- 1 -              Revt 246/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Revt 246/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. d.o.o., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica R. R., odvjetnica u Z., protiv tuženika I. V. iz L., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. I., odvjetnik u Odvjetničkom društvu I. i C. j.t.d. u P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6499/13-6 od 21. prosinca 2016., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci, Stalna služba u Pazinu br. P-3025/11-44 od 5. ožujka 2013., u sjednici vijeća održanoj 11. siječnja 2022.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6499/13-6 od 21. prosinca 2016., te predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 103.263,69 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude, kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 4.849,44 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 21. svibnja 2010., dana podnošenja ovršnog prijedloga do isplate, sve po stopi kako je navedeno u izreci prvostupanjske presude (toč. I.). Naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 17.203,50 kn, dok je za iznos od 1.562,50 kn odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (toč. II.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tuženika i preinačena je prvostupanjska presuda na način da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka (toč.I.). Naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 11.579,50 kn (toč. II.), dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 3.125,00 kn (toč. III.).

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), postavljajući pri tom pitanja za koja tužitelj smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže se da se revizija prihvati, pobijana drugostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tužitelja je osnovana.

 

6. U konkretnom slučaju tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP povodom koje revizijski sud ispituje drugostupanjsku presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose (čl. 392.a st. 2. ZPP).

 

7. U reviziji tužitelj postavlja sljedeća pitanja:

 

„1. Da li se radi o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, u situaciji kada drugostupanjski sud odlučuje o proboju pravne osobnosti u odnosu na osobu tuženog koja je istovremeno i jedini član društva i jedini član uprave društva, a da u pobijanoj odluci nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama na koje se tužitelj u tužbi pozvao, te su čak utvrđene vještačenjem, a konkretno vezano uz odredbe čl. 10. st. 3. i 4. ZTD-a – odgovornost člana društva (član društva ima nepodmireno novčano dugovanje prema društvu, čime je umanjena imovina društva i onemogućena naplata u konkretnom slučaju cijelog tužiteljevog potraživanja; dozvoljava da se stvaraju obveze društva za koja nisu osigurana sredstva plaćanja, ne poduzima nikakve aktivnosti radi podmirenja dugova društva).

 

2. Da li su ispunjeni uvjeti za primjenu odredbi čl. 39. st. 8. SZ-a (Uprava osobno odgovara vjerovnicima za štetu koja im je nanesena zbog toga što je uprava propustila postupiti po odredbi čl. 39. st. 7. SZ-a) u situaciji kada je tužitelj kao u konkretnom slučaju dokazao bitne činjenice koje upućuju na odgovornost člana uprave u tom smislu, a napose da bi u slučaju pravodobnog pokretanja stečajnog postupka mogao barem djelomično namiriti svoju tražbinu, jer:

- društvo ima potraživanja prema kupcima od kojih niti jedno nije utuženo,

- društvo ima zalihe u robi koje se mogu prodati,

- društvo ima u odnosu na svoje poslovanje i odnos dugovanja i potraživanja veliko potraživanje prema zaposleniku – članu društva, koje također nije utuženo, a pri tome jedinom članu društva i jedinom članu uprave nije stoga moglo biti nepoznato da je velikim dijelom upravo on doprinio blokadi društva i nemogućnosti namirenja obveza prema trećima.

 

3. Treće pitanje je, da li postoji obveza uprave društva da „namakne“ sredstva za namirenje vjerovnika, pod čime se podrazumijeva i briga o neplaćenim potraživanjima, a sve vezano za primjenu čl. 252. ZTD-a?“

 

8. Kao razlog važnosti za postavljena pitanja tužitelj se poziva na odluke revizijskog suda br. Revt-39/10, Rev-410/07, Rev-515/05 i Rev-33/07.

 

9.1. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i obvezao tuženika na isplatu novčanog iznosa. Takvu odluku prvostupanjski sud temelji na činjenici da je tužitelj dokazao da svoju tražbinu nije mogao naplatiti od društva tuženika, budući je račun tuženik blokiran od lipnja 2010., kao i da je tuženik kao član uprave grubo povrijedio dužnost da primijeni pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika. Prema odredbi čl. 252. st. 5. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08 i 137/09 – dalje: ZTD) propisano je da odgovornost članova uprave društva postoji i prema vjerovnicima društva, uz ostvarenje određenih pretpostavki. Tako se zahtijeva da vjerovnik dokaže da ne može naplatiti tražbinu od društva i da je član uprave društva grubo zloupotrijebio primijeniti pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika.

 

Prvostupanjski sud smatra da je tuženik propustio na vrijeme pokrenuti stečajni postupak, da tuženik nije pokrenuo niti jedan postupak radi naplate tražbine društva od dužnika društva, iako su tražbine dužnika društva bile dospjele.

 

9.2. Preinačujući prvostupanjsku presudu i odbijajući postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja drugostupanjski sud je da tužitelj u ovom postupku nije dokazao da je društvo tuženika došlo u situaciju da ne može podmiriti obvezu upravo zbog poduzetih radnji odnosno propuštanja člana uprave – tuženik u vođenju društva. Osim toga, drugostupanjski sud ističe da se „po naravi stvari, ne očekuje od članova uprave društva i da ne spada u tekuće vođenje poslova društva, odnosno u poslovodstvo društva briga oko naplate svake pojedinačne tražbine prema svakom od dužnika društva. Također drugostupanjski sud smatra da tužitelj nije dokazao kojim bi to konkretnim radnjama odnosno propustima, a koje bi predstavljale grubu povredu dužnosti i pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika, tuženik počinio tužitelju štetu.

 

10. Postavljena pitanja revizijski sud smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

11. Prije svega drugostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da su nejasni razlozi drugostupanjske presude o tome da tuženik, kao jedini član društva i jedini član uprave društva, nije bio dužan brinuti se oko naplate svake pojedinačne tražbine prema svakom članu društva. Upravo suprotno tome tuženik kao jedini član društva i jedini član uprave društva ne samo da je ovlašten, nego je dužan voditi računa o potraživanjima društva prema dužnicima društva, te poduzimati radnje radi naplate tih tražbina. U pobijanoj odluci nema razloga o odlučnoj činjenici bi li društvo tuženika M.-t. d.o.o., da je pokrenulo naplatu svojih tražbina moglo namiriti tražbinu tužitelja i ostalih vjerovnika društva, pa makar i u djelomično iznosu. Jednako tako pobijana odluka nema razloga o činjenici da je upravo tuženik bio dužan društvu iznos od oko 180.000,00 kn, a koju činjenicu tužitelj posebno ističe u reviziji.

 

Nadalje pobijana odluka nema razloga o tome bi li u slučaju pravodobnog pokretanja stečajnog postupka tužitelj uspio naplatiti dio svog potraživanja, pri čemu se zaključak drugostupanjskog suda svodi na jednu rečenicu da čak i da je tuženik pravodobno pokrenuo stečajni postupak nad svojim društvom, da se tužitelj u stečajnom postupku ne bi mogao naplatiti.

 

12. Prema odredbi čl. 39. st. 6. Stečajnog zakona („Narodne novine“ br. 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06 i 116/10 – dalje: SZ) osobe ovlaštene za zastupanje dužnika po zakonu, odnosno dužnik pojedinac dužni su podnijeti prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka najkasnije u roku od dvadeset jedan dan od dana nastupanja nesposobnosti za plaćanje. Prema st. 7. istog članka osobe iz stavka 6. ovoga članka osobno odgovaraju vjerovnicima za štetu koju su im prouzročili propustom svoje dužnosti utvrđene tom odredbom.

 

Revizijski sud smatra da u slučaju kada osoba ovlaštena za zastupanje društva nije pokrenula niti jedan postupak radi naplate tražbina društva prema svojim vjerovnicima, a niti je vratila dug koji ista ima prema društvu, time čini štetu upravo propuštanjem poduzimanja tih radnji.

 

13. Zbog pogrešnog pravnog pristupa drugostupanjski sud je propustio ocijeniti bi li tuženik, da je poduzeo navedene radnje naplate dugovanja od dužnika društva, barem djelomično podmirio dugovanje prema vjerovnicima društva, pa time i tužitelju.

 

14. Slijedom navedenog valjalo je zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

15. U nastavku postupka drugostupanjski sud će ponovno odlučiti o žalbi tuženika, otkloniti počinjenu bitnu povredu, te dati jasne razloge za novu meritornu odluku u ovom predmetu.

 

16. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci u smislu odredbe čl. 166. ZPP.

 

Zagreb, 11. siječanj 2022.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.