- 1 -              Revt 30/2018-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Revt 30/2018-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. d.o.o., S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica R. P. I., odvjetnica u S., protiv tuženika N. M., vlasnika obrta F., iz S., kojeg zastupa punomoćnik Z. Z., odvjetnik u S., radi isplate, te po protutužbi radi predaje u posjed, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1943/2013-2 od 27. rujna 2017. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-192/05 od 4. prosinca 2012., u sjednici održanoj 11. siječnja 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kao neosnovan na isplatu iznosa od 710.126,10 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Odbijen je kao neosnovan i tužbeni zahtjev na ispražnjenje i predaju luke posebne namjene tuženiku i L. d.d. u stečaju, te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 223.505,00 kuna, a takav zahtjev tuženika odbijen je kao neosnovan za iznos od 119.830,00 kuna.

 

2. Presudom drugog stupnja u stavku I izreke odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u stavku I izreke i dijelu stavka III izreke kojom je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 223.505,00 kuna, dok je u stavku II izreke odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu stavka III izreke kojom je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova za iznos od 119.830,00 kuna. Ujedno je u stavku III izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 3.125,00 kuna kao neosnovan.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju iz svih razloga iz čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1., u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

8. Tužitelj u reviziji navodi da je podnosi na temelju odredbe čl. 385., dakle, i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ali određeno ne naznačuje u čemu bi se te povrede sastojale, pa takve neobrazložene revizijske navode ovaj sud nije niti razmatrao.

 

9. Slijedom navedenog, ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 392.a st. 1. i čl. 386. ZPP ovaj sud nije našao postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

10. Postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj temelji na tvrdnji da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili odredbe Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" broj 158/03, 100/04 – dalje: ZPDML) i Zakona o koncesijama ("Narodne novine" broj 89/92).

 

11. Predmet spora u revizijskom postupku je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog izgubljene zarade za vrijeme dok su odluka o koncesiji i ugovor o koncesiji bili na snazi, od 30. srpnja 2004. do 21. siječnja 2005.

 

12. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je trgovačko društvo L. d.o.o. u stečaju S. bilo posredan posjednik (nositelj prava korištenja, odnosno vlasnik) luke posebne namjene-brodogradilišna luka za gradnju i popravak brodova i brodica u S. koju čine nekretnine označene kao čest. zem. 1430, 1431, 1428/1, 1409/2, 2772/2 i čest. zem. 1353/1 K.O. S. do 21. siječnja 2005.,

 

- da je L. d.o.o. u stečaju S. sa tuženikom-protužiteljem N. M. iz S., kao vlasnikom obrta F. za brodogradnju i ugostiteljstvo dana 24. travnja 2001. sklopio ugovor o zakupu predmetne lučice, te da je 26. travnja 2001. sklopljen dodatak ugovora o zakupu kojim je ugovoreno trajanje zakupa do izbora ovlaštenog koncesionara,

 

- da je Županijsko poglavarstvo Splitsko-dalmatinske županije 20. srpnja 2004. donijelo Odluku o koncesiji na pomorskom dobru u svrhu korištenju luke posebne namjene, brodogradilišne luke Klasa: 022-04/04-02/183 kojom je tužitelju-protutuženiku dodijeljena koncesija radi gospodarskog korištenja i uporabe te luke (dalje: Odluka o koncesiji),

 

- da su na temelju Odluke o koncesiji Splitsko-dalmatinska županija i tužitelj sklopili 30. srpnja 2004. Ugovor o koncesiji u svrhu korištenja luke posebne namjene brodogradilišne luke na dijelu K.O. S. (dalje: Ugovor o koncesiji),

 

- da je tužitelj-protutuženik uveden u posjed predmetne luke 21. siječnja 2005. u kojoj se do tada u neposrednom posjedu iste nalazio tuženik-protutužitelj, a u koji posjed je uveden provedbom mjere osiguranja od 8.studenoga 2004.,

 

- da je rješenjem Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka RH Klasa:UP: I-342-01/07-01/05, Ur.broj:530-04-07-2 od 2. travnja 2007. poništena Odluka o koncesiji od 20. srpnja 2004. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje,

 

- da je u upravnom sporu po tužbama tužitelja Županije Splitsko-dalmatinske i G. d.o.o. S., otok B., ovdje tužitelja-protutuženika protiv rješenja Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka RH, Klasa:UP-2/342-01/07-01/15 Ur.br.:530-04-07-2 od 2. travnja 2007. Upravni sud RH 4. svibnja 2011. donio presudu kojom su tužbe odbijene,

 

- da je odlukom VTS RH 47. Pž-1676/11-5 od 22. ožujka 2011. potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-205/08 od 28. veljače 2011. u dijelu kojim je prihvaćen prijedlog za određivanje privremene mjere L. d.d. u stečaju, S. kojim je naloženo tužitelju-protutuženiku da preda u posjed L. d.d. u stečaju S. predmetnu luku posebne namjene sukladno zapisniku Općinskog suda u Supetru, poslovni broj Ovr-826/09 od 21. siječnja 2005., dok je odbijen prijedlog tuženika-protutužitelja za određivanje privremene mjere kojim bi se naložilo tužitelju-protutuženiku da odmah njemu preda u posjed predmetnu luku posebne namjene sukladno navedenom zapisniku Općinskog suda u Supetru,

 

- da je na temelju provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja po vještaku V. K., dipl. oec. utvrđeno da tužitelj trpi štetu po osnovi izmakle dobiti za sporno razdoblje u svoti od 162.020,95 kuna, odnosno prosječno mjesečno 24.926,30 kuna, dok je dopunom tog vještva sačinjenoj 16. veljače 2012. utvrđeno da tužitelj trpi štetu za izmaklu dobit za sporno razdoblje u iznosu od 710.126,10 kuna.

 

13. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi zaključuju da je poništenjem odluke o koncesiji stavljen izvan snage i Ugovor o koncesiji, pa su time ex tunc poništene i pravne posljedice koje su ovaj akt i Ugovor proizveli, pa od samog početka prestala pravna osnova tužiteljevog zahtjeva za traženje predmetne naknade materijalne štete u visini izgubljene zarade zbog nemogućnosti korištenja predmetne luke posebne namjene u utuženom vremenskom periodu te odbijaju tužbeni zahtjev na temelju odredbe čl. 7. st. 4., čl. 16. st. 2. i čl. 25. st. 1. ZPDML.

 

14. Prema odredbi čl. 2. st. 1. toč. 4. ZPDML lučko područje jest područje morske luke, koje obuhvaća jedan ili više morskih i kopnenih prostora (lučki bazen), koje se koristi za obavljanje lučkih djelatnosti, a kojim upravlja lučka uprava, odnosno ovlaštenik koncesije, a granica lučkog područja je granica pomorskog dobra.

 

15. Odredbom čl. 3. istog Zakona pomorsko dobro propisano je da je opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom.

 

15.1. Prema čl. 7. istog Zakona koncesija na pomorskom dobru može se dati nakon što je utvrđena granica pomorskog dobra i provedena u zemljišnim knjigama, dok je odredbom čl. 16. st. 2. istog Zakona propisano da prava i obveze na temelju koncesije nastaju sklapanjem ugovora.

 

16. Imajući na umu činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova kao i sadržaj navedenih zakonskih odredbi, a naročito činjenice da su odlukom Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-5008/2007-14 od 4. svibnja 2011. odbijene tužbe Županije Splitsko-dalmatinske i ovdje tužitelja G. d.o.o. protiv rješenja Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka Republike Hrvatske Klasa: UP: I-1/342-01/07-01/05, Ur.broj:530/04-07-2 od 2. travnja 2007. pravilno su i prema shvaćanju ovog suda nižestupanjski sudovi zaključili da je poništenjem Odluke o koncesiji na temelju kojeg je zaključen ugovor o koncesiji tužitelju kao nositelju koncesije prestao pravni temelj sklopljenog Ugovora o koncesiji. Stoga je neosnovano pozivanje tužitelja na odredbe čl. 9. i 30. ZPDML iz razloga što iako činjenica da takav način prestanka ugovora o koncesiji odnosno poništenja odluke nije propisan odredbama ZPDML, poništenjem upravnog akta i sam akt se stavlja izvan snage, ali i sve pravne posljedice koje on proizvodi.

 

17. Kako se pomorsko dobro daje na korištenje na temelju Odluke i ugovora o koncesiji, i kako je u postupku utvrđeno da je tužitelju prestala pravna osnova tužbenog zahtjeva za naknadu štete u visini izgubljene dobiti (ugovor o koncesiji) to tužitelj ne može osnovano zahtijevati od tuženika naknadu štete.

 

18. Stoga nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

19. Ostalim revizijskim navodima tužitelj osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Budući da se revizija ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 1. ZPP), to ti revizijski navodi nisu posebno ocjenjivani.

 

20. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 11. siječnja 2022.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.