Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj: 50 Gž R-3211/2021-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 50 Gž R-3211/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Vlatki Fresl Tomašević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. V. iz K., OIB …, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva D. & Partneri iz Z., protiv tuženika Opće bolnica dr. T. B., K., OIB …, zastupane po punomoćniku A. M., odvjetniku iz Odvjetničkog društva J. & partneri d.o.o., u K., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Pr-332/2021-7 od 28. rujna 2021., dana 11. siječnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Pr-332/2021-7 od 28. rujna 2021. u točkama I i III izreke.
II Preinačuje se odluka o troškovima postupka u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka preko iznosa od 1.765,62 kn do iznosa od 1.875,00 kn (za iznos od 109,38 kn) te sudi:
Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi daljnji trošak u iznosu od 109,38 kn zajedno za zateznim kamatama od 28. rujna 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana
IV Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 156,25 kn u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je da je tuženik dužan u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene bruto plaće za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. u ukupnom iznosu od 4.518,38 kuna zajedno s pripadajućim :zateznim kamatama (točka I izreke) te joj naknaditi troškove postupka u iznosu od 1.765,62 kn sa pripadajućim zateznim kamatama (točka III izreke) dok je zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom iznosu bruto plaće odbijen kao neosnovan (točka II izreke).
2. Odluku o troškovima postupka u dijelu kojim nije prihvaćen njezin zahtjev pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da sud drugog stupnja istu preinači u smislu žalbenih navoda. Traži trošak sastava žalbe.
3. Protiv prvostupanjske presude u dosuđujućem dijelu žalbu podnosi tuženik zbog svih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) te predlaže da sud pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda odnosno podredno ukine i vrati predmet na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.
4. Žalba tužiteljice je osnovana dok žalba tuženika nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik kao poslodavac isplati razliku plaće za sporno razdoblje (od siječnja 2016. do prosinca 2016.).
6. U ovome se predmetu radi se o sporu male vrijednosti. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a pa se žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ukazuje neodlučnim u ovom postupu (čl. 467. st. 1. ZPP).
7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u dijelu kojem je odlučeno o glavnoj stvari, kao i postupak koji joj je prethodio, nije uočeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, u svezi sa čl. 467. st. 1. ZPP-a, na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a tuženik u žalbi ne navodi koja bi to bitna povreda odredaba parničnog postupka bila počinjena u ovom postupku.
8. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica bila radnica tuženika u utuženom razdoblju, tj. od siječnja 2016. do prosinca 2016. te da razlika između plaće koju bi tužiteljica ostvarila prema osnovici od 5.415,37 kn i plaće koju je doista ostvarila u istom razdoblju iznosi 4.518,38 kn.
9. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine, br. 27/01 i 39/09), prema kojoj su javne službe javne ustanove i druge pravne osobe kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu, a sukladno odredbi čl. 7. Zakona o ustanovama javnu ustanovu može osnovati i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u okviru svog samoupravnog djelokruga, a što je u konkretnom slučaju i tuženik koji je ustanova koju je osnovala K.-k. županija.
10. Osnovna obilježja javne službe jest djelatnost koja je prema svojoj prirodi takva da je njezino obavljanje nužno potrebno za zadovoljavanje općih društvenih interesa stanovništva određenog područja i pravna norma koja takvu djelatnost, zbog njezine važnosti izdvaja kao javnu službu, dajući joj time poseban društveni položaj.
11. Odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 100/2018., 125/2019., 147/2020.) u kontinuitetu kao i u propisima koji su mu prethodili je propisano:
- da se zdravstvena djelatnost obavlja kao javna služba i da tu djelatnost po stručno-medicinskoj doktrini i uz uporabu medicinske tehnologije obavljaju zdravstveni radnici pri pružanju zdravstvene zaštite, pod uvjetima i na način propisan tim Zakonom (članak 28. stavak 1.);
- da zdravstvenu djelatnost između ostalog obavljaju i zdravstvene ustanove (članak 41. stavak 1.), među kojima je i opća bolnica koju osniva jedinica područne (regionalne) samouprave (članak 70. stavak 2.);
- da se sredstva za rad zdravstvene ustanove u mreži javne zdravstvene službe ostvaruju između ostalog ugovorom sa Zavodom, ugovorom s Ministarstvom odnosno drugim tijelima državne vlasti za poslove koji se na osnovi zakona financiraju iz državnog proračuna Republike Hrvatske, ugovorom s jedinicom područne (regionalne) samouprave (članak 81. stavak 1. alineja 1. i 2. i 4.).
12. Prema tome, kako je djelatnost tuženika prema svojoj prirodi takva da je njezino obavljanje nužno potrebno za zadovoljavanje općih društvenih interesa stanovništva određenog područja i na temelju Zakona o zdravstvenoj zaštiti je izdvojena kao javna služba, i uz to sredstva za svoj rad i poslovanje (među kojima su i plaće zaposlenika) između ostalog ostvaruje ugovorom s ministarstvom, odnosno drugim tijelima državne vlasti za poslove koji se na osnovi zakona financiraju iz državnog proračuna, to je pravilno sud prvog stupnja zaključio da tuženik ima sva obilježja javne službe u smislu odredbe članka 2. ZPJS-a, budući da ista odredba pod javnom službom podrazumijeva sve javne ustanove i druge pravne osobe kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Hrvatski zavod za zapošljavanje, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i javne ustanove kojima se sredstva za plaće osiguravaju iz sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, odnosno da nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije.
13. Stoga se ne mogu prihvati žalbeni navodi u dijelu kojim ustraje na prigovoru pasivne legitimacije.
14. Na utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženiku platiti tužiteljici bruto iznos od 4.518,38 kn, tj. kada je odlučio kao u dijelu točke I. pobijane prvostupanjske presude.
15. Naime, u utuženom razdoblju bio je na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: 141/12-dalje: TKU), koji u članku 51. regulira da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću, a osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, te dodaci na osnovu plaću kao što su stimulacija, dodaci na posebne uvjete rada, položeni dodaci i uvećanja plaća. U istom članku TKU, u stavu 4. navodi se da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću o obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.
16. Sporazumom o dodacima na plaću u obrazovanju od 25. studenoga 2006. regulirano je kako će se u svrhu reguliranja zaostajanja plaća u sustavu obrazovanja i znanosti, prilikom obračunavanja plaće, uz povećanje osnovice utvrđene u članku 2. tog Sporazuma, osnovna plaća uvećati dodacima za povećanje obujma i složenosti posla kako slijedi: od dana 1. kolovoza 2007. 2%; od dana 1. srpnja 2008. 2,1%; od dana 1. srpnja 2009. 2,2%; od dana 1. srpnja 2010. 2,2%; od dana 1. srpnja 2011. 2,2% i od dana 1. srpnja 2012. 2,3%. Uvećanja se obračunavaju na način da se ugovoreni dodaci za svaku godinu obračunavaju na već uvećani dodatak iz prethodne godine.
17. U članku 9. stavak 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14 - dalje: ZR) regulirano je da će se primijeniti za radnika najpovoljnije pravo, ako neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno Ugovorom o radu, Pravilnikom o radu, Sporazumom sklopljenog između Radničkog vijeća i poslodavca, Kolektivnim ugovorom ili zakonom, osim ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno.
18. U članku 1. Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. ugovoreno je da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 2007., 2008 i 2009. godinu za 6% i da će se te obračunske osnovice primjenjivati do 1. siječnja svake godine.
19. Dana 26. listopada 2011. Vlada RH i Sindikat javnih službi sklopili su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama. U članku III izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaću u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011. ugovoreno je da će osnovica za obračun plaća iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelj Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više% (mjereno aritmičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema izmjenama i dopunama. Člankom XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. je propisano da se dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina, s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%. Zbog pravila o produženoj primjeni Kolektivnih ugovora iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu/14 primjena izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017.
20. Naprijed navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. prihvaćene su i u formi Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. u kojoj je navedeno da se član III mijenja i glasi: "osnovica za obračun plaće u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prosječno 2 ili više posto, mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja, te će se primjenjivati iza toga do prve slijedeće promjene prema tim Izmjenama i dopuna.
21. U članku IV Izmjena Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. uređen je način usklađivanja pariteta te je navedeno da će se usklađenje učiniti na način da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III Izmjena i Dopuna, ugovorne stane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečna osnovna bruto plaća početnika sa VSS u javnim službama prosječno za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću RH u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. Članom V Izmjena i Dopuna određeno je da se nakon 11 mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema članovima II i IV Izmjena i Dopuna, Vlada RH obvezuje započeti obračun i isplatu radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi RH u omjeru 95:100 na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi RH za zadnjih šest mjeseci za koje postoje podaci Državnog zavoda za statistiku, uvećana za 1,5%. Vlada RH donijela je novu Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama („Narodne novine“ broj 25/13), kojom je umanjila koeficijente za 3%, što znači da je tom Uredbom smanjen koeficijent sa 1.25 na 1,2125.
22. Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj: 39/09, 124/09) temeljem kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje KU između Vlade RH i Sindikata javnih službi, te odredbe članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (" Narodne novine ", broj: 115/10), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama, te odredbe članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: 141/12), kojom je utvrđena primjena dodatka sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Člankom 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: 115/10) je i bilo propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Podjednako je bilo propisano i odredbom članka 51. stavak 4. TKU (" Narodne novine ", broj: 141/12). Iz navedenih razloga ovaj sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., a na koje se tužiteljica poziva u tužbi predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. To proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje izmjena Dodatka Sporazuma radi pojašnjenja primjene članka IV stavak 5., a u svezi sa člankom VII stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. U tom smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III spomenutih izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.
23. U konkretnom slučaju ispunjeni su uvjeti za primjenu odredbe članka VII stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pada realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u članku III-IV Izmjena i dopuna Sporazuma. Naime, članak VII stavak 1. Izmjena dodatka Sporazumu propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom u razdoblju opisanih u članku III-V bio zabilježen negativan rast BDP-a. Iz odredbe članka III proizlazi da se ista odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjete za povećanje osnovice pa nadalje, odnosno ubuduće. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a, a koje je objavio Državni zavod za statistiku RH vidljivo je da od IV kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a. Dapače, vidljivo je da je BDP stalno rastao. Odredba članka VII stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ne odnosi se na povrat osnovice iz članka III, već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV i V Izmjena Dodatka Sporazumu. Namjera Vlade RH je bila povrat osnovice na razinu iz 2009. i to na iznos od 5.414,37 kn. Odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala je konzumirana kroz članka IV stavak V izmjena Dodatka sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., jer je odredbom članka IV stavak 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da će Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja2013. pa nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III. Iz navedenog proizlazi da je tuženik tužiteljici bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn, odnosno tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće u utuženom razdoblju je pravno osnovan.
24. Slijedom navedenog, ispunjen je uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto).
25. Iz iznesenih razloga, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu kojom je odlučeno o glavnoj stvari (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
26. Osnovani su žalbeni navodi tužiteljice da je sud djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kod odlučivanja o troškovima postupka. Naime, pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP sud prvog stupnja prilikom dosuđenja troškova tužiteljici omjer uspjeha u sporu trebao je utvrditi po konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Kako tužiteljica po konačno postavljenom tužbenom zahtjevu potražuje od tužene iznos koji joj je sud i dosudio ista je u cijelosti uspjela u sporu te ima pravo na naknadu troškova postupka u cijelosti. Stoga tužiteljici, a sukladno naprijed navedenim odredbama te temeljem Tbr. 7/1, 8/1 i 9/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 112/12, 103/14, 118/14 i 107/15 dalje: Tarifa), pripada pravo na trošak od 150 bodova, što uz vrijednost boda od 10,00 kn (Tbr. 50 Tarife) i pripadajući PDV od 25 % (Tbr. 42 Tarife) iznosi 1.875,00 kn, a ne kako je to pogrešno sud dosudio u iznosu od 1.765,62 kn.
27. Slijedom iznesenog valjalo je odluku o trošku djelomično preinačiti te tužiteljici dosuditi naknadu troškova postupka u daljnjem iznosu od 109,38 kn, temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP, a u preostalom pobijanom dijelu odluku o trošku potvrditi temeljem čl. 380. st. 3. ZPP.
28. Tužiteljici je valjalo, temeljem čl. 166. st. 1 ZPP-a priznati i trošak žalbenog postupka i to za sastav žalbe 12,5 bodova (Tbr. 10/5 Tarife) uvećano za pripadajući PDV od 25% (Tbr. 42 Tarife) što uz vrijednost boda od 10,00 kuna (Tbr. 50 Tarife) što iznosi 156,25 kn.
U Zagrebu 11. siječnja 2022.
Sudac: