Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

                                                                                 Poslovni broj: 6 Kžzd-254/2021-4

 

 

 

 

 

 

 

                                                                                        Poslovni broj: 6 Kžzd-254/2021-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca za mladež Gordane Mihela Grahovac kao predsjednice vijeća te Jasne Smiljanić i Mirjane Rigljan kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Restović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene J. D. zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - neprovođenjem odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz članka 173. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj: Kzd-45/2017-49 od 22. rujna 2021., u sjednici vijeća, održanoj 11. siječnja 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci, broj: Kzd-45/2017-49 od 22. rujna 2021., optužena J. D. na temelju članka 453. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08) oslobođena je od optužbe da bi počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - neprovođenjem odluke za zaštitu dobrobiti djeteta - opisano u članku 173. stavak 1. KZ/11, kažnjivo po članku 173. stavak 1. KZ/11, činjenično opisano u izreci pobijane presude.

 

2. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

 

 

 

 

3. Protiv pobijane presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine te da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje.

 

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak (članak 474. stavak 1. ZKP/08).

 

6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

 

7. Suprotno stavu žalitelja činjenično stanje pobijane presude je pravilno utvrđeno.

 

8. Naime, pobijanom presudom optužena J. D. na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08 oslobođena optužbe za kazneno djelo iz članka 173. stavak 1. KZ/11.

 

9. Na temelju provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio da iz iskaza ispitanih svjedoka djelatnika centra koji su u inkriminiranom razdoblju radile na predmetu mlt. L. i to A. M. B. koja je radila obradu od 2016. do 3. mjeseca 2018. iskazala je da je dijete odbijalo susrete s ocem jer je otac bio nasilan prema tadašnjoj supruzi, te da je majka poticala susrete, kao i svjedokinje D. B. koja je radila obradu tijekom 2017., a iskazala je da je njena procjena nije bila da bi majka sprječavala susrete, iz čega proizlazi da samo dijete mlt. L. nije htio ići kod oca, odnosno odbijao je i susrete, a iz razloga što je otac bio nasilan prema tadašnjoj supruzi čemu je on prisustvovao i iz razloga što mu je bilo dosadno kod oca.

 

10. Iz ovakvih utvrđenja prvostupanjskog suda, a koje je potkrijepljeno i mišljenjem psihologa proizlazi da je L. odbijao ići kod oca jer je otac nasilan, a što sve upućuje na zaključak da je sâm mlt. L. odbijao susrete s ocem, a ne da bi mu to majka priječila, odnosno da se takvo ponašanje djeteta ne može stavljati na teret majci. Slijedom svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio, a uspoređujući i analizirajući sve provedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti da nije dokazano da bi optužena počinila kazneno djelo iz članka 173. stavak 1. KZ/11, a iz razloga što nije dokazano da bi optužena sprječavala, onemogućavala provođenje odluke koje se odnose na zaštitu dobrobiti djeteta. Po mišljenju ovog drugostupanjskog suda pravilno je primijenjena odredba članka 3. stavka 2. ZKP/08, institut in dubio pro reo jer sve činjenice koje se stavljaju na teret optuženoj moraju biti utvrđene i dokazane, a ako se pojavi sumnja u njihovo postojanje ima se smatrati da te činjenice ne postoje, odnosno ako se činjenice i okolnosti koje idu u prilog optuženoj ne mogu otkloniti s potpunom izvjesnošću, imaju se smatrati da takve činjenice postoje.

 

11. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje, te za svoja utvrđenja dao jasne i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pa je valjalo žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu.

 

 

 

 

 

12. Ispitujući pobijanu presudu sukladno članku 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka kao ni povreda zakona na štetu optužene pa je na temelju članka 482. ZKP/08 valjalo odlučiti kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 11. siječnja 2022.

 

 

Predsjednica vijeća:

Gordana Mihela Grahovac, v.r.

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu