Poslovni broj: Gž-1442/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca, mr.sc. Senije Ledić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i Lucije Lasić članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja A. K. iz S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica J. M., odvjetnica u odvjetničkom društvu M., B. i V. d.o.o. u S., protiv tuženika A. K. iz S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. J., odvjetniku u S., radi sprječavanja imitiranja štetnih imisija i povrede susjedskih prava, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2271/2018-39 od 26. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 11. siječnja 2022.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Djelomice se odbija tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2271/2018-39 od 26. ožujka 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I., II. izrijeke kojim je odbijen tužbeni zahtjev na uklanjanje sve instalacije ukopane u međašni zid tužitelja, nadstrešnice i svih objekta uz međašni zid tužitelja, na nekretnini oznake čest. zem. 4337/12, a u korist čest. zem. 4337/11 vlasništvo tužitelja, obje k.o. R. i na zabranu izvođenja bilo kakvih građevinskih radova na ovom mjestu.

 

II. Djelomice se prihvaća žalba i preinačava presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2271/2018-39 od 26. ožujka 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I., I. izrijeke i u tom dijelu sudi:

 

"Nalaže se tuženiku:

-u roku od 15 dana poduzeti sve potrebne mjere i radnje kojima će onemogućiti da štetne imisije, dim, čađa i neugodni mirisi s roštilja sa ozidanim kaminom i dimnjakom koji se nalaze na čest. zem. 4337/12 k.o. R. prodiru u kuću i dvorište tužitelja koji se nalaze na čest. zem. 4337/11 k.o. R. na način što će roštilj sa ozidanim kaminom i dimnjakom smještene na nekretnini tuženika označenoj kao čest. zem. 4337/12 k.o. R. lokacijski izmjestiti ili na navedeni dimnjak postaviti odgovarajuće filtere,

-ubuduće se uzdržati od korištenja roštilja s ozidanim kaminom i dimnjakom smještenih na nekretnini tuženika označenoj kao čest. zem. 4337/12 k.o. R. dok ne poduzme sve potrebne radnje kojima će onemogućiti prodor štetnih imisija, dima, čađe i neugodnih mirisa u kuću i dvorište tužitelja koji se nalaze na čest. zem. 4337/11 k.o. R., dok se za više zatraženo (za izmještanje roštilja i postavljanje filtera, kumulativno) tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

III. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju na ime troška postupka iznos od 12.514,04 kn.

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom je odlučeno kako slijedi:

 

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja:

"I. Nalaže se tuženiku A. K.:

- da u roku od 15 dana poduzme sve potrebne mjere i radnje kojima će onemogućiti da štetne imisije, dim, čađa i neugodni mirisi s roštilja sa ozidanim kaminom i dimnjakom koji se nalaze na čest. zem. 4337/12 k.o. R. prodiru u kuću i dvorište tužitelja koji se nalaze na čest. zem. 4337/11 k.o. R. na način da roštilj sa ozidanim kaminom i dimnjakom smještene na nekretnini tuženika označenoj kao čest. zem. 4337/12 k.o. R. lokacijski izmjesti, te da na navedeni dimnjak postavi odgovarajuće filtere,

- da se ubuduće uzdrži od korištenja roštilja s ozidanim kaminom i dimnjakom smještenih na nekretnini tuženika označenoj kao čest. zem. 4337/12 k.o. R. dok ne poduzme sve potrebne radnje kojima će onemogućiti prodor štetnih imisija, dima, čađe i neugodnih mirisa u kuću i dvorište tužitelja koji se nalaze na čest. zem. 4337/11 k.o. R.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe ukloniti sve instalacije ukopane u međašni zid tužitelja, te ukloniti nadstrešnicu i sve izvedene građevinske objekte postavljene uz međašni zid tužitelja, na svojoj nekretnini oznake čest. zem. 4337/12, a u korist čest. zem. 4337/11 vlasništvo tužitelja, obje k.o. R. u J. u M., te mu se ubuduće zabranjuje izvođenje bilo kakvih građevinskih radova na ovom mjestu, a kojima bi se pričinjavala direktna šteta tužitelju u vidu povrede njegovih susjedskih prava.

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju troškova ovog parničnog postupka."

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 20.900,00 kuna."

 

2.Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj pobijajući presudu u cijelosti iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) predlažući presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti, odnosno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3.U odgovoru na žalbu, tuženik se usprotivio žalbenim navodima predlažući žalbu odbiti kao neutemeljenu.

 

4.Žalba je djelomice utemeljena.

 

5.Prije svega, glede prijedloga žalitelja za donošenje drugostupanjske odluke, valja navesti kako je u ranijem stadiju postupka, rješenjem ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-2575/17-2 od 19. travnja 2018., ukinuta prvostupanjska presuda poslovni broj Pst-879/12 od 7. rujna 2017. pa je, sukladno članku 366. a ZPP-a, ovaj sud u ovom žalbenom stadiju postupka vezan zabranom dvostrukog ukidanja prvostupanjske presude.

 

6.Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka je tužbeni zahtjev na poduzimanje potrebnih mjera i radnji kojima će tuženik onemogućiti prodor štetnih imisija, dima, čađe i neugodnih mirisa s roštilja s ozidanim kaminom i dimnjakom, koji se nalaze na čest. zem. 4337/12 k.o. R., u tužiteljevu kuću i dvorište na susjednoj nekretnini, čest. zem. 4337/11 k.o. R., tako što će roštilj s ozidanim kaminom i dimnjakom lokacijski izmjesti te na dimnjak postaviti odgovarajuće filtere, zahtjev da se ubuduće uzdrži tuženik od korištenja roštilja na nekretnini čest. zem. 4337/12 k.o. R. dok ne poduzme sve potrebne radnje kojima će onemogućiti prodor štetnih imisija u tužiteljevu kuću i dvorište i zahtjev da tuženik ukloni sve instalacije ukopane u međašni zid i ukloni nadstrešnicu i sve građevinske objekte postavljene uz međašni zid, a na svojoj nekretnini čest. zem. 4337/12, a u korist čest. zem. 4337/11, obje k.o. R. i da mu se ubuduće zabrani izvođenje bilo kakvih građevinskih radova na tom mjestu kojima bi se pričinjavala šteta tužitelju povredom njegovih susjedskih prava.

 

7.Prema podatcima u spisu predmeta, u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, u bitnom je utvrđeno:

 

-kako je tužitelj vlasnik nekretnine čest. zem. 4337/11 (k.č. 6271/4) z.u.1732, k.o. R., da je tuženik vlasnik čest. zem. 4337/12 (k.č. 6271/5), k.o. R., kako se radi o susjednim nekretninama koje međusobno graniče, kao i da nije sporno kako su međašni zid koji dijeli navedene nekretnine izgradile stranke zajedno i da je taj zid u suvlasništvu stranaka,

 

-kako je tuženik izgradio vanjski roštilj s dimnjakom vertikalno naslonjen na njegovu kuću, da je dimnjak izgrađen u visini do oko 1 m iznad krovišta kuće i udaljen od tužiteljeve kuće "zračne linije" 4,30 m, da je vrh dimnjaka u ravnini s prozorom jedne od soba u tužiteljevoj kući te kako je i tužitelj na svojoj nekretnini izgradio roštilj s dimnjakom, da su takve roštilje izgradili i susjedi stranaka na svojim nekretninama te da se roštilj koristi u pravilu u ljetnim mjesecima,

-kako je za navedeni roštilj, uz još druge dograđene građevine, tuženik ishodio Rješenje o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje, Ispostava u Omišu Klasa: UP/I-361-02/12-05/340, Ur. broj: 2181/1-11-04/04-14-24, od 10. veljače 2014., kojim su legalizirani između ostalih i nadstrešnica i roštilj, da je protiv tog rješenja tužitelj podnio žalbu koja je odbijena rješenjem Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja od 29. kolovoza 2014. te je u toj žalbi istakao upravo činjenicu da traži uklanjanje roštilja s dimnjakom jer će dim ulaziti u sobe u njegovoj kući,

-kako je pregledom presude Upravnog suda u Splitu od 1. lipnja 2016. koja je postala pravomoćna 7. srpnja 2016., utvrđeno da je sud odbio tužiteljev zahtjev radi poništenja citiranog rješenja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja RH od 29. kolovoza 2014. kao neosnovan,

 

-kako iz tužiteljeva iskaza proizlazi su stranke bili prijatelji i 1977. godine započeli graditi kuće u mjestu M., kako su pozvali jednog poznanika koji im je odredio među te su zajedno na tom mjestu izgradili međašni zid, kako su se usmeno dogovorili da 1,20 m od međašnog zida na nekretninama neće graditi ništa, prije 10-12 godina njihovi odnosi su se poremetili i više ne razgovaraju te je tuženik naslonio na međašni zid kamin-roštilj koji se nalazi vrlo blizu tužiteljeve kuće, kako se kuće najviše koriste ljeti kao vikendice i vrlo se često roštilja, dim iz tog kamina da ide direktno tužitelju u kuću, što mu smeta, da se osjeća miris i da je vrlo neugodno, kako ga ne smeta puno što je kamin naslonjen na međašni zid, nego mu smeta dim iz dimnjaka koji zbog blizine kuće ide izravno u kuću, kako je i on napravio roštilj s druge strane kuće, ali ne prema kući tuženika i da njegov roštilj ne smeta nikomu, tužitelj da je napravio i čitavu ljetnu kuhinju i sve naslonio na međašni zid ili do njega, spojio vodovodne instalacije i ukopao ih u zajednički zid, kuću skroz približio do međašnog zida i da ga to ometa u miru na vikendici, kao i da je zbog dima na kući promijenio prozore, postavio plastične kako bi se bolje zaštitio,

 

-kako je tuženik naveo da su stranke zajednički kupile nekretninu te su se podijelili i zajednički gradili vikendice, da im je susjed geometar odredio među na terenu i potom su izgradili međašni zid, kako je kamin potpuno izgradio kao i ljetnu kuhinju početkom 2001. godine i da su zajednički proslavili otvaranje roštilja te nema nikakvog govora da bi dim smetao tužitelju, kako su zajedno radili, pored roštilja, ljetnu kuhinju i između njih nije bilo prigovora ni problema, odnosi između stranaka da su se poremetili zbog sasvim drugih obiteljskih razloga 2007. godine, kako tužitelju nikada nije smetao dim iz dimnjaka niti ljetna terasa, skupa su jeli i pili, što je i uobičajeno ljeti između susjeda, kako cijevi od vode nisu postavljene u zid, već su postavljene uz međašni zid i "cementirane", kako on nije kopao međašni zid kojeg su davno napravili nego je na taj zid postavio cijevi i sve zacementirao i međašni zid nije dirao, kako su oni skupa koristili vodu s tog priključka, ali da je tuženik ustao tužbom tražeći da tužitelj sruši svoj zid što kojeg je bez dopuštenja podigao u visinu, ali je od tužbe odustao jer se ne želi parničiti te predlaže i tužitelju odustati od ovog postupka, jer razlog za tužbu nije to što bi mu smetao dim niti cijevi koje nisu ugrađene, nego neki obiteljski razlozi koji su doveli do poremećaja njihovih odnosa,

-kako iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka mjeritelja T. Č. od 14. travnja 2016. proizlazi da je betonski zid koji dijeli posjede tužitelja i tuženika izgrađen na čest. zem. 4337/11, taj zid u sjevernom djelu sve do nadstrešnice označene na Prikazu lica mjesta slovom A predstavlja i među čest. zem. 4337/11 i čest. zem. 4337/12, a južnije od nadstrešnice se nalazi unutar čest. zem. 4337/11, ali unutar granice dozvoljenog odstupanja, a na skici uplane objekta tuženika iz 1996. prikazano je da je međašni zid izgrađen na čest. zem. 4337/12, a na skici uplane objekta tužitelja iz 2003. Je prikazano je kako je zid izgrađen na čest. zem. 4337/11,

-kako je sudski vještak za graditeljstvo J. M. u nalazu i mišljenju od 19. veljače 2016. naveo da nije moguće točno utvrditi činjenice glede ugradnje instalacije u zajednički zid bez otkopavanja "štemanja", na kojoj dubini razdjelnog zida je ugrađena vodovodna instalacija, dok je nadstrešnicu tuženik u tehničkom smislu izveo po pravilima struke i u nagibu pa se kišnica slijeva na horizontalni oluk i dalje se vertikalnom cijevi odvodi u horizontalni kanal, ukoliko se ima u vidu prosječna količina padalina i u takvim stanjima ne bi trebalo dolaziti do prelijevanja oborinskih voda na parcelu tužitelja,

-kako vještak navodi i da je roštilj s dimnjakom postavljen istočno uz tuženikov objekt i proteže se do razdjelnog međašnog zida, visina dimnjaka je do razine kose ploče krova tuženika na toj poziciji objekta, roštilj je izveden od prostora sprema na koju je na visini od 67 cm od poda izvedena ab ploča s vratima u visini od 100 cm sa završnom kosom ab pločom na dvije vode i pokrovom od crijepa te izvedenom nadstrešnicom prema jugu u dužini od 1,04 m, a u jugozapadnom dijelu uz objekta je izveden dimnjak od opeke vel. 50 x 50 cm, na južni dio roštilja prema jugu uz razdjelni zid da je izveden radni stol u dužini od 1,50 m i širini od 0,45 m s ugrađenim koritom sudopera i u međašnom zidu ugrađenom baterijom za hladnu vodu, u odnosu na međašni zid da je izveden okomiti radni stol u dužini do međašnog zida od 1,47 m i širini od 45 cm te visini od 85 cm, s tim što je radni stol obložen keramičkim pločicama, kao i dio razdjelnog zida u visini od 80 cm, dimnjak da je izveden do iznad armiranobetonskog dijela istočne krovne ploče iznad drugog kata, otvoren na sve četiri strane i to jasno na vrhu, završetak dimnjaka je izveden u približno istom nivou sjeverozapadne spavaće sobe u nivou prvog kata, odnosno potkrovlja objekta tužitelja, s tim što udaljenost istočnog zida dimnjaka roštilja od prozora na zapadnom zidu na sjeverozapadnoj spavaćoj sobi objekta tužitelja iznosi 4,30 m,

-kako vještak navodi da se na osnovu samog vizualnog pregleda može tvrditi da pri korištenju roštilja može doći do ulaska dima, pogotovo kroz prozor sjeverozapadne spavaće sobe koja je izvedena na zapadnom zidu u nivou završetka dimnjaka, naročito ako u tom momentu puše sjeverozapadni vjetar i ako je prozor otvoren, a u odnosu na eventualni prodor dima pri korištenju roštilja u ostale prostorije stambenog objekta tužitelja, da je teško dati bilo kakvu ocjenu bez dodatnih analiza, odnosno praćenja kretanja dima pri korištenju roštilja i u više navrata,

-kako je u dopunjenom nalazu i mišljenju sudski vještak M. naveo da se ne može očitovati o možebitnoj ugradnji filtra na dimnjak, a u odnosu na nadogradnju dimnjaka kako je mišljenja da se u tom slučaju količina dima ne bi smanjila i nije u mogućnosti dati ocjenu bili bi se dogradnjom dimnjaka u visini, u slučaju da puše sjeverozapadni vjetar, smanjio i u kojem obujmu utjecaj dima na tužiteljev stambeni objekt, kako odvodne cijevi kišnice nisu izvedene u dodiru s međašnim razdjelnim zidom, odnosno da je horizontalni oluk izveden na južnom kraju nadstrešnice koja kupi kišnicu s nadstrešnice i koja se ulijeva u vertikalnu cijev koja je izvedena uz istočni stup i spojena u pod ispod nadstrešnice,

-kako iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za zaštitu na radu i zaštitu okoliša A. M. od 20.veljače 2020. proizlazi da je onečišćenje imisijama dima, čađom i neugodnim mirisima tužiteljeva prostora prouzročeno isključivo zbog neprimjenjenih propisanih mjera i standarda prilikom izgradnje tuženikova roštilja i to zbog male udaljenosti kamina od fasade tužiteljeva objekta od 3,26m i male udaljenosti dimnjaka od fasade objekta 2,63m i 4,26m od dijela gdje se nalazi prozor, a vještak predlaže izvođenje zaštitnog filtra na izvodu dimnjaka kamina roštilja, kojim će se na učinkovit način provesti zaštita od onečišćenja imisijama dima, dimnih čestica-čađi, neugodnih mirisa ili pak rekonstrukciju i prilagodbu postojećeg dimnjaka kamina roštilja u skladu s važećim propisima i standardima na način sprječavanja onečišćenja stambeno-boravišnog prostora tužitelja,

 

-kako je na ročištu od 28. listopada 2020. sudski vještak A. M. dopunio nalaz i mišljenje i naveo da nije mjerio promjer dimnjaka, ali da se može koristiti bilo koji promjer dostupnih i certificiranih filtarskih uređaja za ovakvu vrstu dimnjaka, pod rekonstrukcijom i prilagodbom dimnjaka kako je mislio na podizanje dimnjaka pola metra od najveće razine krovišta te oblaganje dimnjaka da bude hermetički zatvoren, a kako bi najsigurnije bilo izmjestiti kamin, jer se postojeći dimnjak nalazi u neposrednoj blizini tuženikove kuće, a ako se ne izmjesti da se tada primjene mjere koje je naveo, kako udaljenost dimnjaka od kuće nije propisana, ali po njemu da bi ta udaljenost trebala biti pet metara i izvođenje u visinu iznad susjednih objekata, da se nije popeo u tuženikovu sobu iz koje se vidi dimnjak, ali je snimio s puta te da nije utvrđivao postojanje čestica čađe, dima i neugodnih mirisa u tužiteljevoj kući,

 

-kako je spomenuti sudski vještak naveo i da dva razloga mogu biti uzrokom što je 3/4 dimnjaka tamnije, odnosno začađene boje i to jedan jer fuge propuštaju čađu, a drugi da je riječ o vrtložnim dimovima prilikom vjetrovitog vremena, kako to nije utvrđivao nikakvom metodom i kako nije vidio da kroz fuge curi čađa, s obzirom da je vatra u kaminu bila upaljena kratko.

 

8.Temeljem tako utvrđenoga činjeničnog stanja prvostupanjski je zaključio kako tužitelj svoju kuću koristi u ljetnim mjesecima s obitelji i ne daje ju u najam, kako se roštilj koristi "prigodno nekoliko puta" tijekom ljetnih mjeseci za pripremu hrane pa kako dim i mirisi koji nastaju uslijed korištenja roštilja imaju karakter posrednih imisija koje su dopuštene i uobičajene, tim više što je riječ o gusto naseljenom području uz more u Dalmaciji, gdje je korištenje roštilja u ljetnim mjesecima uobičajena navika i "ima ga gotovo svaka kuća", kako je teret dokaza postojanja prekomjernih posrednih imisija na tužitelju, tužitelj da nije dokazao postojanje štetnih i prekomjernih imisija u smislu članka 110. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje: ZVDSP) te ne može s uspjehom tražiti niti uklanjanje uzroka takvih imisija ubuduće, odnosno tražiti poduzimanje mjera potrebnih da se onemoguće prekomjerne imisije. Osim toga, kako osobe koje smatraju da su uznemirene postupanjem trećih osoba nisu ovlaštene same tražiti na određeni način poduzimanje radnji potrebnih da se onemoguće prekomjerne imisije i na način kako to smatraju potrebnim, već da to zavisi od okolnosti slučaja pa mjere moraju biti "u onoj mjeri koje sprječavaju" daljnje prekomjerne posredne imisije i koje na najmanji način opterećuju nekretninu s koje dolazi takav oblik imisije, a tužitelj nije dokazao da bi korištenjem tuženikova roštilja za njega nastajale prekomjerne štetne imisije koju su u suprotnosti s uobičajenim korištenje roštilja i količinom dima. Nadalje, cijeneći nalaz i mišljenje sudskog vještaka J. M. prema kojemu odvodne cijevi kišnice nisu izvedene u dodiru s međašnim razdjelnim zidom te je horizontalni oluk izveden na južnom kraju nadstrešnice koja kupi kišnicu s nadstrešnice i koja se ulijeva u vertikalnu cijev koja je izvedena uz istočni stup i spojena u pod ispod nadstrešnice, kako se i tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj traži uklanjanje nadstrašnice i svih građevinskih objekata koje je tužitelj postavio uz međašni zid na svojoj nekretnini, ukazuje neosnovanim. Naposljetku prvostupanjski sud navodi i kako je tuženik kamin, dimnjak i nadstrešnicu dovršio graditi 2001. godine, da je tužitelj bio suglasan s takvom gradnjom te je postupak pokrenuo 2012. godine, kako je tuženik objekte legalizirao te je nedvojbeno da je nekretnine sagradio na svom zemljištu i oni "ne diraju" u nekretninu tužitelja i eventualna susjedska prava pa da ne postoji zakonska osnova potraživanja te je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neutemeljen.

 

9.Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga i pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj sud utvrđuje kako je pobijana presuda u dijelu odluke o zahtjevu za zaštitu od štetne imisije opterećena bitnom povredom odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj jer u tom dijelu nisu jasno navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama. No, unatoč navedenoj bitnoj povredi odredaba postupka, ostvareni su i u tom dijelu zakonski razlozi za donošenje drugostupanjske odluke temeljem odredaba članka 373. a ZPP-a jer je sve bitne činjenice moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, a koje dokaze prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke nije pravilno cijenio. U preostalom dijelu nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalba, kao niti koja druga povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude može ispitati.

 

10.Navedena činjenična utvrđenja u binom imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je prvostupanjski sud tek djelomice pravilno cijenio u skladu s člankom 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda djelomice sadrži jasne i prihvatljive razloge.

 

11.Člankom 101. stavak 1. ZVDSP-a propisano je kako ograde između susjednih nekretnina (zidovi, plotovi, ograde, živice i druge prepreke) kao i stvari koje služe kao međni znakovi, zajedničke su ograde i u suvlasništvu su susjeda s obje strane međe, osim ako se dokaže da su vlasništvo jednoga od susjeda. Iz stavka 3. tog članka proizlazi da zajedničku ogradu može svaki od susjeda upotrebljavati sa svoje strane do polovine njezine širine, može do te širine izgraditi slijepa vrata ili smjestiti uzidane ormare i sl. Ali ne smije činiti ništa što bi ogradu dovelo u opasnost ili što bi njegova susjeda sprječavala da je on upotrebljava sa svoje strane do polovine.

 

12.Sukladno članku 110. stavak 1. ZVDSP-a nitko se ne smije služiti niti koristiti nekretninom na način da zbog toga na tuđu nekretninu ili po prirodnim silama dospiju dim, neugodni mirisi i slično, ako su prekomjerni s obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini s obzirom na mjesto i vrijeme, ili izazivaju znatniju štetu ili su nedopušteni na temelju odredaba posebnog Zakona. Prema stavku 2. tog članka vlasnici nekretnina koje su izložene prekomjernim posebnim imisijama ovlašteni su od vlasnika nekretnine s koje oni potječu zahtijevati da otklone uzroke tih imisija i naknadi štetu koju su nanijele, kao i da ubuduće propušta činiti na svojoj nekretnini što je uzrokom prekomjernih imisija, dok ne poduzme sve mjere potrebne da onemoguće prekomjerne imisije. Stavkom 3. Istog članka propisano je kako iznimno od stavka 2. Istog članka, kad prekomjerne posredne imisije potječu od djelatnosti za koju postoji dopuštenje nadležne vlasti, vlasnici nekretnine koja je izložena nemaju pravo dok to dopuštenje traje zahtijevati propuštanje obavljanja te djelatnosti, ali su uz traženje naknade štete koju su imisije nanijele, ovlašteni zahtijevati i poduzimanje prikladnih mjera da se ubuduće spriječe prekomjerne imisije, odnosno nastupanje štete ili da se smanje.

 

13.Prije svega valja navesti kako iz rezultata provedenoga dokaznog postupka i to iz citiranih nalaza i mišljenja sudskih vještaka građevinske struke i vještaka mjeritelja, i prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, proizlazi nedvojben zaključak da su tužitelj i tuženik izgradili zajednički zid koji dijeli njihove nekretnine i da je taj zid u suvlasništvu stranaka, kako nije bilo moguće točno utvrditi odlučne činjenice glede ugradnje instalacije u taj zajednički zid bez iskopa ("štemanja") zida, a što nije preloženo u postupku, kao i da nije bilo moguće točno utvrditi na kojoj dubini razdjelnog zida je ugrađena vodovodna instalacija, dok je nadstrešnicu tuženik u tehničkom smislu izveo po pravilima struke i u nagibu pa se kišnica slijeva na horizontalni oluk i dalje se vertikalnom cijevi odvodi u horizontalni kanal, kako je tuženik kamin, dimnjak i nadstrešnicu dovršio graditi 2001. godine i da je tužitelj bio suglasan s takvom gradnjom te je tuženik objekte legalizirao. Nedvojbeno je i da je tuženik gradio na svom zemljištu, a ti objekti nisu na međi, odnosno ne naslanjaju se na tužiteljevu nekretninu. Takav zaključak proizlazi iz svih dokaza, a nije suprotan niti iskazima stranaka u bitnom dijelu koji se odnosi na izgradnju zida i žalitelj nije u tom dijelu odveo u sumnju pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda. Stoga i prema stajalištu ovog drugostupanjskog suda, nisu ostvareni zakonski razlozi za sudsku zaštitu na zajedničkoj ogradi u smislu citiranih odredaba članka 101. ZVDSP-a prema kojima susjed kao suvlasnik ne smije činiti ništa što bi ogradu dovelo u opasnost ili što bi njegova susjeda sprječavala da je on upotrebljava sa svoje strane do polovine, jer nije utvrđeno da bi tuženik izvodio radove na predmetnom zidu, kako to tužitelj tvrdi.

 

14.Međutim, iz rezultata dokaznog postupka, posebno iz nalaza i mišljenja sudskih vještaka građevinske struke i vještaka za zaštitu na radu i zaštitu okoliša A. M., proizlazi kako je tuženikov roštilj s dimnjakom postavljen istočno uz objekt tuženika i proteže se do razdjelnog međašnog zida, a visina dimnjaka je do razine kose ploče krova tuženika na toj poziciji objekta, da je vrh dimnjaka u ravnini s prozorom jedne od soba u tužiteljevoj kući. Vještak za zaštitu okoliša izrijekom navodi da je onečišćenje imisijama dima, čađom i neugodnim mirisima tužiteljeva prostora prouzročeno isključivo zbog neprimjenjenih propisanih mjera i standarda prilikom izgradnje tuženikova roštilja i to zbog male udaljenosti kamina od fasade tužiteljeva objekta od 3,26m i male udaljenosti dimnjaka od fasade objekta 2,63m i 4,26m od dijela gdje se nalazi prozor i predlaže izvođenje zaštitnog filtra na izvodu dimnjaka kamina roštilja kojim će se na učinkovit način provesti zaštita od onečišćenja imisijama dima dimnih čestica-čađi, neugodnih mirisa ili pak rekonstrukciju i prilagodbu postojećeg dimnjaka kamina roštilja u skladu s važećim propisima i standardima na način sprječavanja onečišćenja stambeno-boravišnog prostora tužitelja. Ovaj vještak navodi kako se može koristiti bilo koji promjer dostupnih i certificiranih filtarskih uređaja za ovakvu vrstu dimnjaka, a pod rekonstrukcijom i prilagodbom dimnjaka je mislio na podizanje dimnjaka pola metra od najveće razine krovišta te oblaganje dimnjaka da bude hermetički zatvoren. Osim toga, kako bi najsigurnije bilo izmjestiti kamin, jer se postojeći dimnjak nalazi u neposrednoj blizini tužiteljeve kuće, a ako se ne izmjesti da se tada primjene mjere koje je naveo te da udaljenost dimnjaka nije propisana, ali bi udaljenost trebala biti pet metara i izvođenje u visinu iznad susjednih objekata.

 

15.U takvom stanju stvari, nije utemeljen i nije prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda kako tužitelj nije dokazao postojanje štetnih i prekomjernih imisija u smislu članka 110. stavka 1. ZVDSP-a, jer da se roštilj koristi "prigodno nekoliko puta" tijekom ljetnih mjeseci za pripremu hrane, a dim i mirisi koji nastaju imaju karakter posrednih imisija koje su dopuštene i uobičajene, tim više što je riječ o gusto naseljenom području uz more gdje je korištenje roštilja u ljetnim mjesecima uobičajeno. Naprotiv, prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, predmetni roštilj izgrađen je uz među nekretnina stranaka te je dimnjak nedovoljno udaljen od prozora na zapadnom zidu na sjeverozapadnoj spavaćoj sobi objekta tužitelja pa pri korištenju roštilja može doći do ulaska dima, pogotovo kroz prozor sjeverozapadne spavaće sobe, kako to jasno utvrđuju sudski vještaci. Radi se i o općepoznatoj činjenici da dim i čađa iz ložišta koje se koristi i mirisi koji nastaju izgaranjem krutih tvari na roštilju i termičkom obradom namirnica uvijek predstavljaju neugodne i štetne imisije i to bez obzira koliko učestalo se roštilj koristi i bez obzira što se radi o "području uz more u Dalmaciji", kako to navodi prvostupanjski sud, a na što s pravom ukazuje žalitelj. Stoga su u tom dijelu ostvareni razlozi za sudsku zaštitu iz članka 110. stavak 1. ZVDSP-a prema kojima se nitko ne smije služiti niti koristiti nekretninom na način da zbog toga na tuđu nekretninu ili po prirodnim silama dospiju dim, neugodni mirisi i slično, ako su prekomjerni s obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini s obzirom na mjesto i vrijeme, ili izazivaju znatniju štetu ili su nedopušteni na temelju odredaba posebnog Zakona, a tužitelj je ovlašten od vlasnika nekretnine s koje oni potječu zahtijevati da otkloni uzroke tih imisija, kao i da ubuduće propušta činiti na svojoj nekretnini što je uzrokom prekomjernih imisija, dok ne poduzme sve mjere potrebne da onemoguće prekomjerne imisije. Ovdje valja navesti i kako iz nalaza i mišljenja vještaka za zaštitu na radu i zaštitu okoliša proizlaze zaključci na koji način je moguće spriječiti prodor ovakvih imisija iz predmetnog roštilja, odnosno kako se može koristiti bilo koji promjer dostupnih i certificiranih filtarskih uređaja za ovakvu vrstu dimnjaka i obaviti rekonstrukcija i prilagodba dimnjaka, podizanje dimnjaka pola metra od najveće razine krovišta te oblaganje dimnjaka da bude hermetički zatvoren, s tim što bi najsigurnije bilo izmjestiti kamin, a ako se ne izmjesti da se tada primjene navedene mjere. Dakle, sudski vještak je dao mišljenje o alternativnim mogućnostima otklanjanja štetnih imisija pa je, imajući u vidu postavljeni tužbeni zahtjev kojim je sud vezan, ovom drugostupanjskom odlukom valjalo tuženiku naložiti lokacijski izmjestiti roštilj ili (dakle alternativno) na navedeni dimnjak postaviti odgovarajuće filtre. Ugradnja odgovarajućih zaštitnih filtara (uz podizanje razine dimnjaka do potrebne visine) je nedvojbeno u tehničkom smislu moguća i u konkretnim okolnostima bi, kako to zaključuje i sudski vještak, dovela do sprječavanja prodora štetnih imisija.

 

16.Glede žalbenih navoda treba posebno istaći kako tužitelj sada u žalbi neutemeljeno ističe da bi predmetni zid koji dijeli nekretnine stranaka bio njegovo vlasništvo jer takav zaključak ne proizlazi ni iz jednog dokaza, pače i iz tužiteljeva iskaza proizlazi kako su stranke pozvale svog poznanika koji im je odredio među te da su zajedno na tom mjestu izgradili međašni zid i kako je taj zid "zajednički" i stoga nije odlučno pitanje na kojem točno mjestu, odnosno na kojem dijelu nekretnine s obzirom na mišljenje vještaka, je zid i položen.

 

17.Dakle, iz navedenog proizlazi kako je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je u dijelu zahtjeva na uklanjanje svih instalacija ukopanih u međašni zid, nadstrešnice i svih objekta uz međašni zid tužitelja, na nekretnini oznake čest. zem. 4337/12, a u korist čest. zem. 4337/11, obje k.o. R. i na zabranu izvođenja bilo kakvih građevinskih radova na ovom mjestu, tužbeni zahtjev odbio kao neutemeljen. Stoga je u tom dijelu, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo odbiti žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku presudu. U dijelu odluke o zahtjevu za zaštitu od štetne imisije prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije dao jasne razloge o svim odlučnim činjenicama čime je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj. No, iz navedenog proizlazi i kako su ostvareni zakonski uvjeti za primjenu članka 373. a ZPP-a te je, uzimajući u obzir navedene odlučne činjenice koje je bilo moguće utvrditi na temelju izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu i pravilnom primjenom materijalnog prava iz citiranih zakonskih odredaba, valjalo u tom dijelu prihvatiti žalbu, presudom preinačiti prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev djelomice prihvatiti.

 

18.S obzirom da je preinačena prvostupanjska presuda, sukladno članku 166. stavak 2. ZPP-a, valjalo je odlučiti i o troškovima cijelog postupka. Odluku o troškovima postupka je donijeta primjenom odredaba članka 154. stavak 4. i članka 155. ZPP-a i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 144/14 i 107/15, dalje: OT). Tužitelj je djelomice uspio u postupku pa mu je valjalo priznati u cijelosti materijalni trošak kojeg bi imao i bez obzira na uspjeh i to, prema podatcima u spisu, ukupan trošak vještačenja od 11.732,80 kn kao i polovinu troška sastava žalbe, prema uspjehu po žalbi, što predstavlja iznos od 781,25 kn, odnosno ukupno iznos od 12.514,04 kn. U preostalom dijelu, imajući u vidu djelomičan uspjeh u postupku, valjalo je odrediti kako svaka stranka snosi svoj trošak. Pritom, tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan temeljem članka 166. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 155. ZPP-a, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje postupka.

 

19.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ove presude.

 

Split,11. siječnja 2022.