- 1 -              Rev 1273/2021-2

Broj: Rev 1273/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika V. G. iz Z., OIB …, koga zastupa punomoćnik S. M., odvjetniku u O., protiv tuženika-protutužitelja S. d.d. O., OIB …, koga zastupa punomoćnik B. K., odvjetnik u O., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja podnesena protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž R-213/2019-3 od 3. prosinca 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-448/2018-4 od 19. travnja 2019., u sjednici održanoj 11. siječnja 2022.,

p r e s u d i o   j e :

I Prihvaća se revizija tužitelja-protutuženika te se preinačuje presuda Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž R-213/2019-3 od 3. prosinca 2020. i sudi:

Odbija se žalba tuženika-portutužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-448/2018-4 od 19. travnja 2019.

II Nalaže se tuženiku-protutužitelju da tužitelju-protutuženiku naknadi trošak revizijskog postupka od 18.750,00 kn u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom poslovni broj Pr-448/2018-4 od 19. travnja 2019., odbijen je protututužbeni zahtjev kojim tuženik traži isplatu 337.966,73 kn uz zakonske zatezne kamate koje teku na pojedine iznose kako su naznačeni u izreci kao i da naknadi parnični trošak od 60.977,00 kn. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž R-213/2019-3 od 3. prosinca 2020., preinačena je prvostupanjska presuda tako da je naloženo tužitelju da plati 337.966,73 kn sa kamatama na pojedine iznose kako su naznačeni u izreci presude (toč. I izreke). Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak od 309.650,00 kn (toč. II izreke).

2. Rješenjem ovog suda br. Revd-3095/2021 od 20. srpnja 2021. dopuštena je revizija u odnosu na pravno pitanje: ”Može li se tražiti vraćanje isplaćene novčane tražbine ukoliko nije ukinuta ili preinačena sudska odluka temeljem koje je izvršena isplata iste odnosno je li stjecatelj imovine dužan vratiti imovinu ili vrijednost postignute koristi ako nije stavljena izvan snage odluka suda (ovršna isprava) temeljem koje je izvršen prijenos imovine?”

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj postavljajući navedeno pitanje, ističući da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Predlaže prihvatiti reviziju i ukinuti drugostupanjsku presudu te predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na reviziju tuženik ističe da revizija nije osnovana te je predlaže odbiti kao neosnovanu.

5. Revizija je osnovana.

6. Sukladno čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) ovaj revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Tuženik protutužbenim zahtjev traži isplatu iznosa koji je u ovršnom postupku pod brojem Ovr-165/02 naplaćen od njega a na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Osijeku Pr-206/01 od 24. rujna 2001., koja je potom potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3027/01 od 14. veljače 2002., a protiv koje tuženik nije podnosio reviziju. Navedene presude donesene su po zahtjevu tužitelja za isplatom naknade plaće od 223.997,39 kn s pripadajućim kamatama jer je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku Pr-301/98 od 27. srpnja 1998. (potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku br. Gž-3124/00 od 22. veljače 2001.) utvrđeno da je odluka o Otkazu ugovora o radu od 27. srpnja 1998., nezakonita.

8. Povodom revizije tuženika, ovaj je revizijski sud rješenjem br. Revr-496/02 od 18. prosinca 2002. ukinuo presudu Županijskog suda u Osijeku br. Gž-3124/00 od 22. veljače 2001. i Općinskog suda u Osijeku Pr-301/98 od 27. srpnja 1998., te vratio na ponovno odlučivanje je li zahtjev za utvrđenjem da je odluka o otkazu nedopuštena osnovan. Nakon toga je tuženik podnio protutužbeni zahtjev za povratom iznosa koji je tužitelj naplatio u ovrsi s osnova naknade plaće.

9. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev uz obrazloženje da su presude na temelju kojih je provedena ovrha još uvijek egzistentne jer tuženik nije podnio reviziju u tom postupku, a niti zahtjev za ponavljanje pravomoćno završenog postupka sukladno odredbi čl. 421. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP). Stoga, budući da još uvijek nije otpala pravna osnova temeljem koje se tužitelj naplatio, zaključuje da protutužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Drugostupanjski sud ističe, polazeći od činjenica da je nakon rješenja br. Revr-496/02 od 18. prosinca 2002., zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenosti odluke o otkazu pravomoćno odbijen presudom Općinskog suda u Osijeku br. P-355/14 od 12. studenoga 2015., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku br. Gž R 50/2016 od 17. ožujka 2016., a što da je bio pravni osnov za donošenje presude Pr-206/01 kojom je utvrđena visina zahtjeva, da je time otpala pravna osnova isplate plaće tužitelju pa je stoga osnovan protutužbeni zahtjev tuženika za isplatom.

11. Tužitelj revizijom osporava navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda ističući da tek ukidanjem pravomoćne presude na temelju koje je izvršena isplata s osnova naknade plaće, otpada pravna osnova na temelju koje je izvršena takva isplata. Budući da izvršena isplata ima svoju osnovu u pravomoćnoj i ovršnoj odluci suda, koja revizijskom odlukom nije stavljena izvan snage, to da sukladno čl. 210. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005 - dalje: ZOO) ne postoji obveza tužitelja za vraćanje primljenog iznosa.

12. Prema ocjeni ovog revizijskog suda, u činjeničnoj situaciji kad je tužitelju-protutuženiku isplaćena naknada plaće na temelju pravomoćne presude protiv koje tuženik-protutužitelj nije podnosio reviziju niti prijedlog za ponavljanje pravomoćno završenog postupka, koja je zbog toga još uvijek egzistentna, tad nije otpala pravna osnova na temelju koje je isplaćena naknada plaće.

13. Nasuprot zaključku iznesenom u pobijanoj presudi, sama činjenica da je u drugom postupku pravomoćno odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je odluka o otkazu nedopuštena, nema utjecaja na ovaj zahtjev jer tom odlukom nije tuženiku naloženo (i poslije provedena) isplata već upravo odlukom koja je još uvijek egzistentna. U tom smislu tuženik u odgovoru na reviziju pogrešno ističe da nije po donošenju rješenja Revr-496/02 od 18. prosinca 2002., kojim je ukinuta pravomoćna presuda da je otkaz nedopušten, mogao tražiti ponavljanje pravomoćno završenog postupka u kojem mu je naložena isplata naknade plaće.

14. Budući da iz navedenog proizlazi da nisu ostvareni uvjeti iz čl. 210. st. 3. ZOO, to je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP valjalo preinačiti pobijanu presudu.

15. Na temelju čl. 166. st. 2. ZPP u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP valjalo je tužitelju-protutuženiku dosuditi parnični trošak koji se sastoji od sastava prijedloga za dopuštenje revizije Tbr. 10. toč. 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/2012, 103/2014, 118/2014. i 107/2015) uz PDV od 25% dosuditi iznos od 18.750,00 kn.

Zagreb, 11. siječnja 2022.