- 1 -              Rev 1260/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1260/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. T. iz Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik M. U., odvjetnik u Z., protiv tuženika Grada Zagreba, Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4781/2017-3 od 24. lipnja 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u zagrebu broj Pn-3516/10-50 od 10. srpnja 2017., u sjednici održanoj 11. siječnja 2022.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 1.731.480,00 kn, te zahtjev za isplatu pojedinačnih mjesečnih iznosa od 8.404,84 kn za razdoblje od kolovoza 2007. do listopada 2010., sve s pripadajućim zateznim kamatama pobliže određenim izrekom presude i troškom postupka (toč. I. izreke). Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 157.100,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama (toč. II. izreke) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u daljnjem iznosu do 257.900,00 kn (toč. III. izreke).

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u toč. I. izreke, a žalba tuženika protiv odluke o troškovima postupka je djelomično prihvaćena te je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi i daljnje troškove postupka u iznosu od 25.850,00 kn, a u preostalom dijelu žalba tuženika je odbijena kao neosnovana.

 

3. Rješenjem ovog suda broj Revd-34572021-2 od 3. veljače 2021. tužitelju dopušteno je podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanje:

 

„Može li početak tijeka zastare tražbine za naknadu štete započeti prije nego je oštećenik, koji nema stručna znanja utvrditi osobu koja je prouzročila štetu, saznao za štetnika, odnosno može li zastara početi teći prije nego je oštećenik vještačenjem, izvidom štete ili na drugi prikladan način saznao za štetnika, uzročnu vezu između štetne radnje i nastale štete te opseg štete?“.

 

4. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj podnio je reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19- dalje: ZPP) uz prijedlog da ovaj sud pobijanu presudu preinači i tužbeni zahtjev prihvati, a podredno da nižestupanjske presude ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

 

5. Na reviziju nije odgovoreno.

 

6. Revizija nije osnovana.

 

7. Prvostupanjski sud prihvatio je istaknuti prigovor zastare te posljedično tome odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan uz utvrđenje i obrazloženje

 

- da je tužitelj kupoprodajnim ugovorom od 2. veljače 2004. kupio kčbr. 1975. k.o. V. N. koje u naravi predstavlja kuću u Z.;

 

- da je na području naselja G. na kojem se nalazi kuća tužitelja prvi puta aktivirano klizište tijekom 1955. ili 1956., kojom prilikom je bilo oštećeno više objekata;

 

- da su oštećenja uslijed klizanja tla nastajala i kasnije tijekom godina, pa je između ostaloga došlo i do usjedanja terase ispod objekta 346a;

 

- da je paralelno sa sanacijom klizišta, između ostaloga, bilo potrebno izvesti i odvodni kanal 9;

 

- da su radovi prve etape sanacije klizišta izvedeni u razdoblju od listopada 2005. do ožujka 2007., a radovi na kanalu 9 da su izvođeni u razdoblju od 13. prosinca 2005. do 19. prosinca 2005.;

 

- da je tužitelj u svom iskazu određeno naveo da je nakon radova izvedenih po tuženiku na postavljanju kanalizacijskih i vodovodnih cijevi na tužiteljevoj nekretnini došlo do klizanja cijele nekretnine prema Ilici i da je on ovu pojavu povezao upravo s radovima izvođenim po tuženiku;

 

- da je ovo klizanje izazvalo daljnja oštećenja na kući i pucanje vodovodnih i kanalizacijskih cijevi zbog čega se je tužitelj sredinom 2006. s obitelji iselio iz kuće;

 

- da je tužitelj odmah po izvođenju radova po tuženiku, a najkasnije sredinom 2006. znao ili bar mogao znati za štetu i osobu štetnika od kada je zastara počela teći;

 

- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 17. lipnja 2010., dakle, po proteku trogodišnjeg roka iz čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05-dalje: ZOO);

 

- da okolnost što je tužitelj tijekom 2007. dao izraditi nalaz i mišljenje radi utvrđenja uzroka, opsega i visine štete, koji mu je dostavljen 18. rujna 2007. ne utječe na početak zastarijevanja, jer je tužitelj još sredinom 2006. imao sve relevantne podatke na temelju kojih je podnio tužbu u ovoj pravnoj stvari.

 

8. Drugostupanjski sud prihvatio je pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja te izraženo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda.

 

9. U povodu revizije iz članka 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP-a).

 

10. Sadržajno tužitelj iznosi tvrdnju o postojanju revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

 

11. Prema odredbi čl. 230. st. 1. ZOO-a tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila.

 

12. Saznanje za štetu i osobu štetnika može biti i upoznavanje s nalazom i mišljenjem vještaka, kao što je to bio slučaj u premetu ovog suda broj Rev-1181/1991. Prema činjeničnim utvrđenjima u tom predmetu, smrt prednika tužiteljice uslijedila je tijekom njegove hospitalizacije zbog ozljeđivanja u štetnom događaju izvan bolnice, te je tek provođenjem odgovarajućeg vještačenja bilo moguće utvrditi je li smrt posljedica ozljeđivanja ili posljedica pogreške u liječenju i od dostave takvog nalaza seže saznanje oštećenice za uzrok štete i osobu štetnika.

 

13. Prema činjeničnim utvrđenjima u ovoj pravnoj stvari tužitelj je (prema njegovom iskazu) odmah po izvođenju radova na kanalu 9 klizanje zemljišta i oštećenje kuće povezao s tim radovima, a opseg štete mu je bio poznat najkasnije sredinom 2006., kada je zbog oštećenja na kući iz kuće morao iseliti kao neupotrebljive.

 

14. Ustaljena je praksa ovog suda je da u situaciji kad oštećenik raspolaže relevantnim podacima o postojanju štete i počinitelju, da za početak tijeka zastare nije od utjecaja kasnije pribavljanje nalaza i mišljenja o tim odlučnim okolnostima (tako Rev 2457/12 od 5. veljače 2013., Rev-807/16-3 od 6. listopada 2020., Revx-873/2015-2 od 3. prosinca 2019., Rev-1205/2020-2 od 23. prosinca 2020. i Revx- 156/2016-4 od 6. listopada 2020.).

 

15. Pošavši od utvrđenja da je tužitelj još sredinom 2006. znao za štetu i osobu koja je štetu učinila, a da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 17. lipnja 2010., dakle po proteku trogodišnjeg roka iz čl. 230. st. 1. ZOO-a, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz navedene odredbe kada su prihvatili prigovor zastare i tužbeni zahtjev ocijenili neosnovanim.

 

 

16. Slijedom iznesenog, kako ne postoji revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koji se sadržajno tužitelj u reviziji pozvao, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

 

Zagreb, 11. siječnja 2022.

 

 

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.