REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU P-3253/2019

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari
tužitelja F. S., OIB …, iz R., kao
nasljednika pok. I. S., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva
J. & partneri d.o.o., protiv tužene O. banke d.d., OIB …, iz . S., koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva A. &
A., odvjetnici u S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave
zaključene 4. studenog 2021. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja I.
R., odvjetničkog vježbenika i punomoćnika tužene B. A., odvjetnika u
S., na ročištu radi objave, dana 11. siječnja 2022.

p r e s u d i o j e

I Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju
iznos od 137.031,60 kuna, uvećan za zakonske zatezne kamate koje na iznos od
− 38,31 kn teku od 3.5.2006. pa do isplate,
− 6,93 kn teku od 2.6.2006. pa do isplate,
− 3,84 kn teku od 5.9.2006. pa do isplate,
− 6,17 kn teku od 4.10.2006. pa do isplate,
− 27,66 kn teku od 5.2.2008. pa do isplate,
− 118,61 kn teku od 5.3.2008. pa do isplate,
− 134,93 kn teku od 3.4.2008. pa do isplate,
− 60,98 kn teku od 6.5.2008. pa do isplate,
− 41,13 kn teku od 3.6.2008. pa do isplate,
− 87,67 kn teku od 3.7.2008. pa do isplate,
− 80,86 kn teku od 5.8.2008. pa do isplate,
− 90,55 kn teku od 3.9.2008. pa do isplate,
− 130,95 kn teku od 4.10.2008. pa do isplate,
− 320,83 kn teku od 5.11.2008. pa do isplate,
− 261,44 kn teku od 4.12.2008. pa do isplate,
− 453,26 kn teku od 2.1.2009. pa do isplate,
− 479,69 kn teku od 3.2.2009. pa do isplate,
− 493,08 kn teku od 3.3.2009. pa do isplate,
− 461,43 kn teku od 2.4.2009. pa do isplate,
− 454,31 kn teku od 6.5.2009. pa do isplate,
− 413,09 kn teku od 3.6.2009. pa do isplate,
− 389,48 kn teku od 3.7.2009. pa do isplate,

2 P-3253/2019

− 415,50 kn teku od 2.8.2009. pa do isplate,
− 448,28 kn teku od 2.9.2009. pa do isplate,
− 422,06 kn teku od 3.10.2009. pa do isplate,
− 411,38 kn teku od 3.11.2009. pa do isplate,
− 453,25 kn teku od 2.12.2009. pa do isplate,
− 492,81 kn teku od 2.1.2010. pa do isplate,
− 534,51 kn teku od 2.2.2010. pa do isplate,
− 527,01 kn teku od 3.3.2010. pa do isplate,
− 612,75 kn teku od 3.4.2010. pa do isplate,
− 575,70 kn teku od 4.5.2010. pa do isplate,
− 611,06 kn teku od 2.6.2010. pa do isplate,
− 809,88 kn teku od 2.7.2010. pa do isplate,
− 741,41 kn teku od 4.8.2010. pa do isplate,
− 925,66 kn teku od 3.9.2010. pa do isplate,
− 813,97 kn teku od 5.10.2010. pa do isplate,
− 773,72 kn teku od 4.11.2010. pa do isplate,
− 947,34 kn teku od 3.12.2010. pa do isplate,
− 1.108,99 kn teku od 4.1.2011. pa do isplate,
− 972,25 kn teku od 3.2.2011. pa do isplate,
− 914,81 kn teku od 3.3.2011. pa do isplate,
− 846,61 kn teku od 2.4.2011. pa do isplate,
− 866,30 kn teku od 2.5.2011. pa do isplate,
− 1.083,06 kn teku od 2.6.2011. pa do isplate,
− 1.113,52 kn teku od 2.7.2011. pa do isplate,
− 1.371,57 kn teku od 3.8.2011. pa do isplate,
− 1.266,35 kn teku od 2.9.2011. pa do isplate,
− 1.148,20 kn teku od 5.10.2011. pa do isplate,
− 1.127,15 kn teku od 3.11.2011. pa do isplate,
− 1.112,26 kn teku od 2.12.2011. pa do isplate,
− 1.161,53 kn teku od 2.1.2012. pa do isplate,
− 1.215,78 kn teku od 2.2.2012. pa do isplate,
− 1.217,41 kn teku od 2.3.2012. pa do isplate,
− 1.187,38 kn teku od 4.4.2012. pa do isplate,
− 1.197,81 kn teku od 3.5.2012. pa do isplate,
− 1.217,49 kn teku od 2.6.2012. pa do isplate,
− 1.196,94 kn teku od 5.7.2012. pa do isplate,
− 1.203,22 kn teku od 7.8.2012. pa do isplate,
− 1.178,64 kn teku od 4.9.2012. pa do isplate,
− 1.131,19 kn teku od 4.10.2012. pa do isplate,
− 1.188,41 kn teku od 6.11.2012. pa do isplate,
− 1.197,57 kn teku od 5.12.2012. pa do isplate,
− 1.195,29 kn teku od 4.1.2013. pa do isplate,
− 1.130,77 kn teku od 5.2.2013. pa do isplate,
− 1.174,93 kn teku od 2.3.2013. pa do isplate,
− 1.185,50 kn teku od 2.4.2013. pa do isplate,
− 1.165,20 kn teku od 4.5.2013. pa do isplate,
− 1.100,42 kn teku od 6.6.2013. pa do isplate,
− 1.063,93 kn teku od 4.7.2013. pa do isplate,
− 1.098,50 kn teku od 3.8.2013. pa do isplate,
− 1.130,22 kn teku od 4.9.2013. pa do isplate,

3 P-3253/2019

− 1.172,65 kn teku od 3.10.2013. pa do isplate, − 1.149,03 kn teku od 2.11.2013. pa do isplate, − 1.163,68 kn teku od 2.12.2013. pa do isplate, − 1.174,24 kn teku od 8.1.2014. pa do isplate, − 829,78 kn teku od 5.2.2014. pa do isplate, − 849,31 kn teku od 4.3.2014. pa do isplate, − 836,44 kn teku od 2.4.2014. pa do isplate, − 819,10 kn teku od 6.5.2014. pa do isplate, − 797,26 kn teku od 5.6.2014. pa do isplate, − 817,42 kn teku od 4.7.2014. pa do isplate, − 839,48 kn teku od 7.8.2014. pa do isplate, − 856,00 kn teku od 4.9.2014. pa do isplate, − 861,81 kn teku od 2.10.2014. pa do isplate, − 883,55 kn teku od 6.11.2014. pa do isplate, − 894,57 kn teku od 3.12.2014. pa do isplate, − 70.546,59 kn teku od 16.1.2015. pa do isplate,

od 3. svibnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% sukladno Uredbi o visini
stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope H. n. banke
koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5
(pet) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje
za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri)
postotna poena.

II Nalaže se tuženoj, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi
tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 14.070,00 kn sa zateznom kamatom
koja na označeni iznos teče od donošenja presude do isplate po stopi koja se za
svako polugodište određuje obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3
(tri) postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 11. lipnja 2019. zaprimljena je tužba kojom je ranije označena
tužiteljica I. S. ustala protiv tužene radi isplate iznosa od 150.000,00 kn sa
zateznom kamatom koja teče od 1. lipnja 2006. Navodi kako je s tuženom dana 30.
ožujka 2006. zaključila Ugovor o kreditu broj … kojim joj je odobren
stambeni kredit u iznosu od 70.767,00 CHF, isplaćen u kunama prema srednjem
tečaju tužene. Dodaje kako je ovim unaprijed formuliranim standardiziranim
ugovorom, o čijem sadržaju nije bilo mogućnosti pregovora i to člankom 1. ugovorena
valutna klauzula u valuti švicarski franak, dok je u članku 3. ugovorena kamatna
stopa u visini od 4,89% godišnje, kao promjenjiva i to isključivo temeljem jednostrane
odluke banke, bez navođenja točnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će
se ona mijenjati. S tim u vezi, smatra kako je zbog nemogućnosti posebnog
pregovaranja i ugovaranja, prouzročena neravnoteža u pravima i obvezama
ugovornih strana, a sve na štetu korisnice kredita, tako da su u predmetni ugovor
ugrađene nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj

4 P-3253/2019

stopi, što znači da je tužena postupila suprotno odredbama Zakona o zaštiti
potrošača, Zakona o obveznim odnosima, načelu savjesnosti i poštenja, kao
temeljenom načelu obveznog prava te u suprotnosti zakonodavstvu E. u.
ugrađenom u pozitivne propise R. H. Pored iznesenog, navodi kako je
zbog ovakvog postupanja tužene, a radi kolektivne zaštite interesa potrošača, pred
Trgovačkim sudom u Z. vođen sudski postupak pod poslovnim brojem P-
1401/2012 koji je okončan presudom od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno
protupravno postupanje tužene. Odlučujući po žalbi, Visoki Trgovački sud RH
presudom broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. utvrdio je kako je tužena O.
banka d.d. (kao tužena pod 6 u tom postupku), u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31.
prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita,
zaključujući ugovore o kreditima u kojima su sadržane ništetne i nepoštene ugovorne
odredbe na način da je ugovoren švicarski franak kako valuta uz koju je vezana
glavnica, a da prije i u vrijeme zaključenja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u
cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke
utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja
predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i
obvezama ugovornih strana, čime je tužena postupala suprotno odredbama Zakona
o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Na kraju navodi kako je na
temelju raspoložive dokumentacije iz predmetnog kredita dala izraditi financijsko-
knjigovodstveni izračun radi utvrđenja razlike između ugovorenih i neosnovano
naplaćenih kamatnih stopa koje su utvrđene ništetnima te neosnovano naplaćenog
iznosa temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, po kojem je utvrđeno kako je
tužena na ovaj način neosnovano stekla nepripadajuću imovinsku korist u iznosu od

150.000,00 kn.

2. U svom odgovoru od 4. ožujka 2021. tužena je u cijelosti osporila osnovu i
visinu tužbe i tužbenog zahtjeva, ističući pored toga prigovor zastare potraživanja. U
bitnom navodi kako su ugovorne odredbe potpuno jasne, uočljive i razumljive, kako
su tužiteljici sve činjenice bile dobro poznate, radi čega je samostalno i dobrovoljno
sklopila predmetni ugovor sa svim rizicima ugovaranja valutne klauzule i promjenjive
kamatne stope. Dodaje kako je predmetni ugovor sklopljen u skladu s važećim
zakonskim propisima te kako ni banke, kao ni korisnici kredita, nisu mogli znati o
budućim kretanjima tečaja CHF i o promjenama kamatne stope.

3. Podneskom od 8. srpnja 2021. ranije označena tužiteljica konačno je
postavila tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 137.031,60 kn s pripadajućom
zateznom kamatom koja teče od dospijeća svake pojedine mjesečne tražbine, a sve
na način koji je sadržajno praktički istovjetan izreci ove presude, dok je 26. listopada

2021. zaprimljen podnesak tužitelja F. S. kojim izvješćuje sud kako je
ranije označena tužiteljica I. S. umrla i kako stupa na njezino mjesto u
ovom sporu. U prilog iznesenom tužitelj je dostavio pravomoćno rješenje o
nasljeđivanju Općinskog suda u D. broj O-1203/21 od 14. listopada 2021. iz
kojeg je razvidno kako je upravo on nasljednik I. S. u odnosu na pravo
vođenja predmetne parnice, a time i aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

4. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom Ugovora o kreditu broj
… od 30. ožujka 2006. s početnim otplatnim planom, prometa po računu
od 1. ožujka 2006. do 1. siječnja 2014., prometa po računu od 28. svibnja 2019.,
obavijesti o dospijeću obroka i redovite kamate od 28. svibnja 2019., obavijesti o

5 P-3253/2019

izmjeni kamatne stope od 28. siječnja 2011., otplatnog plana od 28. siječnja 2011.,
potvrde o plaćenim kamatama od 23. siječnja 2007. i liste plasiranja kredita od 31.
ožujka 2006., pregleda svih obveza klijenta od 15. siječnja 2015., pregledom nalaza
sudskog vještaka za financije i računovodstvo Z. C. od 18. lipnja 2021.
s prilozima i rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u D. broj O-1203/21
od 14. listopada 2021. Preostali dokazni prijedlozi stranaka nisu prihvaćeni, jer ih sud
smatra suvišnim.

5. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi pitanje osnovanosti i visine
tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i osnovanost istaknutog prigovora
zastare potraživanja.

8. Pregledom Ugovora o kreditu broj … od 30. ožujka 2006.
razvidno je kako je ranije označena tužiteljica I. S., kao korisnica kredita,
sklopila s tuženom O. bankom d.d., kao kreditorom, stambeni kredit koji joj je u
skladu s člankom 1. odobren u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 70.767,00 CHF
prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, uz redovitu kamatu od 4,89%,
promjenjivu u skladu s Odlukom o kamatama kreditora, kako je ugovoreno odredbom
iz članka 3.

9. Pregledom pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u
D. broj O-1203/21 od 14. listopada 2021. razvidno je kako je ranije
označenu tužiteljicu I. S., umrlu 21. kolovoza 2021., u odnosu na
ovlaštenje vođenja predmetne parnice, naslijedio suprug, ovdje tužitelj F. S.

10. Odredbom iz članka 1. stavka 3. Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja

1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, propisano je da će se
nepoštenim uvjetima smatrati one jednostrane klauzule koje, suprotno načelima
savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama
ugovornih strana na štetu potrošača. Opća klauzula nepoštenosti odnosi se na
ugovornu odredbu o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, tako da mora postojati
značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama i mora se protiviti
označenim načelima savjesnosti i poštenja. Odredbe ove Direktive unesene su u
Zakon o zaštiti potrošača (NN broj 41/14, 110/15 i 14/19, dalje ZZP) i sadržane u
njegovoj odredbi iz čl. 3. toč. 1. Prema odredbi iz čl. 49. st. 1. ZZP ugovorna odredba
o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno
načelima savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama
ugovornih strana na štetu potrošača, a odredba iz čl. 49. st. 4. ZZP propisuje kako je
trgovac, koji tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom
standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan to dokazati.

11. Odredbama iz čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03, dalje
ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, propisano je kako
se smatra nepoštenom ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i
ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u
pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj

6 P-3253/2019

ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed
formulirana od strane trgovca tako da potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj,
posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
Trgovac je dužan dokazati da se pojedinačno pregovaralo o pojedinoj ugovornoj
odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru. Nepoštena ugovorna
odredba je ništava, a ništavost pojedine odredbe ne povlači ništavost i samog
ugovora, ako on može opstati bez ništave odredbe, kako to propisuju odredbe iz čl.

87. ZZP/03.

12. Odredbom iz čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05,
41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO) propisano je kako činidba, kao objekt ugovorne
obveze, mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Po odredbi iz
čl. 272. činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti
ili su sudionici ugovora ostavili trećoj osobi da ju odredi, a ukoliko je činidba
nemoguća, nedopuštena ili neodređena, odnosno neodrediva, ugovor je ništetan,
kako propisuje odredba iz čl. 270. st. 1. ZOO.

13. Uzimajući u obzir sporno pitanje osnovanosti tužbe, odnosno jesu li
odredbe sadržane u ranije navedenim člancima 1. i 3. Ugovora o kreditu od 30.
ožujka 2006. nepoštene, odnosno ništetne i s tim u vezi ne proizvode pravne učinke,
prije svega valja navesti kako je zbog istovjetnog postupanja protiv tužene i niza
drugih banaka s područja R. H., a radi zaštite potrošača, odnosno
korisnika kredita, vođen postupak pred Trgovačkim sudom u Z. pod poslovnim
brojem P-1401/12 koji je okončan presudom od 4. srpnja 2013. Postupajući po
žalbama stranaka, Visoki Trgovački sud R. H. svojom je presudom broj
Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., utvrdio kako je O. banka d.d. (označena kao
tužena pod 6), u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila
kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim
ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena
redovita kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u
skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a
koja je ništetna. Ova presuda potvrđena je revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH
broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. Nadalje je valjalo cijeniti i presudu Visokog
Trgovačkog suda R. H. broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.
kojom je utvrđeno kako je tužena u vremenu od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008.
povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući
ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u
ugovornom potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je
švicarski franak ugovoren kao valuta uz koju je vezana glavnica, a da prije i u vrijeme
zaključenja predmetnih ugovora, kao trgovac nije u cijelosti informirala potrošače o
svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene o
potpunoj obavijesti, a u tijeku pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o
kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih
strana pa je time postupala suprotno odredbama iz članaka 81., 82. i 90. tada
važećeg ZZP/03, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama
iz članaka 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07,
79/09, 89/09 i 133/09) te suprotno odredbama ZOO. S tim u vezi, Visoki trgovački
sud RH naložio je svim tuženima u tom postupku pa tako i ovdje tuženoj, prekinuti s
gore opisanim postupanjem i u roku od 60 dana ponuditi potrošačima izmjenu
ugovornih odredbi kojima je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz

7 P-3253/2019

valutu švicarski franak, a kamatna stopa promjenjiva, na način da glavnica bude
izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita i uz fiksnu
kamatnu stopu, a u postupku koji je bio izrijekom naveden u sklopljenom
potrošačkom ugovoru kao važeća stopa redovite kamate na dan sklapanja ugovora,
jer će u suprotnom njihovu ponudu zamijeniti presuda te zabranio svim tuženima pa
tako i ovdje tuženoj, svako takvo ili slično buduće postupanje.

14. Pored gore iznesenog, valjalo je cijeniti odredbu iz čl. 502.c Zakona o
parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,
123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP) po kojoj se fizičke i pravne osobe
mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz
presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe udruga, tijela, ustanova ili drugih
organizacija koje su osnovane u skladu sa zakonom, a koje se u sklopu svoje
registrirane djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava
građana, a kojom su utvrđena postupanja i propuštanja te povrijeđeni ili ugroženi
zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U
tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba pozvati.
S tim u vezi, valjalo je cijeniti i sadržaj odredbe iz čl. 138.a ZZP (NN broj 79/09) po
kojoj odluka, donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.

131. st. 1. tog Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.

131. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno
pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Dakle,
jasno je kako su odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati bile
sastavni dio standardnog, unaprijed formuliranog ugovora o kreditu, sastavljenog od
banke koja o tim odredbama nije pregovarala sa svakim pojedinim potrošačem,
odnosno budućim korisnikom kredita koji nije imao utjecaj na njihov sadržaj, već mu
je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, nametnuta obveza koju objektivno nije
mogao sagledati u kontekstu cjeline ugovora u vrijeme njegovog sklapanja, tako da
su te ugovorne odredbe imale za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i
obvezama korisnika kredita, kao jedne ugovorne strane, u odnosu na banku kao
drugu ugovornu stranu, a što je svakako suprotno temeljnim načelima obveznog
prava, odnosno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu
dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zloupotrebe prava.

15. U konkretnom slučaju, utvrđen je istovjetan način postupanja tužene i time
neravnopravan odnos ugovornih strana, jer je predmetni ugovor unaprijed formulirala
i standardizirala te zainteresiranim osobama pa tako i ranije označenoj tužiteljici, kao
budućoj korisnici kredita, po službenim osobama davala na uvid osnovne uvjete
sklapanja kredita, poput odobrenja ukupnog iznosa, roka njegove isplate i iznosa
mjesečnih anuiteta, bez posebnih uputa ili informacijama o švicarskom franku, a
svakako bez mogućnosti posebnog pregovaranja o ključnim elementima budućeg
pravnog posla pa tako i vezivanja odobrenog iznosa uz valutu CHF i o visini
promjenjive kamatne stope, odnosno o uvjetima i načinu njezine promjene. Na
temelju takvih ugovornih odredbi i nedostatka jasno definiranih parametara za
promjenu kamatne stope, koji bi pritom bili razumljivi prosječnom potrošaču, osim
precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća
kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila niti određena niti odrediva.
Nesporno je da je tužena dostavljala ranije označenoj tužiteljici podatke iz kojih je
bilo razvidno mijenjanje, odnosno povećanje prvotno ugovorene kamatne stope, ali

8 P-3253/2019

korisnica kredita nije bila upoznata o parametrima koji utječu na te promjene, niti je na njih imala kakvog utjecaja.

16. Slijedom iznijetog, odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj ugovornoj
kamati, sadržane u člancima 1. i 3. predmetnog ugovora o kreditu imale su za
posljedicu značajnu neravnotežu odnosa i položaja njegovih sudionika i to na štetu
ranije označene tužiteljice kao korisnice kredita, odnosno potrošača, stoga su bile
nepoštene, a pored toga, činidba kao objekt ugovorne obveze neodređena i
nerazumljiva, tako da ih primjenom citiranih odredbi ZZP/03 i ZOO sud smatra
ništetnim. Na okolnost utvrđenja posljedica ništetnosti označenih odredbi, odnosno
utvrđenja razlike iznosa kojeg je ranije označena tužiteljica platila tuženoj po osnovi
ugovora o kreditu i dospjelim mjesečnim anuitetima, u skladu s gore označenim
ugovornim ništetnim odredbama, u odnosu na otplatni plan koji je sastavljen po
prvotno ugovorenim odredbama o tečaju i kamatnoj stopi, proveden je dokaz
vještačenjem po sudskom vještaku za financije i računovodstvo Z. C.,
koji je u tu svrhu imao na raspolaganju predmetni spis i njemu priloženu dokaznu
građu.

17. U svom vještvu od 18. lipnja 2021. vještak je utvrdio kako je predmetnim
ugovorom tužena odobrila ranije označenoj tužiteljici kredit u iznosu od 70.767,00
CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB za tu valutu važećem na
dan korištenja kreditnih sredstava, kako je kamatna stopa ugovorena u visini od
4,89% godišnje, a promjenjiva u skladu s odlukom banke, uz otplatu u 180 jednakih
mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za CHF na
dan uplate anuiteta koji je iznosio 555,57 CHF, sve prema otplatnom planu banke i to
u vremenu od 1. svibnja 2006. do 1. travnja 2021. Također je utvrdio kako je tužena
za vrijeme otplate predmetnog kredita u sedam navrata mijenjala početno ugovorenu
kamatnu stopu, tako da je ranije označena tužiteljica zbog promjenjive kamatne
stope i tečajnih razlika pretplatila iznos od 137.031,60 kn. Na ovo vještvo stranke
nisu iskazale primjedbe koje bi dokazale pogrešan pristup vještaka, njegovu
nestručnost ili neobjektivnost prilikom izrade nalaza i mišljenja, odnosno kakvu
grešku prilikom izračuna, niti su ga kako dovele u sumnju, stoga ga sud prihvaća u
cijelosti kao vjerodostojan dokaz, uz napomenu kako je vještak postupio upravo u
skladu s potrebama predmetnog spisa, odnosno u cilju utvrđenja odlučnih činjenica u
ovoj pravnoj stvari.

18. Kako je već ranije navedeno, ranije označena tužiteljica je podneskom od

8. srpnja 2021. konačno postavila tužbeni zahtjev, uskladivši ga s nalazom vještaka,
kako u odnosu na glavnicu, tako i u odnosu na tijek kamata.

19. Uzimajući u obzir istaknuti prigovor zastare, valja navesti kako se on drži
neutemeljenim i proizvoljnim. Naime, odredbom iz čl. 323. st. 1. ZOO propisano je
kako je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve
ono što je primila na temelju takvog ugovora, prema cijenama u vrijeme donošenja
sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Dakle, u smislu odredbe iz čl. 241.
ZOO tijek zastarnog roka prekinut je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu
kolektivnih interesa potrošača te zastara pojedinačnih restitucijskih zahtjeva počinje
teći ispočetka i to od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te
tužbe. Kako je parnični postupak koji je pred Trgovačkim sudom u Z. vođen
pod poslovnim brojem P-1401/2012, pravomoćno okončan presudama Visokog

9 P-3253/2019

Trgovačkog suda R. H. broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i Pž-
6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., rok za zastaru potraživanja od pet godina počinje
teći od označenih dana donošenja tih odluka, što znači da u odnosu na zahtjev
tužitelja sadržan u predmetnoj tužbi ranije označene tužiteljice zaprimljenoj 11. lipnja

2019. nije nastupila zastara potraživanja.

20. Na kraju svega valja navesti kako je posljedica ništetnosti vraćanje onog
što je stečeno bez osnove, kako to propisuje odredba iz čl. 323. st. 1. ZOO, stoga
predmetna tužba ima valjano činjenično i zakonsko uporište, radi čega je osnovan
zahtjev tužitelja za vraćanjem, odnosno isplatom gore utvrđenog novčanog iznosa,
zajedno sa zateznom kamatom koja mu pripada u skladu s odredbom iz čl. 1115.
ZOO i to na način propisan odredbom iz čl. 29. st. 2. ZOO, radi čega je i odlučeno
kao u točki I izreke ove presude.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP.
Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tužitelju je priznat trošak sastava tužbe
od 11. lipnja 2019. i tri obrazložena podneska od 26. ožujka, 8. srpnja i 26. listopada

2021. te zastupanja na ročištima održanim 8. travnja i 4. studenog 2021. u iznosu od

1.000,00 kn za svaku nabrojanu radnju (Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i
Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN br. 142/12,
103/14, 118/14 i 107/15). Dakle, priznat mu je trošak zastupanja po punomoćniku u
iznosu od 6.000,00 kn, koji je valjalo uvećati za 25% PDV, trošak vještačenja u
iznosu od 3.000,00 kn i trošak sudske pristojbe u iznosu od 3.570,00 kn (sudske
pristojbe tužbe 1.850,00 kn i ove presude u iznosu od 1.720,00 kn).

22. U skladu s iznesenim, tuženoj je valjalo naložiti naknadu parničnog troška
tužitelja u iznosu od 14.070,00 kn sa zateznom kamatom koja na označeni iznos teče
od donošenja ove odluke do isplate, kako je i odlučeno u točki II izreke presude.

Split, 11. siječnja 2022.

Sudac

Branko Malenica,v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u
roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem
ovog suda u tri primjerka.

DNA

- pun. tužitelja
- pun. tužene