1

Poslovni broj: 7 P-962/2019-29

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 7 P-962/2019-29

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Sesvetama po sucu pojedincu Martini Ivanković u pravnoj stvari tužiteljice M.S. iz Z., OIB …, koju zastupa punomoćnik D.B., odvjetnik u B. i suradnici odvjetničkom društvu d.o.o. iz Z., protiv tuženika B. K. d.o.o. Z., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnica M.P. i drugi odvjetnici iz B. & P. odvjetničkog društva d.o.o. iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 1. prosinca 2021. u prisutnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu i uručenje presude 11. siječnja 2022. objavio je i

p r e s u d i o   j e

 

I              Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

“I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu od dana 14. rujna 2018. godine pod posl. br. Ovr-5803/2018 te se ukidaju sve do sada provedene radnje.

II. Nalaže se tuženiku B. K. d.o.o. Z., OIB … tužiteljici M.S. iz Z., OIB … nadoknaditi troškove ovog parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 8 dana.”

II              Nalaže se tužiteljici M.S. iz Z., OIB … da tuženiku B. K. d.o.o. Z., OIB … nadoknadi parnični trošak u iznosu od 7.187,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. siječnja 2022. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

1.              Tužiteljica je 21. prosinca 2018. podnijela tužbu Općinskom građanskom sudu u Zagrebu u kojoj navodi da je taj sud 14. rujna 2018. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-5803/2018 protiv kojeg je tužiteljica izjavila žalbu pa je rješenjem poslovni broj Ovr-5803/2018 od 30. studenog 2018. taj sud uputio tužiteljicu da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Osporenim rješenjem o ovrsi određena je ovrha na nekretnini tužiteljice kao ovršenice upisane u zk. ul. 7676, poduložak 5 k.o. G.Z. u naravi trosobni dvoetažni stan u potkrovlju i galeriji površine 81,14 m2, a ovrha je određena na temelju ovršne isprave – ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51401652-5103445297 od 1. ožujka 2007. radi naplate tražbine u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 263.216,21 CHF prema srednjem tečaju banke d.d. na dan plaćanja s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2.              U tužbi tužiteljica tvrdi da ugovorom o cesiji tuženik kao ovrhovoditelj nije dokazao postojanje svoje tražbine i da o ustupu nije obaviješten ni korisnik kredita ni tužiteljica pa da je taj ugovor o cesiji zbog toga nezakonit. Navodi i da u ugovoru o cesiji nije naveden iznos tražbine koja se prenosi pa nije utvrđen točan iznos eventualnog duga korisnika kredita. Osporava i izvadak iz poslovnih knjiga tvrdeći da nije sastavljen u skladu s čl. 8 Zakona o računovodstvu. Ističe i da je dio tražbine u međuvremenu podmiren tuženiku i njegovom prethodniku pa tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu protiv nje za iznos naveden u ovršnom prijedlogu. Navodi da je korisnik kredita dulje razdoblje uredno podmirivao dospjele obveze kredita i da tuženik nije umanjio dug za plaćene iznose. Također navodi da je nekretnina na kojoj se provodi ovrha jedina nekretnina tužiteljice koju ona koristi za stanovanje i da joj je potrebna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba te da ona nije dala suglasnost za namirenje tražbine iz vrijednosti te nekretnine kako je to predviđeno u čl. 75 Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 – dalje: OZ). Tužiteljica stoga svojim tužbenim zahtjevom traži da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-5803/2018 od 14. rujna 2018. i da se ukinu sve provedene radnje, a potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

3.              Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti. U bitnom navodi da sud u ovršnom postupku nije ovlašten ispitivati valjanost ugovora o cesiji pa to ne može biti predmet ni ove parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Ističe da je tuženik dokazao da je tražbina iz ugovora o kreditu prešla na njega jer je u ugovoru o cesiji izričito navedeno da se prenosi tražbina iz ugovora o kreditu s hipotekom na nekretnini koja je predmet tog ovršnog postupka. Navodi tužiteljice o tome da ugovorom o cesiji tuženik nije dokazao postojanje tražbine su paušalni jer njegova tražbina postoji prema korisniku kredita, a ne prema tužiteljici koja je nekretninu koja je predmet ovršnog postupka stekla nakon što je na njoj upisana hipoteka u korist tuženika pa ona odgovara za namirenje tražbine tuženika kao svagdašnji vlasnik nekretnine prema čl. 336 st. 3 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 – dalje: ZV). Dodaje da to jesu li korisnik kredita i tužiteljica bili obaviješteni o ustupu tražbine ne utječe na valjanost ustupa potraživanja i da je ugovor o cesiji sastavljen zakonito te da sam iznos koji se prenosi nije ni morao biti naveden u njemu. U odnosu na tužiteljičino osporavanje valjanosti izvatka iz poslovnih knjiga navodi da to ne predstavlja razlog zbog kojeg bi tužiteljica mogla voditi parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a dodaje i da su i ovi tužiteljičini navodi neosnovani te da izvadak sadrži sve podatke iz čl. 31 st. 2 OZ-a. Tužiteljičino osporavanje visini tražbine smatra paušalnim jer nije dostavila nijedan dokaz o uplatama iz kojih bi proizlazilo da je tražbina tuženika manja od one navedene u ovršnom prijedlogu. Dodaje i da prigovor ograničenja ovrhe iz čl. 75 OZ-a ne predstavlja razlog za upućivanje u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom kao i da je neosnovan jer je tuženik kao ovrhovoditelj stekao založno pravo na predmetnoj nekretnini na temelju pravnog posla s ovršenikom radi osiguranja tražbine zbog koje je određena ovrha pa se tužiteljica ne može protiviti takvoj ovrsi prema čl. 77 st. 1 u vezi s čl. 75 st. 1 i čl. 76 st. 1 OZ-a i nisu ispunjeni uvjeti za primjenu pravila o izuzimanju od ovrhe ili ograničenju ovrhe. Dodaje i da se korisnik kredita u čl. 12 ugovora o kreditu izričito suglasio sa zasnivanjem založnog prava na predmetnoj nekretnini u korist tuženika radi osiguranja tražbine iz tog ugovora. Navodi i da tužiteljica ničim nije ni dokazala navode da bi nekretnina na kojoj je određena ovrha predstavljala glavni izvor sredstava za život tužiteljice i njene obitelji. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i potražuje naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

4.              U tijeku postupka sud je izvršio uvid u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-5803/2018 te je napravljena preslika tog spisa i izvršen je uvid u tužbu od 29. studenog 2019. (str. 24- 30 ovog spisa). Provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Z.R. koji je izradio pisani nalaz i mišljenje. Sud nije saslušavao tužiteljicu i korisnika kredita D.B. jer se radi o nepodesnim dokazima za utvrđenje visine sporne tražbine.

5.              Na temelju tako provedenog postupka sud je, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u vezi s drugim dokazima, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6.              Uvidom u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-5803/2018 utvrđeno je da je 29. studenog 2018. (list 37 tog spisa) donesen zaključak o upućivanju u parnicu ovršenice M.S. radi proglašenja ovrhe nedopuštenom jer su ispunjeni uvjeti iz čl. 52 st. 3 OZ-a. U parnici radi proglašenja ovrhe sud ocjenjuje je li ovrha nedopuštena samo s obzirom na razloge koje je ovršenica (ovdje tužiteljica) navela u svojoj žalbi protiv rješenja o ovrsi i zbog kojih ju je ovršni sud uputio u parnicu. Uvidom u žalbu protiv rješenja o ovrsi (listovi 24-26 tog spisa) utvrđeno je da je M.S. žalbu izjavila iz razloga predviđenih u čl. 50 st. 1 t. 7 i 9 OZ-a. I u žalbi i u ovoj tužbi tužiteljica navodi da tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave protiv nje, da je tražbina u međuvremenu djelomično podmirena i da se radi o jedinoj nekretnini tužiteljice koju koristi za stanovanje pa da se na njoj ovrha ne može provesti.

7.              Tijekom postupka tužiteljica je predlagala da se ovaj postupak prekine jer je korisnik kredita D.B. kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pokrenuo parnicu poslovni broj P-13063/2019 radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu broj 51401652-5103445297 od 1. ožujka 2007. koji je ovršna isprava u ovom sporu, a tuženik se protivi tom prijedlogu. Prema čl. 213 t. 1 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) sud može odrediti prekid postupka ako je odlučio da neće sam rješavati o prethodnom pitanju. Prethodno pitanje prema čl. 12 ZPP-a postoji kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo. Budući da sud u ovoj parnici odlučuje je li ovrha dopuštena u odnosu na to je li tuženik ovlašten na temelju ovršne isprave tražiti ovrhu protiv tužiteljice i je li tražbina u međuvremenu djelomično podmirena, tužba koju je korisnik kredita podnio u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-13063/2019 ne predstavlja prethodno pitanje za ovaj spor pa sud nije odredio prekid postupka.

8.              Uvidom u spis poslovni broj Ovr-5803/2018 utvrđeno je da je Općinski građanski sud u Zagrebu 14. rujna 2018. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-5803/2018 (listovi 1-3 tog spisa). Ovrha je određena na prijedlog ovrhovoditelja B. K. d.o.o. protiv ovršenice M.S. na 15,03/100 idealnog suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk. ul. 7676 poduložak 5 k.o. G.Z. u naravi trosobni dvoetažni stan u potkrovlju i galeriji površine 81,14 m2 (označen u diobnom nacrtu plavom bojom) radi namirenja tražbine u iznosu od 263.219,21 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke d.d. na dan plaćanja i u iznosu od 10.135,51 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 145.589,78 CHF od 5. lipnja 2018. do isplate te radi naplate ovršnih troškova s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Kao ovršna isprava na temelju koje je određena ovrha naveden je ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51401652-5103445297 od 1. ožujka 2007. kojeg je solemnizirala javna bilježnica V.P. iz Z. pod brojem OV-5051/07 2. ožujka 2007. Uvidom u taj ugovor o kreditu (listovi 5-12 tog spisa) utvrđeno je da su ga sklopili banka d.d. kao kreditor i D.B. kao korisnik kredita i založni dužnik. D.B. je u tom ugovoru kreditoru dao dozvolu da u zemljišnim knjigama u svoju korist upiše založno pravo na 15,03/100 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk. ul. 7676 k.o. G.Z. u naravi trosobni dvoetažni stan u potkrovlju i galeriji površine 81,14 m2 (označen u diobnom nacrtu plavom bojom).

9.              Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. 7676 poduložak 5 k.o. G.Z. (listovi 19-20 ovršnog spisa) utvrđeno je da je kao vlasnik tog suvlasničkog dijela upisana M.S. i da je pod brojem Z-16109/07 na temelju prijedloga zaprimljenog 5. ožujka 2007. na tom suvlasničkom dijelu upisano založno pravo u korist banke d.d. na temelju ovog ugovora o kreditu. Uvidom u ugovor o ustupu tražbine od 27. siječnja 2017. (listovi 16-18 ovršnog spisa) kojeg su sklopili banka d.d. kao cedent i B.K. d.o.o. kao cesionar utvrđeno je da je predmet tog ustupa tražbina koju cedent ima prema D.B. na temelju ugovora o kreditu broj 5103445297 od 1. ožujka 2007. kojeg je solemnizirala javna bilježnica V.P. iz Z. pod brojem OV-5051/07 i za osiguranje koje je zasnovano založno pravo na nekretnini tj. na suvlasničkom dijelu od 15,03/100 dijela nekretnine upisane u zk. ul. 7676 k.o. G.Z. pod brojem Z-16109/07. Prema čl. 3 i 4 ugovora o ustupu B.K. d.o.o. je tim ugovorom stekao navedenu tražbinu prema D.B. i postao je nositelj založnog prava na predmetnoj nekretnini te je ovlašten ishoditi upis prijenosa založnog prava u svoje ime i u svoju korist.

10.              Tužiteljica pogrešno smatra da bi ovaj ugovor o ustupu tražbine bio nezakonit zbog toga što tvrdi da o tom ugovoru nisu obaviješteni korisnik kredita i tužiteljica. Prema čl. 80 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na njega svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga i tada prema čl. 81 st. 1 ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava kao što je hipoteka i druga založna prava. Prema čl. 82 st. 1 ZOO-a za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Obavijest dužniku o ustupanju nije preduvjet za valjanost ugovora o ustupanju, već samo za sobom povlači određene posljedice koje su navedene u čl. 82 st. 2 ZOO-a, a odnose se na ispunjenje obveze ustupitelju tj. cedentu što ovdje nije u pitanju. U predmetnom ugovoru o ustupu navedeno je koja se tražbina ustupa tj. da se radi o tražbini iz točno određenog ugovora o kreditu pa iako nije naveden konkretni iznos tražbine koja se prenosi, kako to tvrdi tužiteljica u tužbi, ipak se radi o tražbini koja je odrediva na temelju podataka navedenih u ugovoru o ustupu tako da ugovor o ustupu u tom smislu nema nedostataka.

11.              Slijedom navedenog u točkama 8. i 9. ovog obrazloženja, tuženik je prema čl. 32 st. 1 OZ-a mogao zatražiti ovrhu na temelju predmetnog ugovora o kreditu jer je ugovorom o ustupu  tražbine od 27. siječnja 2017. dokazao da je tražbina ranijeg vjerovnika prenesena na njega kao i da je na njega preneseno založno pravo koje je na nekretnini, sada u vlasništvu tužiteljice, upisano u korist ranijeg vjerovnika i na temelju tog ugovora o ustupu tuženik je ovlašten upisati se kao nositelj tog založnog prava. U vrijeme zasnivanja založnog prava na predmetnoj nekretnini tužiteljica nije bila vlasnik te nekretnine, kako to proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka priloženog uz ugovor o kreditu (listovi 14-15 ovršnog spisa), no kako je ona stekla tu nekretninu nakon što je raniji vjerovnik već bio stekao založno pravo, tuženik je kao pravni sljednik ranijeg vjerovnika u skladu s čl. 83 OZ-a bio ovlašten na temelju ovršne isprave – ugovora o kreditu i izvatka iz zemljišne knjige zatražiti ovrhu izravno protiv tužiteljice kao novog vlasnika. Prema tome, neosnovana je tvrdnja da tuženik nije ovlašten na temelju ovršne isprave tražiti ovrhu protiv tužiteljice i nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50 st. 1 t. 7 OZ-a.

12.              Kako bi utvrdio točnost tužiteljičine tvrdnje da je predmetna tražbina u međuvremenu djelomično podmirena sud je proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije Z.R.. Taj je vještak u svom pisanom nalazu i mišljenju utvrdio da je na dan izdavanja izvoda iz poslovnih knjiga od 4. lipnja 2018. visina preostalog potraživanja iznosila ukupno 268.169,13 CHF što je prema srednjem tečaju HNB za CHF tada iznosilo 1.717.839,43 kn. Taj iznos obuhvaća dospjelu nepodmirenu glavnicu u iznosu od 152.334,96 CHF (975.828,20 kn), dospjele nepodmirene ugovorne kamate u iznosu od 29.729,27 CHF (190.439,94 kn) i dospjele nepodmirene zatezne kamate u iznosu od 86.104,90 CHF (551.571,29 kn). Prema tom izračunu na iznos nepodmirene glavnice od 152.334,96 CHF zakonske zatezne kamate teku od 5. lipnja 2018. do isplate, a na iznos nepodmirenih ugovornih kamate od 29.729,27 CHF zakonske zatezne kamate teku od 8. lipnja 2018. do isplate.

13.              Tuženik nije imao nikakvih prigovora na provedeno financijsko vještačenje, a tužiteljica je navela da se ne može očitovati jer je vještak izračun izvršio na temelju važećeg tečaja za švicarski franak i primjenom jednostrano promjenjive kamatne stope i jer je u tijeku postupak radi utvrđenja ništetnosti predmetnog ugovora o kreditu.

14.              Sud je nalaz i mišljenje financijskog vještaka prihvatio u cijelosti jer su izrađeni stručno i objektivno na temelju uvida u dokumentaciju u spisu. Na temelju provedenog financijskog vještačenja sud je utvrdio da je ukupno potraživanje na dan 4. lipnja 2018. iznosilo 268.169,13 CHF, a to je veći iznos od 263.219,21 CHF i 10.135,51 kn za koje je određena ovrha spornim rješenjem o ovrsi. Tužiteljičinu opasku o nemogućnosti očitovanja na nalaz i mišljenje sud nije prihvatio jer je vještačenje provedeno zbog njene tvrdnje da je dugovanje djelomično podmireno u odnosu na iznos koji je naveden u rješenju o ovrsi dok iz provedenog financijskog vještačenja proizlazi da je ta njena tvrdnja neutemeljena i njeno pozivanje na eventualnu ništetnost ovršne isprave nema nikakvog utjecaja na ovo utvrđenje suda. Osim toga, tužiteljica nije dostavila nijedan dokaz o ikakvim uplatama predmetnog kredita. Sud je stoga utvrdio da nije ostvaren ni žalbeni razlog iz čl. 50 st. 1 t. 9 OZ-a tj. da tražbina nije prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenica više nije mogla istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka.

15.              Tužiteljica također tvrdi da predmetna nekretnina predstavlja jedinu nekretninu koju ona koristi za stanovanje, da joj je ona potrebna za ostvarenje osnovnih životnih potreba i da ona nije dala suglasnost za namirenje ovrhovoditeljeve tražbine iz vrijednosti te nekretnine pa da se ovrha u smislu čl. 75 OZ-a ne može provesti na ovoj nekretnini. Prije svega, potrebno je istaknuti da ovaj tužiteljičin prigovor ne predstavlja razlog zbog kojeg bi ona kao ovršenica mogla biti upućena u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Osim toga, budući da je na toj nekretnini zasnovano založno pravo u korist ranijeg vjerovnika, da je to založno pravo upisano u zemljišnim knjigama i da je tužiteljica ovu nekretninu stekla već opterećenu tim založnim pravom, ona se prema čl. 77 OZ-a uopće ne može protiviti ovrsi na toj nekretnini pozivajući se na zaštitu fizičke osobe predviđenu u čl. 75 OZ-a u odnosu na jedinu nekretninu koja se koristi za zadovoljenje osnovnih životnih potreba tužiteljice za stanovanje.

16.              Slijedom svega navedenog tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

17.              Tuženiku je u skladu s čl. 154 st. 1 i čl. ZPP-a dosuđen parnični trošak prema troškovniku predanom na ročištu 1. prosinca 2021. Tuženikov trošak sastoji se od nagrade za sastav odgovora na tužbu 1.000,00 kn prema Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje: OT), za zastupanje na ročištu 3. travnja 2019. 500,00 kn prema Tbr. 9/2 OT, za zastupanje na dva ročišta 1. srpnja 2020. i 1. prosinca 2021. po 1.000,00 kn prema Tbr. 9/1 OT, za pristup na odgođeno ročište 11. ožujka 2020. 250,00 kn prema Tbr. 9/5 OT i za sastav dva obrazložena podneska od 20. ožujka 2020. i 6. svibnja 2021. po 1.000,00 kn za svako prema Tbr. 8/1 OT, odnosno ukupno 5.750,00 kn. Ovom iznosu treba pribrojiti 25 % PDV-a u iznosu od 1.437,50 kn pa je tužiteljici naloženo da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 7.187,50 kn sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate u skladu s čl. 30 Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20).

18.              Tuženiku nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu jer je tuženik uspio u sporu pa nije dužan platiti ovu pristojbu prema čl. 4 t. 2 Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18), a zatražena nagrada za pristup na ročište za objavu presude nije priznata jer je u slučaju nedolaska na to ročište presuda dostupna na e-oglasnoj ploči pa ovaj trošak nije potreban u smislu čl. 155 ZPP-a.

U Sesvetama 11. siječnja 2022.

 

                                                        Sudac

                                                              Martina Ivanković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana kad je održano ročište za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

 

 

DNA

1. odvjetnik D.B.
2. odvjetnica M.P.