1

Poslovni broj Gž R-1078/2020-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A 

                                                       

              Županijski sud u Rijeci, po sucu Dušku Abramoviću, u pravnoj stvari tužitelja 1.-Z. P. iz S., OIB: ..., 2.- V. M. iz S., OIB: ..., 3.-A. V. iz M., OIB: ..., 4.-M. V. iz S.,  OIB: ... i 5.-I. M. iz P., OIB: ..., svi zastupani po punomoćnici M. P., odvjetnici iz Odvjetničkog društva V. & p. j.t.d. u Z., protiv tuženika bolnica, S., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku Ž. S. odvjetniku u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pr-4/2019-55 od 1. travnja 2020., ispravljene rješenjem poslovni broj Pr-4/2019-58 od 14. srpnja 2020., 11. siječnja 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pr-4/2019-55 od 1. travnja 2020., ispravljena rješenjem poslovni broj Pr-4/2019-58 od 14. srpnja 2020. u točki VI. izreke i u odluci o naknadi parničnog troška u točki VII. izreke u dijelu u kojem je odlučeno da svaka strana snosi svoje troškove postupka. 

 

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

 

             

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom, ispravljenom citiranim rješenjem u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti 1.-tužitelju na ime razlike manje isplaćenih plaća iznos od 1.337,80 kn bruto sa zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima.

 

2. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti 2.-tužitelju iznos od 1.753,76 kn (bruto) sa zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima.

 

3. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti 3.-tužitelju iznos od 1.542,48 kn bruto sa zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima.

 

4. Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku isplatiti 4.-tužitelju iznos od 744,62  kn (bruto) sa zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima.

 

5. Točkom V. izreke naloženo je tuženiku isplatiti 5.-tužitelju iznos od 393,94 kn bruto sa zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima.

 

6. Točkom VI. izreke odbijeni su kao neosnovani tužbeni zahtjevi 1.-tužitelja preko dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa od 2.850,67 kn, 2.-tužitelja preko dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa od 3.111,13 kn, 3.-tužitelja preko dosuđenog iznosa od 1.542,48 kn do zatraženog iznosa od 3.435,08 kn, 4.-tužitelja preko dosuđenog iznosa od  744,62 kn do zatraženog iznosa od 2.237,80 kn i 5.-tužitelja preko dosuđenog iznosa od 393,94 kn pa do zatraženog iznosa od 2.218,01 kn (sa zateznom kamatom).

 

7. Točkom VII. izreke naloženo je tuženiku naknaditi 1.-5. tužitelju trošak parničnog postupka svakome u iznosu po 2.000,00 kn, po osnovi predujma za knjigovodstveno vještačenje, sa zateznom kamatom, dok je u odnosu  na naknadu preostalog parničnog troška odlučeno da svaka strana snosi svoje troškove postupka.

 

8. Protiv te presude u točki VI. izreke i odbijajućem dijelu zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška u točki VII. izreke žalbu su podnijeli tužitelji zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači prihvaćanjem preostalog dijela tužbenog zahtjeva svakog tužitelja, te zahtjeva za naknadu parničnog troška, uz naknadu žalbenog troška.

 

9. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

10. Žalba nije osnovana.

 

11. Prema stanju u spisu prvostupanjska presuda u točkama I.-V. izreke te u dosuđujućem dijelu odluke o naknadi parničnog troška u točki VII. izreke postala je pravomoćna zbog izostanka žalbe tuženika, a isto tako i rješenje prvostupanjskog suda o ispravku presude postalo je pravomoćno zbog izostanka žalbi stranaka.

 

12. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

13. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tužitelji u žalbi sadržajno ukazuju, jer su razlozi pobijane presude zbog kojih je sud odbio preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja jasni, te presuda u odnosu na taj dio nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

14. Suprotno žalbenim navodima činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, te je i prema shvaćanju ovog suda prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja kao u točki VI. izreke, a isto tako je prvostupanjski sud pravilno odlučujući o naknadi parničnog troška odbio preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška, odnosno odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka u primjeni odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a.

 

15. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće i naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora za sate rada odrađene u prekovremenom radu.

 

16. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio da su tužitelji u utuženom razdoblju bili zaposleni kod tuženika na radnom mjesto nosača pacijenata u Službi za zaštitu na radu i čuvarske poslove u okviru radnog mjesta ili položaja IV. vrste, da su tužitelji u utuženom razdoblju od siječnja 2014. do svibnja 2019. rad obavljali u smjenama, prekovremeno, u dane blagdana i praznika te neradnim danom te da je tuženik tužiteljima isplatio umanjene plaće na način da:  

 

- nije pravilno obračunao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada iako da su tužitelji i u prekovremenom radu radili u otežanim uvjetima rada na koji imaju pravo sukladno odredbi čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 88/13, 143/13, 96/15 - dalje KU/13), a za razdoblje od 1. ožujka 2018. na temelju odredbe čl. 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 29/18 - dalje KU/18),

 

              - nije pravilno obračunao prekovremene sate koje su tužitelji odradili na dane blagdana, praznika, neradne dane utvrđene Zakonom o blagdanima, spomendanima, neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj. 33/96, 96/01, 13/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11, 130/11 – dalje Zakon o blagdanima),

 

- nije pravilno obračunao naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

 

17. Ocijenio je da tužitelji kada im kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka imaju pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po utuženim osnovama zajedno s dodatkom za prekovremeni rad.

 

18. U odnosu na potraživanje razlike plaće za prekovremeni rad u vrijeme blagdana, praznikom, neradnim danom, prvostupanjski sud u odnosu na sporno pitanje računanja blagdana u mjesečni fond radnih sati navodi da ne nalazi ishodište u odredbama čl. 52. KU/13 i čl. 50. KU/18 kojima je propisano da se rad na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima evidentira kao redovni rad i ubraja se u redovnu mjesečnu satnicu, već je zaključio da u primjenu dolaze tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU iz zaključka broj 148. od 1. srpnja 2015. koje je bilo u primjeni do 21. prosinca 2015. kada je donesen novi zaključak broj 153., a kojim zaključcima, kao mjerodavnim materijalnim pravom je navedena materija različito regulirana. Sud je utvrdio da je zaključkom 148. Povjerenstvo utvrdilo da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati, da svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad i da tako treba biti plaćen, dok da je Povjerenstvo u zaključku broj 153. zaključilo da sukladno KU redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu, turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen, te je u konačnici zaključeno da radnik koji radi u dane blagdana, neradnim danom utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima, a svi radnici bez obzira na oblik rada koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan od ponedjeljka do petka imaju pravo na naknadu plaće.   

 

19. Sukladno navedenom prvostupanjski sud je zaključio da mjesečni fond radnih sati do donošenja zaključka broj 153. tj. 21. prosinca 2015. tvori umnožak radnih sati bez blagdana, subota i nedjelja te svi odrađeni sati iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad dok redovni mjesečni fond sati nakon tog perioda pa nadalje treba tumačiti na način da isti tvori umnožak radnih dana bez subota i nedjelja, odnosno da tužitelji zaključno s prosincem 2015. imaju pravo na obračun u skladu s tumačenjem Povjerenstva i zaključkom broj 148., a nakon toga od 21. prosinca 2015. pa nadalje imaju pravo na obračun i isplatu u skladu sa zaključkom broj 153.

 

20. Sud je na temelju provedenog knjigovodstvenog vještačenja utvrdio da je vještak u prvotnom pisanom nalazu i mišljenju sačinio obračun razlike i naknade plaće uvažavajući za cijelo utuženo razdoblje zaključak broj 148., dok da je vještak u dopunskom nalazu i mišljenju (list 346 – 360) izvršio obračun pripadajuće razlike i naknade plaće u skladu s iznesenim stajalištima prvostupanjskog suda u vezi primjene zaključka broj 148. za razdoblje do 21. prosinca 2015., a za razdoblje od 21. prosinca 2015. pa nadalje primjenom zaključka broj 153., te je na temelju tog nalaza i mišljenja, koji je ocijenio pravilnim utvrdio da potraživanje 1.- tužitelja ukupno iznosi 1.337,80 kn, 2.-tužitelja 1.753,76 kn, 3.-tužitelja 1.542,48 kn, 4.-tužitelja  744,62 kn i 5.-tužitelja 393,94 kn bruto, pa je stoga tužbeni zahtjev tužitelja djelomično prihvatio, kao u točkama I. – V. izreke, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva koji tužitelji temelje na primjeni zaključka 148. za razdoblje od 21. prosinca 2015. pa nadalje odbio kao neosnovan (točka VI. izreke).

 

21. O naknadi parničnog troška odlučio je primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 154. st. 4. ZPP-a s time da je tužiteljima svakome u iznosu od 2.000,00 kn priznao trošak predujma za knjigovodstveno vještačenje, dok je u odnosu na ostale parnične troškove, utvrđujući djelomični uspjeh stranaka u parnici ocijenio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

22. Tužitelji u žalbi, osporavajući pravilnost i zakonitost pobijane presude u točki VI. izreke u bitnom navode da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je o tužbenom zahtjevu odlučio primjenom zaključka Povjerenstva broj 148. za razdoblje do 21. prosinca 2015., a za razdoblje od tada pa nadalje primjenom zaključka broj 153., smatrajući da je sud, trebao prihvatiti prvu varijantu nalaza i mišljenja prema kojoj je vještak obračun pripadajuće razlike plaće i naknade plaće za cijelo utuženo razdoblje primjenom zaključka broj 148.

 

23. Opisani žalbeni navodi tužitelja nisu osnovani.

 

24. U vezi s navedenim spornim pravnim pitanjima treba ukazati da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u više odluka, u činjenično i pravno identičnim sporovima protiv medicinskih ustanova prihvatio zahtjev medicinskih ustanova za dopuštenje revizije te je primjerice u rješenju broj Revd-1551/2021 od 7. travnja 2021. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pravnog pitanja:

 

"Da li postoji pravna osnova za umanjivanje mjesečnog fonda radnih sati za dane blagdana i neradnih dana, određenih sukladno Zakonu o blagdanima, ako oni padaju od ponedjeljka do petka samo nekim radnicima koji su te dane radili s obzirom na to da je zaključkom 153. Zajedničkog povjerenstva za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 21. prosinca 2015. jasno utvrđeno da mjesečni fond radnih sati tvori mjesečni fond radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati te da on mora za sve radnike biti isti i da se sati koje su radnici radili na dane blagdana i neradne dane evidentiraju kao redovan rad?“,

 

dok je VS RH u rješenju broj Rev-872/2021-2 od 31. kolovoza 2021. zauzeo pravna shvaćanja iz kojih proizlazi da s obzirom na opće odredbe obveznog prava nema razloga da bi sud trebao otkloniti primjenu tumačenja broj 148 i 153 kao sastavnog dijela KU/13 te je zaključio da se zaključak broj 153 u bitnom razlikuje od zaključka broj 148. prema načinu obračuna redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Također je zaključio da prema zaključku broj 148. mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) s 8 sati primjenjuje od njegova stupnja na snagu, 1. prosinca 2013. do zaključno 21. prosinca 2015., a za razdoblje od tada pa nadalje zaključak br. 153, budući da je tumačenje broj 148. izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) s 8 sati koji se primjenjuje od dana izmijene tumačenja, tj. od 21. prosinca 2015. pa nadalje.

 

25. U vezi navedenih spornih pravnih pitanja prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi zauzeo identična pravna shvaćanja koja kao pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, te je stoga sud pravilno prihvaćajući kao mjerodavnu drugu varijantu nalaza i mišljenja vještaka (dopuna nalaza) tužiteljima pripadajuću razliku plaće i naknade plaće za utuženo razdoblje obračunata primjenom zaključka broj 148. za razdoblje do 21. prosinca 2015., a nakon toga pa nadalje primjenom zaključka broj 153., te je stoga pravilno primijenio materijalno pravo kada je iz tih razloga preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja odbio kao neosnovan.

 

26. Pobijana presuda pravilna je i zakonita i u odluci o naknadi parničnog troška. Naime, prvostupanjski sud je pravilno svakom tužitelju dosudio trošak parničnog postupka u iznosu po 2.000,00 kn za  trošak predujma za knjigovodstveno vještačenje, jer je provođenje tog dokaza bilo potrebno za vođenje parnice.

 

27. U odnosu na preostali dio zahtjeva za naknadu parničnog troška, pri čemu su obje stranke zatražile naknadu parničnog troška prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su tužitelji djelomično uspjeli u parnici, pravilno je utvrđen omjer njihova uspjeha u parnici kao i omjer tuženika u parnici pa je stoga prvostupanjski sud pravilno u primjeni odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a odlučio da svaka stranka snosi te (svoje) troškove postupka.

 

28. Slijedom svega obrazloženog odlučeno je kao u izreci ove presude primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.       

 

 

U Rijeci 11. siječnja 2022.

 

 

    Sudac

     Duško Abramović