- 1 -              Rev 600/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 600/2021-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. C. iz S., OIB: ... , zastupanog po punomoćniku A. P. odvjetniku iz Z., protiv tuženice R. H., OIB: ... , zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u K., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž R-2/2020-2 od 29. travnja 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-254/2018-16 od 28. studenoga 2019., u sjednici održanoj 11. siječnja 2022.

 

 

r i j e š i o  j e:

 

              Prihvaća se revizija tuženice, ukidaju se presuda Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž R-2/2020-2 od 29. travnja 2020. u dijelu pod točkama 1., 2. i 4. izreke i presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-254/2018-16 od 28. studenoga 2019. u dijelu pod točkom 1. izreke, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Odluka o naknadi troška revizijskog dijela postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je pod točkom 1. izreke zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je bila osnovana tražbina tužitelja prema tuženici s osnova neisplaćenih dodataka na plaću u iznosu od 109.302,43 kn bruto sa zateznim kamatama (izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak) koje teku na svaki pojedini mjesečni iznos od dana dospijeća do isplate, a koja je naplaćena 14. siječnja 2015. na temelju presude Općinskog sud u Karlovcu poslovni broj P-140/11 od 10. veljače 2012., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž- 582/12 od 4. srpnja 2012. zajedno sa dosuđenim parničnim troškom u iznosu  16.530,00 kn sa zateznim kamatama tekućim na dosuđeni parnični trošak od 10. veljače 2012. do isplate, kao i da tuženici ne pripada tražbina u navedenom ranije naplaćenom iznosu na temelju navedenih presuda, na ime stečenog bez osnove.  Ujedno je tuženici naloženo naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu 22.132,50 kn s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 28. studenog 2019. do isplate. Pod točkom 2. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja na ime potraživanja zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak u utvrđenim iznosima razlike bruto plaće.

 

2. Drugostupanjskom presudom prihvaćene su žalba tužitelja i žalba tuženice, te je prvostupanjska presuda preinačena i suđeno je pod točkom 1. izreke na način da je prihvaćen zahtjev tužitelja radi isplate s osnova neisplaćenih dodataka na plaću iznosa 109.302,43 kn bruto zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak) tekućima na pojedine mjesečne iznose od dana dospijeća do isplate. Pod točkom 2. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu  22.132,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućima od 28. studenog 2019. pa do isplate. Pod točkom 3. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja iznad dosuđenog iznosa iz točke 1. izreke presude, kao neosnovan. Pod točkom 4. izreke tuženici je naloženo naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu 1.562, 50 kn.

 

3. Rješenjem ovog revizijskog suda broj Revd 2538/2020-2 od 2. ožujka 2021., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude radi slijedećeg pravnog pitanja:

 

              „Da li se tijekom višednevnih obavljanja stražarske službe i dežurstva kao radno vrijeme može računati 24 sata rada na način da se računa 8 sati redovnog rada, 8 sati prekovremenog rada i 8 sati odmora računa kao redovan rad te da se tako vrednuje kao rad od 24 sata,i isplaćuje djelatnoj vojnoj osobi?“

 

4. Tuženica je sukladno navedenom rješenju revizijskog suda podnijela reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja radi kojeg joj je revizijski sud dopustio podnošenje revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), predlažući preinačenje, podredno ukidanje drugostupanjske presude i vraćanje predmeta drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

5. U odgovoru na reviziju, tužitelj je predložio reviziju tuženice odbiti kao neosnovanu.

 

6. Revizija tuženice je osnovana.

 

7. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a, revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona ispituje pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. Predmet je spora zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe za isplatu razlike plaće s osnova ostvarenog prekovremenog rada te rada subotom, nedjeljom, noću i blagdanima u razdoblju od listopada 2007. do rujna 2009.

 

9. Nižestupanjski sudovi su ocijenili da je u utuženom razdoblju tužitelj radio prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama i blagdanom, a da mu tuženica za taj rad nije u cijelosti isplatila dodatke na plaću, sve pozivom na odredbe čl. 3., čl. 14. i čl. 97. st. 1. i 2. Zakona o službi u oružanim snagama („Narodne novine“, broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04 i 76/07; dalje: ZSOS); čl. 39. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 92/04, 141/04 i 150/04; dalje: KU) i čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 93/08; dalje: KU) te odredbe Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 68/05; dalje: ZR).

 

10. Polazeći od utvrđenja da je tijekom utuženog razdoblja tužitelj obavljao višednevne straže i dežurstva, nižestupanjski sudovi su na temelju svih provedenih dokaza, ocjenjujući opseg tužiteljevog rada, prihvatili varijantu vještačenja prema kojoj je rad tužitelja u slučaju višednevnog uzastopnog radnog angažmana po 24 sata obračunat kao 8 sati redovnog rada, 8 sati prekovremenog rada (uzimajući u obzir slobodne dane koje je tužitelj iskoristio), a dnevni odmor u trajanju od 8 sati je obračunat  po satnici redovnog rada,

 

11. Drugostupanjski je sud u odluci naglasio da je pravilno stajalište prvostupanjskog suda da se slobodno vrijeme od 8 sati unutar 24-satnog radnog vremena ne može uračunati kao prekovremeni rad, ali se zbog nedostatka propisa može smatrati redovnim radom i kao takav mora platiti, budući da je tužitelj bio obvezan biti prisutan i dostupan na radnom mjestu.

 

12. U reviziji tuženica ističe da je takvo shvaćanje nižestupanjskih sudova protivno onom izraženom u prethodnoj odluci revizijskog suda donesenoj u ovom istom predmetu pod brojem Revr-1525/12 od 14. ožujka 2017., a kojom su ukinute drugostupanjska i prvostupanjska presuda. U toj odluci je izraženo pravno shvaćanje prema kojem nije životno prihvatljivo da bi efektivni rad djelatnika trajao neprekidno 24 sata dnevno, više dana uzastopno, već da je  životno  i logično da djelatnik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti vojarnu tijekom višednevnih službi ima slobodno vrijeme odnosno vrijeme za odmor u trajanju od osam sati, te da se tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč tome što tužitelj ne može napustiti mjesto rada, ne može smatrati prekovremenim radom.

 

13. Revizijski sud je u više svojih odluka zauzeo stajalište o pravnom pitanju koje je u podnesenoj reviziji naznačila tuženica, pa tako i primjerice u odlukama Rev-1296/2019 od 21. prosinca 2021. te Revr-133/15 od 3. siječnja 2017.:

 

              „„...treba ukazati da u situaciji kad je tužitelj višednevno obavljao poslove dežurstva ili straže i kada je zbog prirode posla 24 sata dnevno neprestano morao biti prisutan na području rada (jer ga nije niti mogao napustiti) - životnim je i razumnim prihvatiti da je tužitelj kao djelatna vojna osoba imao pravo na slobodno vrijeme i da ga je koristio za odmor - i to po osam sati dnevno. Tako provedeno vrijeme (od tih osam sati dnevno u kojemu se odmarao), unatoč obveznoj prisutnosti na mjestu rada, ne može se (budući da ga nije proveo na stvarno odrađenim satima rada na poslovima radnog mjesta) smatrati prekovremenim radom tužitelja - jer ne odgovara prirodi prekovremenog rada, te se stoga i prilikom isplate plaće ne može vrednovati kao sastavni dio neprekidnog rada na poslovima radnog mjesta u trajanju od 24 sata.

 

              Takvo pravno shvaćanje (prema kojem se dnevni odmor u trajanju od osam sati dnevno ne može prilikom isplate plaće tretirati sastavnim dijelom rada u neprekidnom trajanju od 24 sata i prekovremenim radom djelatne vojne osobe na službi dežurstva i stražarskoj službi samo osnovom činjenice što ta osoba ne može napustiti područje rada - pa taj dnevni odmor ostvaruje na tome području, a ne doma), a koje polazi od činjeničnog zaključka - da nije niti životnim i razumnim prihvatiti da bi ijedan djelatnik rad obavljao kroz neprekidno trajanje od 24 sata dnevno, i to u kontinuitetu od sedam dana uzastopno, revizijski sud je već zauzeo u svojoj odluci posl. br. Revr-753/09 od 17. studenoga 2009.“

 

14. Međutim, iz pobijanih odluka proizlazi da nisu podudarne izraženom stavu revizijskog suda. Naime, kako osnovano upire i revidentica, u prihvaćenoj varijanti vještačenja dnevni odmor u trajanju od 8 sati obračunava se po satnici redovnog rada, što je protivno shvaćanju revizijskog suda o neprihvatljivosti vrednovanja rada djelatne vojne osobe za vrijeme obavljanja višednevne službe dežurstva i stražarske službe prilikom isplate plaće kao neprekidnog rada u trajanju od 24 sata.

 

15. Time je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 394. a ZPP-a,  kojom je propisano da je sud kome je predmet vraćen na ponovno suđenje vezan u tom predmetu pravnim shvaćanjem na kojemu se temelji rješenje revizijskoga suda kojim je ukinuta pobijana drugostupanjska, odnosno kojim su ukinute drugostupanjska i prvostupanjska presuda.

 

16. Zbog navedenog je valjalo prihvatiti reviziju tuženice kao osnovanu i na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a riješiti kao u izreci rješenja.

 

17. U ponovnom postupku nižestupanjski će sudovi, sukladno uputi revizijskog suda (čl. 394.a ZPP-a), donijeti novu odluku.

 

18. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

Zagreb, 11. siječnja 2022.

 

              Predsjednik vijeća:

              dr. sc. Jadranko Jug, v.r.