1                            Broj: Ppž-7814/2021

 

  

 

 

 

 

Broj: Jž-7814/2021

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sutkinja - Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluke i Mirjane Margetić kao članica vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog I. F. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17.), odlučujući o žalbi okrivljenog I. F., podnesenoj putem branitelja J. C., odvjetnika u S., protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: 8. Pp J-3743/2019-23 od 21. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 11. siječnja 2022.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I.  Žalba okrivljenog I. F. odbija se kao neosnovana i pobijana presuda potvrđuje.

 

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c) u vezi sa člankom 139. stavkom 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.), okrivljeni I. F. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 350,00 (tristo pedeset) kuna, u roku od 15 dana računajući od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom okrivljeni I. F. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci, te mu je, na temelju istog propisa izrečena novčana kazna od 2.000,00 kuna.

 

Istom presudom je okrivljenik obvezan naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 800,00 kuna. 

 

2. Protiv pobijane presude je okrivljenik, pravodobno, putem branitelja, podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama i odluke o troškovima postupka. Okrivljenik u žalbi navodi da je bitna povreda prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona počinjena zbog toga jer se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu – zapisniku od 18. svibnja 2021., a radi se o zapisniku sa ročišta na kojem je bilo provedeno suočenje između svjedokinje O. A. i okrivljenika, koje suočenje nije snimano tj. bilo je provedeno suprotno odredbama članka 289. Zakona o kaznenom postupku. Nadalje, okrivljenik navodi kako  je pobijana presuda opterećena i bitnom povredom odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona jer iz uvoda presude nije jasno kada je glavna rasprava zaključena – 19. ili 21. svibnja 2021. Osim toga, okrivljenik analizira i izvedene dokaze, osporavajući način na koji ih je prvostupanjski sud ocijenio. Tako navodi da iz pobijane presude proizlazi kako je sud iskaz svjedokinje M. F. prihvatio u dijelu u kojem ga tereti za verbalno nasilje, a dio iskaza kojim ga tereti za fizičko nasilje da nije prihvatio. Okrivljenik smatra da takvo prihvaćanje vjerodostojnosti iskaza svjedoka nije moguće jer iskaz svjedoka ili je u cijelosti vjerodostojan ili u cijelosti nije vjerodostojan. Iskaz spomenute svjedokinje je tim više sporan jer, ako se zanemari iskaz svjedokinje O. A., isti nije potkrijepljen nikakvim drugim personalnim niti materijalnim dokazima, slijedom čega je sud trebao svoj stav o nedokazanosti, koji je primijenio u odnosu na tjelesno nasilje, primijeniti i u odnosu na verbalno nasilje. Okrivljenik smatra kako sama činjenica da je oštećenica nasilje, za koje tvrdi da traje od 1. svibnja 2021., prijavila tek 22. listopada 2021., baca sumnju na istinitost njezinog iskaza. Okrivljenik drži nejasnim shvaćanje prvostupanjskog suda prema kojem bi on nasilje činio u razdoblju od 1. svibnja do 15. listopada 2019. na način da je cijelo to vrijeme ponavljao jedne te iste riječi koje mu se stavljaju na teret, a pogotovo to nije životno ni logično ako se uzme u obzir da je bračnu zajednicu napustio 11. kolovoza 2019. Okrivljenik tvrdi kako je oštećena M. F. imala motiv da se njemu osveti zato što ju je napustio i započeo novu ljubavnu vezu. Na kraju, okrivljenik smatra kako su troškovi postupka odmjereni u previsokom iznosu jer ga ne opravdava niti duljina, a niti složenost postupka, a osim toga, takvim troškovima je prvostupanjski sud izašao iz okvira ustaljene sudske prakse prema kojoj se za ovakvu vrstu postupka troškovi postupka određuju u visini od oko 200,00 kuna.

 

Okrivljenik predlaže da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi od optužbe, podredno da se pobijana presuda ukine odnosno da ga se blaže kazni.

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj Sud, u skladu sa gore navedenom odredbom, pazi po službenoj dužnosti.

 

5. Nadalje, uvidom u pobijanu presudu utvrđeno je da je prvostupanjski sud tijekom postupka ispitao okrivljenika, koji je prekršaj poricao, a u svojstvu svjedoka ispitana je oštećena M. F. te svjedokinja O. A., koja je sa okrivljenikom i suočena, te je pročitao dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta. Nakon tako provedenog postupka prvostupanjski je sud donio osuđujuću presudu koju je temeljio na iskazu svjedokinje O. A. te djelomično na iskazu oštećene F.. U odnosu na žalbene navode kojima okrivljenik osporava vjerodostojnost iskaza obje svjedokinje, ističe se da je procjena prvostupanjskog suda o tome da u odnosu na krivnju okrivljenika prihvati upravo iskaze svjedokinja A. i F., u skladu sa zakonskom odredbom članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, na temelju koje sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima, a okrivljenik niti tijekom prvostupanjskog postupka, a niti svojim žalbenim navodima, takvu odluku nije doveo u pitanje.

 

6. Žalbene navode okrivljenika kojima osporava vjerodostojnost iskaza svjedokinje O. A. ovaj Sud drži neosnovanima. Okrivljenik navodi da se radi o svjedokinji koja sva svoja saznanja o predmetnim događajima crpi od svoje kćeri – oštećene M. F.. Međutim, iz iskaza svjedokinje A. proizlazi da je osobno nazočila situacijama u kojima okrivljenik oštećenici upućuje uvredljive riječi te navedeno i opisuje, a pri takvom iskazu ostaje i prilikom suočenja sa okrivljenikom. Prvostupanjski je sud, dakle, svoju odluku o prihvaćanju iskaza navedene svjedokinje temeljio i na spomenutom suočenju, uzimajući u obzir ponašanje ispitanika tijekom suočenja, a kako je to i obrazložio u pobijanoj presudi.

 

6.1. Pri tome, pogrešno okrivljenik tvrdi kako je zapisnik o provedenom suočenju nezakonit  dokaz pozivajući se na članak 289. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19.). Točno je da Prekršajni zakon ne sadrži odredbe o ispitivanju svjedoka, pa tako niti o suočenju, zbog čega se za ta pitanja, sukladno članku 82. stavku 3. Prekršajnog zakona, primjenjuju odredbe Zakona o kaznenom postupku. Točno je da je člankom 289. Zakona o kaznenom postupku propisano snimanje suočenja, odnosno ako suočenje nije snimljeno, zapisnik se ne može upotrijebiti kao dokaz. Međutim, navedena odredba se odnosi na dokaznu radnju ispitivanja svjedoka u prethodnom postupku (tijekom istrage ili istraživanja), a ne tijekom rasprave. Sukladno zaključku (82.9) sa sastanka predsjednika kaznenih odjela županijskih sudova i sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održanog 20. i 21. listopada 2011. u Valbandonu, suočenje tijekom rasprave ne treba audio-video snimati. Takav stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske i takvo postupanje tijekom kaznenog postupka nije promijenjeno do danas.

 

              6.2. Prvostupanjski sud uzima utvrđenima samo one činjenice i navode iz otužnog prijedloga za koje je siguran da ih može uzeti nesporno utvrđenima, dok okolnosti o kojima postoje samo suprotne tvrdnje okrivljenika s jedne i oštećenice s druge strane, bez ikakvih drugih dokaza, sud nalazi neutvrđenima i ispušta ih iz činjeničnog opisa. U tom kontekstu se ističu žalbeni navodi okrivljenika oko ocjene iskaza oštećene M. F., čiji iskaz da je sud cijenio djelomično istinitim, a djelomično neistinitim, a što ne može. Neosnovano okrivljenik smatra da iskaz svjedoka sud ne može ocijeniti na taj način, odnosno na koji način će sud iskaz svakog pojedinog svjedoka, u svakom konkretnom slučaju ocijeniti, pitanje je provedenog dokaznog postupka kao i rezultata cjelokupnog provedenog postupka, unutar kojih svaki dokaz sud treba dovesti u vezu i sa drugim provedenim dokazima. U konkretnom slučaju, iskaz oštećenice, koji je u potpunosti kontradiktoran obrani okrivljenika, dovodi u vezu sa iskazom svjedokinje A., te ga prihvaća samo u onom dijelu u kojem su ova dva iskaza suglasna – a taj dio se odnosi na okrivljenikovo verbalno nasilje prema oštećenici.

 

              6.3. Žalbeni navodi okrivljenika u kojima se osvrće na naknadno vrijeme prijavljivanja nasilja, kao pokazatelj manipulativnog postupanja oštećenice, kao i na nelogičnosti oko njezinog iskaza da bi joj on cijelo vrijeme od 1.svibnja do 15. listopada upućivao pogrdne riječi, a odselio je iz kuće 11. kolovoza, ovaj Sud smatra pokušajem diskreditiranja kako iskaza svjedokinje F. tako i načina ocjene dokaza prvostupanjskog suda. Činjenica da oštećenica nasilje nije prijavljivala tijekom inkriminiranog razdoblja od nekoliko mjeseci već je isto učinila tek naknadno, nije od utjecaja na okolnost je li se nasilje uistinu dogodilo ili nije. Jednako tako, činjenica da se okrivljenik iselio iz zajedničkog kućanstva 11. kolovoza nije okolnost koja sama po sebi znači da nakon tog datuma nije mogao počiniti nasilje prema oštećenici. Osim toga, i iz same obrane okrivljenika vidljivo je da su kontakti i komunikacije između njih dvoje nastavljeni i nakon 11. kolovoza, tj. nakon njegovog iseljenja iz kuće.

 

6.4. Žalbeni navod okrivljenika kako  je pobijana presuda opterećena i bitnom povredom odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona jer iz uvoda presude nije jasno kada je glavna rasprava zaključena – 19. ili 21. svibnja 2021. ističe se da je iz uvoda pobijane presude, suprotno tvrdnjama okrivljenika, jasno vidljivo da je glavna rasprava zaključena 19. svibnja, a da je presuda donesena i objavljena -21. svibnja 2021. Međutim, čak i kad bi ovaj žalbeni navod bio točan, takav nedostatak presude ne bi predstavljao žalbeni razlog iz spomenute odredbe jer je istom propisano da je takav vrsta povrede postupka počinjena ukoliko je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

7. Razmatrajući odluku o prekršajnopravnoj sankciji, napominje se da je za predmetni prekršaj člankom 22. stavkom 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17.), propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 1.000,00 kuna, odnosno kazna zatvora u trajanju do 90 dana. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je pravilno uzeo u obzir sve okolnosti u smislu članka 36. Prekršajnog zakona te okrivljeniku izrekao vrstu i mjeru kazne primjerenu svim relevantnim okolnostima. Takvu prekršajnopravnu sankciju i ovaj Sud drži primjerenom za postizanje svrhe kažnjavanja u smislu specijalne i generalne prevencije, jer je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge za svoj odabir ove vrste i mjere sankcije.

 

8. U odnosu na žalbene navode vezano za visinu troška prvostupanjskog postupka, navodi se da je ovaj Sud utvrdio da je prvostupanjski sud, pravilno i zakonito, na temelju članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezao okrivljenika na platež navedenih troškova, a koji troškovi su određeni sukladno trajanju i složenosti postupka te okrivljenikovom imovinskom stanju. Paušalna je svota, osim toga, određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13.), u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna.

 

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, i imovno stanje okrivljenika.

 

10. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

 

     Zagreb, 11. siječnja 2022.

 

 

Zapisničarka                                                                                                  Predsjednica vijeća

 

Martina Bastić, v.r.                                                                                                  Ivanka Mašić, v.r.

 

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 7 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja, oštećenicu, nadležni Centar za socijalnu skrb i tužitelja.