- 1 -              Rev 2756/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2756/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. K. V. iz C., koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu V., J., Š., S., J. i J. u R., protiv tuženika Z. V. iz N. V., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u N. V., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci br. Gž-4566/13-2 od 16. ožujka 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici br. P-588/07 od 6. ožujka 2013., u sjednici vijeća održanoj 11. siječnja 2022.,

 

p r e s u d i o   i   r i j e š i o   j e :

 

I.              Djelomično se prihvaća revizija tužiteljice te se ukidaju presuda Županijskog suda u Rijeci br. Gž-4566/13-2 od 16. ožujka 2016. u dijelu u kojem se potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici br. P-588/07 od 6. ožujka 2013. u točkama II. i III. izreke, kao i presuda Općinskog suda u Crikvenici br. P-588/07 od 6. ožujka 2013. u dijelu pod stavkom II. izreke, kao i odluci o parničnim troškovima, te se u tim dijelovima predmet vraća prvostupanjskim sudu na ponovno suđenje.

 

II.              U odnosu na preostali odbijeni dio zahtjeva tužiteljice, revizija tužiteljice se odbija kao neosnovana

 

III.              O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se utvrdi da rekonstruirani, dograđeni i nadograđeni dio nekretnine predstavlja 442/1289 dijela obiteljske kuće, gospodarske zgrade i dvora k.č.br. 3894/556 iz z.k.ul. 4453 k.o. N.-bračnu stečevinu (toč.I./1.), da se utvrdi da su stranke zajednički u braku povećale vrijednost nekretnine označene kao k.č.br. 3894/556, obiteljske kuće, gospodarske zgrade i dvor, upisane u zk.ul. 4453, k.o. N. za 442/1289 vrijednosti, temeljem čega je tužiteljica stekla pravo suvlasništva na 221/1289 dijela kuće, a što u naravi predstavlja ½ dijela stana u prizemlju i 1. katu (toč. I./2.), kao i da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Crikvenici-Ispostava Novi Vinodolski da izvrši uknjižbu 221/1289 dijela na k.č.br. 3894/556, obiteljske kuće, gospodarske zgrade i dvor iz z.k.ul. 4453, k.o. N. na ime i suvlasništvo tužiteljice (toč. I./3.). Ujedno je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da joj tuženik na ime uloženih sredstava za adaptaciju, nadogradnju i dogradnju nekretnine k.č.br. 3894/556, obiteljske kuće, gospodarske zgrade i dvora iz z.k.ul. 4453, k.o. N. isplatiti iznos od 228.833,15 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom (toč. II.). Tužiteljica je obvezan naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 81.250,00 kuna (toč. III.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe tužiteljice kao neosnovane, te je potvrđena presuda suda prvog stupnja.

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu odluku, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tužiteljice osnovana je u dijelu u kojem je odlučeno o eventualno kumuliranom obveznopravnom zahtjevu, kao i u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka, dok u dijelu gdje je odlučeno o stvarnopravnom zahtjevu tužiteljice revizija nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje da rekonstruirani, dograđeni i nadograđeni dio obiteljske kuće (kat.čest. 3894/556 k.o. N.) u 442/1829 dijela predstavlja bračnu stečevinu stranaka, zahtjev tužiteljice da je stakla pravo suvlasništva na 221/1829 dijela navedene nekretnine, te zahtjev za upis uknjižbe prava suvlasništva u zemljišnim knjigama. Tužiteljica je postavila i eventualno kumulirani zahtjev na isplatu uloženih sredstava za adaptaciju, nadogradnju i dogradnju navedene nekretnine u iznosu od 228.833,15 kuna uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu.

 

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da su stranke bile u braku od 6. listopada 1990. do 2006., kada je pokrenut postupak razvoda braka,

- da je predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama uknjižena kao kuća, gospodarska zgrada i dvorište površine 277 m2, time da se kuća sastoji od četiri etaže – suteren, prizemlje, kat i tavan,

- da je majka tuženika, M. V., bila uknjižena kao vlasnik, a nakon sklopljenog ugovora o darovanju od 3. svibnja 1991. tuženik,

- da je 2. lipnja 2009. donijeta presuda suda prvog stupnja broj P-578/08 kojom se opoziva ugovor o darovanju sklopljen dana 3. svibnja 1991. između M. V. i Z. V., ovdje tuženika, na temelju kojeg je ugovora tuženiku darovana nekretnina upisana u zk.ul.br. 4453 k.o. N., te je naložena uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije uknjižbe navedene nekretnine u vlasništvu tuženika po osnovu ugovora o darovanju od 3. svibnja 1991.,

- da je vrijednost izvedenih građevinskih radova iznosi 441.299,00 kuna, a glede izvršene rekonstrukcije, dogradnje i nadogradnje,

- da je rekonstrukcija, dogradnja i nadogradnja predmetne kuće izvedena 2005. i 2006.

 

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev tužiteljice, koji se odnosi na stvarnopravni zahtjev, zaključivši da građevinski radovi rekonstrukcije, dogradnje i nadogradnje nisu izvršeni novčanim sredstvima stranaka kao bračnih drugova, već novčanim sredstvima roditelja tuženika, zbog čega se ne radi o bračnoj stečevini, a slijedom čega tužiteljica nije dokazala osnovanost stvarnopravnog zahtjeva na utvrđenje prava suvlasništva sporne nekretnine.

 

Nadalje, nižestupanjski sudovi odbijaju eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na isplatu 228.833,15 kuna zbog promašene pasivne legitimacije, obzirom tuženik u zemljišnim knjigama nije uknjižen kao vlasnik sporne nekretnine. 

 

10. Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka  tužiteljica temelji na tvrdnji o učinjenoj bitnoj povredi odredaba postupka iz čl. 354. st.1. u vezi čl. 8. ZPP, kao i povredi iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

11. Pravo na ocjenu provedenih dokaza odredbama parničnog postupka pridržano je za nižestupanjske sudove, koji prema svojem uvjerenju i na osnovu savjesne i brižljive ocjene odlučuju koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP). Međutim, kod ocjene dokaza sud je ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se ta ocjena mogla provjeriti. Sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP ako su u presudi razlozi o odlučnim činjenicama proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

12. Osnovano revidentica osporava ocjenu izvedenih dokaza. U konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi su kao odlučne prihvatili iskaze tuženika i roditelja tuženika na okolnost da su građevinski radovi rekonstrukcije, dogradnje i nadogradnje izvršeni isključivo novčanim sredstvima roditelja tuženika.

 

13. Iz iskaza svjedoka, roditelja tuženika, proizlazi da su ukupni troškovi adaptacije predmetne nekretnine iznosili oko 30.000,00 Eura. Kada bi se navedenom iznosu pribrojio iznos koji je tuženiku isplaćen na ime primitka naknade štete 22. ožujka 2006., za koji proizlazi da nižestupanjski sudovi utvrđuju da je u cijelosti utrošen u adaptaciju, ne dolazi se do iznosa od 441.299,00 kuna, a koji je vještačenjem utvrđen kao iznos vrijednosti izvedenih građevinskih radova. Navedeni iznos ne proizlazi niti iz dostavljene dokumentacije (preslike štednih knjižica i bankovnih naloga za prijenos).

 

14. Stoga se ne mogu prihvatiti kao uvjerljivi razlozi nižestupanjskih presuda da se otklanja vjera iskazu tužiteljice, sestre tužiteljice-Š. K. L., ali i D. R., uz obrazloženje da niti jedan dokaz proveden u postupku ne potvrđuje njihove navode.

 

15. Izvedene dokaze, sukladno odredbi čl. 8. ZPP, sud ocjenjuje po svom uvjerenju, ali je dužan stečeno uvjerenje obrazložiti uvjerljivim i logičnim razlozima koji mogu opravdati da stečeno uvjerenje ima pravnu i činjeničnu osnovu.

 

16. Sestra tužiteljice Š. K. L. u svom iskazu navodi da je pozajmila svojoj sestri tužiteljici 1994. ili 1995. iznos od 5.000,00 DEM za otvaranje privatne tvrtke, te za Božić 2005. iznos od 15.000,00 EUR, upravo radi troškova rekonstrukcije i adaptacije predmetne kuće, no da o pozajmicama nikada nije sastavljala nikakve potvrde, te da joj pozajmice nikada nisu vraćene.

 

Nižestupanjski sudovi nisu poklonili vjeru dijelu iskaza tužiteljice i sestre tužiteljice na okolnost pozajmljenog iznosa od 15.000,00 EUR, navodeći da niti jedan dokaz proveden u postupku ne potvrđuje ove navode, ali pri tome zanemaruje da je otac tuženika u svom iskazu potvrdio navode svjedokinje da je financirala dokapitalizaciju tužiteljičine firme u iznosu od 2.000,00 CHF, i tuženika koji u svom iskazu navodi da je iznos od 2.000,00 CHF pozajmljen na ime dokapitalizacije tužiteljičine firme, te da je navedeni iznos svjedokinja kao dug oprostila.

 

Nižestupanjski sudovi zanemaruju navedene okolnosti, koje potvrđuju okolnost prethodnog zajma tužiteljice od sestre, bez postojanja pisanih potvrda o navedenom zajmu, ali i samu činjenicu da je riječ o odnosu sestara za koji, kako iz iskaza tužiteljice i njene sestre, tako i iskaza tuženika i njegovi roditelja proizlazi da je blizak, te da je sestra tužiteljice učestalo strankama pomagala hranom, odjećom i financijski.

 

17. Nadalje, ostalo je nejasno zašto sudovi nisu poklonili vjeru svjedocima predloženima od strane tužiteljice (I. C. i M. G.), koji su dugogodišnji prijatelji stranaka i koji su u svojim iskazima naveli da im je poznato kako je dio radova financiran od strane roditelja tuženika, a dio od strane tužiteljice i tuženika, nasuprot čega poklanjaju vjeru iskazu svjedoka Ž. O., dugogodišnjeg prijatelja tuženikovog oca, koji je radio projekt za predmetnu adaptaciju i koji u svom iskazu navodi „da je iz razgovora s ocem tuženika shvatio da on u cijelosti financira tu adaptaciju kuće“.

 

18. Jednako tako nejasno je iz kojih razloga nižestupanjski sudovi ocjenjuju iskaz D. R., a koji je podudaran s iskazom M. B., nelogičnim i neprihvatljivim, pri čemu su oba svjedoka osobe nezainteresirane za ishod spora, dok se zanemaruje činjenica da je predmetna nekretnina tijekom predmetnog postupka opozivom ugovora o darovanju ponovno, na temelju presude na temelju priznanja, uknjižena na ime majke tuženika, kao osobe koja je direktno zainteresirana za ishod postupka.

 

19. Stoga se tužiteljica osnovano poziva na počinjenu bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi sa čl. 8. ZPP, vezano za ocjenu provedenih dokaza, jer je ocjena provedenih dokaza po nižestupanjskim sudovima provedena suprotno načinu kako to nalaže odredba čl. 8. ZPP, te na bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i to u dijelu u kojem je odbijen eventualno kumulirani obveznopravni zahtjev.

 

20. Iz činjeničnih utvrđenja proizlazi da je tuženik u vrijeme pokretanja predmetnog postupka bio upisani vlasnik predmetne nekretnine. U postupku nije sporno da je tuženik posjednik predmetne nekretnine.

 

21. Također iz stanja spisa proizlazi da je tijekom predmetne parnice, 2. lipnja 2009. donijeta presuda na temelju priznanja suda prvog stupnja broj P-578/08 kojom se opoziva ugovor o darovanju sklopljen dana 3. svibnja 1991. između majke tuženika i tuženika, a na temelju kojeg je ugovora tuženiku darovana nekretnina upisana u zk.ul.br. 4453 k.o. N., te je naložena uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije uknjižbe navedene nekretnine u vlasništvu tuženika po osnovu ugovora o darovanju od 3. svibnja 1991., radi čega nižestupanjski sudovi odbijaju obveznopravni zahtjev navodeći da tuženik nije pasivno legitimiran.

 

22. Sukladno odredbi čl. 195. st.1. ZPP ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši.

 

23. U tumačenju primjene navedene odredbe na petoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (5/19) održane 21. listopada 2019. zauzeto je shvaćanje po kojem kada tuženik otuđi stvar ili pravo tijekom parnice, na što suprotna stranka nije mogla utjecati, primjenjuju se odredbe iz čl. 162. st.4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a tek u slučaju kada te odredbe nije moguće primijeniti, tada čl. 195. st.1. ZPP isključuje primjenu pravila o pravno relevantnim činjenicama koje postoje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, dakle, mjerodavno je stanje koje je postojalo u vrijeme podnošenja tužbe.

 

24. Prema tome, otuđenje stvari ili prava o kojem teče parnica, nema bezuvjetan učinak prestanka pasivne legitimacije tuženika, pa su nižestupanjski sudovi, ne primijenivši na ispravan način odredbu čl. 195. st. 1. ZPP, počinili relativnu bitnu povredu navedene odredbe parničnog postupka što je bilo od utjecaja na zakonitost odluke (čl. 354. st. 1. ZPP).

 

25. Stoga je zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka valjalo usvojiti reviziju tužiteljice glede odbijenog eventualno kumuliranog zahtjeva, te u tom dijelu kao i u dijelu odluke o troškovima postupka vratiti predmet na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP.

 

26. U odnosu na odbijeni stvarnopravni zahtjev tužiteljice valja istaći da je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je stvarno pravni zahtjev (toč. I. prvostupanjske presude) odbijen kao neosnovan.

 

27. Naime, samom dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem ne dolazi do sjecanja prava vlasništva takvom dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem zgrade, ako što drugo nije odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine (čl. 156. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, dalje: ZVDSP). Kod toga valja naglasiti da u postupku nije utvrđeno da bi vlasnik nekretnine u koju je vršena dogradnja, nadogradnja ili preuređenje, u konkretnom slučaju, takvo što odredio.

 

28. Kada je u navedenim pretpostavkama s vlasnikom nekretnine ugovoreno stjecanje (su)vlasništva, bila bi riječ o stjecanju na temelju pravnog posla (dakle o stjecanju prava vlasništva u skladu s odredbama čl. 115. i čl. 119. – 121. ZVDSP), a ne stjecanju ugrađivanjem, ulaganjem i sl.

 

29. Stoga u dijelu u kojem je drugostupanjskom presudom odbijena žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen stvarnopravni zahtjev tužiteljice (toč. I. 1.,2. i 3. prvostupanjske presude) nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo, pa je u tom dijelu valjalo reviziju tužiteljice odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

 

30. U nastavku postupka prvostupanjski sud treba ponovno odlučiti o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu (obveznopravnom zahtjevu) imajući u vidu sve izloženo, otkloniti bitne povrede odredbe parničnog postupka na koje je ukazano ovim rješenjem, ponovno provesti predložene dokaze od strane parničnih stranaka i iste ocijeniti u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, te donijeti novu meritornu odluku o eventualno kumuliranom obveznopravnom zahtjevu. 

 

31. Novom odlukom o glavnoj stvari odlučiti će se o troškovima cjelokupnog postupka u smislu odredbe čl. 166. st. 3. ZPP, uključujući i troškove ovog revizijskog postupka.

 

Zagreb, 11. siječnja 2022.