- 1 -              Revd 2089/2021-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2089/2021-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. J., OIB ..., iz S., kojeg zastupa punomoćnik A. P. odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja i tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-833/2020-2 od 3. prosinca 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-496/19 od 28. svibnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 11. siječnja 2022.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

 

1.     Tužitelju se dopušta revizija protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-833/2020-2 od 3. prosinca 2020. radi sljedećeg pravnog pitanja:

 

              „2. Da li odredbu Tbr. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 107/15) treba tumačiti na način da se ograničava odvjetniku pravo na nagradu za sastavljanje obrazloženih podnesaka na sveukupno 4 takva podneska u svakom prvostupanjskom postupku kojih u parnici može biti više povodom jednog predmeta ili se treba smatrati da odvjetniku pravo na nagradu za sastav obrazloženih podnesaka pripada za maksimalno 4 podneska bez obzira što je povodom nekog konkretnog predmeta spora, predmet pred prvostupanjskim sudom bio nekoliko puta?“

 

2.   Prijedlog za dopuštenje revizije tuženice se odbacuje.

 

3. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja i tuženice kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

2. Tužitelj je podnio prijedlog pozivom na odredbu članka 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP), da mu se protiv drugostupanjske presude, u odnosu na odluku kojom u sporu nije uspio i odluku o trošku postupka, dopusti revizija zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu:

              „1. Da li se kod višednevnih službi na moru koje vrijeme djelatna vojna osoba obavezno provodi na radnom mjestu (brod) radno vrijeme može vrednovati u trajanju od 24 sata, na način da se pored redovnih 8 sati radnog vremena, 8 sati računa kao prekovremeni rad, a daljnjih 8 sati „odmora“ da se računa po satnici redovnog rada obzirom na kontinuirani boravak djelatne vojne osobe na radnom mjestu i raspoloživost poslodavcu za izvršenje zadaća?

              2. Da li odredbu Tbr. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 107/15) treba tumačiti na način da se ograničava odvjetniku pravo na nagradu za sastavljanje obrazloženih podnesaka na sveukupno 4 takva podneska u svakom prvostupanjskom postupku kojih u parnici može biti više povodom jednog predmeta ili se treba smatrati da odvjetniku pravo na nagradu za sastav obrazloženih podnesaka pripada za maksimalno 4 podneska bez obzira što je povodom nekog konkretnog predmeta spora, predmet pred prvostupanjskim sudom bio nekoliko puta?“

 

3. Prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude podnijela je i tuženica i u njemu postavila pitanja:

              „1. Predstavlja li zahtijevanje viših iznosa neisplaćenih dodataka na plaću tijekom postupka, povećanje tužbenog zahtjeva i time preinaku tužbe u smislu relevantnih odredbi Zakona o parničnom postupku?

              2. Je li za ocjenu prigovora zastare u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva pravno relevantan trenutak podnošenja tužbe ili trenutak preinake tužbe isticanjem povećanog tužbenog zahtjeva?

              3. Mogu li se djelatnim vojnim osobama ostvareni sati prekovremenog rada a time i naknada za ostvareni prekovremeni rad umanjiti za slobodne dane koji su nesporno korišteni za takve sate ukoliko u tom smislu nije doneseno posebno rješenje o korištenju slobodnih dana?“

 

4. Tuženica u odgovoru na prijedlog tužitelja osporava navode tužitelja te predlaže prijedlog tužitelja odbaciti kao nedopušten.

 

5. Tužitelj u odgovoru na prijedlog tuženice osporava navode iz prijedloga te predlaže da se prijedlog za dopuštenje revizije tuženice odbaci kao nedopušten uz naknadu troškova odgovora na prijedlog za reviziju.

 

6. Prijedlog tužitelja je djelomično dopušten, dok prijedlog tužene nije dopušten.

 

7. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. ZPP-a revizijski sud je ocijenio da prvo pitanje tužitelja nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda, već je u skladu s pravnim shvaćanjima zauzetim u brojnim odlukama ovog suda kao npr. broj Revr-753/09 od 17. studenoga 2009., Rev-4419/2019-2 od 7. srpnja 2020., Revd 2472/2020 od 22. rujna 2020., Revd 2450/2020 od 24. listopada 2020., Revd 2428/2020 od 20. rujna 2020., Revd 2426/2020 od 21. listopada 2020 i Revd 2529/2020 od 23. prosinca 2020.), pa tako i u odluci posl. br. Revd 2676/2020-2 od 21. listopada 2020., a ne radi se o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu.

 

8. U odnosu na pitanje koje se tiče odluke o troškovima postupka, a odnosi se na primjenu Tbr. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 74/12, 103/14, 118/14 i 107/15), postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 6. ZPP vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da je naznačeno pravno pitanje važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, osobito za razvoj prava kroz sudsku praksu, a riječ je o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda.

 

9. Stoga je valjalo u odnosu na navedeno pitanje tužitelju dopustiti reviziju po čl. 387. st. 6. ZPP.

 

10. U odnosu na prijedlog za dopuštenje tuženice, postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da sva pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer odgovori na postavljena pitanja ovise o posebnim okolnostima svakog konkretnog slučaja. Stoga se i odluke na koje se tuženica poziva u svom prijedlogu odnose na drugačije utvrđeno činjenično i pravno stanje od onoga utvrđenog u ovom konkretnom predmetu.

 

11. Slijedom navedenog, nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje podnošenja revizije tuženoj određene odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je valjalo, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci ovoga rješenja.

 

12. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.

 

Zagreb, 11. siječnja 2022.