- 1 -

Broj:Jž-251/2020

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog J. R. kojeg brani odvjetnica I. G. iz OD B. & G. B., zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj:41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenog J. R., podnijete protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 36. PpJ-2077/2018 od 23. prosinca 2019., na sjednici vijeća održanoj 11. siječnja 2022.,

      p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog J. R. i prvostupanjska presuda potvrđuje.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj:107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljeni J. R. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje             

1. Pobijanom presudom okrivljeni J. R. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude te mu je na temelju citiranog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 1.319,50 kuna, a što je protuvrijednost od 350,00 DEM-a i koji je upozoren da ako u roku 15 dana po pravomoćnosti presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne da će se smatrati da je u cijelosti plaćena. Istom presudom okrivljeni J. R. je oslobođen naknade troškova prekršajnog postupka.

2. Okrivljeni J. R. pravodobno je posredstvom braniteljice podnio žalu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavaka 1. točke 11. i stavka 2. Prekršajnog zakona, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog povrede materijalnog prava, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći u bitnome da je provođenjem dokaza ispitivanjem okrivljenika i svjedokinja B. R., B. S. (tada B.) i D. Č. te dokaznih radnji suočenja okrivljenika i svjedokinja pogrešno utvrdio odlučne činjenice i donio pogrešan zaključak jer iz provedenih dokaza proizlazi da su svjedokinje okrivljeniku bezrazložno uskratile pravo da preuzme svoju djecu pozivajući se na odluku stručnog tima prema kojem je to bilo dopušteno nećakinji njegove izvanbračne supruge iako za navedeno nisu imale nikakvog zakonskog temelja, te da je okrivljenikova nervozna reakcija izazvana roditeljskim nagonom bez namjere vrijeđanja i prouzročena straha, niti da je ostvareno obilježja prekršaja ili druge kažnjive radnje budući se događaj realizirao unutar zatvorenih vrata u vrtiću, što ne predstavlja javno mjesto, niti je utvrđeno drsko ponašanje okrivljenika sa posljedicama uvrede kao i da kazna nije na zakonu osnovana budući je propisana u njemačkim markama, dok je po važećim propisima u RH jedina zakonom dopuštena strana valuta plaćanja isključivo hrvatska kuna ili pak važeća strana valuta u kunskoj protuvrijednosti kao i da je izreka presude proturječna razlozima i obrazloženju, te da je povrijeđeno pravo obrane okrivljenika budući je prvostupanjski sud odbio izvesti dokaze obrane preslušavanjem snimke razgovora na mobitelu između braniteljice i službenice vrtića koji je predložen na glavnoj raspravi dana 5. rujna 2018. godine.

Žalba nije osnovana.

3. Rješavajući sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj je sud ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te je utvrđeno da nisu osnovani razlozi zbog kojih žalitelj pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a zbog čega je prvostupanjska presuda na zakonu osnovana.

4. Naime, u odnosu na žalbene navode okrivljenika da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, ovaj je sud na temelju stanja spisa utvrdio da su u pobijanoj presudi detaljno i jasno izneseni svi razlozi o odlučnim činjenicama na kojima prvostupanjski sud temelji svoju odluku i da ne postoje proturječje u iznesenim razlozima kao niti među provedenim dokazima, kao i da su utvrđene sve odlučne činjenice na temelju savjesne i brižljive ocjene svih provedenih dokaza koji su ocijenjeni i pojedinačno i u međusobnoj povezanosti, a koje sud ocijenio sukladno načelu slobodne ocjene dokaza propisanim u članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona i utvrdio sve odlučene činjenice koje se odnose na mjesto inkriminiranog događaja s obilježjima javnog mjesta kao i na radnju okrivljenika u kvalificiranom obliku koja nesporno sadrži elemente naročite nepristojnosti te u obrazloženju pobijane presude jasno i argumentirano iznio razloge zbog kojih je okrivljenika proglasio krivim zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kojem je sukladno citiranoj odredbi izrekao novčanu kaznu u kunskoj protuvrijednosti propisane kazne u stranoj valuti revaloriziranoj po srednjem tečaju HNB na dan 31. prosinca 2001. godine i koje iznesene razloge u cijelosti prihvaća ovaj sud budući su isti argumentirani i na zakonu osnovano izneseni, a zbog čega je žalbu okrivljenika trebalo odbiti kao neosnovanu koji paušalno ističe navedenu povredu.

5. Nadalje, razmatrajući žalbene navode okrivljenika da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona i povrijedio pravo obrane okrivljenika, potrebno je navesti da iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud na ročištu dana 5. rujna 2018. godine razmotrio dokazni prijedlog obrane i rješenjem konstatirao da će se prema potrebi izvesti dokaz preslušavanja snimke između braniteljice i službenice vrtića, a od kojeg je izvođenja dokaza prvostupanjski sud odustao, navodeći kako je na temelju provedenih dokaza i to obrane okrivljenika, te ispitanih svjedoka B. R., B. S. (tada B.) i D. Č., činjenično stanje u dovoljnoj mjeri dokazano i zbog čega okrivljenika proglasio krivim zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i  mira. Slijedom navedenog prvostupanjski sud nije povrijedio pravo obrane okrivljenika, niti počinio postupovnu povredu iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona jer je u postupku postupio sukladno odredbi članka 165. stavka 9. Prekršajnog zakona u kojoj je propisano da stranke i sudionici imaju pravo na glavnoj raspravi predlagati izvođenje dokaza, a o čemu sudac rješenjem na zapisniku s kratkim obrazloženjem odlučuje o dokaznim prijedlozima, te sukladno odredbi članka 185. stavku 7. Prekršajnog zakona u kojoj je propisano da će u obrazloženju presude sud iznijeti razloge zašto nije prihvatio pojedine prijedloge stranaka ili sudionika u postupku, a o čemu je prvostupanjski sud vodio računa u konkretnom slučaju. 

6. Nadalje, razmatrajući žalbene navode da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer nisu pravilno utvrđene relevantne činjenice, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud izveo sve potrebne dokaze radi potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja u granicama objektivnog identiteta optužbe, te u tijeku glavne rasprave izveo sve potrebne dokaze ispitivanjem okrivljenika kao i svjedoka B. R., B. S. (tada B.) i D. Č. na temelju kojih je utvrdio sve odlučne činjenice koje tvore konstitutivna obilježja navedenog prekršaja pri čemu je sve provedene dokaze cijenio pojedinačno i u međusobnoj povezanosti sukladno načelu slobodne ocjene dokaza propisanim u odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona i o čemu je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud. Prvostupanjski sud je prihvatio kao istinite iskaze ispitanih svjedoka B. R., B. S. (tada B.) i D. Č., ocjenjujući ih kao životne i uvjerljive te sadržajno podudarne u odnosu na bitne odlučne činjenice, nesporno utvrdio odlučne činjenice, te je isto tako iznio jasne razloge zbog kojih nije prihvatio obranu okrivljenika, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud, dok žalbeni navodi okrivljenika ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, niti utvrđena radnja okrivljenika neovisno o njegovom zaključku kako nije bilo osnove da mu se uskrati pravo na dijete, istog u zakonskom i moralnom smislu ne opravdava, a koja se radnja manifestirala upornom vikom na službene osobe u javnoj predškolskoj ustanovi za vrijeme radnog vremena u kojoj borave djeca.

6.1. U odnosu na žalbene navode okrivljenika da nije ostvareno obilježje prekršaja ili druge kažnjive radnje budući se događaj realizirao unutar zatvorenih vrata u vrtiću, što ne predstavlja javno mjesto, potrebno je navesti kako iz provedenih dokaza nesporno proizlazi da se događaj realizirano u Z., Ulica G. V. xx, u prostorijama Dječjeg vrtića „P.“ i to dana 13. travnja 2018. godine u 14,30 sati, a slijedom čega nesporno proizlazi kako se radilo o javnom mjestu ograničenog karaktera, a koji je u tom trenutku bio otvoren za javnost građana budući se događaj realizirao za vrijeme radnog vremena i zbog čega je u tom smislu žalbeni navod žalitelja neosnovan. Nadalje trebalo je odbiti žalbeni navod žalitelja kako nije utvrđeno drsko ponašanje okrivljenika sa posljedicama uvrede s obzirom da iz provedenih dokaza nesporno proizlazi da je okrivljenik u nekoliko navrata kontinuirano vikao na službene osobe za vrijeme radnog vremena u dječjem vrtiću za vrijeme odvijanja predškolskog odgoja, a iz kojeg opetovanog i apsolutno neprimjerenog ponašanja proizlaze elementi drskosti i naročite nepristojnosti kao kvalifikatorne okolnosti djela, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud. Stoga je nesporno utvrđeno kako ponašanje okrivljenika predstavlja opisani prekršaj budući u konkretnom slučaju predstavlja djelo kojim se na nedozvoljen način u kvalifikatornom obliku remetio mir, rad ili normalan način života građana i time stvorio nemir, neraspoloženje, uznemirenost kojim se narušava javni red i mir kako je to propisano člankom 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe materijalnog prekršajnog prava te pravilno zaključio da je radnja okrivljenika protupravna i društveno neprihvatljiva.

7. Nadalje, razmatrajući povodom žalbe okrivljenika u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, ovaj sud nalazi da je okrivljenom J. R. za počinjeni prekršaj izrečena primjerena novčana kazna kao blaže propisana kazna za navedeni prekršaj koja je izrečena u iznosu od 1.319,50 kuna, a što je protuvrijednost od 350,00 DEM-a koja je razmjerna težini prekršaja, stupnju krivnje počinitelja i drugim utvrđenim okolnostima. Naime, za prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisana je novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 350 DEM, ili kazna zatvora do 30 dana, te je cijeneći okolnosti koje u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, prvostupanjski sud okrivljeniku izrekao blažu vrstu propisane kazne, a po ocjeni ovog suda, novčana kazna u visini izrečenoj po prvostupanjskom sudu za predmetni prekršaj primjerena je i dostatna svim okolnostima počinjenog prekršaja, te zakonskoj svrsi kažnjavanja, kao i utvrđenim osobnim i imovinskim prilikama okrivljenika, a kojom će se stoga ostvariti specijalna i generalna prevencija, a koju je prvostupanjski sud bio ovlašten izreći prema kažnjivoj zakonskoj odredbi, budući ju je izrekao u kunskoj protuvrijednosti kao platežnom sredstvu Republike Hrvatske i to u iznosu od 1.319,50 kuna, pri čemu je vodio računa o revalorizaciji strane propisne valute po srednjem tečaju HNB na dan 31. prosinca 2001. godine.

8. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj je sud na temelju članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona obvezao okrivljenika na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, dana 11. siječnja 2022. godine

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljeniku, braniteljici i ovlaštenom tužitelju.