Poslovni broj: 40 Pž-26/2022-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 40 Pž-26/2022-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednice vijeća, Nevenke Baran, sutkinje izvjestiteljice i Branke Šabarić Zovko, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB ..., kojeg zastupa S. K., zamjenica u Županijskom državnom odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika J. N. d.o.o., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnica A. Š., odvjetnica iz Z., radi predaje u posjed i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-6370/2011-101 od 23. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 11. siječnja 2022.

p r e s u d i o j e

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-370/2011-101 od 23. studenog 2021. u točki I. izreke, u dijelu u kojem je odbijen dio tužbenog zahtjeva u kojem tužitelj traži da sud naloži tuženiku J. N. d.o.o., Zagreb, isprazniti poslovni prostor u Z., i to dio nekretnine označene kao z.k.č.br. ..., k.o. J. (zemljište s halom, ukupne površine 3 jutra i 216 čhv) i to dio lađe A hale remonta površine 1.007,41 m2, dio u lađi B hale remonta površine 4.215,19 m2, RTG rengensku stanicu u površini od 162,15 m3, aneks RTG prostora – uredski prostor u površini od 162,15 m2, uredski prostor površine 21,97 m2, sanitarni čvor u površini od 101,69 m2, ulaz aneks 2 površine 12,65 m2, stubište aneks 2 površine 6,48 m2, hodnik 1. kat aneks 2 površine 11,83 m2, parkiralište u površini od 230,00 m2 te prostor za odlaganje repromaterijala površine 450,00 m2, sve u ukupnoj površini od 6.381,52 m2 u objektu izgrađenom na z.k.č.br. ..., k.o. J., upisana u z.k.ul. ... k.o. J., u kojem obavlja gospodarsku djelatnost, te predati opisani poslovni prostor slobodan od osoba i stvari u posjed tužitelja Republike Hrvatske, putem Ministarstva, u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe, i sudi:

Nalaže se tuženiku J. N. d.o.o., Z., isprazniti poslovni prostor u Z., i to dio nekretnine označene kao z.k.č.br. ..., k.o. J. (zemljište s halom, ukupne površine 3 jutra i 216 čhv) i to dio lađe A hale remonta površine 1.007,41 m2, dio u lađi B hale remonta površine 4.215,19 m2, RTG rengensku stanicu u površini od 162,15 m3, aneks RTG prostora – uredski prostor u površini od 162,15 m2, uredski prostor površine 21,97 m2, sanitarni čvor u površini od 101,69 m2, ulaz aneks 2 površine 12,65 m2, stubište aneks 2 površine 6,48 m2, hodnik 1. kat aneks 2 površine 11,83 m2, parkiralište u površini od 230,00 m2 te prostor za odlaganje repromaterijala površine 450,00 m2, sve u ukupnoj površini od 6.381,52 m2 u objektu izgrađenom na z.k.č.br. ..., k.o. J., upisana u z.k.ul. ... k.o. J., u kojem obavlja gospodarsku djelatnost, te predati opisani poslovni prostor slobodan od osoba i stvari u posjed tužitelja Republike Hrvatske, putem Ministarstva, u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe.

r i j e š i o j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-370/2011-101 od 23. studenog 2021. u dijelu točke I. izreke u kojem je odbijen dio tužbenog zahtjeva u kojem tužitelj traži da sud naloži tuženiku J. N. d.o.o. isplatiti tužitelju Republici Hrvatskoj iznos od 37.292.572,16 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 2018. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena i da tužitelju naknaditi parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, i točki II. izreke i predmet se vraća prvostupanjskom sudu u tom dijelu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-370/2011-101 od 23. studenog 2021. pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev u kojem tužitelj traži da sud naloži tuženiku J. N. d.o.o., Zagreb:

- isprazniti poslovni prostor u Z., i to dio nekretnine označene kao z.k.č.br. ..., k.o. J. (zemljište s halom, ukupne površine 3 jutra i 216 čhv) i to dio lađe A hale remonta površine 1.007,41 m2, dio u lađi B hale remonta površine 4.215,19 m2, RTG rengensku stanicu u površini od 162,15 m3, aneks RTG prostora – uredski prostor u površini od 162,15 m2, uredski prostor površine 21,97 m2, sanitarni čvor u površini od 101,69 m2, ulaz aneks 2 površine 12,65 m2, stubište aneks 2 površine 6,48 m2, hodnik 1. kat aneks 2 površine 11,83 m2, parkiralište u površini od 230,00 m2 te prostor za odlaganje repromaterijala površine 450,00 m2, sve u ukupnoj površini od 6.381,52 m2 u objektu izgrađenom na z.k.č.br. ..., k.o. J., upisana u z.k.ul. ... k.o. J., u kojem obavlja gospodarsku djelatnost, te predati opisani poslovni prostor slobodan od osoba i stvari u posjed tužitelja Republike Hrvatske, putem Ministarstva, u roku od osam dana;

- isplatiti tužitelju Republici Hrvatskoj OIB ... iznos od 37.292.572,16 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 2018. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena;

- naknaditi tužitelju parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku prouzročene parnične troškove u iznosu od 1.726.250,00 kn u roku od osam dana.

2. Prvostupanjski sud presudu je donio primjenom čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), čl. 8. ZPP-a, čl. 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17 - službeni pročišćeni tekst, 152/14 i 81/15 - službeni pročišćeni tekst; dalje: ZVDSP), čl. 119. ZVDSP-a, čl. 122. ZVDSP-a, čl. 8. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 108/17 i 63/19; dalje: ZZK). O troškovima postupka je odlučio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

3. Budući da je ocijenio osnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja u obrazloženju presude je naveo da zbog toga nije posebno cijenio dokaze koje je proveo na okolnost utvrđenja površine koju koristi tuženik ni visine tužbenog zahtjeva, odnosno nije posebno cijenio provedeno građevinsko i financijsko vještačenje, kao ni iskaze svjedoka.

4. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navodi da iz dokumentacije u spisu te iskaza svjedoka proizlazi da je tužitelj dokazao sve pretpostavke za to da je on predmnijevani vlasnik nekretnine koja je predmet postupka jer mu je posjed zakonit, istinit i pošten te da tuženik kao posjednik nekretnine za to posjedovanje nema pravni temelj. Utemeljenost zahtjeva za iseljenjem i predaju u posjed nekretnine tužitelju proizlazi iz činjenice što tuženik nema pravni temelj za posjedovanje sporne nekretnine, odnosno što je njegov posjed slabiji jer je nepošten i nezakonit. Da je tuženik u posjedu bez pravne osnove proizlazi iz iskaza svih svjedoka saslušanih tijekom postupka. Pogrešna je ocjena suda da je tuženik za tužitelja obavljao sitne poslove u zamjenu za plaćanje dijela režijskih troškova jer niti jedan svjedok nije iskazivao da bi obavljanje sitnih poslova tuženika bilo u zamjenu za plaćanje dijela režijskih troškova. Pogrešni su navodi iz obrazloženja presude kako bivši vlasnik nekretnine (J. d.d.) nije izdalo tužitelju valjanu tabularnu ispravu (ona se nalazi u čl. 6. Ugovora o razvrgnuću suvlasničke zajednice i zamjeni nekretnina i pokretnina od 23. siječnja 2006.). Pobijanom presudom je tužitelj lišen prava na mirno uživanje vlasništva (i posjeda) te je omogućeno tuženom da, iako posjed predmetne nekretnine nije stekao na zakonit, pošten i istinit način i dalje nesmetano uživa u posjedu. Tužitelj kao predmnijevani vlasnik nekretnine ima pravo tražiti iseljenje tuženika koji bez pravne osnove drži u posjedu navedenu nekretninu.
Osim provedenog dokaza saslušanjem svjedoka, sud je proveo dokaz očevidom na adresi u Z., te knjigovodstveno-financijsko vještačenje (na okolnost visine štete prouzročene neplaćanjem računa za režijske troškove i zakupnine), a koje dokaze nije cijenio niti zasebno niti zajedno s ostalim dokazima pa nije jasan razlog usvajanja i provođenja navedenih dokaza. Tužitelj smatra da je utvrđenje suda da su svi svjedoci iskazali da tuženik nesmetano godinama koristi upravo dio nekretnine iz koje tužitelj traži iseljenje i predaju u posjed netočno i pogrešno jer upravo ovim postupkom se poduzimaju radnje u cilju iseljenja i predaje posjeda vlasniku. Zbog činjenice da je prvostupanjski sud proveo sve dokaze predložene po strankama ali ih nije cijenio niti zasebno niti u cjelini pogrešno je utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo. Predlaže da ovaj drugostupanjski sud usvojiti žalbu, preinačiti presudu suda prvog stupnja na način da usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tužitelju, odnosno da ukine prvostupanjsku presudu i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 125.000,00 kn.

5. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode tužitelja. Predlaže da ovaj drugostupanjski sud odbije žalbu i potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti. Traži trošak žalbenog postupka od 127.500,00 kn.

6. Žalba je osnovana.

7. Pobijana presuda ispitana je u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Iako je prvostupanjski sud tijekom vođenja postupka proveo opsežan dokazni postupak tijekom kojega je saslušao čitav niz svjedoka (V. S., M. I., I. V., M. O., B. P., M. P. i zakonskog zastupnika tuženika I. G.) te proveo građevinsko i financijsko vještačenje, iz obrazloženja presude proizlazi kako izvedene dokaze nije posebno cijenio. Nejasno je zbog čega je sud provodio sve navedene dokaze ako ih je smatrao suvišnim. Navedeno postupanje suda čini presudu nerazumljivom i predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na postojanje koje osnovano u žalbi ukazuje tužitelj.

9. Tužitelj tijekom postupka tvrdi da je vlasnik nekretnine, koja je predmet tužbenog zahtjeva koju tuženik koristi bez valjane pravne osnove te traži da sud naloži tuženiku da isprazni spornu nekretninu od osoba i stvari i preda je u posjed tužitelju i da mu naknadi štetu koju mu je prouzrokovao (zbog toga što za vrijeme korištenja nekretnine tužitelju nije plaćao naknadu za korištenje nekretnine niti režijske troškove). Dakle tužbeni zahtjev sastoji se iz dva dijela. Prvi dio zahtjeva odnosi se na predaju u posjed prostora a drugi dio na naknadu štete.

10. Vezano uz prvi dio tužbenog zahtjeva (koji se odnosi na predaju u posjed prostora) valja reći sljedeće:

11. Iz dokumentacije u spisu proizlazi a među strankama nije sporno da:
- je kao vlasnik nekretnine, koja je predmet ovoga spora u zemljišne knjige upisano J. d.d. Z., te da je nad navedenim društvom vođen stečajni postupak koji je zaključen;

- su 2005. godine tuženika osnovali bivši djelatnici J. d.d. Z. nakon što je nad navedenim društvom otvoren stečajni postupak te da tuženik nije pravni sljednik toga društva;

- tuženik obavlja svoju djelatnost u prostoru koji je predmet spora od svoga osnutka 2005. godine;

- tuženiku nije poznato temeljem kojeg pravnog propisa ili ugovora koristi sporni prostor;

- su 23. rujna 1995. Ministarstvo (dalje u tekstu: MINISTARSTVO) i trgovačko društvo „J.“ d.d. Z., sklopili Sporazum o prijenosu dijela nekretnina, opreme i zemljišta J. d.d. (bez naknade) u korist MINISTARSTVA (dalje u tekstu: Sporazum).

- su Sporazumom stranke utvrdile da je MINISTARSTVO prezentirao pismo namjere za pretvorbu vlasništva dijela J. d.d. ur.broj: 512- 01/94-888 od 1. ožujka 1994. i dopis ur. broj: 512-01-104/95 od 2. svibnja 1995. koji je rezultirao izrađenim elaboratom stručnih komisija MINISTARSTVA i J. d.d. za razgraničenje vlasničkih i suvlasničkih dijelova nekretnina J. d.d. te Sporazuma zaključenog između J. i ... brigade HV od 8. studenog 1994. i suglasnosti za pretvorbu Upravnog odbora J. d.d.,

- je Sporazumom regulirano izdvajanje dijela nekretnina J. d.d. u korist MINISTARSTVA te su specificirani objekti i zemljišta prikazani u proporcionalnim vlasničkim i suvlasničkim udjelima i veličinama,

- su Republika Hrvatska i J. d.d. temeljem Sporazuma zaključili Ugovor o prijenosu dijela nekretnina, opreme i zemljišta J. d.d. bez naknade (darovanje) u korist Republike Hrvatske (16. srpnja 1996. Ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika),

- je Ugovorom ugovoreno darovanje određenih nekretnina, među kojima je i nekretnina koja je predmet postupka (z.k.č.br. 41/23 upisana u z.k.ul. ... k.o. J.),
- je na sjednici održanoj 30. rujna 2005. Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku o zamjeni nekretnina i pokretnina između Republike Hrvatske i trgovačkog društva J. d.d. u stečaju Zagreb (dalje u tekstu: Odluka), - je Odlukom utvrđeno da je Ugovorom o prijenosu dijela nekretnina, opreme i zemljišta, ovjerenim kod javnog bilježnika 16. srpnja 1996. J. d.d. prenijelo bez naknade u korist Republike Hrvatske dio nekretnina, opreme i zemljišta u skladu sa Sporazumom zaključenim 23. rujna 1995. te se radi formiranja cjelovitog kompleksa nekretnina Republike Hrvatske odobrava zamjena nekretnina i pokretnina kako je to specificirano točkom I Odluke (za provedbu Odluke zadužen je MINISTARSTVO),
- su 23. siječnja 2006. temeljem Odluke Republika Hrvatska i J. d.d. u stečaju Zagreb zaključili Ugovor o razvrgnuću suvlasničke zajednice i zamjeni nekretnina i pokretnina (dalje u tekstu: Ugovor) na osnovu kojega je nekretnina (koja je predmet ovoga spora) pripala Republici Hrvatskoj.

12. Sporna je aktivna legitimacija tužitelja.

13. Pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je
zaključio da tužitelj nema aktivnu legitimaciju za vođenje ovoga spora iz razloga što se ne može smatrati ni predmjevanjim vlasnikom spornog prostora.

15. Kod reivindikacijske tužbe tužitelj mora dokazati svoje vlasništvo i tuženikov posjed stvari (čl. 162. st. 1. ZV-a), dok kod publicijanske tužbe (tužbe pretpostavljenog vlasnika iz čl. 166. ZV-a, tužitelj još nema pravo vlasništva) tužitelj mora dokazati umjesto svoga prava vlasništva svoje jače pravo na posjed, dakle tužiteljev posjed mora biti zakonit, istinit i pošten (kvalificiran) što znači da mora imati i valjanu osnovu stjecanja i zakonit način stjecanja, odnosno da tuženik tu stvar posjeduje bez pravnog temelja ili na slabijem pravnom temelju.

16. Ovaj sud smatra da su ispunjene pretpostavke iz čl. 166. ZV-a, odnosno da je tužitelj predmjevanji vlasnik sporne nekretnine pa samim tim aktivno legitimiran za vođenje ovoga spora iz razloga koji će biti navedeni u nastavku obrazloženja:

17. Prilikom izvođenja dokaza saslušanjem, na ročištu od 8. lipnja 2016. svjedok M. P., koji je obnašao dužnost stečajnog upravitelja vlasnika sporne nekretnine J. d.d. u stečaju (list 900. i 901. spisa) tijekom trajanja stečajnog postupka (od 22. listopada 2002. do 30. prosinca 2009.) iskazao je kako je MINISTARSTVO, radi ratnih zbivanja, preselilo remontnu brigadu MINISTARSTVO-a iz B. u J. na lokaciju koja je bila u vlasništvu J. d.d. Uprava J. d.d. prije stečaja je s MINISTARSTVO-om dogovorila da se dugovi J. d.d. prema Republici Hrvatskoj prebiju i kompenziraju sa zemljištem na kojem se nalazila preseljena remontna brigada.
Tijekom vođenja stečajnog postupka napravljen je sporazum o razgraničenju nekretnine i to kompenzirane s državom i onom koja je pripadala stečajnoj masi. Da bi se lakše provelo razgraničenje J. d.d. u stečaju i MINISTARSTVO napravili su Sporazum o razgraničenju po principu jednake vrijednosti. Po iskazu stečajnog upravitelja, u hali koja je predmet ovoga spora (koja je razgraničenjem ostala na strani MINISTARSTVA) nastavili su raditi djelatnici tuženika (radi se o bivšim radnicima J. d.d. koji su nakon otvaranja stečajnog postupka osnovali novo društvo: J. – n. d.o.o.).

18. Iz iskaza M. P. nadalje proizlazi da je imenovani, u svojstvu stečajnog upravitelja, izvršio primopredaju razgraničenog djela, te da je s MINISTARSTVOM razgovarao o tome da se problem radnika tuženika riješi na načina da MINISTARSTVO zaposli navedene radnike ili da se međusobne odnose između MINISTARSTVA i tuženika regulira ugovorom o zakupu.

19. Članak 6. Ugovora o razvrgnuću suvlasničke zajednice i zamjeni nekretnina i pokretnina od 23. siječnja 2006. (list 10. do 15. spisa) koji su zaključili J. d.d. u stečaju i tužitelj (i na kojem je potpis stečajnog upravitelja M. P. ovjeren po javnom Bilježniku A. G.) izdalo je Republici Hrvatskoj clausulu intabulandi za nekretninu koja je predmet ovog postupka (oznake z.k.č.br. ..., k.o. J., ukupne površine 89.146 m2).

20. Prilikom izvođenja dokaza saslušanjem na ročištu od 24. rujna 2021. zakonski zastupnik tuženika I. G. iskazao je kako je i sam bivši radnik J. d.d. te da je u navedenom društvu radio do stečaja nakon čega je, zajedno s dijelom radnika osnovao društvo tuženika (čiji je direktor i vlasnik). Iz njegovog iskaza proizlazi da tuženik, u prostoru koji je predmet spora svoju djelatnost obavlja od 2005. godine međutim da mu nije poznato temeljem kojeg pravnog propisa ili ugovora tuženik koristi navedenu halu (list 1813. i 1814. spisa).

21. Zbog svega naprijed navedenog stajalište je ovoga suda da je tužitelj, u odnosu na spornu nekretninu, dokazao predmnijevano vlasništvo (odnosno da ima valjanu osnovu stjecanja i zakonit način stjecanja), a da je tuženikov posjed bez pravnog temelja, odnosno na slabijem pravnom temelju. Žalbeni navodi tužitelja vezani za predmjevano vlasništvo nekretnine su osnovani.

22. Naime, odredbom čl. 166. st. 1. ZV-a propisano je da će se onaj tko dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja stvari smatrat vlasnikom te stvari (predmnjevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnoga temelja ili na slabijem pravnom temelju. Pretpostavka za prihvaćanje zahtjeva tužitelja kao predmnjevanog vlasnika na predaju u posjed, pored nesporne činjenice da je tuženik u posjedu, jest i da dokaže da tuženik nema pravni temelj posjedovanja ili je njegov temelj slabiji (da mu je posjed nepošten ili nezakonit ili što ne može označiti svojega prednika ili može samo sumnjivoga, ili što je stekao posjed stvari besplatno).

23. Zbog svega navedenog ovaj sud je korištenjem ovlasti iz čl. 373.a ZPP-a odlučio kao u izreci ove drugostupanjske presude.

24. Vezano za dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu štete ističe se slijedeće:

25. Zbog pogrešnog pristupa u primjeni materijalnog prava prvostupanjski sud nije utvrdio odlučne činjenice i to prvenstveno je li tuženik, bespravnim korištenjem prostora prouzrokovao štetu tužitelju i u kojoj visini.

26. Slijedom navedenog valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu, u dijelu koji se odnosi na naknadu štete i troškove postupka te odlučiti kao u točki I. izreke ovoga drugostupanjskog rješenja a temeljem čl. 369. st. 1. ZPP-a.

27. Prvostupanjski će sud u ponovljenom postupku otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na način da će pravilno ocijeniti sve izvedene dokaze koji se odnose na naknadu štete, te po potrebi dopuniti dokazni postupak u skladu s dokaznim prijedlozima stranaka. Prilikom vođenja postupka posebno će voditi računa da je postupak u ovom predmetu pokrenut 18. listopada. 2011., dakle da se radi o predmetu starijem od 10 godina te da navedeni predmet zahtijeva žurno postupanje. Nakon valjane ocjene izvedenih dokaza i zaključaka o odlučnim činjenicama, donijet će pravilnu i zakonitu odluku koju će obrazložiti u skladu s čl. 338. st. 4. ZPP-a (sumarno će izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile. Sud će posebno navesti i obrazložiti koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se, ako je to potrebno, i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka).

28. O troškovima u povodu pravnog lijeka, na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a, sud će odlučiti u konačnoj odluci, primjenom odredbe čl. 164. st. 1. i 2. ZPP.

Zagreb, 11. siječnja 2022.

Predsjednica vijeća
Dubravka Zubović