1

 

Poslovni broj Gž-2339/2021-2

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A  

                                                       

              Županijski sud u Rijeci, po sucu Dušku Abramoviću, u pravnoj stvari tužitelja Zavod Z., OIB: ... , zastupanog po punomoćnici N. L., dipl. iur., zaposlenoj kod tužitelja, protiv tuženika Ž. A. iz S., OIB: ...., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3936/2020 od 14. srpnja 2021., 11. siječnja 2022.,  

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3936/2020 od 14. srpnja 2021.   

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. B. iz S. broj Ovrv-5411/09 od 20. studenog 2009. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 800,00 kn na ime glavnog duga i iznos od 370,60 kn na ime dospjelih kamata kao i u dijelu kojim je tuženiku naloženo nadoknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 189,42 kn, te je tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu odbijen kao neosnovan.

 

2. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 100,00 kn sa zateznom kamatom.

 

3. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 353. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.  

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. U konkretnom slučaju radi se o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a.

 

7. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

 

8. Prvostupanjsku presudu kojom se završava spor u postupku male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

9. Tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju obrazlaže navodima da je s obzirom na utvrđeno činjenično stanje iz kojeg proizlazi da je tuženik, kao nasljednik pok. N. A. prema pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju javne bilježnice M. Č. broj O-2863/2010 od 2. studenog 2011. naslijedio njegovu cjelokupnu ostavinsku imovinu da je stoga u obvezi podmiriti predmetni dug po osnovi dopunskog zdravstvenog osiguranja, a temeljem sklopljenog ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju koji je sklopljen između tužitelja i pok. N. A..

 

10. Prema odredbi čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a proizlazi da je ova bitna povreda odredaba parničnog postupka ostvarena ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude ili ako presuda nema razloga o odlučnim činjenicama ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

11. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, ova bitna povreda odredaba parničnog postupka u konkretnom slučaju nije počinjena, jer pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, razlozi presude zbog kojih je sud obio tužbeni zahtjev su jasni, te u skladu sa stanjem u spisu, te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

12. Nije počinjena ni koja od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. i čl. 467. st. 1. ZPP-a na koje ovaj sud u povodu žalbe pazi po službenoj dužnosti.

 

13. S obzirom na opisane žalbene navode tužitelja, proizlazi da tužitelj zapravo ističe žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, jer smatra da je sud pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev trebao prihvatiti kao osnovan. Pazeći po službenoj dužnosti na pravilnost u primjeni materijalnog prava (čl. 365. st. 2. ZPP-a) ovaj sud je ocijenio da ovaj žalbeni razlog nije ostvaren budući da je i prema stajalištu ovog sud prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.

 

14. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

 

- da je na prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja protiv N. A. kao ovršenika javni bilježnik I. B. iz S. donio rješenje o ovrsi broj Ovrv-5411/09 od 20. studenog 2009. kojim je naloženo N. A. namiriti tužitelju predmetnu novčanu tražbinu, te troškove postupka u iznosu od 189,42 kn,

 

              - da je N. A. protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika podnio prigovor, u kojem je  tražbinu tužitelja osporio u cijelosti, te je rješenjem Općinskog suda u Splitu od 24. veljače 2010. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je određena ovrha te odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga,

 

- da je tijekom parnice N. A. 4. kolovoza 2010. umro,

 

- da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika M. Č. iz S. broj O-2863/2010 od 2. studenog 2010. utvrđena ostavinska imovina pok. N. A. koja se sastoji od pokretnina – novčanih sredstava položenih kod različitih banaka, dok je njegovim nasljednikom na temelju zakona i odreknuća proglašen sada tuženik, Ž. A., sin pok. N. A.,

 

- da je tuženik istakao prigovor da za dugove pok. oca, kao njegov nasljednik može odgovarati najviše do visine naslijeđene ostavinske imovine u smislu odredbe čl. 139. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 – dalje ZN), dok je sud uvidom u pravomoćnu presudu i rješenje Županijskog suda u Osijeku broj Gž-671/2017-3 od 8. svibnja 2017. kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6473/14-15 od 30. studenog 2016., u pravnoj stvari tužitelja H. p. b. d.d. Z. protiv ovdje tuženika, kao nasljednika pok. N. A. utvrdio da je u tom parničnom postupku tuženik također istaknuo prigovor da za dugove svog pok. oca odgovara samo do visine naslijeđene imovine, da je u dokaznom postupku utvrđeno da je tuženik iza pok. oca naslijedio različite iznose u stranoj valuti položene kod više banaka i da je tuženik plaćanjem tužitelju iz te parnice ukupnog iznosa od 509,91 kn namirio tražbinu tog tužitelja do visine naslijeđenog dijela imovine pok. oca, zbog čega je citiranom pravomoćnom presudom naloženo tuženiku isplatiti tamo tužitelju H.p.b. d.d. Z. samo zateznu kamatu na iznos od 509,51 kn od 31. listopada 2014. do 5. svibnja 2015., a u preostalom dijelu je tužbeni zahtjev tog tužitelja odbijen kao odbijen.

 

              15. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je cijeneći odredbu čl. 139. ZN zaključio o osnovanosti prigovora tuženika u smislu odredbe čl. 139. ZN, koji tuženik ističe i u ovoj parnici, uz obrazloženje da je tuženik iza smrti pok. oca naslijedio jedino novčani iznos od 509,91 kn po osnovi štetnih uloga kod različitih banaka u stranoj valuti, da je tuženik isplatom tog iznosa H.p.b. d.d. Z., kao tužitelju iz navedene parnice taj novčani iznos već i isplatio, pa da u takvim okolnostima tuženik sukladno odredbi čl. 139. ZN ne može odgovarati za dugove pok. oca preko naslijeđenog novčanog iznosa (509,91 kn), pa je zbog tih razloga tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155.  ZPP-a.

 

              16.  S obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, jer je, tuženik isplatom novčanog iznosa od 509,91 kn, koji je jedino naslijedio iza smrti pok. oca H.p.b. d.d. Z. ovime raspolagao naslijeđenom ostavinskom imovinom, tako da nakon isplate tog novčanog iznosa tuženik nema više raspoložive naslijeđene ostavinske imovine zbog čega je, te uslijed istaknutog prigovora tuženika iz odredbe čl. 139. ZN prvostupanjski sud pravilno zaključio o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, budući da tuženik kao nasljednik pok. oca u smislu citirane zakonske odredbe ne može odgovarati za dugove pok. oca preko naslijeđenog iznosa, koji, sada u konkretnom slučaju više ne postoji.                           

 

              17. Zbog tih razloga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev tužitelja, dok je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a obvezao tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku, pa je stoga žalbu tužitelja trebalo odbiti kao neosnovanu te primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.         

 

 

U Rijeci 11. siječnja 2022.

 

 

    Sudac

     Duško Abramović