- 1 -              Rev 3368/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3368/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. V. iz V., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku S. K., odvjetniku iz R., protiv tuženika I. - I. N. d.d. Z., OIB: ..., zastupanog po Odvjetničkom društvu S. i partneri d.o.o. iz R., radi utvrđenja otkaza nedopuštenim, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-841/2018-2 od 8. travnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-274/15-28 od 24. kolovoza 2018., u sjednici vijeća održanoj 11. siječnja 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

»I              Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"1.Utvrđuje se da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 09. listopada 2015. godine koju je tuženik dostavio tužitelju nedopuštena i da radni odnos tužitelja nije prestao.

2.Nalaže se tuženiku da vrati tužitelja na rad na poslove prodavača na benzinskoj postaji L., u roku od 8 dana.

3.Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi troškove ovog parničnog postupka uvećane za zatezne kamate koje teku počev od dana donošenja ove presude pa do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, u roku od 8 dana."

 

II              Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna uvećano za zakonsku zateznu kamatu počev od 24. kolovoza 2018. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (čl. 29 st. 2 ZOO-a), u roku od 8 dana.«

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda, te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka nastalih u povodu žalbenog postupka.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju, te preinači pobijanu presudu prihvaćanjem tužbenog zahtjeva i naknadom parničnih troškova.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 43/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, koji postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

8. Predmet spora je utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu i zahtjev tužitelja za vraćanjem na rad.

 

9. Prema odredbi čl. 116. st. 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17 – dalje: ZR), poslodavac i radnik imaju opravdan razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

 

10. U tijeku postupka pred sudovima prvog i drugog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

 

- da je tužitelj bio radnik tuženika na temelju ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme 1. studenoga 2012., te aneksa istog, i to na radnom mjestu prodavača na benzinskoj postaji L.;

 

- da je tuženik 9. listopada 2015. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju;

 

- da je prije donošenja navedene odluke o otkazu tuženik proveo savjetovanje s radničkim vijećem sukladno odredbi čl. 150. ZR;

 

- da se radničko vijeće protivilo otkazu;

 

- da je odluka o otkazu 9. listopada 2015. donijeta unutar zakonom propisanog roka iz odredbe čl. 116. st. 2. ZR;

 

- da se odlukom o otkazu tužitelju stavlja na teret da je u više slučajeva obavljajući posao prodavača na benzinskoj pumpi u L. postupao nepropisno, na način da je nakon prodane i naplaćene manje količine goriva kupcima bez izdavanja računa, te količine držao na tzv. puški, isključivanjem električne struje na prekidaču za agregat, te je ponovno naplatio slijedećem kupcu koji je točio veće količine goriva. Na takav način, suprotno uputama i drugim aktima tuženika o obveznim izdavanjima računa, počinio je osobito tešku povredu iz radnog odnosa, nanošenjem štete ugledu poslodavca, pribavljanjem materijalne koristi za sebe, zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć;

 

- da je tužitelju pružena mogućnost iznošenja obrane;

 

- da su iz provedenih dokaza sudovi utvrdili da je tuženik tužitelju dao izvanredni otkaz pozivom na odredbu čl. 114. Pravilnika o radu tuženika.

 

Sudovi su na temelju uvida u Pravilnik o radu tuženika, i to odredbe čl. 114., utvrdili da je Pravilnikom propisano kako se osobito teškim povredama iz radnog odnosa smatraju, između ostalog:

-          neizvršavanje, nesavjesno i nepravilno izvršavanje radnih zadataka i drugih obveza iz radnog odnosa,

-          utvrđivanje odnosno priprema uvjeta za otuđivanje ili uništavanje imovine poslodavca, odnosno omogućavanje ili pomoć trećima u otuđenju ili uništavanju imovine poslodavca,

-          nepridržavanje odredbi zakona, uputa, odluka, pravilnika i drugih akata poslodavca,

-          izdavanje računa odnosno omogućavanje izdavanja računa za robu koja uopće nije prodana ili nije prodana u vrsti koja je navedena u računu,

-          pribavljanje materijalne koristi za sebe ili drugog prilikom transakcije s kupcima,

-          prikrivanje uočenih nepravilnosti u radu.

 

Uvidom u Upute za izdavanje računa na BP, st. 2. toč. 2., sudovi su utvrdili da su djelatnici BP u obvezi izdavanja računa za robu i usluge prilikom naplate na maloprodajnom mjestu i kao tešku povredu radne obveze navodi se slučaj neizdavanja računa ili izdavanja neodgovarajućeg računa;

- da je na temelju izvješća kontrole utvrđeno da postoji velik broj nepravilnosti u radu, kako tužitelja, tako i ostalih djelatnika i radnika na pumpi.

 

11. Sudovi su valjano i jasno obrazložili zašto ne vjeruju iskazu tužitelja koji je u konkretnom sporu iznosio obranu na način da je do neizdavanja računa odnosno do razlike u gorivu i naplaćenim računima, odnosno nepravilnosti postupanja došlo zbog propuštanja pravilne organizacije rada, jer da su u smjeni uvijek bila dva djelatnika, od kojih je jedan radio vani na način da pomogne klijentima pri istakanju goriva i eventualno drugim poslovima, a drugi djelatnik je radio na blagajni. Tužitelj je istaknuo kako onaj djelatnik koji je radio na blagajni nije mogao točiti gorivo klijentima, gasiti i paliti struju, što mu se stavlja na teret, a da ujedno u svih tih šest dana kada je radio i kada su utvrđeni propusti u izdavanju računa, da isti nije radio sam, već da je tri dana radio u smjeni s istim kolegom koji na kraju nije dobio otkaz, a da ničim tuženik nije dokazao da je upravo tužitelj osoba koja je vršila predmetne radnje, tj. točila gorivo, namještala pipac, prisvajala sebi novce, palila i gasila sklopku i izdavala račune.

 

12. Suprotno navodima tužitelja, sudovi su uvidom u sve priložene dokaze utvrdili da je tužitelj zaista počinio povredu radne obveze koja mu se stavlja na teret, te da je ocjena dokaza provedenih pred sudovima prvog i drugog stupnja pravilna i zakonita.

 

13. Sudovi prvog i drugog stupnja pravilno su zaključili da je tuženik odluku o izvanrednom otkazu donio u propisanom roku iz čl. 116. st. 2. ZR, na temelju sadržaja Izvješća dostavljenog od strane nadležnog direktora 24. rujna 2015., s utvrđenim okolnostima odlučnim za donošenje odluke o izvanrednom otkazu. Za razliku od revizijskih navoda, odluka o otkazu ugovora o radu se ne temelji na reklamaciji kupca od 6. kolovoza 2015., već se temelji na utvrđenjima iz navedenog Izvješća o počinjenim povredama radne obveze koje se tužitelju stavljaju na teret, uz nemogućnost nastavka radnog odnosa.

 

14. Tužitelj u reviziji ističe samo ponavlja navode iz žalbi i prigovora iz prvostupanjskog postupka.

 

15. Revident u reviziji ustvari iznosi svoju ocjenu dokaza, te prilaže odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koje su činjenično i pravno različite od pobijane odluke.

 

16. Iznošenje novih činjenica u pogledu ocjene dokaza se ne može ispitivati u revizijskom postupku (čl. 385. ZPP).

 

17. Također u reviziji tužitelj ističe kako su ostali radnici, koji su radili na istoj pumpi u zadanom periodu, prošli bez otkaza ugovora o radu, te da je time došlo do diskriminacije po osnovi dobi, da je ostvareno načelo nejednakog postupanja, a koje je zagarantirano čl. 1. i 2. Direktive vijeća 2000/78 EZ, te da je došlo do diskriminacije po osnovi dobi na području rada i uvjeta rada. Takvi navodi su netočni, s obzirom da je pojedinim radnicima prestao ugovor o radu sporazumnim raskidom ugovora o radu, a to što drugim radnicima nije dan izvanredni otkaz ne znači da izvanredni otkaz koji je dan tužitelju nije opravdan.

 

18. S obzirom na navedeno revizijski sud smatra da nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, te je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelju valjalo odbiti i presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 11. siječnja 2022.

 

              Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v. r.