- 1 -              III Kr 148/2021-3

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 148/2021-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog K. D., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku od 24. veljače 2021. broj K-10/2019-12 i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 9. lipnja 2021. broj Kž-103/2021-4, u sjednici održanoj 11. siječnja 2022.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog K. D. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Osijeku od 24. veljače 2021. broj K-10/2019-12 optuženi K. D. je, na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), oslobođen optužbe zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa tvari zabranjenih u sportu iz članka 191.a stavka 1. KZ/11. Na temelju članka 149. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 1., stavkom 2. točkama 1. do 8. i stavkom 3. ZKP/08., odlučeno je da se optuženik u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka u vezi s tim kaznenim djelom te da isti padaju na teret proračunskih sredstava. Istom presudom optuženi K. D. proglašen je krivim zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavaka 1. i 2. KZ/11. za koje je, na temelju članka 190. stavka 2. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, time da mu je, na temelju članka 56. stavaka 1., 2. i 3. KZ/11., izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od pet godina ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 69. stavaka 1., 2. i 3. KZ/11. optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o drogama koja će se izvršavati izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, a može trajati do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, uz upozorenje optuženiku da će mu se uvjetna osuda opozvati i odrediti izvršenje izrečene kazne ukoliko bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz uvjetnu osudu. Na temelju članka 79. stavaka 1. i 6. u vezi s člankom 190. stavkom 8. i člankom 191.a. stavkom 5. KZ/11. od optuženika su oduzeti predmeti navedeni u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta II Policijske postaje O. broj … od 30. studenoga 2016., odnosno jedna PVC vrećica sadržaja zelene biljne materije nalik na drogu marihuana ukupne težine 32,5 grama, jedna PVC vrećica sadržaja zelene biljne materije nalik na drogu marihuana ukupne težine 3,2 grama, jedna PVC vrećica sadržaja zelene biljne materije nalik na drogu marihuanu ukupne težine 5,8 grama, jedna kutija sa šest pripadajućih ampula proizvoda „T. D.“ 250 mg, jedna digitalna vaga crne boje i jedna drobilica za usitnjavanje žute boje i jedna sive boje, koje se imaju uništiti, a uništenje se nalaže II Policijskoj postaji O., po pravomoćnosti presude. Na temelju članka 560. stavka 3. ZKP/08. odbijen je prijedlog Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku za oduzimanje od optuženika imovinske koristi u iznosu od 24.000,00 kn.

 

1.1. Presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 9. lipnja 2021. broj Kž-103/2021-4 prihvaćena je žalba Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku zbog odluke o uvjetnoj osudi te je prvostupanjska presuda preinačena u odluci o kaznenoj sankciji na način da je optuženi K. D. za kazneno djelo iz članka 190. stavaka 1. i 2. KZ/11., na temelju članka 190. stavka 2. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine (točka I. izreke). Uslijed te odluke, prvostupanjska presuda preinačena je i u odluci o sigurnosnoj mjeri na način da je optuženom K. D., na temelju članka 69. stavaka 1., 2. i 3. KZ/11., izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o drogama koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora (točka II. izreke), dok su žalba Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku u preostalom dijelu, a žalba optuženog K. D. u cijelosti odbijene kao neosnovane te je u nepreinačenom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda (točka III. izreke).

 

2. Protiv te pravomoćne presude, u odnosu na njezin osuđujući dio, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđeni K. D. po braniteljici, odvjetnici D. R. „temeljem čl. 515. st. 1., 517. st. 1. t. 1. u svezi s čl. 469. st. 1. ZKP-a i čl. 517. st. 1. t. 3. ZKP-a“, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „preinači pobijane presude i da oslobodi okr. K. D. terećenog kaznenog djela, a podredno da ukine pobijane presude u osuđujućem dijelu i vrati predmet na ponovni postupak“. Također je predloženo i da se, na temelju članka 518. stavka 5. ZKP/08., donese rješenje o odgodi, odnosno prekidu izvršenja kazne.

 

3. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude je sa spisom predmeta, sukladno članku 518. stavku 4. ZKP/08., dostavljen Glavnom državnom odvjetniku koji je u odgovoru na zahtjev od 13. kolovoza 2021. broj Ksm-DO-153/2021-2 izrazio mišljenje da se u zahtjevu ponavljaju navodi žalbe protiv prvostupanjske presude koji se odnose na činjenično utvrđenje i opstojnost kaznenog djela iz članka 190. stavaka 1. i 2. KZ/11., zbog čega je isti neosnovan. Ovaj odgovor dostavljen je na znanje osuđenom K. D. i njegovoj braniteljici, odvjetnici D. R.

 

4. Zahtjev nije osnovan.

 

5. Osuđeni K. D. u svom zahtjevu ističe da u provedenom postupku nije dokazano da je on prodavao marihuanu, kome, kada, koju količinu i za koji iznos jer pronađena droga nije pakirana u paketiće od 5 grama, kako se inače prodaje, te nije usitnjena. Tvrdi da je on dugogodišnji i redoviti konzument marihuane, pri čemu posjedovanje marihuane, koje je dokazano, nije kazneno djelo, tako da je njegovom osudom za kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11. na njegovu štetu povrijeđen kazneni zakon. Ističe i to da on nikada nije izjavio niti tvrdio da je marihuanu vagao prije konzumacije, već da je to činio nakon što bi je kupio, i to bez ambalaže da vidi je li stvarno dobio ono što je platio. Međutim, da je prvostupanjski sud zaključio da je on vagao marihuanu radi daljnje prodaje. Osim toga, kod njega je pronađena marihuana koja se nalazila u tri PVC vrećice koje nisu bile zatvorene, a ne paketića, kako je to naveo prvostupanjski sud, težine 25,84 grama, 2,29 grama i 3,99 grama. Također navodi da ni državni odvjetnik u optužnici nije naveo osobe kojima bi on eventualno prodavao drogu, a i činjenica da su vrećice u kojima je droga bila raspoređena bile različitih težina upućuje na to da ih nije precizno vagao radi prodaje. Nadalje navodi da je proglašen krivim da je marihuanu usitnio i digitalnom vagom razvagao u manje količine, tako da je preostali dio droge zapakirao u tri PVC vrećice pojedinačne težine 25,84 grama, 2,29 grama i 3,99 grama s ciljem prodaje nepoznatim osobama. Međutim, da kod njega nije pronađena usitnjena droga razvagana u manje paketiće, već marihuana u cvjetnim vrhovima. Smatra da je zbog svega navedenoga trebalo primijeniti dokazno pravilo in dubio pro reo.

 

5.1. Istaknuti navodi zahtjeva, kojima se obrazlaže istaknuta povreda propisana odredbom članka 517. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 469. točkom 1. ZKP/08., nisu osnovani. Naime, podnositelj zahtjeva istima, ponavljajući navode obrane iznesene pred prvostupanjskim sudom i navode žalbe protiv prvostupanjske presude, zapravo osporava kao pravilne zaključke prvostupanjskog suda u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja u izreci prvostupanjske presude u odnosu na kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11., koje je kao takve u cijelosti prihvatio i drugostupanjski sud, zaključivši da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tada optuženi K. D. posjedovao marihuanu radi daljnje prodaje, što je i valjano obrazložio, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, dok žalba tada optuženog K. D. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

5.2. Iznesenim navodima zahtjeva osuđenik suštinski problematizira ispravnost činjeničnog stanja utvrđenog u pravomoćnoj presudi tražeći njegovu preocjenu, a sve u namjeri da izazove odluku suda trećeg stupnja bez uvjeta predviđenih u zakonu. Međutim, pogrešno utvrđeno činjenično stanje ne može biti osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka.

 

6. Podnositelj zahtjeva zatim navodi da je obrazloženje prvostupanjske presude, u kojemu je (u pogledu okolnosti koje se odnose na vaganje marihuane) navedeno da je on izjavio nešto što nikada nije izjavio, u potpunoj suprotnosti s njegovom obranom. Time da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer je izreka prvostupanjske presude proturječna njezinim razlozima, dok su njezini razlozi proturječni odlučnim činjenicama i dokazima. Međutim, kako drugostupanjski sud o toj povredi, koju je on isticao u žalbi protiv prvostupanjske presude, nije odlučio, ostvarena je povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku koja je utjecala na presudu. Nadalje, da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., koja se sastoji u proturječnosti izreke razlozima presude i u proturječnosti razloga presude odlučnim činjenicama, i stoga što se nigdje u sudskom spisu ne nalazi marihuana pakirana u pakete, paketiće ili „pakovanja“, već u tri nezatvorene PVC vrećice različite težine. Zbog toga da obrazloženje prvostupanjskog suda da je „stav sudske prakse ako se uz manje pakete nađe i jedan veći, to ukazuje na namjeru prodaje“ također predstavlja bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer su razlozi presude nejasni i proturječni. Međutim, da drugostupanjski sud nije odlučio ni o tim njegovim žalbenim navodima, čime je također ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku koja je utjecala na presudu.

 

6.1. Ni izloženi navodi podnositelja zahtjeva, iz čijeg sadržaja proizlazi da se pravomoćna presuda pobija iz osnove predviđene u članku 517. stavku 1. točki 3. ZKP/08., nisu osnovani. Prije svega valja istaknuti da dužnost drugostupanjskog suda da odgovori na žalbene navode ne podrazumijeva obvezu suda analizirati i odgovoriti na svaki navod žalbe, već je dužan dati ocjenu onih žalbenih navoda koje ocijeni relevantnima za izlaganje svog stava, u skladu s odredbom članka 487. stavka 1. ZKP/08. Iz sadržaja drugostupanjske presude proizlazi da je drugostupanjski sud razmotrio i ocijenio sve bitne žalbene navode tada optuženog K. D., dajući dostatne i relevantne razloge prilikom odgovaranja na iste, pa tako i na one istaknute u okviru žalbene osnove zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka (odlomak 10.1. presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 9. lipnja 2021. broj Kž-103/2021-4).

 

7. Osuđenik u svom zahtjevu navodi „i da je odluka o kazni i sigurnosnoj mjeri nezakonita“, pri čemu tu svoju tvrdnju ničime ne argumentira.

 

7.1. U odnosu na navedeno prije svega valja reći da se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnijeti samo zbog povreda zakona izrijekom propisanih odredbom članka 517. stavka 1. ZKP/08., no ne i zbog odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri, osim ako je riječ o povredi kaznenog zakona iz članka 469. točke 5. ZKP/08., kada sud kod odlučivanja o kazni i sigurnosnoj mjeri prekorači ovlast koju ima po zakonu. No, kako su u konkretnom slučaju i kazna zatvora na koju je podnositelj zahtjeva osuđen zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11. i izrečena mu sigurnosna mjera iz članka 69. KZ/11. u zakonom propisanim okvirima, očito je da ni u pogledu odluke o kazni ni u pogledu odluke o sigurnosnoj mjeri nije prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu.

 

8. Podnositelj zahtjeva nije u pravu ni kada tvrdi da su i prvostupanjski i drugostupanjski sud odlučili zanemariti sve provedene dokaze koji ne odgovaraju donošenju osuđujuće presude i presudu utemeljiti „na nepostojećim dokazima“, zbog čega da mu je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01.,76/10., 85/10. i 5/14. - dalje: Ustav) i člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“, Međunarodni ugovori“, broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. - dalje: Konvencija).

 

8.1. Povreda prava na pravično suđenje zajamčenog Ustavom i Konvencijom predstavlja zakonom dopuštenu osnovu pobijanja pravomoćne presude iz članka 517. stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 468. stavkom 2. ZKP/08. Međutim, razlozi kojima podnositelj zahtjeva obrazlaže navedenu povredu suštinski predstavljaju njegovo subjektivno ocjenjivanje izvedenih dokaza i osporavanje pravilnosti činjeničnih utvrđenja u pravomoćnoj presudi s traženjem njihove preocjene, a u namjeri da se izazove odluka ovog suda u trećem stupnju mimo uvjeta predviđenih u zakonu. Zbog toga se, međutim, kao što je već prethodno navedeno, ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnijeti.

 

9. Uzevši u obzir sve prethodno izneseno, zahtjev osuđenog K. D. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude trebalo je odbiti kao neosnovan te odlučiti kao u izreci ove presude, na temelju članka 512. u vezi s člankom 519. ZKP/08.

 

10. Uslijed takve odluke, nije osnovan ni zahtjev osuđenika utemeljen na odredbi članka 518. stavka 5. ZKP/08.

 

Zagreb, 11. siječnja 2022.