Poslovni broj: 13 Gž -1187/2021-2

1

U  I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Marina Grbića, predsjednika vijeća te Katije Hrabrov, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Željka Đerđa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. u. o. S. d.o.o., OIB: …, Z., …, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku D. M., odvjetniku u Z., …, protiv tuženika M. T., OIB: …, iz Z., …, zastupanog po punomoćnici R.G., odvjetnici u Z., …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-252/2019-23 od 15. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 11. siječnja 2022.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja Z. u. o. S. d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-252/2019-23 od 15. srpnja 2021.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku M. T., OIB: …, …, … Z. isplatiti tužitelju Z. U. O. S. d.o.o., OIB: …, …, Z. iznos od 206.163,24 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 19. rujna 2012. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope H. n. b. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku M. T., OIB: …, …, Z. tužitelju Z. U. O. S. d.o.o., OIB: …, …,  Z. naknaditi trošak parničnog postupka uvećan za zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju Z. U. O. S. d.o.o. naknaditi tuženiku M. T. parnični trošak u iznosu od 10.000,00 kn (desettisuća kuna), u roku od 15 (petnaest) dana.''

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tužitelj pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno da se ista presuda preinači na način da se udovolji tužbenom zahtjevu tužitelja te da mu se naknadi trošak postupka prema troškovniku u spisu, zajedno s troškom sastava žalbe, koji popisuje. U žalbi ističe da predmetnom tužbom traži od tuženika povrat novca kojeg je kreditor naplatio od tužitelja zbog ne vraćanja kredita od strane tuženika. Tvrdi da se na njegovo potraživanje odnosi rok zastare od 10 godina iz čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, jer je potpisnik ovršnog javnobilježničkog akta i zaključio je javnobilježnički akt ''kao založni dužnik (solidarni dužnik, odnosno jamac platac)'' i ispunio obvezu umjesto dužnika, te su ispunjenjem na tužitelja, kao jamca, temeljem zakonske subrogacije prešla sva potraživanja vjerovnika – kreditora, čime je tužitelj stupio u poziciju vjerovnika – kreditora sa svim njegovim pravima prema dužniku. Nesporno je i to da je tužba u predmetu podnesena 25. ožujka 2019., dakle, oko 6,5 godina nakon što je tužitelj ispunio obvezu tuženika. Dakle, ugovor o kreditu je ovršni javnobilježnički akt u smislu odredbe čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, koja određuje da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za 10 godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare. Isplatom kredita vjerovniku, tj. kreditoru na tužitelja je prešla sva vjerovnikova tražbina sa svim pravima, a u skladu sa čl. 120. Zakona o obveznim odnosima. Odredbom čl. 126. st. 1. navedenoga Zakona određeno je da zastarom obveze glavnog dužnika zastarijeva i obveza jamca. Tužitelj svoju poziciju crpi iz činjenice da je namiro obvezu tuženika prema vjerovniku – kreditoru i na njega je temeljem zakonske subrogacije prešla vjerovnikova tražbina, pa tako i pravo na rok zastare od 10 godina, jer se radi o obvezi utvrđenoj ovršnim javnobilježničkim aktom, koji je izjednačen sa pravomoćnom presudom. Sud prvog stupnja počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka, jer se zaključci i navodi suda o sadržaju isprave u predmetnom postupku razlikuju od onog što se u toj ispravi navodi.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19 - dalje: ZID ZPP), na koju u žalbi sadržajno ukazuje tužitelj, budući da pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

6. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 206.163,24 kn, kao naknadu onoga što je isplatio društvu K. b. Z. d.d. i to kao založni dužnik iz ugovora o nenamjenskom kreditu od 11. veljače 2011.

8. Sud prvog stupnja je u postupku utvrdio da je između K. b. Z. d.d., kao kreditora i tuženika, kao korisnika kredita, te tužitelja kao založnog dužnika II i založnog vjerovnika II zaključen dana 11. veljače 2011. ugovor o kreditu, da je prema čl. 14. navedenoga ugovora tužitelj oročio namjenski depozit u iznosu od 265.000,00 kn do konačne otplate kredita, da je zbog neizvršavanja obveza preuzetih navedenim ugovorom K. b. Z. d.d. otkazala kredit i izvršila naplatu depozita od tužitelja, kao jamca platca, s danom 18. rujna 2012., iz čega proizlazi da je tužitelj doista ispunio obvezu tuženika ugovorenu sa K. b. Z. d.d.

8.1. Međutim, kako je predmetna tužba podnesena 25. ožujka 2019., a naplata depozita izvršena 18. rujna 2012., to sud prvog stupnja zaključuje da je protekao rok od pet godina za regresno potraživanje propisan odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO), slijedom čega je u cijelosti odbio postavljeni tužbeni zahtjev zbog nastupa zastare.

9. Odredbom čl. 225. ZOO propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom  nije određen neki drugi rok zastare.

10. Tužitelj, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, neosnovano smatra da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 233. st. 1. ZOO, prema kojoj sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare, jer da je potpisnik ovršnog javnobilježničkog akta i zaključio je javnobilježnički akt kao založni dužnik (solidarni dužnik, odnosno jamac platac) i ispunio obvezu umjesto dužnika, ovdje tuženika, te su ispunjenjem na tužitelja, kao jamca, temeljem zakonske subrogacije prešla sva potraživanja vjerovnika sa svim njegovim pravima prema tuženiku.

11. Naime, u predmetnoj pravnoj stvari tužitelj, kao jamac koji je isplatio vjerovniku njegovu tražbinu, od tuženika, kao dužnika, u smislu čl. 120. st. 1. ZOO zahtjeva da mu ovaj naknadi sve što je isplatio za njegov račun, dakle, tvrdi da ima tražbinu prema tuženiku koju je u postupku dužan i dokazati, a koja tražbina bi, ukoliko se pokaže osnovanom, tek mogla biti utvrđena pravomoćnom sudskom presudom.

11.1. Javnobilježničkim aktom (ugovorom o kreditu 11. veljače 2011.), na koji se u postupku poziva tužitelj, nije utvrđena nikakva tražbina tužitelja, kao založnog dužnika, prema tuženiku, pa kako predmetna tražbina kao regresna tražbina nije prethodno utvrđena odlukom niti aktom koji propisuje čl. 233. st. 1. ZOO, to se na konkretan slučaj primjenjuje odredba čl. 225. ZOO, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.

11.2. Kako je tužitelj svoju obvezu kao založni dužnik (jamac platac) prema kreditoru iz navedenog ugovora o kreditu isplatio 18. rujna 2012., a predmetnu tužbu podnio 25. ožujka 2019., to je njegovo potraživanje prema tuženiku, u smislu čl. 225. ZOO, zastarjelo.

12. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primjenio materijalno pravo kada je u cijelosti odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, kao i odredbu čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 3. ZID ZPP, prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.

13. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

Zadar, 11. siječnja 2022.

Predsjednik vijeća

Marin Grbić, v.r.