Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev-x 1153/2017-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R e p u b l i k a H r v a t s k a
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. R., OIB: ..., vlasnice Turističko ugostiteljskog obrta V. S. iz T., koju zastupaju punomoćnici Z. D. i I. A., odvjetnici u T., protiv tuženika: H.-H. E., d.d. Z., OIB: ... E. S., S., uz sudjelovanje umješaća na strani tuženika C. d.d. Z., P. S., OIB: ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1197/2017-3 od 13. srpnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj Pn-718/15 od 12. svibnja 2017., u sjednici vijeća dana 11. siječnja 2022.
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1197/2017-3 od 13. srpnja 2017. i presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj Pn-718/15 od 12. svibnja 2017. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima ovog revizijskog postupka odlučit će sud u konačnoj odluci o snošenju parničnih troškova.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru, presudom poslovni broj Pn-718/15 od 12. svibnja 2017. odbio je tužbeni zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi materijalnu štetu isplatom iznosa od iznos od 87.650,00 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose od dospjelosti do isplate po stopi od 12 %, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena. Odbijen je i zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi parnične troškove (toč. I. izreke).
1.1. Tužiteljici je naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 5.204,00 kuna i umješaču parnične troškove u iznosu od 1.952,00 kuna (točka II. izreke).
2. Županijski sud u Bjelovaru presudom poslovni broj Gž-1197/2017-3 od 13. srpnja 2017. odbio je žalbu tužiteljice i potvrdio prvostupanjsku presudu.
3. Tako je suđeno u sporu radi naknade materijalne štete za koju tužiteljica u tužbi tvrdi da je nastala na električnim uređajima u njezinom ugostiteljskom objektu dana 29. kolovoza 2002. uslijed udara groma, pri čemu da je došlo do ispada vanjske nule iz elektromreže te proboja napona od 380 w u objekt tužiteljice V. S. Navedeno je za posljedicu imalo i gubitak zarade od ugostiteljstva u iznosu od 87.650,00 kn jer su otkazane rezervacije zbog kvarova na uređajima, pa tužiteljica nije mogla pružati navedene usluge u razdoblju od 29. kolovoza 2002. do 07. listopada 2002.
4. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14- dalje ZPP), koji se ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19). U reviziji je navela da odluka u sporu ovisi o rješenju postupovnopravnog pitanja naznačenog u reviziji, te je predložila da Vrhovni sud RH ukine pobijanu presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. Tuženik i umješač na strani tuženika nisu odgovorili na reviziju tužiteljice.
6. Prije odluke o osnovanosti revizije ovaj sud je ispitao njezinu dopuštenost imajući na umu da je tužiteljica podnijela redovnu reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP i izvanrednu reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP, te da je izvanredna revizija dopuštena samo kad protiv drugostupanjske presude nije dopuštena redovna revizija.
6.1. U ovom slučaju protiv drugostupanjske presude nije dopuštena redovna revizija jer vrijednost predmeta spora ne prelazi 200.000,00 kuna (iznosi 87.650,00 kn) a nije riječ o presudi iz čl. 382. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP.
7. Stoga je presuda je ispitana po čl. 392.a. st. 2. ZPP, u povodu revizije iz članka 382. stavka 2. ZPP, samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.
8. Revizija je osnovana.
9. Kako je uvodno navedeno (toč. 3. ovog obrazloženja) presuda je donesena u sporu radi naknade štete zbog izgubljene zarade za koju štetu tužiteljica drži odgovornom tuženika. Sporna je i u revizijskom stupnju postupka odgovornost tuženika za štetu, a s tim u vezi i zakonitosti dokazivanja odlučnih činjenica glede odgovornosti. Prema navodima revizije prvostupanjski sud je onemogućio tužiteljici raspravljanje pred sudom time što je odlučna činjenica utvrđena prema pisanom nalazu vještaka na koji je tužiteljica imala primjedbi, a vještak nije iznio svoj nalaz na ročištu za glavnu raspravu čime je onemogućio raspravljanje pred sudom.
10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je dana 29. kolovoza 2002. došlo do ispada priključka zgrade tuženice na elektromrežu pri čemu je uslijedio proboj napona od 380 W u objektu tužiteljice „V. S.“ i kvar na elektrouređajima u zgradi,
- da je osiguratelj tuženika C. d.d. Z. prijavila miješanje u parnici na strani tuženika koje je prihvaćeno jer tuženik ima ugovorenu policu osiguranja od odgovornosti sa tuženikom prema trećim osobama iz obavljanja djelatnosti pod brojem 0980408 do iznosa od 25.564,59 €,
- da je objekt tužiteljice „V. S.“ hotel s tri zvjezdice, iako je tužiteljica bila prijavljena kao potrošač statusa kućanstva i preko navedenog brojila neovlašteno koristila električnu energiju za hotel s pripadajućim trošilima i opremom, a zahtjev za elektroenergetsku suglasnost da je podnijela tek dana 21. lipnja 2002., kojim je zatražila suglasnost za prenamjenu iz kućanstava u poslovni prostor, te je 07. srpnja 2002. izdana elektroenergetska suglasnost u kojoj su određeni načini izvedbe priključka i obvezna izmjena unutarnjeg priključka uz odobreno vršno opterećenje od 25,3 kW, a prema kojoj je tužiteljica bila dužna u roku od 60 dana prije priključenja prijaviti se tuženiku radi ugovora o izvedbi priključka, što nije učinila iako je radila kao hotel, te nije postupila po elektroenergetskoj suglasnosti,
- da je tuženik, znajući namjenu objekta tužiteljice, dana 24. ožujka 2003. pozvao tužiteljicu na realizaciju novog priključka, te je dana 02. travnja 2003. dostavljen tužiteljici sastavljeni Ugovor o priključenju i pozvana je na plaćanje naknade priključka u iznosu od 19.988,70 kn uz uvjet izmjene kabela unutarnjeg priključka te ugradnju mjernog sloga za mjerenje radne i jalove energije i registraciju vršnog opterećenja, no uplata je uslijedila dana 31. svibnja 2003.,
- da prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka M. B., koji je utemeljen na Komisijskom zapisniku H.-a T., prilikom izrade kućnog priključka nije postignut čvrst spoj na spojnici NUL voda s NUL vodomreže zbog čega je došlo do iskrenja i izgubljenog spoja, a što je dovelo do povećanja napona i nastanka štete u jutarnjim satima 28.kolovoza 2002., kada je padala jaka kiša s jakom grmljavinom,
-da prema mišljenju istog vještaka do slabljenja spoja može doći zbog loše izvedenog mehaničkog spoja i do velikog opterećenja tog objekta, pri čemu, dok nula kao četvrti vodič ima čvrsti spoj s nulom vodičem koji napaja objekt kućnog priključka iz mreže, linijski napon je 220 volti, a kada spoja nema, linijski napon se povećava na 380 volti,
- da je prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka A. M., imajući u vidu vremenske uvjete, došlo do povećanog napona u instalacijama objekta izazvanog atmosferskim pražnjenjem u blizini vanjskog priključka ili objekta te da visina prenapona nije bila velika jer nije oštetila vanjski dio priključka ni instalacije unutar objekta, ali je bila dovoljno velika da izazove kratke spojeve u oštećenom inventaru, pod pretpostavkom da je vanjski dio priključka izveden nosivim kabelskim stropom (SKS priključak), dok u slučaju žičanog priključka preko izolatora može doći do prijenosa prenapona s vanjskog na unutarnji priključak,
- da je sud propustio provesti dokaz vještačenjem na ročištu, jer vještak A. M. nije mogao pristupiti sudu zbog bolesti, a tužiteljica nije predložila novo vještačenje po nekom drugom vještaku,
- da je osiguratelj, umješač na strani tuženika, po polici osiguranja dana 03. veljače 2003. i dana 30. lipnja 2003., na temelju podnesenog zahtjeva i sačinjenog izvida štete, tužiteljici isplatio iznos od 60.853,37 kn na ime oštećenih aparata i uređaja, te iznos od 10.116,14 kn na ime gubitka dohotka radi otkaza smještaja, te je prema izračunu vještaka financijske struke M. T. preplaćen iznos izmakle dobiti za 1.782,58 kn.
10.1. Imajući na umu navedena utvrđenja prvostupanjski sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka A. M., a posebno i stoga što je tužiteljica svjesno koristila objekt, hotel V. S. za trošila električne energije kao objekt kućanstva i svojim takvim postupanjem dovela do štetnog događaja. Upravo radi neadekvatne električne mreže za potrebe objekta koji je u naravi bio hotel, tužiteljica je i podnijela zahtjev za adekvatnu elektroenergetsku suglasnost po kojoj je postupila 2003. Kao razlog ne prihvaćanja nalaza i mišljenja vještaka M. B. sud navodi utvrđenu činjenicu da na vanjskom dijelu priključka nisu vršeni nikakvi naknadni zahvati koji bi upućivali na zaključak da je priključak loše izveden i da bi tuženik za to bio odgovoran, već je upravo tužiteljica, koristeći unutarnju mrežu za kućanstvo za potrebe hotela kao poslovnog objekta za koji je potrebna drugačija unutarnja instalacija, svojim postupanjem sama doprinijela da dođe do štete za koju sada traži naknadu od tuženika.
11. Drugostupanjski sud je prihvatio činjenična utvrđenja i ocjenu svih izvedenih dokaza uz zaključak da na strani tuženika nema odgovornosti za štetu po odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 189. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) u vezi čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), te je potvrdio prvostupanjsku presudu.
12. Tužiteljica je revizijom ukazala na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP učinjenu red prvostupanjskim sudom, koju po žalbi tužiteljice nije otklonio drugostupanjski sud, te je naznačila postupovnopravno pitanje koje glasi:
„Je li sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP kada je onemogućio stranki raspravljanje pred sudom time što je propustio pozvati na ročište vještaka koji je sudu podnio pisani nalaz, u situaciji kad je stranka sudu dala obrazložene primjedbe na pisani nalaz?“
12.1. U odnosu na razlog važnosti tužiteljica je navela da je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zato što je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje u odlukama poslovni broj Rev-x-1229/2014, Rev-1579/10, Rev-580/04, Rev-54/2007. i Rev-32/2000., ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.
13. U rješenju revizijskog suda poslovni broj Rev-x-1229/2014. od 27. siječnja 2015. je zauzeto shvaćanje:
"Vještačenje se obavlja na glavnoj raspravi, s time što će prema odredbi čl. 260. ZPP sud odrediti hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje samo usmeno na raspravi ili ih podnijeti i u pisanom obliku prije rasprave. Sud će odrediti rok za podnošenje nalaza i mišljenja u pisanom obliku, a vještak mora uvijek obrazložiti svoje mišljenje. Sud će, po mogućnosti, dostaviti strankama pisani nalaz i mišljenje prije ročišta na kojem će se o njima raspravljati.
Prvostupanjski sud je u ovom predmetu rješenjem odredio izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku građevinske struke, a imenovani vještak je podnio nalaz i mišljenje u pisanom obliku prije glavne rasprave. Nakon podnesenog nalaza održana je glavna rasprava 23. siječnja 2012. na koju nije pozvan vještak i na kojoj je tuženik iznio niz primjedbi na nalaz vještaka. Unatoč prigovorima tuženika na pisani nalaz i mišljenje, građevinski vještak nije u nastavku postupka pozvan radi saslušanja na ročištu, a na njegovom nalazu se temelji obrazloženje presude glede količine izvedenih radova.
Postupajući na opisani način sud je postupio suprotno shvaćanju zauzetom u presudama Vrhovnog suda RH. Ujedno je time i počinjena apsolutno bitna povreda odredba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP jer je tuženiku onemogućeno raspravljanje pred sudom.“ (tako i u odlukama poslovni broj Rev-1579/10, Rev-580/04, Rev-54/2007. i Rev-32/2000.)"
14. U ovom slučaju je radi utvrđenja uzroka štetnog događaja, i s tim u vezi odgovornosti tuženice za štetu, svoj nalaz iznio sudski vještak M. B.. Nalaz je utemeljen na Komisijskom zapisniku H.-a T.. U nalazu je navedeno da prilikom izrade kućnog priključka nije postignut čvrst spoj na spojnici NUL voda s NUL vodomreže zbog čega je došlo do iskrenja i izgubljenog spoja, a što je dovelo do povećanja napona i nastanka štete dana 28.kolovoza 2002. u jutarnjim satima kada je padala jaka kiša s jakom grmljavinom. Prema mišljenju istog vještaka do slabljenja spoja može doći zbog loše izvedenog mehaničkog spoja i do velikog opterećenja tog objekta te da dok nula kao četvrti vodič ima čvrsti spoj s nulom vodičem koji napaja objekt kućnog priključka iz mreže linijski napon je 220 volti, a kada spoja nema linijski napon se povećava na 380 volti.
14.1. Tuženica je imala primjedbe na ovaj nalaz pa je sud odredio vještačenje po drugom vještaku, A. M. koji je dao pisani nalaz. Prema tom nalazu je uslijed vremenskih uvjeta došlo do povećanog napona u instalacijama objekta izazvanog atmosferskim pražnjenjem u blizini vanjskog priključka ili objekta, pri čemu visina prenapona nije bila velika jer nije oštetila vanjski dio priključka ni instalacije unutar objekta, ali je bila dovoljno velika da izazove kratke spojeve u oštećenom inventaru, pod pretpostavkom da je vanjski dio priključka izveden nosivim kabelskim stropom (SKS priključak) dok u slučaju žičanog priključka preko izolatora može doći do prijenosa prenapona s vanjskog na unutarnji priključak. Vještak se izjasnio da u spisu nije našao Komisijski zapisnik H.-a T. 29. kolovoza 2002., pa ga nije ni uzeo u obzir kod izrade nalaza, a nije našao ni podatke o povećanom naponu zbog slabog kontakta nul elektrovodiča.
14.2. Prvostupanjski sud je pozvao vještaka na ročište radi izlaganja nalaza i rasprave o primjedbama, ali je vještak obavijestio sud da je bolestan pa dokaz nije izveden na raspravi. Unatoč tomu prvostupanjski sud je utemeljio presudu na nalazu vještaka A. M. te je našao da nema odgovornosti tuženika za štetu, što je prihvatio i drugostupanjski sud.
15. Pritom se napominje da dio sudskog spisa koji sadrži Komisijski zapisnik H.-a T. 29. kolovoza 2002. doista nije uvezan u spis, što ukazuje na mogućnost da taj dio spisa nije dostavljen vještaku, kako je on i naveo u pisanom odgovoru na primjedbe stranaka na nalaz.
16. Postupajući na opisani način sud je postupio suprotno shvaćanju zauzetom u presudama Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-x-1229/2014, Rev-1579/10, Rev-580/04, Rev-54/2007. i Rev-32/2000. i dr.. Ujedno je time i počinjena apsolutno bitna povreda odredba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, jer je tuženiku onemogućeno raspravljanje pred sudom.
17. Zbog iznijetih razloga je valjalo ukinuti nižestupanjske presude po čl. 394. st. 1. ZPP i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
18. Odluka o parničnim troškovima ovisi o odluci o glavnoj stvari, pa je valjalo ukinuti i tu odluku, s time da će sud u nastavku postupka odlučiti i o troškovima ovog revizijskog postupka (čl. 166. st. 3. ZPP).
Ivan Vučemil, v.r.