REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU

Psp. 97/19

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu,
u pravnoj stvari tužitelja P. Ž. iz S., , OIB: …..,
zastupanog po pun. A. B., odvjetnici u S., protiv tužene G.
Ž. iz S., OIB: ….., zastupane po pun. D. M.,
odvjetniku u S., radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave,
zaključene dana 3. studenog 2021. godine u nazočnosti pun. tužitelja, tužene i pun.
tužene, dana 11. siječnja 2022. godine,

r i j e š i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužena zasmetala tužitelja u posljednjem mirnom
suposjedu stana koji se nalazi u zgradi označenoj kao čest. zgr. 4745/3
ZU 15034 k. o. S., anagrafske oznake S., i to baš
stana opisno označenog kao 24. suvlasnički dio s neodređenim
omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-24) 1. stan na VI. (šestom) katu,
označenog brojem 32, površine 57,11 m2, koji se sastoji od dvije sobe,
kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, predsoblja, hodnika i lođe, na
način da je dana 9. srpnja 2019. godine promijenila bravu na ulaznim
vratima navedenog stana, pa se nalaže tuženoj da u roku od 8 (osam)
dana uspostavi ranije posjedovno stanje kakvo je bilo prije učinjenog
smetanja, na način da preda tužitelju ključeve nove brave na ulaznim
vratima navedenog stana i omogući istom ulazak u predmetni stan, te
joj se zabranjuje svako daljnje takvo ili slično smetanje suposjeda
tužitelja za ubuduće.

2. Nalaže se tuženoj da, u roku od 8 (osam) dana, naknadi tužitelju
troškove parničnog postupka, zajedno sa zateznom kamatom tekućom,
od dana presuđenja pa do isplate, uvećanjem prosječne kamatne stope
na stanja kredita odobrenih dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi

2 Psp. 97/19

tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sukladno odredbi čl. 29 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15)."

II. Nalaže se tužitelju u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi
tuženoj parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn sa zakonskim zateznim
kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

Pred ovim sudom dan 1. kolovoza 2019. godine zaprimljena je tužba u kojoj se
navodi da su stranke stanovale u stanu koji se nalazi u zgradi anagrafske oznake
S., stan broj 32, položen na VI. katu, površine 57,11 m2. Predmetni
stan da je u suvlasništvu tužene i majke tužitelja T. Ž., svake od njih za ½
idealnog dijela. Tužitelj da je bio zakoniti i pošteni suposjednik predmetnog stana sve
do 10. srpnja 2019. godine, tužena da je navedenog dana bez tužiteljevog znanja i
dopuštenja, u trenutku dok se tužitelj nalazio izvan stana, promijenila bravu na
ulaznim vratima stana, tim činom da je izvršila smetanje suposjeda tužitelja jer ga je
u potpunosti isključila od dotadašnjeg suposjeda i mogućnosti da boravi u svom
stanu. U predmetnom stanu da stanuje tužitelj, tužena i njihov zajednički sin K.
Ž.. Majka tužitelja da je po njegovom nalogu postupanje tužene prijavila nadležnoj
PP dana 11. srpnja 2019. godine. Nezakonitim postupanjem tužene tužitelj da je
onemogućen u pristupu i korištenju predmetnog stana, da su mu u stanu ostale
osobne stvari, a da je tužena tužiteljevu odjeću i obuću donijela tužiteljevoj majci,
tužena da odbija tužitelju predati ključeve predmetnog stana. Radi navedenog tužitelj
predlaže da sud donese odluku kao u izreci.

U svom odgovoru na tužbu tužena navodi da se protivi zahtjevu tužitelja i
predlaže da sud isti odbije kao neosnovan. Navodi kako nisu točni tužiteljevi navodi
da je bio zakoniti i pošteni posjednik predmetnog stana do 10. srpnja 2019. godine,
odnosno do trenutka kada je tužena promijenila bravu na ulaznim vratima stana,
posjednik stvari da je osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, tužitelj da je u
travnju 2019. godine napustio predmetni stan i prekinuo bračnu zajednicu sa
tuženom. Tužitelj da od tada nije dolazio u predmetni stan niti je to tražio od tužene
pa da je njegov posjed činom napuštanja stana prestao u travnju 2019. godine, od
tada da je posjednik stana tužena koja u stanu živi sa malodobnim sinom stranaka
rođenim 9. siječnja 2002. godine, predmetni stan da predstavlja njihov jedini dom.
Navodi da je ona upisana suvlasnica predmetnog stana za ½ dijela, a preostali dio
stana da je upisan na tužiteljevu majku T. Ž., koja ju je dopisom od 27. lipnja

2019. godine obavijestila da namjerava useliti u predmetni stan te da će ga koristiti
za stanovanje. T. Ž. da je pred ovim sudom protiv tužene pokrenula i parnicu
broj P-4722/19 u kojoj traži uvođenje u suposjed predmetnog stana kao i isplatu
naknade jer da tužena bez pravne osnove koristi njen suvlasnički dio predmetnog
stana.

3 Psp. 97/19

U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom izvatka iz zemljišnih knjiga za
predmetnu nekretninu na dan 15. srpnja 2019. godine; dopisa PU S.-
d. od 8. kolovoza 2019. godine; ispisa SMS poruka i vlastoručne poruke
tužiteljeve majke; predmeta ovog suda K-637/21; zapisnika iz predmeta ovog suda
R1-Ob-210/19 od 6. svibnja 2019. godine; Ugovora o darovanju nekretnina
zaključenog između tužitelja i njegove majke dana 24. svibnja 2019. godine; dopisa
PU S.-d. od 17. rujna 2019. godine; dokumentacije Centra za
socijalnu skrb S. u predmetu Klasa: 552-05/19-08/14; uplatnica na ime režijskih
troškova za predmetni stan; prijedloga za ovrhu na ime tužitelja; službene zabilješke
P. S.-d. od 11. srpnja 2019. godine; saslušanjem tužitelja i tužene u
svojstvu parničnih stranaka, saslušanjem svjedokaT. Ž. i K. Ž..

Podneskom od dana 3. siječnja 2020. godine tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev, tako da isti glasi kao u izreci presude.

Stranke su popisale parnični trošak.

Zahtjev tužitelja nije osnovan.

Među strankama nije sporno da su zaključili brak 2002. godine, da iz tog braka
imaju zajedničkog sina K. koji je rođen 9. siječnja 2002. godine. Nije sporno da su
njih troje stanovali u predmetnom stanu u S., kao obitelj, te da je dana 24. svibnja

2019. godine tužitelj sa svojom majkom T. Ž. ugovorom o darovanju darovao
istoj jedan svoj idealni dio od ½ predmetnog stana. Dakle, kao suvlasnice
predmetnog stana nakon toga su upisane tužena i majka tužitelja T. Ž. za ½
dijela svaka od njih. T. Ž. je nesporno zatražila u postupku koji se vodi pred
ovim sudom uvođenje u suposjed predmetnog stana i isplatu naknade od tužene jer
ista koristi i njen dio predmetnog stana. Nesporno tužitelj više nije u posjedu
predmetnog stana, danas je u posjedu stana samo tužena u kojem živi zajedno sa
sinom stranaka K.. Iz izvedenih dokaza proizlazi i da je ovaj stan jedini dom
tužene i K., a tužitelj trenutno stanuje kod svoje majke T. Ž. na adresi u
S.

Među strankama je sporno je li tužena samovlasnim postupanjem oduzela
tužitelju suposjed predmetnog stana u srpnju 2019. godine, je li počinila smetanje
suposjeda predmetnog stana na štetu tužitelja.

U ovom postupku za smetanja posjeda raspravljanje je ograničeno samo na
raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja
(čl. 441 Zakona o parničnom postupku NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07 i 84/08 i čl. 22. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima NN
91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 I 153/09,
dalje: ZV). Prema citiranom propisima, isključeno je raspravljanje o pravu na posjed
ili pravnom temelju posjeda kao i o poštenju posjednika.

Tužitelj u svom iskazu navodi su on i tužena bivši supružnici, brak da su
zaključili 2002. godine, iz tog braka da imaju zajedničkog sina K. koji je sada
punoljetan, nakon zaključenja braka da su bili podstanari, predmetni stan u S.,
da su stekli 2015. godine na način da je majka dala 40.000 EUR njemu,

4 Psp. 97/19

a tužena da je podigla kredit, u isti da su uselili sa sinom, stan da ima dvije spavaće
sobe i ostale prostorije i navodi da su njih troje živjeli uredno u ovom stanu, da je on
počeo imati psihičke tegobe, simptome, da mu je dijagnosticiran PTSP, a bračni
odnosi da su se počeli kvariti 2018. godine, te da se poremećaj odnosa nastavio.
Navodi da su stan koristili na način da je sin imao svoju spavaću sobu, a stranke
zajedničku, radi poremećaja bračnih odnosa i u biti prekida života kao supružnika, da
je on posljednjih nekoliko mjeseci spavao na trosjedu u predmetnom stanu, a od 4.
mjeseca 2019. godine da je odlazio kod svoje majke T., navodim da je u
predmetni stan dolazio kada u stanu ne bi bilo tužene i sina, tužena da radi
dvokratno, ponekad da bi i prespavao u predmetnom stanu i tamo da su bile njegove
stvari, osobne, dolaskom do stana 10. srpnja 2019. godine u 11.30 sati, da je
zatekao promijenjen cilindar brave ulaznih vrata stana i svojim ključem kojim je
uredno prije toga otključavao ta vrata da nije mogao više otključati vrata i ući u stan,
da je shvatio kako je tužena promijenila cilindar, ulazna vrata da imaju samo tu jednu
bravu, a u stanu da je prije tog događaja posljednji put bio 3 dana prije toga. Navodi
da nije kontaktirao tuženu jer je znao što se zbilo, o tome da je kontaktirao sa svojom
majkom, a kojoj je već prije toga darovao svoju polovicu stana, tako da je suvlasnica
stana za ½ dijela njegova majka, a za preostalih ½ dijela tužena. Majka da mu je
kazala da on može uredno ići u predmetni stan, a da je tužena kontaktirala sa
njegovom majkom i da joj je kazala kako će joj predati ključ stana kada iz I. dođu
ti ključevi, u konačnici, da nije tako postupila, da je on bio prisiljen ustati ovom
tužbom, navodi da nije u tom stanu, a nakon što je promijenjena brava, tužena da je
majci ispred majčine zgrade donijela dvije kese njegove robe i to joj je predala za
tužitelja, a u stanu da su i dalje ostale neke njegove osobne stvari. Navodi da je
tužena protiv njega prije par mjeseci podnijela kaznenu prijavu jer joj je najavio da će
doći u stan, da je došao do stana, samo zvonio, i da je ona pozvala policiju, da je
priveden na ispitivanje. Odnosi sa tuženom da su iznimno poremećeni, tužena da ga
je Centru za socijalnu skrb S. prijavila za psihičko nasilje, a da je i on prijavio
tuženu. U drugom majčinom stanu da žive majka i on, stan da je površine cca 30 m 2
i da koriste istu spavaću sobu, a da se radi u biti o stanu njegove sestre V. N.,
ali da majka ima pravo živjeti u tom stanu – za života. Na posebno pitanje pun.
tužene je li povrat njegovih osobnih stvari inicirala tužena ili tužiteljeva majka, tužitelj
navodi da su njih dvije komunicirale i da precizno ne zna tko je bio inicijator povrata
stvari od njih dvije. Nadalje, tužitelj navodi da svoje stvari iz predmetnog stana nije
odnio sa sobom odnosno uzeo jer nije ni očekivao da će tužena promijeniti bravu
ulaznih vrata. Navodi da je u predmetnom stanu zadnji put prespavao nekih 10-15
dana prije nego što je zatekao promijenjenu bravu na ulaznim vratima. Na daljnje
pitanje je li tužitelj uveo svoju maku T. u predmetni stan u posjed nakon
darovanja stana između njih dvoje, tužitelj navodi da je majci dao ključ predmetnog
stana, da je majka očito imala namjeru u stan dolaziti i u stanu živjeti u nekoj
budućnosti, ali nakon darovanja u stanu nije živjela, da nije spavala i nije dolazila.

Tužena u svom iskazu navodi da su brak zaključili 2002. godine, ali da su
predmetni stan kupili 2005. godine, u stanu da su živjeli njih dvoje kao supružnici i
zajednički sin stranaka K., problemi sa tužiteljevim psihičkim stanjem da su počeli

2012. godine i tada da je počeo imati simptome koji ukazuju na PTSP, da su se
problemi samo pojačavali, 2015. godine da se tužitelj potpuno zatvorio, da je prestao
jesti, izgubio oko 25 kg težine, jednostavno rečeno, da se povlačio u se, iako je bio u
mirovini i radio sa strane, da je prestao je raditi sa strane i na njeno traženje, a da je

5 Psp. 97/19

ona prva posjetila njegovog psihijatra, kasnije da su išli zajedno, tužitelju da je
dijagnosticiran PTSP i u konačnici da je to dovelo do prestanka njihove faktične
zajednice života i u konačnici do razvoda braka, taj razvod da je okončan 18. veljače

2021. godine, zajednički sin K. da je sada punoljetan, da se ona po prvi put
vezano za razvod braka obratila Centru za socijalnu skrb krajem 2018. godine, da je
ušla u tu proceduru razvoda i razlog da je bio psihičko i financijsko zlostavljanje od
strane tužitelja. Navodi da je tužitelj nikada nije fizički napao, te da nije bilo fizičkog
nasilja s njegove strane. U 4. mjesecu 2019. godine, a već prije toga da su živjeli
odvojene živote iako u istom stanu, tužitelj da je već godinu dana spavao na trosjedu
predmetnog stana, taj vikend tužitelj da jednostavno nije došao kući odnosno u
predmetni stan i nakon toga da više nikada nije u stan pristupio a da bi ga ona i sin
vidjeli u stanu. Navodi da brava ulaznih vrata stana, a radi se o tzv. protuprovalnim
odnosno blindo vratima, postoji samo jedna, ključeve da su sin, ona, tužitelj i
tužiteljeva majka T. koja je u stan dolazila čuvati zajedničkog sina, dakle, do
trenutka kada je ona promijenila cilindar te brave da su postojala ta 4 ključa. Već
krajem 2019. godine tužitelj da je iz stana uzeo dio svojih stvari odnosno tih stvari da
nije bilo nakon što je on navedeni vikend boravio izvan stana, a da je ona čula da je
kod svoje majke u stanu gdje ona stanuje. Dana 8. srpnja 2019. godine da je u stanu
našla svekrvinu poruku da u stanu ostavi tužiteljevu odnosno Č. robu (tužiteljev
nadimak) i da će ona doći po tu robu. Navodi da se s njom dopisivala porukama po
tom pitanju i navela joj da će joj donijeti tu robu – tužiteljevu. Dana 9. srpnja 2019.
godine, dakle, sutradan, da je sin K. izgubio svoj ključ te brave ulaznih vrata
stana, kako imaju psića, tako da ga je izveo vani, ključ da je izgubio, da je odmah
dala promijeniti cilindar. Dakle, ključ da su imali ona i sin, a tužitelj i svekrva da više
svojim ključem od tog trenutka nisu mogli otvoriti ulazna vrata stana. Svekrvi da je za
promjenu cilindra kazala 10. srpnja 2019. godine, kada joj je ispred zgrade donijela
ostatak tužiteljevih osobnih stvari, da joj je rekla kako je K. izgubio ključ i da je ona
promijenila cilindar, da ju je ona pitala hoće li ona dobiti novi ključ, da joj je kazala da
neće i da ne vidi razloga zašto bi ona imala ključeve ulaznih vrata stana, ona da je
kazala da je suvlasnica, da ima namjeru stanovati u tom stanu, moguće iznajmljivati
ga, u konačnici, da je stava i da joj je to i tada kazala, da to ne može napraviti i da joj
neće dati ključ stana. Navodi da je zaista tužitelj svojoj majci darovao svoju polovinu
predmetnog stana, o tom darovanju da je saznala krajem lipnja 2019. godine kada je
u pošti našla svekrvinu poruku u kojoj navodi da je obavještava da pošto je sada ona
suvlasnica predmetnog stana, da ima namjeru u budućnosti živjeti u tom stanu i to joj
priopćava. Navodi da je svekrva, u prepisci porukama kada su se njih dvije dopisivale
u pogledu robe tužitelja, njoj poslala poruku da će sutra doći u predmetni stan i da će
ona od sutra u predmetnom stanu živjeti. To da je bilo 8. srpnja 2019. godine, da joj
nije ništa na to odgovarala nego da se držala ove prepiske u pogledu tužiteljeve
robe. Na posebno pitanje pun. tužitelja je li tužena imala sa bivšom svekrvom
prepisku porukama dana 9. srpnja 2019. godine, tužena navodi da se ona i bivša
svekrva tog dana nisu dopisivale.

Svjedok T. Ž. u svom iskazu navodi da je tužiteljeva majka, bivša
svekrva tužene, da je svom sinu poklonila 40.000 EUR kako bi zajedno sa suprugom
stekao predmetni stan, a da je prodala svoj veliki stan, dala njemu ovaj novac i kupila
manji stan u kojem stanuje sada sa tužiteljem, a taj stan da je upisala na ime svoje
kćeri. Predmetni stan da su stranke kupile 2005. godine i uredno da su u stanu kao
obitelj stanovali sa zajedničkim sinom Karlom, stan da ima veću i manju spavaću

6 Psp. 97/19

sobu i dnevni boravak, ulazna vrata stana da su blindo vrata, ključ da su imali sin,
nevjesta, ona i vjerojatno unuk. Navodim da je ona znala doći u taj stan, u posjetu
kod njih i kada je to trebalo, oni da su počeli imati bračnih problema, navodi da je
poslije rata tužitelj obolio od PTSP sindroma, to da je bilo 2011. godine kada je to
dijagnosticirano i od tada da su očito počeli njihovi problemi, da nije ulazila u detalje,
da zadnjih godinu dana prije prestanka bračne zajednice nisu živjeli kao supružnici,
odnosno, da su vodili svatko svoj život, sin da je spavao na kauču u dnevnom
boravku, tu je kuhinja, navodi da je to smatrala teškom situacijom i neprimjerenom,
uglavnom, 2018. godine da joj je kazao kako je tužena njemu predložila razvod braka
i da je on na to pristao. Tužena da ga je prijavila Centru za socijalnu skrb i navela da
ga se boji, ali da se tužitelja zaista nitko ne treba bojati jer nije napravio nikada ništa
u tom pravcu, navodi da tužitelj ima svoje probleme ali ti problemi da ne idu prema
drugima u smislu prijetnji i straha. Uglavnom, negdje krajem travnja 2019. godine
tužitelj da je počeo spavati kod nje u stanu, tada da je obolio i od depresije, izgubio
25 kg na težini, da je situacija bila loša, i nakon toga da je odlazio u predmetni stan
po neku svoju robu, da bi znao otići i popodne u stan kada je znao da je nevjesta na
poslu jer je radila u smjenama, uglavnom, da je njoj kao majci predložio da joj
pokloni svoju polovinu stana da on izbjegne probleme sa suprugom, na to da je
pristala i da je postala suvlasnica stana za pola. Navodi i da je nakon ovoga njen sin
znao prespavati u predmetnom stanu, da bi joj tako kazao, zbog svih ovih problema
između njih, da je ona 27. lipnja 2019. godine u poštanskom sandučiću van stana
ostavila nevjesti poruku da je suvlasnica polovine stana i da ima namjeru ubuduće
koristiti predmetni stan za svoje stanovanje, da joj tužena na to nije odgovorila,
nakon što je tužitelj otišao tražiti svoju robu – ljetnu, te kazao da robu nije našao, 8.
srpnja da je bila u stanu zajedno sa svojim sinom, da su bili sami u stanu i tražili
njegovu robu, uglavnom, njegove robe u stanu da uopće nije bilo. Tada da je u stanu
ostavila nevjesti poruku da sinove robe nema, i da je moli da ostavi Č. ljetnu
odjeću i da će ona doći po to. Prije toga da je kazao da je 10 dana u komadu
prenoćio u predmetnom stanu. Dana 9. srpnja nevjesta da joj je poslala poruku
putem mobitela da će joj ona dostaviti Č. robu. Tužitelj da je bio do stana 10.
srpnja u 11.30 sati, da se vratio kod nje i kazao da nije mogao ući u stan, da nije
mogao otključati vrata stana. Nakon toga da je kontaktirala nevjestu, da je znala o
čemu se radi, da se našla sa njom 10. srpnja popodne kada joj je donijela dvije kese
Č. robe i kazala da je njihov sin, unuk svjedokinje, izgubio svoj ključ ulaznih
vrata stana i da je ona naručila ključeve iz I., odmah da joj je bilo jasno da tome
nije tako, te da ju je ironično pitala hoće li joj onda dati ključeve kada stignu iz I.,
a ona da je kazala da hoće. Nakon toga, da su znali o čemu se radi, ni tužitelj ni ona
da više nisu tražili ključeve stana, sin da je ustao ovom tužbom, između nje i tužene
da traju pregovori radi razrješenja pitanja vlasništva stana odnosno diobe, da ona još
nije pokrenula postupak razvrgnuća jer je ovo potrebno riješiti, prvenstveno mirnim
putem. Svjedokinja navodi da joj je 10. srpnja tužena predala dvije crne kese robe,
da tada nije gledala što je u tim kesama jer je tužitelj bio u predmetnom stanu, pa ju
je bilo strah da se on ne spusti dolje do njih i da ne bude problema, dolaskom kući da
su pogledali te kese i sadržaj, da joj je sin kazao da nedostaje neka njegova roba,
dokumenti, aparat za brijanje. Navodi da primopredaji tih kesa od strane nevjeste
nitko od njih dvije nije nazočio, da nikoga drugoga tu nije vidjela. Navodi da danas sa
unukom K. nije ni u kakvim odnosima, još od 2018. godine, da jednostavno
rečeno ne komuniciraju.

7 Psp. 97/19

S. K. Ž., sin stranaka, star 19 godina, u svom iskazu navodi da je
čitav život živio sa svojim roditeljima, stanovao u predmetnom stanu u kojem i danas
živi sa majkom, stan da ima manju – njegovu spavaću sobu i veću – njihovu. Negdje

2015. godine da su između roditelja počeli problemi i stalne svađe, uglavnom, da je
otac određeno vrijeme spavao na kauču u dnevnom boravku, ponekad da bi spavao i
u spavaćoj sobi kod majke, da je bilo nekog vremena kada su ga majka i svjedok
ignorirali, uglavnom, da se sjeća da je on prije odlaska neko vrijeme u potpunosti
ignorirao majku, a sa njim da bi znao nešto progovoriti. Navodi da je on jednostavno
otišao iz stana, da tako kaže – da ga više nije bilo u svibnju 2019. godine,
jednostavno da više u stan nije dolazio i nakon nekoliko dana što ga nisu vidjeli da su
majka i on zaključili da je otišao. Nakon što je nestao iz stana, u ormaru u spavaćoj
sobi je ostalo nešto njegovih stvari, uglavnom, da nije sa njim kontaktirao i tvrdim da
ga nikada više u ovom stanu nije vidio. Dakle, da nije niti primijetio da je dolazio u
stan kada ih nije bilo niti ga je osobno zatekao u predmetnom stanu, prije otprilike
godinu dana da je počeo sa njim mnom komunicirati, međutim, da je ponovno od
Nove godine nakon jedne scene prestao sa njim komunicirati i da danas nemaju
kontakta. Navodi da mu je majka kazala da joj je baka ostavila nekakvu poruku da
pripremi očevu robu, da mu je majka kazala da je tu poruku bakinu zatekla u stanu,
uglavnom, jedne prigode nakon toga da je majka u neke kese stavila očevu robu i da
je otišla sa jednom prijateljicom odnijeti tu robu do zgrade u kojoj živi baka sa ocem.
Prije ovih problema čitavo vrijeme ključeve blindo vrata stana da su imali otac,
majka, baka i on, a jedne prigode, da ne zna točno kada je to bilo, otac da je bio već
van stana, nakon povratka iz škole da je izveo psa do parka, odlaskom prema kući
da je primijetio da u džepu nema ključ stana, da se vratio do parka tražiti ključ, da ga
nije našao i da je to javio majci, koja je angažirala svog kolegu s posla E. H.
da zamijeni bravu ulaznih vrata, on da je to napravio i da je to vidio, uglavnom, od
tada da su majka i on imali ključ i da ne zna za neko traženje bake ili oca da dobiju
ključ, uglavnom, majka i on da imaju ključ stana i da žive uredno u ovom stanu.
Navodi da ništa nije ukazivalo na to da otac više neće doći u stan živjeti, da se
njegov nestanak dogodio odjednom i da je samo prestao dolaziti u stan i živjeti u
stanu. Navodi da ni sa bakom nemam kontakta, da ga nije zvala niti kontaktirala
vezano za probleme roditelja, niti da je on sa njom bio u kontaktu na način da ju je
zvao. Na pitanje pun. tužitelja svjedok navodi da je majka angažirala kolegu da
zamijeni cilindar brave na ulaznim vratima istog dana kroz popodne kada je on
izgubio ključ, navodi da je on bio prisutan kada je H. mijenjao cilindar. Navodi da
ne zna je li netko obavijestio njegovog oca da će se promijeniti cilindar brave. Navodi
da je 2019. godine pohađao 3. razred srednje škole i da su mu smjene u školi bile
tjedan ujutro te tjedan popodne, navodim da on nije išao s majkom da bi predala robu
baki, da tome nije bio nazočan. Navodi da stvarno ne zna kada je baka zadnji put bila
u predmetnom stanu, da je to moguće bilo za blagdan - Uskrs moguće 2019. godine,
ali da u to nije siguran, to je ono kada ju je on osobno vidio u stanu, a očito je u stanu
bila kada je ostavila poruku majci.

Ovaj sud drži da je tužba radi smetanja posjeda predmetnog stana
pravodobno podnesena, unutar 30.dnevnog roka od saznanja tužitelja za
nemogućnost ulaska u predmetni stan, to među strankama nije niti sporno.

Temeljem iskaza stranaka i svjedoka, tužiteljeve majke i sina stranaka, vezano za sve ostale izvedene dokaze, ovaj sud zaključuje da su bivši supružnici, sada

8 Psp. 97/19

tužitelj i tužena, nakon višegodišnjeg bračnog života, počeli imati probleme, da je
tužiteljevo zdravstveno stanje bitno narušeno i da je zbog toga trpjela čitava obitelj,
sam tužitelj najviše, ali ni tužena i sin nisu problema zbog narušenog zdravlja tužitelja
bili pošteđeni, dapače. Svjedokinja T. Ž., tužiteljeva majka, kao i sin stranaka,
iskazuju o zdravstvenim problemima tužitelja i teško i trajno narušenim odnosima
stranaka. Kako je predmetni stan imao dvije spavaće sobe, spavaću sobu koju je
koristio sin stranaka i spavaću sobu koju su ranije koristili supružnici, zbog narušenih
bračnih odnosa između supružnika, očito je tužitelj u prvo vrijeme spavao na kauču u
dnevnom boravku, a kasnije je počeo odlaziti u stan svoje majke, stan u kojemu
danas stanu sa svojom majkom. Iz svih iskaza i svih dokaza, sud zaključuje da je
tužitelj, ni od koga potjeran, zbog loših odnosa između supružnika i svog teškog
zdravstvenog stanja, sam otišao živjeti u stan svoje majke i da se u biti više u smislu
stanovanja u predmetni stan nije niti vratio. U ovom dijelu sud poklanja vjeru iskazu
tužene i sina stranaka da je to bilo na proljeće 2019. godine, a i sama svjedokinja
T. Ž. navodi da je u travnju 2019. godine tužitelj počeo spavati kod nje u
stanu.

Iz službene zabilješke I PP S. od 11. srpnja 2019. godine proizlazi da je
T. Ž. izjavila da se njen sin "prije dva mjeseca doselio kod nje u stan, a da je
stan na adresi …. na 6. katu u kojem zajedno živi sa suprugom i sinom
K. u zajedničkom vlasništvu te da su u istom ostali živjeti G. i K.".
Dakle, tužiteljeva majka 11. srpnja 2019. godine izjavljuje djelatniku policije da se
njen sin prije dva mjeseca doselio kod nje u stan, dakle, očito u travnju ili svibnju

2019. godine, iz ovog proizlazi da je samim tim i napustio u smislu stanovanja i
življenja predmetni stan. SMS prepiska tužene i bivše svekrve (list 13 spisa) ukazuje
na to da je tužitelj preselio kod majke, bez obzira što su u stanu iza njega ostale neke
njegove osobne stvari.

Sud drži utvrđenim da je tužitelj svojevoljno odselio kod majke već u travnju,
najkasnije svibnju 2019. godine, da je sam napustio suposjed predmetnog stana, bez
obzira kada je iz stana odnio sve svoje stvari i kada je ostatak stvari predan njegovoj
majci. Okolnost što tužitelj u travnju 2019. godine nije obznanio na nedvojben način
tuženoj i sinu da odlazi iz stana i što tada nije odnio sve svoje stvari i predao tuženoj
svoj ključ od stana, ne dovodi do zaključka da je ostao u suposjedu stana i nakon
travnja odnosno svibnja 2019. godine, dapače. Očito se zbog izostanka komunikacije
sa tuženom i sinom, tužitelj nije u tom pravcu želio očitovati, nego je držao da može
ići spavati van stana i da može doći u stan kada to želi, pogrešno, jer svaka
stambena jedinica u biti treba predstavljati dom, kod teško i trajno narušenih bračnih
odnosa, ovakovo postupanje tužitelja predstavlja napuštanje predmetnog stana u
smislu stanovanja, jer povremeni dolasci u stan kada tužene i sina nema, ukoliko je
toga bilo, ostavljanje stvari u stanu i zadržavanje ključeva stana, ne predstavlja više
vršenje suposjedovnih čina na predmetnom stanu od strane tužitelja, nego je
njegovom voljom suposjed stana prestao i prije nego što je tužena promijenila cilindar
brave ulaznih vrata stana, očito već 2 ili 3 mjeseca prije toga. Dakle, do trenutka
promjene cilindra brave od strane tužene, tužitelj nije bio ni u posjedu ni u suposjedu
predmetnog stana, na taj način je očitovao svoju volju, tako da tužena nije izvršila
smetanje posjeda na štetu tužitelja, jer su i ona i sin držali da je tužitelj iz stana
"otišao".

9 Psp. 97/19

Bez obzira je li sin stranaka izgubio svoj ključ tog stana ili ne, bez obzira je li
tužena cilindar promijenila nakon toga i zbog toga, te je li ključ uopće izgubljen, sud
drži da je njen postupak logičan i normalan i ne nalazi u tome obilježja čina smetanja
posjeda predmetnog stana na štetu tužitelja. Tužena promjenom cilindra brave i time
što samo ona i sin imaju ključ brave ulaznih vrata stana od početka srpnja 2019.
godine, štiti svoje i sinovo pravo na dom, jer povremeni samoinicijativni dolasci
tužitelja i njegove majke u stan predstavljaju sve samo ne red i atmosferu u kojoj bi
itko mogao živjeti, bez štete za svoje zdravlje. Tužitelj je svoju polovinu stana
darovao svojoj majci, majka tužitelja je to tuženoj stavila na znanje, dakle, u svakom
trenutku majka tužitelja može u sudskom postupku ostvariti svoje pravo na
razvrgnuće suvlasničke zajednice, zatražila je i uvođenje u suposjed i isplatu radi
korištenja tuđe stvari u svoju korist, svakako, majci tužitelja, pa i tužitelju su na
raspolaganju razni pravni putevi, ali u ovom slučaju, tužitelju prema stavu ovog suda,
ne pripada pravo na posjedovnu zaštitu. U ovakovim slučajevima radi se o
specifičnim okolnostima, zaista treba sagledati sve okolnosti slučaja i posjedovna
zaštita se može pružiti tako da to predstavlja zaštitu jedne strane, ali da to ne ide na
štetu bilo koga, u ovom slučaju djeteta stranaka i tužene, sve kod okolnosti da je
ranije tužitelj samoinicijativno stan napustio i otišao živjeti kod svoje majke, o čemu
se njegova majka očitovala djelatnicima policije. U trenutku kada je tužena
promijenila cilindar brave ulaznih vrata stana, tužitelj nije više bio u stanu i nije bio u
posjedu odnosno suposjedu stana. Stan se i ne može koristiti na način da u smislu
stanovanja u istom budu bivši supružnici sa zajedničkim sinom, a isti su razvedeni i
trajno i teško narušenih odnosa, puni problema koji u svakom trenutku mogu
eskalirati, nebitno na čini poticaj i sa čije strane prvotno inicirani, a na što ukazuje i
pregledani kazneni predmet ovog suda broj K-637/2021 i pravomoćna izrečena mjera
opreza tužitelju. Dakle, tužena ima pravo na nepovredivost doma sa sinom stranaka,
njih dvoje stan nikada nisu napuštali, nikada nisu bili izvan stana, tužitelj je stan
napuštano svojevoljno, u stan se opet svojevoljno vraćao, a sud drži da je on u
travnju, najkasnije svibnju 2019.godine manifestirao svoju volju odlaskom iz stana da
u stanu više ne stanuje kao u svom domu, da je prestao vršiti posjedovne čine na
stanu i da je tužena kao jedina posjednica stana pored sina, promijenila cilindar
brave (9. srpnja 2019. godine – list 27 spisa) da to ne predstavlja samovlasni čin
smetanja posjeda ili suposjeda tužitelja. Prema stavu ovog suda, nije bilo potrebe
izvoditi daljnje dokaze, s obzirom na narav postupka i sve izvedene dokaze,
činjenično stanje je utvrđeno u potpunosti i temeljem izvedenih dokaza ovaj sud
zaključuje da zahtjev tužitelja nije osnovan, a tužitelj svoja prava može ostvarivati u
drugoj vrsti postupka ili postupaka.

Samovlasno smetanje posjeda je uznemiravanje posjednika u posjedovanju ili
oduzimanje posjeda bez njegove volje. Sud zaključuje da tužena nije počinila
smetanje posjeda predmetnog stana, dana 9. srpnja 2019. godine, tužitelju nije
trebalo pružiti posjedovnu zaštitu, radi navedenog valjalo je odlučiti kao u tč. I. izreke
ovog rješenja, a sve temeljem odredbi čl. 20., 21. i 22. ZV-a.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155.
Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,
84/08,57/11, 25/13 i 70/19 dalje: ZPP), tuženoj pripada jednokratna nagrada za
prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je punomoćnik poduzeo, u
iznosu od 2.000,00 kn; 25% PDV-a u iznosu od 500,00 kn, što zbrojeno daje iznos

10 Psp. 97/19

od 2.500,00 kn, koliko je tužitelj dužan na ime parničnog troška obvezani isplatiti
tuženoj. Tuženoj ne pripada trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu jer ovaj
trošak nije imala, a ova obveza nastaje pravomoćnim okončanjem postupka
razmjerno uspjehu stranaka u sporu.

U Splitu,11. siječnja 2022. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu
u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 8 dana, od
dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se odluka objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
odluke obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se odluka objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje
smatra se da je dostava odluke obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja
- pun. tužene