- 1 -              Rev 1761/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1761/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. L., OIB: ..., iz O., kojeg zastupa punomoćnica S. L., dipl. iur. iz H. s. p., Z., protiv tuženika H. - H. p. d.d., OIB: ..., Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-155/17-2 od 22. siječnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2838/15-27 od 30. studenoga 2016., u sjednici održanoj 11. siječnja 2022.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"I. Utvrđuje se da Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelja A. L., O., broj ... od 14. ožujka 2014., koju je donio tuženik H.-H. p. d.d., Z. nije dopuštena, i da radni odnos tužitelja nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku H.-H. p. d.d., Z. da tužitelja A. L., O., vrati na rad na poslove radnog mjesta "asistent" ili drugog odgovarajućeg radnog mjesta, prema važećoj sistematizaciji, znanju, radnom iskustvu i kvalifikacijama tužitelja."

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP) zbog svih razloga iz čl. 385. st. 1. toč. 1.-3. ZPP u kojoj predlaže revizijskom sudu ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno preinačiti pobijanu presudu. Potražuje trošak revizije.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Ovaj sud postupajući u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

8. Obzirom da drugostupanjska presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe i presuda se može ispitati, to nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju se sadržajno ukazuje u reviziji.

 

9. Nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP, jer navodi revidenta kojima dovodi u pitanje utvrđenja na temelju kojih je drugostupanjski sud zaključio da postoje opravdani razlozi za poslovno uvjetovani otkaz, s obzirom da je, kako tvrdi, trebalo zaključiti suprotno, u biti su samo prigovori činjenične naravi kojima iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza, koja je različita od ocjene na kojoj je pobijana odluka zasnovana, te sugerira prihvatiti činjenično stanje koje on nalazi pravilnim, a kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 1. ZPP) te navode ne može razmatrati ni ovaj sud. Osim toga pri ocjeni provedenih dokaza postupljeno je upravo onako kako to i nalaže odredba čl. 8. ZPP, a za takvu ocjenu dati su razlozi koji su prihvatljivi i ovome sudu.

 

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu i zahtjev tužitelja da se vrati na poslove radnog mjesta "asistent" ili drugog odgovarajućeg radnog mjesta.

 

11. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je tuženik 14. ožujka 2014. donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu za tužitelja,

 

- da je tužitelj u vrijeme donošenja Odluke o otkazu radio kod tuženika na poslovima asistenta u Uredu ... u Osječko-baranjskoj županiji, a prema sklopljenom Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 26. listopada 2011.,

 

- da je tuženik proveo oba obavezna savjetovanja s Radničkim vijećem, odnosno i prije donošenja Programa zbrinjavanja od 31. prosinca 2013. i prije donošenja pojedinačne Odluke o otkazu za tužitelja,

 

- da se Glavno radničko vijeće koje djeluje kod tuženika očitovalo na prijedlog Programa i usprotivilo uvrštavanju tužitelja u isti Program, te da se Radničko vijeće (Grupe područja 5) protivilo donošenju individualne Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu za tužitelja, ali da nije iznijelo niti jedan konkretan razlog protivljenja u odnosu na konkretnog radnika A. L.,

 

- da su u Programu zbrinjavanja viška radnika od 31. prosinca 2013. utvrđeni razlozi za utvrđivanje viška radnika i da isti predstavljaju gospodarske i organizacijske razloge koji su detaljno obrazloženi,

 

- da postoji potreba smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu tužitelja – asistent, Ured ..., Odjel ..., Osječko-baranjske županije – te da se u odnosu na postojeći broj od jednog takvog izvršitelja predviđa višak za tog jednog izvršitelja,

 

- da poslovi radnog mjesta asistenta u Odjelu ... na području Osječko-baranjske županije obuhvaćaju obavljanje jednostavnijih poslova koji se odnose na podršku stručnjacima za zaštitu na radu i zaštitu od požara (izrada odgovarajućih izvještaja, obilazak objekata i vatrogasnih aparata zajedno sa stručnjacima zaštite na radu i zaštite od požara, poslove koji se odnose na podršku kod održavanja i dojava i sl.),

 

- da na području Osječko-baranjske županije nema dovoljno poslova za puno radno vrijeme i da se radi o jednostavnim poslovima podrške stručnjacima zaštite na radu i zaštite od požara, te da će poslodavac izvršiti preraspodjelu navedenih poslova na stručnjake za zaštitu na radu i zaštitu od požara, na način da će oni u okviru poslova svog radnog mjesta ubuduće obavljati poslove koje sada obavlja asistent,

 

- da je poslodavac kao kriterij za utvrđivanje međusobno usporedivih radnika uzeo u obzir mjesto rada, na način da će međusobno usporedivi biti oni radnici koji imaju ugovor o radu zaključen za isto mjesto rada, odnosno područje županije u kojoj obavljaju rad,

 

- da u Osječko-baranjskoj županiji nije došlo do uspoređivanja tužitelja s nekim drugim usporednim radnikom, jer je tužitelj bio jedini radnik izvršitelj na radnom mjestu asistenta u Uredu ... u Odjelu ... u Osječko-baranjskoj županiji, slijedom čega na tužitelja nisu primijenjeni zakonski i dodatni kriteriji,

 

- da se poslodavac očitovao o nemogućnosti obrazovanja ili osposobljavanja za rad tužitelja na nekim drugim poslovima, kao i rada u nepunom radnom vremenu.

 

12. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, nižestupanjski sudovi su ocijenili da Program zbrinjavanja viška radnika od 31. prosinca 2013. nije u protivnosti s odredbama čl. 120., 121. i 149. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11 i 73/13 – dalje: ZR), odnosno da sadrži propisane podatke, te da tužitelj nije dokazao da bi on prema kriterijima iz Programa, odnosno kriterijima propisanim u čl. 107. st. 3. ZR, ali i prema dodatnim kriterijima imao kakvu prednost pred radnicima koji su ostali na radu, ali da ti kriteriji nisu ni bili odlučni, jer tužitelj u svojoj županiji, odnosno u svojoj organizacijskoj jedinici nije imao s kime biti uspoređivan, odnosno da poslodavac nije dužan vršiti uspoređivanje radnika kada se radi samo o jednom radniku izvršitelju određenog posla, a to je u konkretnoj situaciji obzirom na mjesto rada bio samo tužitelj na području Osječko-baranjske županije. U vezi mogućnosti zbrinjavanja radnika koji su višak, sudovi zaključuju da je poslodavac isto detaljno obrazložio u Programu od 31. prosinca 2013. i da je obradio sve elemente propisane odredbom čl. 121. st. 3. toč. 1.-5. ZR, odnosno da je postupio u skladu s odredbom čl. 107. st. 2. i 4. ZR. Nadalje, sudovi zaključuju da je u okolnostima kada poslodavac ne može zaposliti radnika na drugim poslovima poslovno uvjetovani otkaz na temelju čl. 107. st. 2. ZR dopušten, jer tužitelj na kojem je bio teret dokazivanja nije dokazao da je u sporno vrijeme prije donošenja Odluke o otkazu postojalo neko konkretno određeno radno mjesto na kojem je tuženik njega mogao zaposliti. Pri tome se sudovi pozivaju na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revr-413/11-2 od 16. listopada 2012. u kojoj je iznijeto pravno stajalište da tuženik (poslodavac) ne može dokazivati negativnu činjenicu da tužitelja (radnika) ne može zaposliti na nekim drugim poslovima, pa da je na tužitelju teret dokazivanja suprotnoga. Stoga su nižestupanjski sudovi zaključili da je predmetna odluka o poslovno uvjetovanom otkazu tuženiku dopuštena, odnosno da su se u konkretnom slučaju ostvarile pretpostavke za primjenu čl. 107. st. 1. ZR, jer je tuženik u smislu čl. 131. st. 3. ZR dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz, odnosno da je zbog gospodarskih razloga uvjetovanih organizacijskim promjenama, kod tuženika prestala potreba za obavljanjem rada tužitelja kod tuženika, slijedom čega je tužbeni zahtjev odbijen.

 

13. Prema odredbi čl. 107. st. 1. toč. 1. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

 

13.1. Nadalje, odredbama čl. 107. st. 2.-4. ZR propisano je:

 

"Poslovno i osobno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima.

 

Pri odlučivanju o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

 

Poslovno ili osobno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može obrazovati ili osposobiti radnika za rad na nekim drugim poslovima, odnosno ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da obrazuje ili osposobi radnika za rad na nekim drugim poslovima."

 

14. Imajući na umu činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, kao i sadržaj odredbi čl. 107. st. 1. toč. 1. i st. 2. i 4. ZR u svezi čl. 131. st. 3. ZR, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev, jer je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz, odnosno dokazao je ispunjenje kumulativnih uvjeta – da je zbog gospodarskih razloga uvjetovanih organizacijskim promjenama kod tuženika prestala potreba za obavljanjem rada tužitelja kod tuženika, kao i da tužitelj nije dokazao postojanje okolnosti koje bi ga dovele u povoljniji položaj u odnosu na radnike za čijim radom nije trajno prestala potreba – slijedom čega je i predmetni poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu dopušten.

 

15. I prema shvaćanju ovog suda, a suprotno revizijskim navodima, pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova da poslodavac u konkretnoj situaciji nije trebao uspoređivati tužitelja s niti jednim drugim radnikom i da tužitelj nije trebao biti ocjenjivan ni po zakonskim kriterijima iz čl. 107. st. 3. ZR, a niti po dodatnim kriterijima iz Programa, jer je bio jedini izvršitelj tog radnog mjesta asistenta u Uredu ... u Odjelu ... u Osječko-baranjskoj županiji.

 

16. Stoga je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 11. siječnja 2022.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.