-   -             

Poslovni broj: 2 Us l-982/2021-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

              Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu u upravnom sporu tužitelja Z., d.o.o., O., OIB: …, koga zastupa direktor K. N. iz O., OIB: …, a koje zastupa opunomoćenik A. M., odvjetnik iz O.,  protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Miramarska cesta 22, Zagreb, OIB: 69608914212, kojeg zastupaju službene osobe Ž. K. i D. J., radi utvrđenih nepravilnosti prilikom dodjele bespovratnih sredstava, 11. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje točke II rješenja tuženika KLASA: UP/I-910-04/19-02/186, URBROJ: 538-05-3-3-3-1/313-21-7 od 9. srpnja 2021. i Obavijesti o bitnim elementima Odluke o utvrđenoj nepravilnosti KLASA: 018-07/17-03/476, URBROJ: 563-11/222-19-34 od 5. ožujka 2019. Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

                                        Obrazloženje

Rješenjem tuženika KLASA: UP/I-910-04/19-02/186, URBROJ: 538-05-3-3-3- 1/313-21-7 od 9. srpnja 2021. u točki I je usvojen prigovor tužitelja, podnesen u ime i za račun suvlasnika višestambene zgrade na adresi …, O., izjavljen na postupanje Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (nastavno: Fond), povodom Obavijesti o bitnim elementima Odluke o utvrđenoj nepravilnosti KLASA: 018-07/17-03/476, URBROJ: 563-11/222-19-34 od 5. ožujka 2019., u dijelu koji se odnosi na utvrđenu nepravilnost vezano uz jamstvo za uredno ispunjenje ugovora. Točkom II je odbijen prigovor tužitelja, podnesen u ime i za račun suvlasnika višestambene zgrade na adresi …, O., izjavljen na postupanje Fonda povodom Obavijesti o bitnim elementima Odluke o utvrđenoj nepravilnosti KLASA: 018-07/17-03/476, URBROJ: 563-11/222-19-34 od 5. ožujka 2019., u dijelu koji se odnosi na nepravilnost utvrđenu vezano uz izmjenu uvjeta plaćanja. Točkom III je naloženo Fondu da u ponovljenom postupku uzme u obzir sve relevantne činjenice te ponovno odluči povodom sumnje na nepravilnost vezano uz jamstvo za uredno ispunjenje ugovora. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno ovom sudu podnio tužbu kojom osporava zakonitost točke II navedenog rješenja. Isti prvenstveno ističe prigovor nedostatka pasivne legitimacije na strani tužitelja jer smatra da je kao upravitelj zgrade postupao isključivo u ime i za račun suvlasnika višestambene zgrade u O., … te nije bio korisnik bespovratnih sredstava pa prema tome nije mogao biti niti stranka postupka. Poziva se na odredbe članka 378. Zakona o vlasništvu te ukazuje kako je sa suvlasnicima sklopio ugovor na način da upravlja nekretninom u ime i za račun suvlasnika i to kao njihov nalogoprimac. Stoga je mišljenja da nije bio ugovorna stranka, budući je ugovor o izvođenju radova za energetsku obnovu zgrade sklopljen između suvlasnika kao naručitelja radova i izvođača radova pa su i eventualne sankcije trebale biti izrečene korisnicima odobrenih bespovratnih sredstava, a ne upravitelju zgrade. U tužbi u bitnom navodi da se znatna izmjena elemenata ugovora na koji se poziva tuženik odnosila na to da su suvlasnici višestambene zgrade sklopili aneks ugovora o izvođenju radova sa izvođačem te odredili isplatu predujma ugovorenom izvođaču, a sve kako bi došlo do realizacije ugovora. Pojašnjava da se takvim postupanjem nije izmijenio sam ugovor u odnosu na odredbe propisane Pozivom na dostavom ponuda te da tuženik pogrešno tumači članak 11. Poziva na dostavu ponuda, a koji se odnosi na rok, način i uvjete plaćanja i u kojem su jasno definirani parametri prema kojima će se izvođaču radova isplaćivati ugovorena cijena građevinskih radova. Naglašava da je između ostalog predviđeno kako će se izvođaču radova isplaćivati sukladno odobravanju zahtjeva za predujam, zahtjeva za nadoknadom sredstava i završnog zahtjeva za nadoknadom sredstava pa je vidljivo kako je isplata predujma bila predviđena još u Pozivu na dostavu ponuda. Smatra i da je navedeno bilo poznato svim ponuđačima, a da naknadnom promjenom načina plaćanja ugovorene cijene i odobravanjem plaćanja predujma izvođaču radova nije došlo do narušavanja ekonomske ravnoteže u korist izabranog ponuđača. Mišljenja je kako je zaključak tuženika da se navedena odredba odnosi na dinamiku plaćanja između korisnika i Fonda pogrešna te predlaže da se na te okolnosti saslušaju svjedoci D. M. i M. B. Nadalje je mišljenja kako u provedenom postupku nije na nedvojben način utvrđeno da je izmjena u uvjetima plaćanja dovela do ekonomske neravnoteže u korist odabranog ponuđača, a posebno što u provedenom postupku nisu zatražena očitovanja ostalih šest sudionika pa predlaže da se tijekom upravnog spora izvede dokaz saslušanjem zakonskih zastupnika tvrtki koje su sudjelovale u postupku nabave. Slijedom navedenog predlaže sudu poništavanje točke II pobijanog rješenja i Obavijesti Fonda od 5. ožujka 2019., uz naknadu troškova upravnog spora.  Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je upravo tužitelj kao korisnik bespovratnih sredstava zaključio ugovor u ime i za račun suvlasnika višestambene zgrade te da je isti između ostalog i registriran za upravljanje nekretninama, a sudjelovao je u postupku dodjele bespovratnih sredstava kao upravitelj zgrade pa tako postoji i aktivna legitimacija na njegovoj strani. Ukazuje kako je u obrazloženju pobijane odluke iscrpno obrazloženo da je sklapanjem dodatka ugovora o radovima izmijenjen način plaćanja u vidu isplate predujma te da isti nije bio ranije predviđen, a što predstavlja nepravilnost znatne izmjene ugovora u odnosu na Poziv za dostavu ponuda. Tuženik naglašava i kako tužitelj pogrešno interpretira članak 11. Poziva za dostavu ponuda, budući je zahtjev za predujam predviđen odredbom članka 14. Općih uvjeta Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava. Posebno naglašava kako je način plaćanja naručitelja prema izvođaču ugovoren člankom 4. Ugovora o izvođenju radova te istim nije ugovorena isplata predujma. Predujam kao pojam koristi se samo u Pozivu na dostavu ponuda i to u kontekstu ostalih zahtjeva, ali isti kao takav nije ugovoren pa se niti tužitelj ne može pozivati na članak 11. tog Poziva. Smatra i da tužitelj neosnovano utvrđuje kako bi se ekonomska neravnoteža u korist odabranog ponuđača trebala utvrđivati putem očitovanja preostalih šest tvrtki, budući je relevantno činjenično stanje utvrđeno na temelju materijalne dokumentacije u spisu. Stoga predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

Radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica u sporu, pred ovim sudom je održana javna rasprava 14. prosinca 2021. i 4. siječnja 2022. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i službenih osoba tuženika te je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. nastavno: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

Na ročištu za raspravu održanom 14. prosinca 2021. opunomoćenik tužitelja ostao je kod svih navoda tužbe, kao i kod svih predloženih dokaznih prijedloga. Istaknuo je kako iz obrazloženja pobijane odluke nije vidljivo koje su to točno Smjernice za utvrđivanje financijskih ispravaka primijenjene, a sve iz razloga jer iste imaju nekoliko inačica.

Službene osobe tuženika su na raspravi ostale kod odgovora na tužbu. U pogledu prigovora tužitelja da nije vidljivo koje su Smjernice u konkretnom slučaju primijenjene, zatražen je dodatni rok za očitovanje, a s čim se suglasio i opunomoćenik tužitelja.

Podneskom od 29. prosinca 2021. tuženik je izvijestio sud i opunomoćenika tužitelja kako su u konkretnom slučaju primijenjene Smjernice za utvrđivanje financijskih ispravaka donijete Odlukom Europske komisije C (2013) 9527 final od 19. prosinca 2013. Posebno je pojašnjeno kako su nove Smjernice iz 2019. godine donijete u svibnju 2019. pa nisu bile u primjeni u ožujku 2019. godine kada je utvrđena korekcija.

Na ročištu za raspravu održanom 4. siječnja 2022. opunomoćenik tužitelja prvenstveno je naveo kako je zaprimio prethodno navedeni podnesak tuženika. Istaknuo je da smatra kako odobravanjem i isplatom predmetnog predujma nije ostvarena nepravilnost iz članka 22. primijenjenih Smjernica, budući je navedena okolnost svim potencijalnim ponuđačima bila poznata u članku 11. Poziva za dostavu ponuda. Slijedom navedenog tužitelj smatra kako u konkretnom slučaju nije došlo do narušavanja ekonomske ravnoteže sudionika ovoga postupka, budući je svim sudionicima poziva bila poznata mogućnost isplata predujma. Nadalje, skrenuo je pozornost i na primjenu upute upravljačkog tijela za upravljanje nepravilnostima u operativnom programu „konkurentnost i kohezija za razdoblje od 2014. do 2020., verzija 1.0, od dana 23. ožujka 2021.“ Navedenom uputom propisano je da se u slučaju ispunjavanja objektivnih obilježja određene nepravilnosti za izricanje stope korekcije moraju uzeti u obzir i sve ostale okolnosti konkretnog slučaja. Osobito je potrebno poštivati test razmjernosti te u konkretnom slučaju utvrditi da li je određenim postupanjem nastala kakva šteta za proračun Europske unije. Kako u konkretnom slučaju isplatom predmetnog predujma nije nastala nikakva konkretna šteta za proračun Europske unije iz navedenog je jasno kako nisu ostvarena obilježja nepravilnosti iz članka 22. Smjernica. Predlaže sudu prilaganje spisa upravnog postupka koji je vođen kod tuženika u nastavku ove upravne stvari, a u svezi dijela prigovora koji je usvojen te ističe da je novom odlukom tuženika prigovor u potpunosti prihvaćen i da je u tom postupku utvrđen drugačiji način odlučivanja o ovoj upravnoj stvari pa smatra da je isto relevantno i za ovaj upravni spor. Navedeni spis upravnog postupka vodi se pod brojem Klasa: 018-10/15-01/5, Urbroj: 563-11-6/299-21-867.  Službena osoba tuženika izjavila je da ostaje kod odgovora na tužbu, kao i navoda iz pobijanog rješenja te istaknula da je u istima navedeno relevantno činjenično stanje pa tako i obrazloženje u svezi istaknutih prigovora tužitelja.

Sud je tom prilikom odbio dokazne prijedloge tužitelja za saslušanjem svjedoka D. M. i M. B., kao i za saslušanje zakonskih zastupnika preostalih tvrtki koje su sudjelovale u predmetnom postupku, ocijenivši da je provođenje navedenih dokaza suvišno za rješavanje ovog spora kraj ostalih činjenica koje su u sporu utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora. Naime, saslušanje predloženih svjedoka traži se u pogledu činjenica putem kojih bi se utvrđivale okolnosti u svezi primjene odgovarajućih pravnih normi, a koju ocjenu daje sud, što je i predmet ocjene zakonitosti ovog upravnog spora.

Također, sud je odbio i dokazni prijedlog za pribavom spisa upravnog postupka tuženika koji se vodi pod brojem Klasa: 018-10/15-01/5, Urbroj: 563-11-6/299-21-867. Ovo iz razloga jer tužitelj putem predmetne tužbe osporava točku 2. pobijane odluke, odnosno dio rješenja u svezi odbijanja njegovog prigovora te je tužitelj imao odgovarajuću mogućnost osporavati i točku 1., gdje je usvojen prigovor na utvrđenu nepravilnost vezano uz jamstvo za uredno ispunjenje ugovora, odnosno cjelokupno rješenje, ukoliko je smatrao da i u odnosu na tu točku postoje određene nezakonitosti. Obzirom na navode opunomoćenika tužitelja, to proizlazi da je u izvršenju točke 1. pobijanog rješenja, donijeta nova odluka i to na način da je prigovor tužitelja u cijelosti usvojen, odnosno nije utvrđena nepravilnost u svezi izmjene uvjeta plaćanja pa tužitelj ima odgovarajuću mogućnost pokretanja upravnog spora u odnosu na to (novo) rješenje. Međutim, tužitelj ne može u okviru ovog upravnog spora tražiti ocjenu zakonitosti druge pobijane odluke, kao što prema stajalištu suda ocjena nepravilnosti vezana uz jamstvo za uredno ispunjenje ugovora nije i nema utjecaja na utvrđenu nepravilnost vezanu uz izmjenu uvjeta plaćanja, budući se radi o različitoj činjeničnoj situaciji, a što je vidljivo iz same pobijane odluke.

Sud je izveo dokaze uvidom u spis te isprave sadržane u istome, kao i u spis upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.  Iz podataka spisa predmeta, proizlazi da je tužitelj sudjelovao u postupku dodjele bespovratnih sredstava u okviru kojeg je sklopljen Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za projekt „Energetska obnova višestambene zgrade na adresi …, O.", referentne oznake KK.04.2.2.01.0486, sa Fondom, na osnovi kojeg su mu iz Europskog fonda za regionalni razvoj trebala biti isplaćena bespovratna sredstva. Sastavni dio ugovora su i opći uvjeti koji se primjenjuju na projekte financiranja iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova u financijskom razdoblju 2014.-2020. Također iz podataka spisa proizlazi da je Fond u svojstvu Posredničkog tijela razine 2, proveo kontrolu podataka koje je u svezi predmetne javne nabave dostavio tužitelj te da je Fond izvijestio tužitelja o utvrđenim nepravilnostima i to dostavom Odluke o utvrđenoj nepravilnosti, KLASA: 018-07/17-03/476, URBROJ: 563- 11/222-19-34 od 5. ožujka 2019. Dakle, Posredničko tijelo razine 2 je nakon provedenog postupka kontrole donijelo obavijest u kojoj je tužitelja izvijestilo da će se zbog uočenih nepravilnosti provesti financijska korekcija odobrenih sredstava, sukladno Smjernicama za utvrđivanje financijskih ispravaka koje u slučaju nepoštovanja pravila o javnoj nabavi Komisija primjenjuje na izdatke koje u okviru podijeljenog upravljanja financira Unija. Zatim je tužitelj sukladno danoj uputi protiv navedene obavijesti izjavio prigovor o kojemu je tuženik odlučio pobijanim rješenjem pri čemu se pozvao na odredbu članka 122. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09., nastavno: ZUP).

Prema članku 1. Zakona o uspostavi institucionalnog okvira za provedbu europskih strukturnih i investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj u financijskom razdoblju 2014. – 2020. ('Narodne novine, broj: 92/14., nastavno: Zakon), mjerodavnog u konkretnom slučaju, tim se Zakonom u svrhu provedbe Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 od 11. srpnja 2006. (SL L 347, 20. 12. 2013., nastavno: Uredba (EU) br. 1303/2013) uspostavlja institucionalni okvir za upravljanje i provedbu europskih strukturnih i investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj u financijskom razdoblju 2014. - 2020. (u daljnjem tekstu: ESI fondovi), određuju institucije koje obavljaju funkcije Koordinacijskog tijela za upravljanje ESI fondovima i Neovisnog revizijskog tijela te njihove funkcije i odgovornosti.

Prema članku 1. Uredbe o tijelima u sustavima upravljanja i kontrole korištenja Europskog socijalnog fonda, Europskog fonda za regionalni razvoj i Kohezijskog fonda, u vezi s ciljem "Ulaganje za rast i radna mjesta'' (''Narodne novine'', broj 107/14., 23/15., 129/15., 15/17. i 18/17., nastavno: Uredba), koju je Vlada Republike Hrvatske donijela na temelju članka 7. stavka 2. Zakona, tom se Uredbom utvrđuje provedba Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 od 11. srpnja 2006. (SL L 347, 20.12.2013., u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 1303/2013), određuju institucije koje imaju ulogu tijela u Sustavima upravljanja i kontrole korištenja Europskog socijalnog fonda, Europskog fonda za regionalni razvoj i Kohezijskog fonda (u daljnjem tekstu: Fondovi), u vezi s ciljem »Ulaganje za rast i radna mjesta«, navedene u članku 5. podstavcima 2. i 3. Zakona o uspostavi institucionalnog okvira za provedbu europskih strukturnih i investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj u financijskom razdoblju 2014. – 2020. (nastavno: Zakon) te se razrađuju njihove funkcije, zadaće i odgovornosti.

Nadalje, člankom 5. stavkom 3. točkom 28. Uredbe propisano je da upravljačko tijelo, osim funkcija iz članka 50. stavka 8., članka 63. stavaka 2. i 3., članaka 125. i 132., članka 140. stavaka 1. i 2., članka 43. stavka 3., te, ako je primjenjivo, članka 44. stavka 2., članka 46. stavka 1. i članka 70. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1303/2013, u skladu s člankom 74. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1303/2013, osigurava postojanje mehanizama za provjeru pritužbi na Fondove, provodi postupke ispitivanja i rješavanja prigovora koji se odnose na odabir ili provedbu operacija sufinanciranih Fondovima, ispituje žalbe koje su obuhvaćene područjem primjene tih mehanizama te obavještava Komisiju o rezultatima takvih ispitivanja.

Člankom 8. stavkom 1. točkom 23. Uredbe propisano je da posredničko tijelo razine 2 jest nacionalno tijelo koje, u odnosu na prioritetne osi iz svoje nadležnosti provodi aktivnosti prevencije, otkrivanja i ispravljanja nepravilnosti te utvrđuje mjere za suzbijanje prijevara, uzimajući u obzir utvrđene rizike, korektivne mjere i povrate nepropisno plaćenih iznosa s kamatama.

Osporavano rješenje tuženika kojim je odbijen prigovor tužitelja doneseno je na temelju odredbe članka 122. ZUP, prema kojoj se prigovor izjavljuje čelniku tijela, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, da čelnik tijela odlučuje o prigovoru rješenjem u roku od osam dana od dana izjavljivanja prigovora, te da se protiv rješenja prvostupanjskog tijela o prigovoru može se izjaviti žalba, a protiv rješenja drugostupanjskog tijela o prigovoru može pokrenuti upravni spor. Ako nema drugostupanjskog tijela, protiv rješenja tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor.

Iz podataka spisa razvidno je da su u konkretnom slučaju tuženik i prvostupanjsko tijelo postupali u skladu sa citiranim propisima, koji imaju za cilj osigurati uspostavu sustava upravljanja i kontrole pri provedbi europskih strukturnih i investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj.

U pogledu prigovora tužitelja u smislu nedostatka pasivne legitimacije, sud ističe kako je tuženik pravilno utvrdio da je tužitelj kao korisnik bespovratnih sredstava zaključio predmetni ugovor u ime i za račun suvlasnika višestambene zgrade te je isti u smislu Poziva na dostavu projektnih prijedloga Energetska obnova višestambenih zgrada referentni broj KK.04.2.2.01 sudjelovao kao prijavitelj, a sve iz razloga jer je točkom 2.1. Uputa za prijavitelje propisano da je prihvatljivi prijavitelj ovlašteni predstavnik suvlasnika zgrade, koji u ime i za račun suvlasnika zgrade sklapa ugovor. Pri tome je nesporno da je tužitelj registriran za upravljanje nekretninama i da je isti kao upravitelj zgrade sudjelovao u predmetnom postupku, odnosno da je zaključio predmetni ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava, a radi energetske obnove višestambene zgrade na adresi …, O. Dakle, pravilno je stajalište tuženika da s obzirom na svojstvo tužitelja, odnosno njegovu registriranu djelatnost, isti može biti obveznik u odnosu na kojega su utvrđene nepravilnosti u postupku dodjele bespovratnih sredstava jer je u ime i za račun suvlasnika višestambene zgrade na adresi …, O. zaključio ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava.  Nadalje, ovaj sud je stajališta kako je tuženik opravdano utvrdio i postojanje nepravilnosti znatne izmjene ugovora u odnosu na Poziv na dostavu ponuda.  Odredbom članka 18.7. Općih uvjeta ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava za projekte koji se financiraju iz Fondova u financijskom razdoblju 2014.-2020., koji je tužitelj u ime i za račun stanara višestambene zgrade u O., …, kao korisnik bespovratnih sredstava sklopio s Fondom, propisano je da u slučaju pogrešaka, nepravilnosti i prijevara utvrđenih u korisnikovu postupanju, korisnik pristaje da mu se odrede financijske korekcije, ili ako je primjenjivo, ekstrapolirane financijske korekcije, primjenjujući pri tome propise upute i smjernice Europske komisije koje se u pogledu određivanja financijskih korekcija primjenjuju na države članice Europske unije, ili nacionalne akte kojima se uređuje navedeno područje.  Točkom 22. Smjernica za utvrđivanje financijskog ispravka koji je u slučaju nepoštivanja pravila o javnoj nabavi Komisija primjenjuje na izdatke u okviru podijeljenog upravljanja financira Unije, koje su važile u vrijeme postupanja Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u predmetu ovoga spora, propisana je nepravilnost u provedbi ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava: „Znatna izmjena elemenata ugovora određenih u pozivu na nadmetanje ili dokumentaciji za nadmetanje“ opisana na način da bitni elementi sklapanja ugovora uključuju, ali nisu ograničeni na cijenu, prirodu radova, rok dovršetka, uvjet plaćanja i korištenje materijale, za koju je propisana stopa ispravka od 25 % iznosa ugovora, plus vrijednost dodatnog iznosa ugovora proizašlog iz znatne izmjene elemenata, kao što obrazlaže i tuženik.

Pri tome je tijekom upravnog spora nesporno utvrđeno kako nema nikakve nezakonitosti u svezi primjene navedenih Smjernica, obzirom da je među strankama na nedvosmislen način utvrđeno koje su Smjernice primijenjene u konkretnom slučaju. 

Naime, način plaćanja naručitelja prema izvođaču radova ugovoren je člankom 4. Ugovora o izvođenju radova na energetskoj obnovi zgrade u O., … i to na način da se cijena ugovorenih radova plaća prema ispostavljenim privremenim mjesečnim situacijama i okončanoj situaciji, a koje su ovjerene od strane nadzornog inženjera i predstavnika naručitelja, kao i temeljem potvrda o izvršenim radovima ovjerenim od strane nadzornog inženjera, odnosno temeljem izvršenih radova uz zapisnike o primopredaji i to tako da je rok plaćanja 60 dana od ispostave računa.  Međutim, tužitelj je s izvođačem sklopio aneks ugovora o izvođenju radova na energetskoj obnovi i to tako da je u članku 4. istoga izmijenio način isplate cijene ugovorenih radova, na način što je ugovorena isplata predujma u iznosu od 20% od ugovorene vrijednosti radova.

Ovaj sud je stajališta kako je tuženik u provedenom postupku pravilno utvrdio da se radi o izmjeni načina isplate cijene ugovorenih radova i da isto nije bilo predviđeno Pozivom na dostavu ponuda niti Ugovorom o izvođenju radova. Nastavno na navedeno, sud smatra i kako se tužitelj neosnovano poziva na članak 11. Poziva za dostavu poziva, obzirom da se u istome ne radi o mogućnosti ugovaranja načina isplate u smislu isplate predujma, već se u istom članku zahtjev za predujam odnosi na dinamiku plaćanja naručitelja prema izvođaču. Isto tako je tuženik pravilno utvrdio kako same okolnosti i sva bitna pojašnjenja u svezi mogućnosti isplate predujma, njegove visine i eventualne mogućnosti isplate predujma nisu predviđene u Pozivu na dostavu ponuda ili u Ugovoru o izvođenju radova.

Zbog toga je u provedenom postupku pravilno utvrđeno kako je navedena izmjena u uvjetima plaćanja dovela do ekonomske neravnoteže u korist odabranog ponuđača, obzirom da ista nije bila predviđena u Pozivu za dostavu ponuda, dok je neosnovano traženje tužitelja za očitovanjem preostalih subjekata koji su sudjelovali u postupku u smislu traženja njihovog mišljenja o tome kako su isti shvatili odredbu članka 11. Poziva na dostavu ponuda. Naime, navedena izmjena nesporno predstavlja promjenu u uvjetima plaćanja i nesporno dovodi do ekonomske neravnoteže u korist odabranog ponuđača te se takav način plaćanja trebao prvotno ugovoriti i nikakve naknadne izmjene načina plaćanja nisu moguće, obzirom da je takvo postupanje protivno sklopljenim ugovorima i isto u skladu s citiranim odredbama Smjernica dovodi do potrebe za ispravkom u smislu utvrđenih nepravilnosti. Pri tome sud ponavlja kako se takve činjenice utvrđuju na temelju relevantne materijalne dokumentacije u spisu te iste nisu podložne ocjenama samih korisnika, odnosno drugih sudionika predmetnog postupka.

Stoga, budući da je u predmetu ovoga spora tužitelj u ime i za račun stanara višestambene zgrade u O., …, sklopio aneks ugovora za izvođenje radova s odabranim izvođačem K. d.o.o., u kojem ugovoru je u članku 4. ugovorena mogućnost isplate predujma do 20% od ugovorene vrijednosti radova, što je u suprotnosti s dokumentacijom za nadmetanje, kojom je bilo propisano da će se plaćanje izvršiti temeljem privremenih i okončane situacije, pravilno mu je slijedom navedenog određena stopa ispravka od 25%, jer propisi ili opći uvjeti koji je u postupku dodjele bespovratnih sredstava primjenjuju ne predviđaju da bi okolnosti na koje se poziva tužitelj omogućile ugovaranje isplate predujma ili isključile primjenu navedene stope ispravka radi njegova ugovaranja.

Sud smatra kako je tuženik odgovorio na sve prigovore tužitelja te je svoju odluku iscrpno obrazložio te obrazloženje pobijanog rješenja ima sav sadržaj propisan odredbom članka 98. stavka 5. ZUP.

Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točki I izreke ove presude, u skladu s člankom 57. stavkom 1. ZUS.

Opunomoćenik tužitelja je tijekom rasprave zatražio naknadu troškova upravnog spora u iznosu od 7.500,00 kn te pripadajući PDV, dok službene osobe tuženika nisu postavile zahtjev za naknadu troškova spora.

U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 79. stavak 4. ZUS kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u ovom upravnom sporu zatražio troškove upravnog spora te cijeneći da je isti u cijelosti izgubio spor, to je odlučeno kao u točki 2. izreke presude.

U Osijeku 11. siječnja 2022.

Sudac

Berislav Babić v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).