Baza je ažurirana 24.10.2025. zaključno sa NN 104/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Poslovni broj: 7 Pž-5493/2021-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 7 Pž-5493/2021-2

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Tatjana Kujundžić Novak, u pravnoj stvari tužiteljice R. H., OIB ..., koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u P., protiv tuženika I. I. d.o.o., OIB ..., K., kojeg zastupa punomoćnik M. W., odvjetnik u Z., radi utvrđivanja postojanja tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja i odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-142/2021-22 od 24. rujna 2021., 11. siječnja 2022.

 

r i j e š i o j e

 

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana te se potvrđuju rješenje i odluka o troškovima postupka sadržana u dijelu točke II. izreke presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-142/2021-22 od 24. rujna 2021. kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 27.718,00 kn.

 

II. Djelomično se uvažava tuženikova žalba, preinačuje u preostalom dijelu odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-142/2021-22 od 24. rujna 2021. i rješava:

 

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 13.859,00 kn (trinaesttisućaosamstopedesetdevet kuna) kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Odlukom o troškovima sadržanoj u presudi prvostupanjskog suda je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od

41.577,00 kn (točka II. izreke), dok je rješenjem odbačen tuženikov prigovor previsoko naznačene vrijednosti predmeta spora.

 

2. Protiv odluke o troškovima sadržanoj u prvostupanjskoj presudi i protiv prvostupanjskog rješenja žalbu je podnio tuženik kojom pobija te odluke iz svih zakonom dopuštenih razloga. Tuženik pobija prvostupanjsko rješenje navodeći da nije jasno temeljem koje zakonske odredbe je prvostupanjski sud zauzeo stajalište da vrijednost predmeta spora iznosi 1.385.986,17 kn. Smatra da se u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora ne može određivati primjenom odredbe čl. 40. Zakona o parničnom postupku jer se prema toj zakonskoj odredbi određuje vrijednosti predmeta spora u parnicama u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu. U postupcima u kojima se zahtijeva utvrđenje osnovanosti osporavanja potraživanja ne radi se o potraživanju u novcu niti o potraživanju na isplatu određenog novčanog iznosa, već o potraživanju koje je u trenutku otvaranja predstečajnog postupka izraženo u novcu, a koje će po provedenom predstečajnom postupku i zaključenju predstečajnog sporazuma biti namireno djelomično ili u cijelom iznosu i na drugi način, a ne u novcu. Osim toga, smatra nejasnim zašto je prvostupanjski sud odbacio tuženikov prigovor kada iz obrazloženja pobijane odluke jasno proizlazi da je o tom prigovoru odlučivao. Predlaže usvojiti žalbu i preinačiti pobijane odluke, a podredno ih ukinuti i predmet vratiti na ponovno postupanje.

 

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5. Žalba je djelomično osnovana.

 

6. Pobijano rješenje i odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke prvostupanjske presude su ispitani sukladno odredbi čl. 365. st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), a u vezi s odredbom čl. 381. ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i

14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Ovaj sud nalazi da je pobijano rješenje o odbačaju prigovora pravilno i zakonito, dok je pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava našao da je odluka o troškovima postupka djelomično zahvaćena pogrešnom primjenom materijalnog prava.

 

7. Nisu osnovani tuženikovi žalbeni navodi kojima pobija prvostupanjsku odluku (rješenje o odbačaju prigovora) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, pogrešno smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 40. ZPP-a i da je takva pogrešna primjena odredaba o određivanju vrijednosti predmeta spora utjecala na donošenje zakonite i pravilne odluke o troškovima postupka i odluke o tuženikovom prigovoru previsoko naznačene vrijednosti predmeta spora.

 

8. Naime, odredbom čl. 35. ZPP-a je propisano da kad je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastava suda i u drugim slučajevima predviđenim u ovom zakonu mjerodavna vrijednost predmeta spora, kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva.

 

9. Odredbom čl. 40. ZPP-a je propisano da ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota (st.

1.). U drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio (st. 2.). Ako je u slučaju iz stavka 2. ovoga članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora (st. 3.). Ako se nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari utvrdi da je tužitelj propustio odrediti vrijednost predmeta spora, sud prvog stupnja će brzo i na prikladan način, nakon što strankama omogući da se o tome izjasne, odrediti vrijednost predmeta spora rješenjem protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba (st. 4.). Ako prvostupanjski sud u slučaju iz stavka 4. ovog članka ne utvrdi vrijednost predmeta spora na način određen u tom stavku najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora

50.000,00 kn (st. 5.), odnosno 100.000,00 kn u trgovačkim sporovima (čl. 495.a ZPP).

 

10. Predmet spora u ovom parničnom postupku je tužiteljev zahtjev za utvrđenjem postojanja tražbine tužitelja prema dužniku društvu I. I. d.o.o., OIB ..., K., D. U. 1, u iznosu od 1.385.986,17 kn, a na pokretanje kojeg je tužitelj upućen rješenjem Trgovačkog suda u Pazinu donesenim 5. travnja 2019. pod poslovnim brojem St-353/2018 u predstečajnom postupku koji se vodi nad ovdje tuženikom kao dužnikom.

 

11. S obzirom na to da je predmet ovog parničnog postupka zahtjev za utvrđenje postojanja novčane tražbine u iznosu od 1.385.986,17 kn, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da se kao vrijednost predmeta spora treba uzeti iznos novčane tražbine čije se utvrđenje zahtijeva jer upravo ta tražbina predstavlja glavni zahtjev (čl. 35. ZPP-a). Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da pritom nije odlučno je li zahtjev upravljen na isplatu (kondemnatorni) ili pak na utvrđenje (deklaratorni), kao u konkretnom slučaju, jer odredbom čl. 35. ZPP-a nije izričito propisano da bi glavni (novčani) zahtjev trebao biti postavljen isključivo kao kondemnatoran zahtjev da bi došlo do primjene te zakonske odredbe. Zbog toga tuženik nije bio procesnopravno legitimiran na podnošenje prigovora u smislu odredbe čl. 40. st. 2. ZPP-a jer takva ovlaštenja pripadaju tuženiku jedino u slučaju kada tužitelj naznači vrijednost predmeta spora u parnici u kojoj se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, pa je pravilno prvostupanjski sud odbacio takav tuženikov prigovor kao nedopušten.

 

12. Za odluku o utvrđivanju vrijednosti predmeta spora nije mjerodavno u kojoj mjeri će se vjerovnik namiriti po završetku predstečajnog postupka jer odredbe Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 71/15 i 104/17; dalje: SZ) u skladu s kojima se vodi predstečajni postupak iz kojeg proizlazi ova parnica ne dovode u vezu opseg namirenja sa vrijednošću predmeta spora u parnicama koje proizlaze iz predstečajnog postupka niti propisuju neki poseban način određivanja vrijednosti predmeta spora u takvim parnicama, kao što je to bilo propisano odredbom čl. 180. st. 2. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 44/96, 129/00, 123/03, 197/03 i 187/04) za parnice pokrenute radi utvrđivanja osporene tražbine u stečajnom postupku. Zbog toga, a u nedostatku takve posebne odredbe koja bi vrijedila kao lex specialis, pri određivanju vrijednosti predmeta spora u parnicama proizašlim iz predstečajnog postupka primjenjuju se odredbe čl. 35. ZPP-a (u slučajevima kad je

glavni zahtjev novčana tražbina) i čl. 40. ZPP-a (u slučajevima kad je glavni zahtjev nenovčana tražbina), kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

 

13. Dodatno, ovaj sud ukazuje i na odredbu čl. 48. st. 5. SZ-a kojom je propisano da se postupak radi utvrđivanja osporenih tražbina u predstečajnom postupku provodi odgovarajućom primjenom pravila o postupku radi utvrđivanja osporenih tražbina u stečajnom postupku. Jedno od takvih pravila je sadržano u odredbi čl. 270. SZ-a kojom je određen „opseg utvrđivanja i vrijednost predmeta spora" tako što je propisano da se u parnicama utvrđivanje tražbine može zahtijevati samo na temelju osnove, u iznosu i isplatnom redu kako je ono naznačeno u prijavi ili na ispitnom ročištu. Iz navedenog, arg. a con., proizlazi da će predmet zahtjeva na utvrđenje biti upravo visina (iznos) novčane tražbine koju je ovdje tužitelj naznačio u prijavi, a koji je osporen od strane povjerenika i dužnika i kao takav naznačen na ispitnom ročištu (proizlazi iz rješenja s ispitnog ročišta na str. 12. spisa), dakle iznos od 1.385.986,17 kn. Budući da takav deklaratorni zahtjev ima za predmet novčanu tražbinu, to će se za vrijednost predmeta spora uzeti upravo visina te tražbine (čl. 35. ZPP-a, a u svezi s čl. 270. i čl. 48. st. 5. SZ-a), kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

 

14. Odluka o troškovima parničnog postupka je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a žalitelj svojim žalbenim navodima usmjerenim na pogrešno (suviše visoko) određivanje vrijednosti predmeta spora nije doveo u pitanje pravilnosti i zakonitost tog dijela prvostupanjske odluke. Međutim, odlučujući o visini troškova postupka pobijano rješenje je djelomično zahvaćeno pogrešnom primjenom materijalnog prava.

 

15. Pravilno je prvostupanjski sud priznao tužitelju kao opravdane troškove sastava tužbe u iznosu od 13.859,00 kn (Tbr.8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika „Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa) i troškove zastupanja na ročištu održanom 16. rujna 2021. u istom iznosu (Tbr. 9.1. Tarife). Osim navedenih troškova koje je prvostupanjski sud pravilno priznao kao opravdane, na ročištu održanom 16. rujna 2021. tužitelj je zatražio još i naknadu troškova za sastav podneska u iznosu od 13.859,00 kn, dok je prvostupanjski sud ocijenio da se radi o podnesku od 9. studenog 2016. za čiji sastav navodi da priznaje tužitelju trošak sukladno odredbi Tbr. 8.1. Tarife naznačujući pritom njegovu visinu u iznosu od 750,00 kn (premda je u konačnici - zbroju svih troškova koje je priznao – odlučio kao da za sastav tog podneska priznaje iznos od

13.859,00 kn). Međutim, kako se u spisu ne nalazi podnesak iz mjeseca studenog

2016. godine za koji je prvostupanjski sud priznao trošak, dok tužitelj u svom zahtjevu nije naznačio sukladno odredbi čl. 164. st. 1. ZPP-a za sastav kojeg podneska potražuje naknadu troškova, to je zahtjev u iznosu od 13.859,00 kn trebalo odbiti kao neosnovan jer nije moguće utvrditi na koji podnesak se odnosi zahtijevani trošak, slijedom čega nije moguće niti ocijeniti sukladno čl. 155. st. 2. ZPP-a po kojoj visini tužitelju pripada pravo na naknadu tog troška. Pritom se napominje da se u spisu nalazi više tužiteljevih podnesaka.

 

16. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. i 3. ZPP, a u vezi s odredbom čl. 368. st. 1., čl. 373. t. 3. te čl. 381. ZPP-a, odlučio kao u izreci.

 

Zagreb, 11. siječnja 2022.

 

Sutkinja

Tatjana Kujundžić Novak, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu