Poslovni broj: 32 Pž-83/2021-2

1

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 32 Pž-83/2021-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davora Pustijanca, predsjednika vijeća, dr. sc. Srđana Šimca, suca izvjestitelja i Božene Zajec, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. D. O. U. P., P., OIB …, protiv 1. tuženika I. F., vl. obrta P. iz P., P. OIB … i 2. tuženice O. P., P., OIB …, koje zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u L., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-509/2019-11 od 14. listopada 2020., u sjednici vijeća održanoj 11. siječnja 2022.

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-509/2019-11 od 14. listopada 2020.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom utvrđeno je da su ništetni pravni poslovi sklopljeni između prvotuženika i drugotuženice temeljem kojih je prvotuženik drugotuženici izdao račun broj 40 od 31. srpnja 2011., na iznos od 14.760,00 kn, račun broj 24 od 31. srpnja 2012. na iznos od 18.625,00 kn, te račun broj 2/1/1 od 30. srpnja 2013. na iznos od 21.250,00 kn, za pružene usluge noćenja drugotuženici za potrebe smještaja sudionika manifestacije „Legendfest“ u 2011., 2012., te 2013. Ove račune je drugotuženica platila prvotuženiku. Ujedno tuženicima je naloženo da tužitelju solidarno naknade troškove postupka u iznosu od 2.000,00 kn.

2. Protiv ove presude tuženici su podnijeli žalbu navodeći u njoj da je prvostupanjski sud propustio očitovati se o njihovom prigovoru neodređenosti tužbenog zahtjeva u kojem nisu navedeni pravni poslovi čije se utvrđenje ništetnosti traži. Time je sud po njihovom mišljenju počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP).

3. Uz navedeno, tuženici smatraju da je prvostupanjski sud trebao prihvatiti njihove dokazne prijedloge i saslušati prvotuženika, koji je ujedno i drugotuženikov zastupnik po zakonu, radi utvrđenja bitne činjenice da je prvotuženik stupio u poslovni odnos s drugotuženicom isključivo iz razloga što se radi o manifestaciji koja se odvijala tijekom srpnja ili kolovoza, pa je bilo vrlo teško osigurati smještaj sudionika u drugim objektima. Tuženici su sklopili taj pravni posao kako bi otklonili prijeteću štetu koja bi nastala otkazivanjem manifestacije, a bile su iscrpljene sve mogućnosti smještaja u drugim objektima. Oni su predložili drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu, odnosno ukinuti je i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Nakon što je pobijana presuda ispitana u granicama žalbenih razloga i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a), ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

6. Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva, kao što je pravilno odlučio i o troškovima parničnog postupka. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ona ne bi mogla ispitati, a prvostupanjski sud je iznio zaključke o odlučnim činjenicama na kojima je utemeljio svoju odluku. Tuženici u žalbi ustraju u ponavljanju tvrdnji kojima su se protivili tužbenom zahtjevu i tijekom prvostupanjskog postupka, ali to čine bezuspješno, jer je pobijana presuda utemeljena na rezultatima izvedenih dokaza i o tužbenom je zahtjevu donesena pravilna i zakonita odluka.

7. Nije sporno da je prvotuženik kao vlasnik obrta za završne radove u građevinarstvu „P.“, stupio u poslovni odnos s drugotuženicom radi pružanja usluga noćenja za potrebe smještaja sudionika manifestacije „L.“ u 2011., 2012., i 2013. Nije sporno ni da je predmetna usluga pružena i naplaćena.

8. Iz Odluke Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa br. 711-I-128-P- 224-17/19-11-8 od 18. siječnja 2019., proizlazi da je prvotuženik, istovremenim obnašanjem dužnosti općinskog načelnika O. P. i obavljanjem poslova upravljanja poslovnim subjektom - obrtom „P." u vlasništvu dužnosnika, u razdoblju od 10. ožujka 2011. do 16. siječnja 2019., počinio povredu iz čl. 14. st. 1. Zakona o sprječavanju sukoba interesa („Narodne novine“ broj: 26/11, 12/12, 126/12 i 57/15; dalje: ZSSI).

9. Stupanjem u poslovni odnos s drugotuženicom u kojem prvotuženik kao dužnosnik obnaša istovremeno dužnost općinskog načelnika, počinjena je i daljnja povreda iz čl. 17. st. 1. i st. 3. ZSSI-a. Odlukom Povjerenstva je utvrđeno i to da je donošenjem odluke o stupanju Općine Pićan u poslovne odnose s obrtom u vlasništvu dužnosnika, koji su zabranjeni po čl. 17. st. 1. ZSSI-a, te odobravanjem isplate po izdanim računima za izvršene usluge, dužnosnik Ivan Franković zlouporabio posebna prava dužnosnika koja proizlaze iz obnašanja dužnosti općinskog načelnika O. P., čime je počinio povredu čl. 7. c. ZSSI-a.

10. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužiteljeva aktivna legitimacija proizlazi iz odredbe čl. 327. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) kojom je propisano pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti i od strane državnog odvjetništva. Pasivna legitimacija tuženika temelji se na činjenici da su oni stranke pravnog posla, Ugovora o pružanju usluga smještaja tijekom 2011., 2012. i 2013. godine i to prvotuženik kao vlasnik obrta i drugotuženica u kojoj prvotuženik ujedno obnaša dužnost načelnika, a koji je dužnosnik u smislu ZSSI-a.

11. U vezi utvrđenih povreda odredaba Zakona o sprječavanju sukoba interesa i povrede, u čl. 14. st. 1. ZSSI-a propisano je da dužnosnici ne mogu biti članovi upravnih tijela i nadzornih odbora trgovačkih društava, upravnih vijeća ustanova, odnosno nadzornih odbora izvanproračunskih fondova niti obavljati poslove upravljanja u poslovnim subjektima. Odredbom čl. 17. st. 1. ZSSI-a propisano je da poslovni subjekt u kojem dužnosnik ima 0,5% ili više udjela u vlasništvu (kapitalu trgovačkog društva) ne može stupiti u poslovni odnos s tijelom javne vlasti u kojem dužnosnik obnaša dužnost niti smije biti član zajednice ponuditelja ili podisporučitelj u tom poslovnom odnosu, dok je st. 3. istoga članka propisano da je dužnosnik dužan u roku od 30 dana od stupanja na dužnost izvijestiti Povjerenstvo o nazivu, osobnom identifikacijskom broju i sjedištu poslovnog subjekta iz st. 1. i 2. ovog članka, te da je dužan redovito izvještavati Povjerenstvo o svim promjenama podataka o poslovnim subjektima u odnosu na koje ne smiju stupati u poslovni odnos sukladno st. 1. i 2. ovog članka u roku 30 dana od promjene.

12. Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima, ili moralu društva je ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo (čl. 322. st. 1. ZOO-a). Odredba čl. 18. st. 6. ZSSI-a, za utvrđenu povredu propisuje ništetnost pravnog posla.

13. S obzirom na to da između stranaka nije sporno da je prvotuženik kao vlasnik obrta stupio u sporni poslovni odnos s drugotuženicom, oni su na taj način postupili protivno navedenim zakonskim odredbama. Činjenica na koju se tuženici i u žalbi pozivaju pokušavajući opravdati njihovo nezakonito postupanje, ničim ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijane presude, jer su oni opisanim postupanjem postupili protivno kogentnoj zakonskoj normi. Odredbe čl. 14. st. 1., čl. 17. st. 1. i 3., te čl. 7.c ZSSI-a prisilne su naravi što isključuje mogućnost suprotnog postupanja.

14. Zato ovaj sud ne nalazi povrede odredaba parničnog postupka na koje tuženici ukazuju u žalbi, jer je tužbeni zahtjev određen i po njemu se moglo raspravljati i donijeti odluka. Pored toga, prvostupanjski sud nije tuženike onemogućio u dokazivanju njihovih tvrdnji kada je odbio saslušati prvotuženika, ujedno drugotuženičinog zastupnika po zakonu. Okolnosti koje su odlučne za donošenje pravilne odluke o tužbenom zahtjevu nisu sporne.

15. Ovaj sud ocjenu i zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća, kao što ocjenjuje pravilnom i primjenu materijalnog prava.

16. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 11. siječnja 2022.

Predsjednik vijeća

Davor Pustijanac