- 1 -              Rev 1808/2017-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1808/2017-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. P. iz T., OIB ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva L., V. & P. d.o.o. iz S., protiv tuženice N. R. iz S., OIB ..., radi utvrđenja ništetnosti sudske nagodbe, odlučujući o revizijama tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-626/2017-2 od 16. ožujka 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-9007/15 od 21. listopada 2016., u sjednici održanoj 11. siječnja 2022.,

 

 

p r e s u d i o j e :

 

              Odbija se revizija tužitelja podnesena po punomoćniku, kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e:

 

              Odbacuje se revizija tužitelja podnesena osobno, kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti sudske nagodbe zaključene između tuženice i tužitelja 8.srpnja 2010. pred Općinskim sudom u Trogiru u spisu P-529/09, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka. Tužitelju je naloženo naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu 11.750,00 kn, u roku 15 dana.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijene su kao neosnovane žalbe i dopuna žalbe tužitelja, te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju putem punomoćnika odvjetnika, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U reviziji predlaže preinačenje drugostupanjske presude, podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

 

4. Tužitelj je i osobno podnio reviziju, iz sadržaja koje proizlazi da je podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući preinačenje pobijane presude i prihvaćanje tužbenog zahtjeva.

 

5. Odgovor na revizije nije podnesen.

 

6. Revizija tužitelja podnesena po punomoćniku nije osnovana, dok revizija koju je tužitelj podnio osobno nije dopuštena.

 

7. Prema odredbi čl. 91.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13,28/13 i 89/14– dalje: ZPP) stranka može podnijeti reviziju preko opunomoćenika koji je odvjetnik.

 

7.1. Iznimno od st. 1., stranka može sama podnijeti reviziju ako ima položen pravosudni ispit, odnosno za nju može reviziju podnijeti kao opunomoćenik osoba koja ju je prema odredbama ovoga ili kojega drugog zakona ovlaštena zastupati u tom svojstvu iako nije odvjetnik-ako ima položen pravosudni ispit (st. 2.).

 

7.2. Stranka, odnosno njezin opunomoćenik iz st. 2. tog članka, dužni su uz reviziju priložiti izvornik ili presliku potvrde o položenom pravosudnom ispitu, ako takva potvrda ili preslika već prije nije podnesena sudu u istom postupku (st. 3.).

 

7.3. U konkretnom slučaju reviziju je podnio punomoćnik tužitelja koji je odvjetnik, ali je reviziju podnio i sam tužitelj osobno koji nije uz reviziju priložio izvornik ili presliku potvrde o položenom pravosudnom ispitu niti je to učinio u prijašnjem tijeku postupka.

 

7.4. Prema tome, revizija koju je podnio tužitelj osobno nije dopuštena, jer ju je podnijela osoba koja nije ovlaštena na podnošenje revizije, pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 91. a ZPP-a tu reviziju tužitelja valjalo odbaciti.

 

8. Reviziju je u ovom predmetu tužitelj podnio i po punomoćniku – odvjetniku, te je ovaj sud, glede te revizije, postupajući prema odredbi čl. 392. a) st. 1. ZPP-a, ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija tom revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8.1. Odredbom čl. 386. ZPP-a propisano je da u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, dok se razlozi koji nisu tako obrazloženi neće uzeti u obzir.

 

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti sudske nagodbe sklopljene između tuženice i tužitelja 8.srpnja 2010. u postupku koji se je vodio pod poslovnim brojem P-529/09 pred Općinskim sudom u Trogiru u predmetu radi diobe bračne stečevine.

 

9.1. Tužitelj traži utvrđenje ništetnosti sudske nagodbe jer da su predmet sudske nagodbe stvari koje nisu bile predmetom postupka koji je okončan nagodbom; da je nagodba nemoguća, neodređena i neodrediva; da je predmetom nagodbe stan koji to nije mogao biti jer predstavlja posebnu imovinu tužitelja; da je nagodbom samo jedna strana (tužitelj) učinio ustupak drugoj strani te da je ista sklopljena iznudom i zlostavljanjem tužitelja.

 

10. Sudovi su ocijenili da zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti sudske nagodbe nije osnovan, primjenom odredbe čl. 158. u vezi čl. 322. st. 1.  Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO).

 

11. U reviziji tužitelj ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da nižestupanjske presude imaju nedostatke zbog kojih se ne mogu ispitati jer ne sadrže jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, odnosno da postoji proturječje između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprave ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Pritom tužitelj navodi da sudovi nisu obrazložili odbijanje tužbenog zahtjeva u odnosu na sve razloge zbog kojih je tužitelj zatražio utvrđenje ništetnosti sudske nagodbe.

 

11.1. Nisu osnovani navodi revidenta prema kojima sudovi nisu iznijeli razloge o odlučnim činjenicama glede pitanja nemogućnosti izvršenja, određenosti odnosno odredivosti nagodbe u smislu odredbe čl. 270. ZOO-a, jer su sudovi ocijenili, a obzirom na sadržaj nagodbe, da je isti određen, odnosno da sadrži dovoljno parametara da bude odrediv – pri čemu je nagodbom određeno koje su obveze stranaka a okolnost da stranka obveze nije izvršila da nije od utjecaja na valjanost same nagodbe.

 

11.2. Sudovi su obrazložili i razloge zbog kojih smatraju da razlog ništetnosti nije ni okolnost što bi tom nagodbom (eventualno) bila raspoređena imovina koja nije bila predmetom tužbe. Naime, sudovi su pravilno ocijenili da su stranke tom nagodbom mogle urediti cjelokupnost međusobnih prava i obveza te riješiti svoje međusobne pravne i činjenične prijepore - pri čemu takav njihov dogovor ne smije biti suprotan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, što u konkretnom slučaju nije ni bio (čl. 322. st. 1. ZOO-a).

 

11.3. Također, sudovi su na temelju sadržaja nagodbe ocijenili da nije riječ o situaciji u kojoj bi pri sklapanju nagodbe samo jedna strana (tužitelj) popustio drugoj strani (čl. 151. st. 3. ZOO-a), te su, protivno navodima revidenta, obrazloženo otklonili prigovore koji se odnose na poslovnu (i procesnu) (ne)sposobnost tužitelja kao i tvrdnje o izvršenoj prisili prema tužitelju pri sklapanju nagodbe.

 

11.4. Sudovi su također utvrdili odlučne činjenice i jasno naveli razloge zbog kojih nisu prihvatili tužiteljeve navode da je predmetna nagodba ništetna jer da je potpisana od strane odvjetničke vježbenice kod odvjetnika koji je zastupao tuženicu, pravilno pritom obrazlažući da to nije razlog ništetnosti nagodbe te isto nije protivno odredbi čl. 94. i 95. ZPP-a, a sve osobito imajući na umu da je stranka (tuženica) i sama osobno potpisala nagodbu.

 

11.5. Slijedom navedenog, a suprotno revizijskim navodima tužitelja, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a budući da obje nižestupanjske presude sadrže jasne i razumljive razloge o svim odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u prikupljenoj relevantnoj procesnoj građi (čl. 8. ZPP-a), te nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.

 

12. Revizijski navodi kojima tužitelj prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja nisu od značaja za ovaj postupak, jer u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a prigovor nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije revizijski razlog o kojem se u tom stadiju postupka može raspravljati.

 

13. Kako nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 158. u vezi čl. 322. st. 1. ZOO-a, valjalo je, na temelju čl. 393. ZPP-a, reviziju tužitelja podnesenu po punomoćniku  odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci presude.

 

Zagreb, 11. siječnja 2022.

 

              Predsjednik vijeća:

              dr. sc. Jadranko Jug, v.r.