriku u odnosu na obitelj oštećene, pa je izrečena kazna od 3 godine zatvora previsoko odmjerena, te predlaže blažu sankciju, primjenom instituta ublažavanja, budući se radi o osobi starije životne dobi, boležljive prirode, a boravak u zatvoru mogao bi ugroziti njegovo zdravlje, te uvelike otežati financijsku i ekonomsku situaciju njega i njegove obitelji.

 

8. Protivno tako navedenim žalbenim razlozima, drugostupanjski sud nalazi da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sve činjenice na strani optuženika važne za proces individualizacije kazne koje u smislu članka 47. KZ/11. utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao.

 

8.1. Tako je prvostupanjski sud određujući vrstu i mjeru kazne koju u konkretnom slučaju valja primijeniti, uzeo u obzir i pravilno cijenio optuženiku kao olakotne okolnosti iskreno priznanje i kajanje, zatim njegovu neosuđivanost, bilo prekršajno, bilo kazneno, te njegove osobne i imovinske prilike kao i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, dok nije našao nikakve otegotne okolnosti izvan onih koje su sadržane opisu, te zakonskoj i pravnoj kvalifikaciji djela. Zbog olakotnih okolnosti, a u nedostatku otegotnih prvostupanjski sud je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, nalazeći da će se tako izrečenom kaznom ostvariti svi vidovi svrhe kažnjavanja, a koje obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

9. Naime, kada sud odabire kaznu svrha nje treba djelovati kako na samog počinitelja, tako i na svijest građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, te doprinijeti shvaćanju o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Na taj način se u potpunosti ostvaruju interesi, kako specijalne, tako i generalne prevencije, što je u ovom konkretnom slučaju i ostvareno jer je optuženiku izrečena bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, kao minimalno propisana za terećeno kazneno djelo, a uz prethodnu ocjenu svih okolnosti. Budući su olakotne okolnosti koje se sada ističu u žalbi optuženika istovjetne onima koje su pravilno već cijenjene od strane prvostupanjskog suda prilikom odabira kazne, zaključak je ovog suda da žalbeni navodi nisu doveli do utvrđenja i postojanja nekih novih i drugih naročito olakotnih okolnosti koje bi opravdavale primjenu blaže kazne ili primjenu instituta ublažavanja kazne.

 

9.1. Ovako odmjerenom i izrečenom kaznom, po uvjerenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske u potrebnoj mjeri izrazit će se prijekor društva prema počiniteljima prometnih nesreća, a izdržavanje izrečene kazne dostatno će utjecati na optuženika da shvati krajnju neprihvatljivost vlastitog ponašanja, pa će se ujedno takvom kaznom utjecati na optuženika, a i na sve druge da ne čine kaznena djela, te ojačati svijest građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela te o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja, a počinitelju omogućiti ponovno uključivanje u društvo čime će se u konkretnom slučaju ispuniti zahtjevi specijalne i generalne prevencije kao i svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. Stoga žalba optuženika zbog odluke o kazni nije osnovana, niti je kazna prestroga, već je primjerena i blažom od nje ne bi se ostvarila svrha izricanja kazne, u smislu specijalne i generalne prevencije.

 

10. Slijedom iznesenog, a budući da žalba optuženika nije osnovana, niti su ispitivanjem pobijane presude u skladu s člankom 476. stavkom 1. ZKP/08. utvrđene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 11. siječnja  2022.