- 1 -              Rev-x 306/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 306/2015-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. P. iz S., zastupanog po punomoćnici T. P. G., odvjetnici u Z., protiv tuženika T. – t. a., S., BiH, zastupanog po punomoćniku J. B., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-1931/14-2 od 4. studenoga 2014., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-6504/10 od 30. svibnja 2014. u sjednici vijeća održanoj 11. siječnja 2022.

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-1931/14-2 od 4. studenoga 2014. odbija se kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

              Revizija tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-1931/14-2 od 4. studenoga 2014. odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

              »I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

              "Nalaže se tuženiku T. a. S. (T.), BiH, da na ime naknade štete isplati tužitelju P. B. iz S., iznos od 815.000,00 kn, kao i da mu naknadi prouzročeni parnični trošak, sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate , a po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta kojem je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena."

              II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 50.937,50 kn, u roku od 15 dana. «

 

1.1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

              »Ne dopušta se preinačenje tužbe isticanjem zahtjeva za troškove nadgrobnog spomenika u iznosu od 30.000,00 kn, za troškove sahrane u iznosu od 20.000,00 kn, za vijence i cvijeće u iznosu od 5.000,00 kn, te za crninu u iznosu od 5.000,00 kn.«

 

2. Presudom drugostupanjskog suda potvrđena je prvostupanjska presuda, a rješenjem istog suda je potvrđeno i prvostupanjsko rješenje.

 

3. Protiv  drugostupanjske presude i rješenja reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju, preinači pobijane odluke na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev, podredno iste ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija u odnosu na presudu je neosnovana, a u odnosu na rješenje je nedopuštena.

 

U odnosu na rješenje

 

6. Rješenjem suda prvog stupnja nije dopušteno preinačenje tužbe isticanjem zahtjeva za troškove nadgrobnog spomenika, troškove sahrane, te za vijence i cvijeće i za crninu. Takvo prvostupanjsko rješenje potvrdio je drugostupanjski sud.

 

7. Protiv navedenog rješenja suda drugog stupnja reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 43/13, 89/14 - dalje: ZPP). Revizija je podnesena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

8. Prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP stranke mogu izjaviti reviziji u protiv rješenja drugostupanjskog suda koji postupak je pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP).

 

9. Rješenje kojim se ne dopušta preinaka tužbe nije rješenje kojim je postupak pravomoćno završen, pa protiv takvog rješenja revizija nije dopuštena.

 

10. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP riješiti kao u izreci rješenja.

 

U odnosu na presudu

 

11. Revizija u odnosu na presudu nije osnovana.

 

12. Revizijski sud je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

13. Neosnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 375. st. 5. ZPP.

 

14. Drugostupanjski sud je prihvaćajući utvrđeno činjenično stanje i obrazloženje prvostupanjskog suda primijenio odredbu čl. 375. st. 5. ZPP, prema kojoj, ako se presudom žalba odbija, u obrazloženju presude drugostupanjski sud neće posebno obrazlagati presudu u slučaju da prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, kao i primjenu materijalnog prava.

 

15. Sud drugog stupnja je pravilno primijenio odredbu čl. 375. st. 5. ZPP i za svoju odluku dao jasne i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj revizijski sud.

 

16. Nadalje, neosnovan je i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

17. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu materijalne i nematerijalne štete koja je nastupila 13. siječnja 1974. na putu Z.-B. kod D. G., kada je došlo do sudara s teretnim automobilom jer je zbog greške u montaži tužiteljevog automobila došlo do nekontroliranog kretanja vozila, pa je iz tog razloga tužiteljevo vozilo direktno prešlo na lijevu stranu i sudarilo se s kamionom. U saobraćajnoj nesreći poginula je supruga tužitelja i dvoje djece.

 

18. Nesporno je da je do saobraćajne nesreće došlo, da je u njoj sudjelovao tužitelj, da su smrtno stradali supruga i njegovo dvoje djece, a sporno je da li je vozilo koje je kupio tužitelj od tuženika bilo ispravno.

 

19. Iz dokumentacije u spisu Okružnog suda u Zagrebu poslovni broj P-2235/75 sudovi su utvrdili da je u istom provedeno vještačenje po Z. I. - Institut Z. (dalje: Z.), na temelju kojeg je zaključeno kako se u trenutku nesreće osobno vozilo tužitelja kretalo brzinom od oko 80 km/h, da je u trenutku reagiranja vozača teretnog vozila i kočenja njegovo vozilo se kretalo desnom stranom kolnika brzinom od 48 km/h, a u času sudara brzinom od 23-24 km/h. U trenutku sudara teretno vozilo se nalazilo na svojoj desnoj strani kolnika, dok se osobno vozilo nalazilo na lijevoj strani kolnika u skretanju prema lijevom rubu kolnika, s kojim je zatvaralo put od 15 stupnjeva. Vozila su se sudarila prednjim desnim dijelovima u preklopu sudarnih površina od 50-60 cm. Upravljački mehanizam vozila tužitelja nije oštećen u nesreći, pa su prednji kotači vozila blokirani u položaju u kojem su se nalazili u času sudara. U času nesreće vozilom se moglo upravljati jer je viljuška mehanizma za upravljanje  bila pomoću vijaka stegnuta za izlaznu osovinu prijenosnog mehanizma upravljača, a vijak propisno osiguran od samog odvrtanja. Također je utvrđeno da razlog skretanja vozila tužitelja na lijevu stranu kolnika nije tehničke prirode vezano za tehničko stanje vozila.

 

20. Iz danih liječničkih nalaza zaključeno je da se sa sigurnošću ne može ocijeniti je li vozilo bilo potpuno tehnički ispravno, ali da se zbog oštećenja za koje navodi tužitelj da su postojala i da zbog toga vozilo nije bilo tehnički ispravno, moglo upravljati vozilom bez problema, te da ista nisu uzrok nastupu štetnog događaja.

 

21. S obzirom na naprijed navedeno sudovi nisu moglo na nedvojben način utvrditi da je postojala tvornička greška na vozilu, a što je bitna činjenica za utvrđivanje odgovornosti tuženika za štetu u sporu, te su primjenom pravila o teretu dokazivanja na temelju odredbe čl. 221.a ZPP uzeli kao nedokazanu tu činjenicu i zbog toga odbili zahtjev za naknadu štete.

 

22. S takvim zaključkom sudova prvog i drugog stupnja potpuno je suglasan i ovaj revizijski sud.

 

23. Nadalje, obrazlažući revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, revident iznosi svoju ocjenu dokaza i time ustvari upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, zbog kojeg nije moguće podnijeti reviziju.

 

24. Kako se nisu ostvarili revizijski razlozi, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu i presuditi kao u izreci presude.

 

Zagreb, 11. siječnja 2022.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.