Poslovni broj: 7 Kž-1204/2021-5

 

Poslovni broj: 7 Kž-1153/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sonje Brešković Balent kao predsjednice vijeća te Mirjane Rigljan i Gordane Mihela Grahovac kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljene N. M., zbog kaznenog djela uvrede iz čl. 147. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi privatne tužiteljice R. I., izjavljene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: K-251/20 od 1. lipnja 2021., na javnoj sjednici vijeća održanoj 11. siječnja 2022., u nazočnosti punomoćnice privatne tužiteljice A.-M. G., odvjetnice iz Z. i braniteljice okrivljenice J. S., odvjetnice iz Z.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

              Prihvaća se žalba privatne tužiteljice R. I., ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća sudu na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: K-251/20 od 1. lipnja 2021., na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljena N. M. oslobađa se od optužbe da bi počinila kazneno djelo uvrede iz čl. 147. st. 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude. Na temelju čl. 149. ZKP/08 priv. tužiteljica R. I. dužna je naknaditi troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 7. ZKP/08 i to sudu po osnovi paušala u iznosu od 3.000,00 kuna, pristojbu na presudu u iznosu od 500,00 kuna, troškove dolaska svjedokinje I. P. na raspravu u iznosu od 2.335,00 kuna, te nužne izdatke okrivljenice i nužne izdatke i nagrade njezinih branitelja u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

 

2. Protiv navedene presude pravovremeno je žalbu podnijela privatna tužiteljica R. I. po punomoćnicama A.-M. G. i L. V., odvjetnicama iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, te je predložila da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca, podredno da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenicu proglasi krivom za kazneno djelo koje joj se privatnom tužbom stavlja na teret i osudi po zakonu uz obvezivanje na naknadu troškova ovog kaznenog postupka privatnoj tužiteljici. Ujedno je zatražila da ju se obavijesti o sjednici vijeća, a čemu je, u smislu odredbe čl. 475. st. 2. ZKP/08 i udovoljeno. 

 

3. Odgovor na žalbu privatne tužiteljice podnijela je okrivljena N. M. po braniteljici J. S., odvjetnici iz Z., te je navela da smatra žalbu privatne tužiteljice neosnovanom i predlaže da se ista kao takva odbije i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

4. Na javnu sjednicu vijeća pristupili su uredno pozvani punomoćnica priv. tužiteljice A.-M. G., odvjetnica iz Z. i braniteljica okrivljenice J. S., odvjetnica iz Z., dok uredno pozvana okrivljena N. M. nije pristupila, pa je sjednica vijeća u smislu odredbe čl. 475. st. 4. ZKP/08 održana u njenoj odsutnosti. Prisutna punomoćnica privatne tužiteljice ostala je u cijelosti kod navoda žalbe, dok je braniteljica okrivljenice ostala u cijelosti kod odgovora na žalbe. 

 

5. Žalba privatne tužiteljice je osnovana.

 

6. U pravu je žaliteljica, tj. privatna tužiteljica R. I. kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, a koje povrede ista vidi u tome što u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni da su proturječni.

 

6.1. Tako osnovano žaliteljica tvrdi da u obrazloženju pobijane presude na sedmoj stranici, odlomak 11, da nakon što se konstatira što propisuje čl. 147. st. 1. KZ/11, prvostupanjski sud navodi slijedeće cit: "Postojanje uvrede ocjenjuje se po objektivnom mjerilu. Subjektivni osjećaj nije odlučan jer bi tada osuda ovisila o osjećaju pojedinca. Zato je odlučno javno mnijenje, odnosno običaji sredine. Oni moraju odgovarati shvaćanjima tzv. prosječnog čovjeka o predodžbi uvredljivih sadržaja u određenim okolnostima i kontekstu događaja u datoj sredini.".

 

6.2. Nakon toga obrazlažući inkriminirajući sadržaj i analizu provedenog postupka, prvostupanjski sud na 9. stranici odjeljak 15. konstatira da nakon što je prihvatio istinitim i vjerodostojnim obranu okrivljenice, te iskaze privatne tužiteljice i svjedokinje I. P. koji se odnose na utvrđenje nespornih činjenica, budući su isti u bitnome međusobno suglasni o ispitanim okolnostima, te su u suglasju i sa sadržajem inkriminirajućeg e-maila, čiji sadržaj je također prihvaćen istinitim i vjerodostojnim budući stranke na njega nisu imale primjedbi, nakon toga je dao ocjenu iskaza privatne tužiteljice, te svjedoka I. I. o načinu na koji je privatna tužiteljica doživjela inkriminirani e-mail, konstatirajući da se radi o njezinom subjektivnom osjećaju koji nije odlučan jer bi tada osuda ovisila o osjećaju pojedinca, da bi nakon toga u nastavku konstatirao cit: "Sud nije posebno analizirao dio obrane okrivljenice u kojem iskazuje s kojom namjerom je napisala inkriminirajući tekst te dio obrane okrivljenice i iskaze privatne tužiteljice i svjedoka I. i P. o razlozima poremećenih odnosa okrivljenice i privatne tužiteljice prije i u inkriminiranom vremenu, kao i preostalu dokumentaciju u spisu, jer oni u konkretnoj situaciji oslobođenja okrivljenice (nije dokazan uvredljiv karakter inkriminirajućeg sadržaja kao bitno obilježje kaznenog djela uvrede), nisu bili relevantni za donošenje odluke.".

 

6.3. Iz naprijed navedenog pravilno žaliteljica upire na okolnost da prvostupanjski sud najprije navodi da su okolnosti i kontekst događaja bitni za ocjenu je li inkriminirani sadržaj uvredljiv ili ne, a potom navodi da nije cijenio dokaze izvedene u postupku jer iste te okolnosti nisu relevantne za donošenje sudske odluke.

 

6.4. Prema tome, radi se o konstatacijama prvostupanjskog suda o odlučnim činjenicama koje su u znatnoj mjeri proturječne.

 

6.5. Također osnovano žaliteljica ukazuje da prvostupanjski sud nije iznio razloge o odlučnoj činjenici, tj. da li bi u datoj situaciji koja je postojala između privatne tužiteljice i okrivljenice u njihovoj radnoj sredini – prosječan čovjek inkriminiranu izjavu okrivljenice mogao smatrati uvredljivom ili ne. Naime, sud je analizirao sadržaj inkriminacije kao da on postoji sam za sebe i izvan bilo kakvih životnih okolnosti, a što je odlučno radi utvrđenja da li se radi o sadržaju koji je uvredljiv i ponižavajući.

 

6.6. Prema tome, postupajući na naprijed opisani način proizlazi da prvostupanjski sud nije iznio razloge o vjerodostojnosti obrane okrivljenice, ali i ostalih provedenih dokaza (kako personalnih tako i materijalnih), već je konstatirao da svi ti dokazi nisu uopće relevantni, da čak nije relevantna niti namjera okrivljenice prilikom pisanja spornog sadržaja e-mail poruke, a što svakako nije ispravno, odnosno što je pogrešan stav, pa zbog toga presuda nema razloga o odlučnim činjenicama.

 

6.7. Također pravilno žaliteljica ukazuje da, uzimajući u obzir obrazloženje pobijane presude, tj. da sud smatra da inkriminirani sadržaj ne može objektivno biti uvredljiv, da nije jasno zašto je onda okrivljenicu oslobodio temeljem odredbe čl. 453. st. 3. ZKP/08 (da nije dokazano), već bi eventualno u tom slučaju, da je ispravan stav prvostupanjskog suda, oslobođenje moralo biti temeljem čl. 453. st. 1. ZKP/08.

 

7. Uzimajući u obzir sve naprijed navedeno, valja reći da su počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. ZKP/08 i čl. 468. st. 3. ZKP/08, pa je pobijanu presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.

 

7.1. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će izvesti sve provedene dokaze, a po potrebi i nove, otklonit će prije svega postupovne povrede na koje mu je ukazano u ovoj ukidnoj odluci, ali će voditi računa i o činjeničnim utvrđenjima, te donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku koju će valjano i obrazložiti.

 

7.2. Naime, posebno se ukazuje prvostupanjskom sudu da činjenica da je prvostupanjski sud u pobijanoj odluci odbio cijeniti kontekst cjelokupnog događaja, analizirati personalne i materijalne dokaze, te okolnosti u kojima je okrivljenica sačinila spornu e-mail poruku s inkriminiranim sadržajem, predstavlja propust koji se očituje u pravilnom i potpunom utvrđenju činjeničnog stanja u ovom kaznenom postupku.

 

7.3. Uz to, konstatacije suda da za ocjenu je li riječ o uvredi čak nije relevantna obrana okrivljenice u dijelu u kojem ona govori o svojoj namjeri prilikom pisanja inkriminirane poruke je neprihvatljiva, jer za ovdje konkretno kazneno djelo uvrede (kao i za sva kaznena djela), je bitan element namjera (jedan od oblika krivnje).

 

7.4. Ono što je odlučno u ovom postupku je okolnost da problem nije u riječi "židovski" već je problem u riječima da "iza" privatne tužiteljice stoji neki lobby, dakle bilo koji loby, dakle netko drugi, a što ukazuje na osnovani prigovor žaliteljice da bi to značilo da ona sama nije svojim radom, odricanjem i svojim obrazovanjem postigla sve što je u svom profesionalnom životu uspjela postići. Tu je suština inkriminiranih riječi i inkriminirajućeg postupanja, pa je prvostupanjski sud dužan u ponovljenom postupku voditi računa i o svim tim okolnostima.

 

7.5. Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju presude tvrdi, između ostalog, da to što je u inkriminiranom e-mailu navedeno da iza privatne tužiteljice stoji cijeli židovski lobij se ne može cijeniti kao omalovažavajuće ili nepoštivanje ljudskog dostojanstva, niti označava bilo što negativno ili loše, pa se nakon toga konstatira da židovska općina Zagreb je po svojem određenju zajednica građana koja se bavi očuvanjem i tradicije, kulture i identiteta židova, dok je gosp. O. K. predsjednik židovske općine Z., te prema raspoloživim člancima na društvenim mrežama ugledni hrvatski liječnik urolog, pa eventualno zaposlenje u židovskoj općini i razgovor o tome s njezinim predsjednikom, po stavu prvostupanjskog suda ni na koji način nije niti može biti uvredljivo za bilo koju osobu, a što znači i za privatnu tužiteljicu.

 

8. Međutim, iz svega naprijed navedenog proizlazi krivo, odnosno pogrešno shvaćanje ovdje predmeta spora i problema oko toga jer, ponavljamo, ovdje nije problem u činjenici ili riječi "židovski", već je problem u navodima da iza privatne tužiteljice stoji netko, a što znači, odnosno, upućuje na zaključak da nije sama svojim radom i trudom postigla u životu ono što je postigla.

 

9. Zbog svega naprijed navedenog valjalo je prihvatiti žalbu privatne tužiteljice kao osnovanu, te je temeljem čl. 483. st. 1. ZKP/08 riješeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke, tj. ukinuti pobijanu presudu i vratiti na ponovno suđenje, ali pred drugog suca pojedinca.

 

 

U Zagrebu 11. siječnja 2022.